Na kraju subotnje večernje službe u podgoričkoj crkvi Svetog Đorđa, arhijerejski protoprezviter podgoričko-kolašinski, sveštenik Gojko Perović se obratio vjernom narodu besjedom o predstojećem Božićnom postu. U toku besjede on se osvrnuo i na temu epidemije korona-virusa, i na poštovanje zdravstvenih mjera.

„Hrišćani, iako vjerom okrenuti ka Budućem vijeku, nijesu nezainteresovani za ovozemaljski život. Hrišćani smo, upravo zato – da bismo živjeli ovaj život kao Božiji dar, i da bismo ga dijelili sa bližnjima. A postimo, da bismo dušu navikavali na život koji će da dođe. Život neopterećen zemaljskim banalnostima.

Postom dušu navikavamo na buduće, slobodno možemo reći, bestežinsko stanje – zvano – Carstvo Nebesko“, naveo je otac Gojko.

Perović je istakao da je ”post poziv na zajednicu, na zajednički podvig koji ima svoje utvrđene okvire i definisanu dinamiku, ali se specifične teme posta moraju razmatrati sa duhovnikom sa parohijskim sveštenikom.

„Mnogi crkveni kalendari koji se danas štampaju tako što su u njima označeni dani kad se šta može jesti tokom posta, oni nam ustvari donose neke od manastirskih tipika. Ti tipici su odlični, vjerovatno i najbolji mogući… ali su primjenjivi u okvirima manastirskog opštežića. Izvan manastira, u gradovima, a posebno u okolnostima pojedinačnih naših života, mnogo bi bilo mudrije tipik svoga posta definisati sa svojim duhovnikom, sveštenikom – nego slijediti, bez rasuđivanja, ono što je zapisano u kalendarima“, kazao je on.

Kako je istakao, Gospod je uredio da među posne podvige ovih dana moramo ubrojati i brigu o zdravlju.

„Kako našem zdravlju, tako i zdravlju naših bližnjih. Mi u hramu, u crkvenoj zajdnici, moramo promovisati poštovanje medicinskih mjera protiv epidemije.

Ko od nas misli da te mjere ne treba poštovati, neka takvo mišljenje zadrži za sebe. Takav stav ne može biti stav zajednice. U zajednici, na našim sabranjima, moramo pokazivati tu vrstu brige i međusobne pažnje koja pazi na sve te mjere propisane od strane zdravstvenih radnika.

Crkva ne smije postati mjesto iz kojeg se širi priča da su zdravstvene mjere nešto suvišno i nepotrebno”, naglasio je otac Gojko.

Naveo je i da ako neko od vjernika ima neku dilemu po pitanju tih mjera, a te dileme zbilja mogu biti opravdane, to onda treba da bude predmet njegovog duhovnog razgovora i savjetovanja sa pastirom.

„Ne mogu i ne smiju, pojedinačne dileme da se prikazuju kao stav Crkve. Stav Crkve kao zajednice je više puta ponovljen i vrlo je jasan: poštovanje zdravstvenih mjera”. Uz takav stav naravno ide i ovaj drugi da Crkva nikada, ni po koju cijenu – bilo kakva nevolja ili epidemija da je u pitanju – neće ostaviti ni jednog svog vjernika bez molitve, bez blagoslova i bez upražnjavanja svetotajinskog života.

Obaveza Crkve je da nađe načina da to sprovede, i uz Božiju pomoć – ona to uspjeva.

Tokom ovog Božićnog posta, naša molitva mora da bude naročito usmjerena na bolesnike u bolesničkim posteljama, kao i na ljekare i njihove brojne pomoćnike, koji podnose neviđenu žrtvu kako bi ova pošast ugrozila što manje ljudskih života. Da nam Bog da da tok posta završimo kako treba i da dočekamo rođenje Bogomladenca, koji je naša najveća Nada, naša najveća snaga i naše jedino Spasenje“, zaključio je otac Gojko.