DRUŠTVO
UPRAVNI ODBOR MU OTPISAO POLA DUGA, A ON SVOJIM SARADNICIMA
Žugić i saradnici čašćavali se stambenim kreditima
Tadašnji direktor Fonda PIO i nekoliko saradnika dobilo stanove ili stambene kredite pod povoljnim uslovima

Članovi menadžmenta Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja iz perioda 2005. do 2008. godine čašćavali su jedni druge povoljnim stambenim kreditima, a zatim i otpisom duga za takve kredite, koristeći sporni pravilnik Upravnog odbora i Zakon o etažnoj svojini.
Prema dokumentaciji, koju “Vijesti” posjeduju, povoljne kredite, a zatim i otpis duga, dobili su tadašnji direktor Fonda Radoje Žugić, pomoćnica direktora Marina Milačić Perović, kao i tadašnja portparolka Jadranka Milošević, koja će kasnije postati šefica pravnog sektora i izvršna direktorica.
Kadrovi od velikog značaja
Ovaj pravilnik omogućavao je da kadrovi Fonda PIO od “velikog značaja” za instituciju dobijaju stanove po privilegovanim cijenama i povoljne stambene kredite, uz dodatnu mogućnost da im se otpiše 50 odsto duga ako odjednom uplate polovinu iznosa. Mađutim, otpis duga se primjenjivao i ako se u redovnim isplatama otplati polovina duga.
Radoje Žugić je postao direktor Fonda PIO 2004. godine, da bi u julu 2006. godine dobio stambeni kredit pod povoljnim uslovima od 39.000 eura. Odluku o otpisu potpisao je tadašnji predsjednik Upravnog odbora Fonda Radivoje Lala Nikčević.
Žugiću je tada otpisan iznos duga od 17.755 eura.
Pozivanje na zakon o etažnoj svojini
Nikčević se u obrazloženju odluke poziva na Zakon o etežanoj svojini član 61 i na Pravilnik o rješavanju stambenih potreba službenika stručne službe Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja.
U ovom članu zakona piše: “Privredna društva, druga pravna lica i subjekti obezbjeđuju sredstva za rješavanje stambenih potreba zaposlenih, u skladu sa potrebama i mogućnostima. Privredna društva, druga pravna lica i subjekti, saglasno principu slobodne inicijative koji proizlazi iz prava svojine, mogu rješavati stambena pitanja zaposlenih prodajom stanova pod tržišnim ili povoljnijim uslovima, dodjelom stambenih kredita, zamjenom, poklonom, zakupom, pretvaranjem zajedničke svojine ili susvojine u etažnu svojinu i na drugi način, u skladu sa svojim opštim aktom”.
U obrazloženju otpisa duga Žugiću, Nikčević navodi da odluku donose “posebno cijeneći dosadašnji rad i posvećenost imenovanog na cijelokupnoj reformi i razvoju penzijskog i invalidskog sistema u Crnoj Gori i jačanju uloge i značaja Fonda kao servisa za efikasno i kvalitetno pružanje usluga osiguranicima i korisnicima prava, a prevashodno njegov doprinos na poboljšanju socijalno-materijalnog položaja penzionerske popolacije, u mandatnom periodu”.
Perović pratila Žugića na svakoj funkciji
Pomoćnica direktora Milačić Perović se 4. septembra 2008. godine obraća Žugiću zahtjevom u kojem navodi da je u julu 2006. godine od Fonda dobila stan po povoljnim uslovima i traži da joj se omogući da odjednom plati preostali iznos duga, kako bi joj oprostili 50 odsto preostalog iznosa.
Njoj je u julu 2006, odlukom direktora Žugića, dodijeljen stan pod povoljnim uslovima i cijenama od 25.814 eura, ali u odluci o opraštanju duga nije navedena njegova kvadratura niti vrijednost bez tih povoljnosti.
Žugić istog dana odgovara pozitivno na njen zahtjev i oslobađa je plaćanja duga od 11.958 eura. Milačić Perović je kasnije prešla u Ministarstvo finansija, kada je ministar bio Žugić, gdje je napredovala do državnog sekretara, a kada je Žugić postao guverner Centralne banke postala je njegova savjetnica.
Bila je uhapšena u januaru 2020. godine u aferi “Klap” pod sumnjom da je kao jedan od članova “drugostepene komisije Ministarstva finansija suprotno članovima Zakona o opštem upravnom postupku protivpravno obustavili upravni postupak naplate poreske obaveze za jedno pravno lice i onemogućili državu Crnu Goru da naplati porez u iznosu većem od 400. 000 eura, čime su tom pravnom licu pribavili korist u istom iznosu”. Nakon toga je puštena da se brani sa slobode.
Ona je sada šef kabineta guvernera CBCG Radoja Žugića.
Jadranki MIlošević otpisali stambeni kredit, pa istog dana napustila Fond
Jadranka Milošević se 23. juna 2008. godine obratila Žugiću da je oslobodi plaćanja preostalog iznosa duga po stambenom kreditu, koji joj je on dodijelio u decembru 2005. godine.
Istog dana Žugić pozitivno odgovara na zahtjev, a narednog dana pomoćnica direktora Marina Milačić Perović šalje dopis računovodstvu da se Jadranki Milošević otpiše preostali iznos duga od 14.228 hiljada eura.
Nakon što joj je isknjižen ovaj dug, Milošević narednog dana raskida radni odnos u Fondu PIO i počinje da radi u Svis osiguranju, čiji je većinski vlasnik bio Veselin Barović.
U Fond PIO se vratila dvije godine kasnije, kada postaje direktor Sektora za pravne, kadrovske i opšte poslove.
U decembru 2020. godine, tri dana prije izbora nove Vlade, odlukom tadašnjeg upravnog odbora Fonda PIO izabrana je za direktora Fonda, na konkursu kojeg je tadašnje Ministarstvo rada i socijalnog staranje u zvaničnom dokumentu okarakterisalo kao nezakonito i zatražilo od upravnog odbora njegovo poništenje.
Smijenjena je tek u junu nakon imenovanja novog upravnog odbora.
Milošević je bila uključena i u aferu s nezakonitim dodjeljivanjem funkcionerske penzije Ranku Krivokapiću, sadašnjem ministru inostranih poslova.
Ona je u februaru 2020. godine dobila sudski spor sa Fondom PIO od koga je kasnije naplatila naknadu od 25.495,5 eura. Tada bila pomoćnica direktora Fonda za normativno-pravne poslove, odnosno dobila je spor sa institucijom koju je pravno predstavljala.
U avgustu ove godine nova vlada je imenovala za člana upravnog odbora Fonda PIO.
(Izvor: Vijesti)
DRUŠTVO
Berane: Dojave o bombama u više osnovnih škola lažne
Isti prijeteći mejl stigao je i osnovnim školama u Podgorici, Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori

Zbog dojave o bombi, jutros je evakuisan veliki broj osnovnih škola u Beranama i u Crnoj Gori, saopšteno je Portalu RTCG iz Operativno komunikacionog centra Uprave policije.
Zbog dojave o postavljenoj bombi evakuisana je Osnovna škola “Radomir Mitrović” u Beranama, potvrdio je dopisnici RTCG Mariji Barjaktarević, direktor Aleksandar Vujović. Dojavu su, kaže, dobili mejlom u 7 i 25, policijske ekipe provjeravaju objekat. Nastave danas neće biti.
Kako nam je saopštio mejl je poslat na adrese još sedam škola u Beranama: OŠ “Vuk Karadžić”, “Vukašin Radunović”, u Donjoj Ržanici, Lubnicama, na Polici, kao i osnovnim školama “ Vladislav Rajko Korać” u Štitarima i “Vukajlo Kukalj” u Šekularu.
Portal RTCG je najprije dobio informaciju o dojavi o bombi u OŠ „Pavle Rovinski“ u Podgorici. Nakon toga su iz policije saznali da je cirkularni mejl stigao osnovnim školama u Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori. Dojave o postavljenim bombama stigle su u cetinjske osnovne škole „Njegoš“ i „Lovćanski partizanski odred“, javlja reporterka RTCG Milena Stanojević. Đaci i nastavnici su evakuisani i u toku je pretraga objekata.
Policija je na terenu i provjerava navode.
Uviđaj u toku…
DRUŠTVO
Aco Đukanović: Tužim državu treći put, ovaj predmet će se pamtiti kao Limenka
Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović

„Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svaki dan, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu tako mi Boga i Svetoga Vasilija Ostroškog“, kazao je okrivljeni Aco Đukanović na kontroli optužnice u Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje mu se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović.
U opširnom izlaganju posebno se zadržala na pitanju obezbjeđenja njenog brata, Milo Đukanović, osporavajući navode iz izvještaja državnih organa.
Kazala je da je Milo Đukanović od 1991. godine, kada je prvi put stupio na funkciju premijera, pa sve do 2023. godine, bez prekida bio štićena ličnost, uz obezbjeđenje koje je, kako je navela, bilo organizovano na više nivoa – vidljivo i prikriveno.
Prema njenim riječima, to obezbjeđenje uključivalo je kolone sa tri do četiri vozila, kao i pripadnike koji su djelovali diskretno, ali su bili stalno prisutni, naoružani dugim cijevima, uz pancire i kompletnu prateću opremu koja ide uz zaštitu najviših državnih funkcionera.
Navela je da su bezbjednosne procjene ukazivale na visok stepen ugroženosti, ističući da je njen brat imao čak sedam elemenata koji su ukazivali na potencijalnu prijetnju po njegov život, zbog čega je takav nivo obezbjeđenja bio kontinuiran i pojačan.
„U porodičnoj kući sam mnogo puta zaticala metke i kutije municije i sklanjala ih jer su djeca bila mala“, kazala je ona, dodajući da su pripadnici obezbjeđenja boravili ne samo u dvorištu, već i u samoj kući.Istakla je i da su se pripadnici obezbjeđenja nalazili u objektima u neposrednoj blizini kuće, uključujući i zgrade i prostor oko gimnazije koja se nalazi u blizini, gdje je, kako je navela, viđala naoružane ljude sa dugim cijevima.
„Koliko ih je bilo po dvorištu i po kući, o tome da i ne govorim“, rekla je.
Dodala je da su takve okolnosti bile svakodnevne i da je, kako tvrdi, svima bilo jasno da se radi o štićenoj ličnosti sa visokim nivoom bezbjednosnih mjera.
„Toliko o tome da Milo Đukanović nije imao zaštitu“, kazala je ona.Ona je na osnovu toga dovela u pitanje tačnost izvještaja Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i Agencija za nacionalnu bezbjednost, ocjenjujući ih „potpuno obezvrijeđenim“ i navodeći da sadrže „ortodoksne neistine“, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo oružja i municije u porodičnoj kući.
U nastavku izlaganja, Ana Đukanović je kazala da optužnica ne sadrži elemente propisane Zakonik o krivičnom postupku, navodeći da u njoj nema obrazloženja stanja stvari, dokaza kojima se činjenice utvrđuju, niti odnosa tužilaštva prema odbrani okrivljenog.
„Ništa od toga nema u optužnici“, rekla je ona, dodajući da tužiteljka kao strana u postupku mora poštovati ista pravila kao i odbrana i okrivljeni.
Posebno se osvrnula na pitanje umišljaja, ističući da je u optužnici, kako je kazala, samo prepisana zakonska formulacija bez konkretnog obrazloženja.
„Umišljaj je ključni element krivične odgovornosti, a tužiteljka se njime suštinski nije bavila“, navela je.
Ukazala je i na balistički nalaz, prema kojem municija potiče iz 1980-ih godina, iz vremena njihovog pokojnog oca, naglašavajući da tužilaštvo taj nalaz nije adekvatno analiziralo niti ga blagovremeno dostavilo odbrani.
Đukanović je u obraćanju sudu naveo da je službenik Centra bezbjednosti Nikšić Velibor Koprivica „17 godina držao predmet“ koji se odnosi na raniju prijavu krađe iz njegove kuće, te da je tek sada, kako tvrdi, taj predmet iskorišćen u ovom postupku.
Kazao je i da je druga provala u njegovu kuću bila prije šest i po godina, ali da ni tada, kako tvrdi, nije bilo konkretnih radnji.
„Tužilaštvo u Nikšiću za 28 dana podiže optužnicu, a za 17 godina ništa nije urađeno“, rekao je on.Istakao je da mu je zaprijećena kazna od šest godina zatvora, „da mu se djeca pate“, te da smatra nezakonitim korišćenje određenih informacija koje, kako tvrdi, nijesu dostavljene ni sudu ni odbrani, a korišćene su protiv njega.
Branilac okrivljenog Slobodan Stašević predložio je da se u spise predmeta uvrste zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje stana i pomoćnih objekata u Nikšiću, naredba za pretres stana u Podgorici, kao i krivična prijava predata Specijalnom državnom tužilaštvu.
Takođe je predložio da se izvrši uvid u dokaze koje tužilaštvo nije priložilo, a nalaze se u spisima, i to izvještaj o DNK vještačenju i izvještaj o daktiloskopskom vještačenju, kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti porijekla municije u kući: Zoran Radević, Radosav Lješković, Željko Vukčević, Veselin Pešić, Milan Kovačević i Mihajlo Vuksanović.
Predložio je i da se pribavi kompletna dokumentacija, te da se naloži policiji u Nikšiću da, u skladu sa aktom od 20. marta, dostavi sudu i tužilaštvu cjelokupan materijal kojim raspolaže u vezi sa predmetom iz 31. avgusta 2009. godine, kao i da se vlasniku vrate četiri ukradena pištolja, tri dozvole i jedna potvrda izdata od strane Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se potvrđuje da je dobio na poklon četvrti revolver.
Sud je potom donio rješenje kojim se odbija predlog odbrane da se optuženom ukine mjera zabrane napuštanja stana, cijeneći da i dalje postoje razlozi za njeno trajanje, uz napomenu da će se svaka dva mjeseca vršiti kontrola izrečenih mjera.
Postupajući sudija Mirko Kojović kazao je da će odluka o kontroli optužnice biti dostavljena u zakonskom roku.
Aco Đukanović je novinarima nakon suđenja na pitanje novinarke hoće li danas davati izjave medijima prvo pitao odakle je, a kad je ona odgovorila „Vijesti“ on kazao „40 godina me ništa niste pitali, nemate ni moralno pravo za to, a svaki dan ste pisali o meni“.
DRUŠTVO
Đukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“
U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

„Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice, svi drugi dokazi su nezakoniti i netačni. Ovakva optužnica je nezakonita i očekujem da bude odbačena. Biran je dan kad ću biti uhapšen, praćen je i moj frizer“, kazao je biznismen Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.
U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Postupajuća tužiteljka Vanja Sinđić ocijenila je da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove.
Sinđić je, odgovarajući na navode odbrane, kazala da se može saglasiti da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine, ali je istakla da je Tužilaštvo pribavilo i uporedilo zvanične podatke. Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.
Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.
Advokatica Neda Ivović ukazala je na specifične i teške okolnosti u kojima se porodica Đukanović nalazi, ističući da je mjera kućnog zatvora dovela do teškog i nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na porodični život.

Kako je navela, Đukanovićeva maloljetna djeca, koja se nalaze u internatskom režimu školovanja, praktično su ostala bez neposredne roditeljske podrške, dok se njihova majka istovremeno nalazi na ozbiljnom medicinskom liječenju.
Prema riječima Ivović, Đukanović je u ovakvim okolnostima faktički jedini roditelj koji može obezbijediti stabilnost porodici, a lišenjem slobode mu je onemogućeno vršenje osnovnih roditeljskih funkcija.
Ivović je dodatno naglasila da se u ovom predmetu radi o kumulativnom djelovanju više nezakonitih radnji. Ona je otkrila da je policija, mimo svrhe samog postupka, putem međunarodne saradnje prikupljala podatke o Đukanovićevom boravištu, porodici i djeci, što je ocijenila kao nedopustivo i neosnovano miješanje u privatnost bez procesnog i materijalnog osnova.
Kritikujući rad istražnih organa, Ivović je navela da je pretres porodične kuće izvršen na osnovu „neprovjerenih operativnih saznanja“, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti, čime je direktno prekršeno pravo na dom.
Posebno zabrinjavajućim odbrana smatra narušavanje principa pravičnog suđenja i „jednakosti oružja“, jer se sudu, prema tvrdnjama Ivović, dostavljaju „obrađene“ verzije dokumenata umjesto izvornih, čime se odbrani uskraćuje pravo da ospori dokaz.
Odbrana Đukanovića
Đukanović je pred sudijom Mirkom Kojovićem kazao da je sve što je radio bilo zakonito i najavio krivične prijave protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. On je pojasnio da za jednu lovačku pušku posjeduje dozvolu, dok za preostale tri tvrdi da su pokloni njegovom bratu i ocu, te da ima dokaze o porijeklu.
Đukanović je, tokom iznošenja odbrane, detaljno govorio o svakom komadu oružja koji mu se stavlja na teret, navodeći njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su dospjeli u porodičnu kuću.
Za pušku koja je pronađena u kući kazao je da postoji dokumentacija i pločica sa posvetom iz koje se može utvrditi da je riječ o poklonu Ministarstva narodne odbrane njegovom bratu Milo Đukanović, koji ju je istog dana poklonio njihovom ocu, gdje je, prema njegovim riječima, stajala u sobi sve do njegove smrti. Naveo je da u tu sobu nije ulazio od 2010. godine, i da je u njoj boravio njegov sin, dodajući da ne bi ostavljao dijete da spava u prostoriji sa oružjem. Istakao je da su policijski službenici tokom pretresa otvorili ormar i popeli se na njegov vrh, gdje se puška nalazila, što, kako tvrdi, ukazuje da su imali prethodne informacije o njenoj lokaciji.
Za pušku „pumparicu“ naveo je da predstavlja porodično nasljeđe, poklon porodice rođaka koji je stradao, te da ju je registrovao, dodajući da je naknadno pronašao oružni list sa potpisom službenika CB Nikšić Bigovića, sa kojim je, kako je rekao, razgovarao tražeći informacije o dozvolama, jer se u spisima navodi da ih nema, dok on tvrdi da ih posjeduje.
Govoreći o lovačkom karabinu sa optičkim nišanom, ponovio je da je riječ o poklonu Ministarstva odbrane njegovom bratu, o čemu, kako je kazao, posjeduje rješenje koje će dostaviti sudu.
Za karabin M48 sa gravurom na kundaku, za koji je naveo da ga je izradio nikšićki majstor „Barac“, kazao je da je poklon njegovom ocu od Radeta Nikolića, u njegovom i prisustvu članova porodice, te da vjeruje da je za to oružje postojala dozvola.
Za četvrtu pušku naveo je da je 1993. godine poklonjena njegovom ocu od strane Službe državne bezbjednosti, ističući da o tome postoje svjedoci.
Đukanović je kazao da je 1974. godine prešao da živi u Podgoricu nakon što mu je otac izabran za sudiju Vrhovnog suda, te da je povremeno boravio u porodičnoj kući u Nikšiću, gdje je nakon 2000. godine, po rođenju djeteta, jedno vrijeme i živio.
Dodao je da je 2009. godine, tokom boravka u toj kući, primijetio da su mu otuđene lične stvari, uključujući četiri pištolja, navodeći da je za tri imao uredno izdate dozvole Centra bezbjednosti Nikšić, dok je za četvrti posjedovao potvrdu koja je služila kao zamjena za dozvolu.
Kazao je da je tim povodom podnio krivičnu prijavu i policiji dao podatke o licima na koja sumnja, kao i detaljan opis osoba koje su boravile u kući, uključujući kućnu pomoćnicu i baštovana. Naveo je da je nakon prijave u kuću dolazio službenik CB Nikšić Velibor Koprivica, kojem je, kako tvrdi, ukazao na sumnju prema baštovanu, dodajući da je Koprivica tada rekao da je riječ o njegovom bliskom prijatelju.
Đukanović je naveo da su nakon toga pojedini njegovi poznanici upućivani na poligrafsko ispitivanje, te da je policija izvršila uviđaj i pregled kuće, ali da, kako tvrdi, u tom predmetu 17 godina nije bilo epiloga, niti su preduzimane radnje koje bi dovele do rasvjetljavanja krađe.
Dodao je da smatra da je upravo ta prijava iz 2009. godine kasnije korišćena kao dio građe u ovom predmetu, tvrdeći da to objašnjava zbog čega su policijski službenici, prema njegovim riječima, tokom pretresa imali precizne informacije o mjestu gdje se oružje nalazi.
Govoreći o pretresima, naveo je da su u zahtjevima za pretres njegovog stana u Podgorici policijski službenici navodili niz stvari, uključujući pancire, kacige, SAJ opremu i uniforme, kao i predmete u „Louis Vuitton“ torbi, uz precizan opis njihove lokacije, što, kako tvrdi, ukazuje da su ti podaci bili unaprijed poznati.
Kazao je da tokom pretresa u Podgorici ništa nije pronađeno, nakon čega je, prema njegovim riječima, Koprivica koristeći iste podatke tražio nalog za pretres porodične kuće u Nikšiću, gdje se, kako je naveo, nalaze četiri kuće sa više tavana, ističući da su policijski službenici odmah usmjerili radnje ka konkretnom tavanu gdje je pronađen veći dio oružja i municije.
Dodao je da Koprivica, prema njegovim tvrdnjama, nije dostavio kompletnu dokumentaciju iz predmeta koji se odnosi na njegovu krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog čega smatra da se dio dokumentacije prikriva.“Ja mogu jedino da tužim državu, a ja to nerado radim… Tužio sam državu dva-tri puta i jednom nisam spavao sedam dana, jednom 45 dana. Neću da tužim državu ako ne moram, ali ne vidim kako da se borim protiv ovih stvari jer ja nisam lažov, a tužilaštvo mi stavlja da sam lažov“, kazao je Đukanović.
On je naveo da nije bio u kontaktu sa pronađenim oružjem, pozivajući se na rezultate DNK vještačenja, te ukazao na, kako tvrdi, nedostatke u spisima predmeta, navodeći da određena dokumentacija nije dostavljena tužilaštvu, kao i da su pojedine informacije pribavljene bez angažovanja sudskog tumača.
Govoreći o podacima granične policije, naveo je da oni pokazuju da je boravio u inostranstvu, uključujući Luksemburg početkom 2021. godine, zbog čega smatra kontradiktornim tvrdnje da je u isto vrijeme imao faktičku državinu kuće u kojoj je pronađeno oružje.
Osvrćući se na navode Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Đukanović je kazao da ih smatra netačnim i „smiješnim“, uz tvrdnju da dokument, prema njegovom mišljenju, ne govori istinu i da bi njegov autor, odnosno direktor Ivica Janović trebalo da bude saslušan u postupku.
ANB je ranije u saopštenju, kako su prenijeli mediji, navela da njihovi službenici nijesu ulazili u porodičnu kuću Đukanovića više od dvije decenije, te da nemaju bilo kakvu povezanost sa pronalaskom oružja u naselju Rastoci u Nikšiću, niti da oružje ili municija koja je pronađena potiče iz njihovih struktura.
Drugi branilac, advokat Slobodan Stašević, istakao je da nema dokaza da je oružje nezakonito, jer Tužilaštvo nije provjerilo ručno vođene evidencije do 2008. godine. On je ukazao da ne postoje DNK tragovi niti drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je Đukanović bio u kontaktu sa spornim oružjem, te zatražio ublažavanje mjera nadzora uz obrazloženje da je tokom postupka pokazao uredno ponašanje i ponudio jemstvo.
Nastavak ročišta zakazan je za sjutra u 10.15 časova.
Aco Đukanović, brat nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Milo Đukanović, uhapšen je 28. februara nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, kada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.
Sud je kasnije prihvatio jemstvo koje su ponudili njegovi branioci, u iznosu od milion eura u gotovini, uz upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave.
HRONIKA1 дан ranijeTrostruko ubistvo na Starom aerodromu: Policija traga za osumnjičenim Rožajcem
HRONIKA1 дан ranijeUhapšen Rožajac osumnjičen za trostruko ubistvo na Starom aerodromu
HRONIKA1 дан ranijePolicija objavila slike osumnjičenog Vehida Murića iz Rožaja: Građani da prijave ako imaju neka saznanja
DRUŠTVO2 дана ranijeĐukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“
HRONIKA4 дана ranijeBerane: Policija rasvijetlila ubistvo u Šekularu, Dagestanca ubio sunarodnik
HRONIKA13 сати ranijeRožajac osumnjičen za trostruko ubistvo doveden na saslušanje


















Srpska sparta
08.10.2022. 22:33 at 22:33
Fino je rekao milo kad ga je opet predlago za guvernera bogata karijera iza njega,Sve lopov do lopova😡😡😡