Sa svega 18 godina Merdin Lješnanin napustio je rodni Plav i otišao u Keln. Iza sebe je imao završenu medicinsku školu, a ispred sebe potpuno novi život, jezik koji tek treba da nauči i dug proces priznavanja diplome. Počinjao je praktično od nule – radio u kuhinji i čistio restoran za svega nekoliko eura po satu, dok je istovremeno učio njemački i pokušavao da se izbori za mjesto u struci. Danas, nepunu deceniju kasnije, direktor je vlastite firme koja njemačkim bolnicama obezbjeđuje medicinske tehničare, sestre i ljekare i zapošljava više od 30 ljudi.

Njegov put nije bio ni brz ni jednostavan. Nakon priznavanja medicinske škole nastavio je stručno usavršavanje, radio u bolnicama i intenzivnoj njezi, a zatim nekoliko godina proveo u kompaniji koja se bavila ustupanjem medicinskog kadra zdravstvenim ustanovama.

Upravo tada je shvatio da posao koji drugi rade može jednog dana da pokrene i sam.

U međuvremenu je, zajedno sa suprugom, gradio i porodicu. Danas imaju dvije kćerke, a supruga, koja je rođena u Njemačkoj i takođe je porijeklom iz Plava, zaposlena je u njemačkoj državnoj službi.

U razgovoru za portal #CGDIJASPORA, Lješnanin govori o svom početku u Njemačkoj, periodu kada je radio gotovo sve što mu se nudilo, školovanju i profesionalnom napredovanju, osnivanju firme, odnosu prema zaposlenima, ali i planu da jednog dana sjedište kompanije preseli u Crnu Goru.

Iako kaže da je Keln postao njegova druga kuća, Plav ga, priznaje, nikada nije prestao vući.

#CGDIJASPORA: Rođeni ste u Crnoj Gori i veoma mladi otišli u Njemačku. Kako je počela vaša priča?

#Merdin Lješnanin: Imam 27 godina. Odrastao sam u Plavu i tamo završio srednju medicinsku školu. Sa 18 godina sam se oženio i došao u Keln, gdje sam sa suprugom započeo novi život. Moja supruga je rođena u Njemačkoj, ali su i njeni korijeni iz Plava. Danas radi u njemačkoj državnoj službi, u Finanzamtu. Kada sam ja došao ovdje, može se reći da sam stvarno krenuo gotovo od nule.

#CGDIJASPORA: Imali ste završenu medicinsku školu, ali diploma nije bila odmah priznata?

#Merdin Lješnanin: Tako je. To što sam završio medicinsku školu u Crnoj Gori nije značilo da sam mogao samo doći u Njemačku i odmah početi da radim. Diploma nije bila automatski priznata, a uz to nijesam dovoljno znao njemački jezik. Za vizu sam već imao položen A1, a kada sam stigao nastavio sam da učim A2, B1, a kasnije sam završio i B2. Od prvog dana sam imao cilj da radim u svojoj struci i da mi bude priznato medicinsko obrazovanje koje sam stekao u Crnoj Gori.

#CGDIJASPORA: Koliko je trajao taj proces?

#Merdin Lješnanin: Oko dvije i po godine. Morao sam da završim teorijski dio u medicinskoj školi, ali istovremeno i praktični dio u bolnici. Prijavljivao sam se bolnicama, nosio dokumentaciju i ocjene iz Crne Gore i morao da dokazujem odgovarajući nivo njemačkog jezika. Nije bilo jednostavno. Ali znao sam šta želim i nijesam odustajao.

#CGDIJASPORA: A od čega ste živjeli dok ste čekali priznavanje diplome?

#Merdin Lješnanin: Radio sam sve što sam mogao. Jedno iskustvo iz tog vremena nikada neću zaboraviti. Radio sam u jednom restoranu, u kuhinji, za svega nekoliko eura po satu. Pošto nijesam dobro govorio njemački i nijesam imao mnogo izbora, nije mi bilo lako da pronađem bolji posao. Poslije rada u kuhinji dodatno sam čistio cijeli restoran za 20 eura. Radio sam od popodneva do kasno u noć, a uz sve to učio njemački i završavao ono što je bilo potrebno da bih mogao da radim u medicini. Naravno da to nije bio život koji sam zamišljao kada sam došao u Njemačku. Ali tada sam imao dvije mogućnosti. Mogao sam da se žalim na svoju situaciju ili da nastavim da radim, učim i pokušavam da je promijenim. Odlučio sam se za ovo drugo.

#CGDIJASPORA: Koliko vam je bilo teško kada ste sa 18 godina otišli iz Plava?

#Merdin Lješnanin: Veoma teško. Ja prije toga praktično nijesam išao nigdje iz Plava. Jedino sam dijete svojih roditelja i odjednom sam otišao u potpuno drugu državu. Sve mi je nedostajalo. Zato sam, kad god sam mogao finansijski, išao kući. Nekada svakog mjeseca, nekada svaka dva mjeseca. Išao sam autobusom. A zamislite kada radite za nekoliko eura po satu koliko vam je tada predstavljala cijena jedne autobuske karte. Prve dvije ili tri godine bile su baš teške. Ali meni je bilo važno da se vratim u svoj rodni grad, da vidim roditelje i svoje ljude.

#CGDIJASPORA: Poslije dvije i po godine konačno vam je priznata diploma?

#Merdin Lješnanin: Da. Kada sam završio čitav proces, počeo sam da radim u bolnici u kojoj sam već obavljao dio prakse. To je bio veliki trenutak za mene. Konačno sam ostvario ono zbog čega sam sve vrijeme radio. Ali nijesam tu stao. Nastavio sam dalje da se školujem i usavršavam u medicini. Usmjerio sam se posebno prema intenzivnoj njezi i anesteziji, a završavao sam i dodatne programe koji su mi kasnije bili potrebni da bih mogao da vodim svoju firmu u zdravstvenom sektoru. U Njemačkoj je medicinski sistem veoma strogo regulisan. Ne možete samo odlučiti da ćete otvoriti firmu u zdravstvu. Morate imati odgovarajuću stručnost, određeno iskustvo, obrazovanje, kapital i ispuniti veliki broj uslova.

#CGDIJASPORA: Kada ste počeli da razmišljate o vlastitoj firmi?

#Merdin Lješnanin: Prije toga sam oko tri godine radio preko kompanije za privremeno zapošljavanje u zdravstvu. Ta kompanija je medicinske radnike slala u različite bolnice gdje je bio potreban kadar. To mi je mnogo značilo. Već sam znao kako izgleda posao medicinskog tehničara i kako funkcioniše bolnica, ali sam tada prvi put imao priliku da sa druge strane vidim kako funkcioniše čitav poslovni model. Vidio sam šta bolnice traže, kako se pronalazi kadar, na koji način se organizuju smjene i kako funkcioniše saradnja između kompanije i zdravstvene ustanove. I onda sam sebi postavio jednostavno pitanje: Zašto ja ovo jednog dana ne bih mogao da napravim sam? Imao sam medicinsko znanje, iskustvo iz bolnice i poznavao sam način razmišljanja zdravstvenih radnika jer sam i sam bio jedan od njih. A kroz te tri godine naučio sam i poslovnu stranu.

#CGDIJASPORA: Koliko je supruga bila važna u odluci da pokrenete svoj posao?

#Merdin Lješnanin: Ogromno. Bez nje ovaj put sigurno ne bi izgledao ovako. Ona je od početka bila uz mene i podržavala me. Kroz svoj posao stekla je mnogo znanja vezanog za administraciju, finansije, poreze, knjigovodstvo i organizaciju. Moje iskustvo bilo je prvenstveno medicinsko i poslovno iz zdravstvenog sistema, a njeno iskustvo bilo je veoma korisno za administrativni i finansijski dio. Tako su se naše različite sposobnosti spojile. Počeli smo veoma mladi. Nijesmo mnogo izlazili, iako smo naravno živjeli normalno i uživali u životu. Mnogo smo radili i štedjeli. Jedno vrijeme smo čak pokušavali da živimo od samo jedne plate. Ne zato što nijesmo željeli da trošimo, već zato što smo znali da jednog dana želimo nešto svoje.

#CGDIJASPORA: U isto vrijeme gradili ste i porodicu?

#Merdin Lješnanin: Da. U maju 2023. dobili smo prvu kćerku. A kada smo ozbiljno krenuli u osnivanje firme, supruga je bila trudna sa našom drugom kćerkom. Išli smo kod notara, prikupljali dokumentaciju, rješavali dozvole i sve ostalo što je potrebno za firmu, a istovremeno smo čekali drugo dijete. U septembru 2025. dobili smo drugu kćerku. Zato ja ovaj uspjeh nikada ne gledam samo kao svoj. To je nešto što smo napravili zajedno.

#CGDIJASPORA: Šta tačno radi tvoja kompanija?

#Merdin Lješnanin: Mi ne prodajemo medicinsku opremu, što ljudi nekada prvo pomisle. Mi zdravstvenim ustanovama obezbjeđujemo medicinski kadar. Na primjer, ako bolnici nedostaju medicinski tehničari ili medicinske sestre na intenzivnoj njezi, operacionom odjeljenju ili nekoj drugoj službi, mi im možemo obezbijediti radnike. Isto važi i za ljekare. Ako je nekoj bolnici potreban doktor određeni period, možemo da pošaljemo našeg zaposlenog koji će tamo raditi prema dogovorenom rasporedu. Bolnica nam kaže koliko ljudi joj je potrebno, za koje odjeljenje i za koji period, a mi organizujemo kadar.

#CGDIJASPORA: Sa koliko bolnica danas sarađujete?

#Merdin Lješnanin: Imamo više bolnica sa kojima redovno sarađujemo. Kada smo počeli, bilo nas je svega nekoliko. Neki ljudi su se čak smijali kada sam dolazio na sastanke. Bio sam veoma mlad, firma tek osnovana, a preko puta mene su često sjedjeli ljudi koji se tim poslom bave po 20 ili 30 godina. Na tržištu na kojem sam počinjao vlasnici takvih kompanija uglavnom su bili Njemci koji su mnogo stariji i iskusniji od mene. Kada sam prvi put išao kod direktora bolnica na razgovore, bilo je ljudi koji nijesu ozbiljno shvatali ni mene ni firmu. Ali malo po malo stvari su se mijenjale. Danas neki od tih istih ljudi zovu nas.

#CGDIJASPORA: Koliko zaposlenih imate?

#Merdin Lješnanin: Danas imamo više od 30 zaposlenih, odnosno broj se, zavisno od angažmana, kreće i oko 40 ljudi. Tu su medicinski tehničari, medicinske sestre i ljekari. Pored stalno zaposlenih imamo i ljude koji rade dodatne smjene nekoliko dana mjesečno. Najvažnije je da smo uspjeli da napravimo mrežu ljudi kojima vjerujemo i klijenata koji vjeruju nama.

#CGDIJASPORA: Većina vaših zaposlenih je sa Balkana?

#Merdin Lješnanin: Da, praktično 99 odsto mojih radnika je sa Balkana. Najviše ih je iz Srbije i Sjeverne Makedonije, imamo zaposlene iz Bosne i Hercegovine, kao i ljude iz Crne Gore. Imam veoma dobro iskustvo sa našim ljudima. Odgovorni su i radni. Naravno, ne možete generalizovati i reći da je svako isti, ali kod mene se pokazalo da imam veoma pouzdanu ekipu. A u našem poslu je to najvažnije.

#CGDIJASPORA: Zašto?

#Merdin Lješnanin: Zato što u zdravstvu ne možete reći: „Neko danas nije došao na posao, nema veze.“ Ako nedostaje medicinski radnik na intenzivnoj njezi ili u operacionoj sali, to je ozbiljan problem. Nama se dešavalo da nas zovu i kasno uveče zbog hitne potrebe za osobljem. Ako možemo, reagujemo odmah. Nekada odemo i ja ili neko od mojih najiskusnijih ljudi. I ja i dalje radim kada je potrebno. Posebno kada ulazimo u saradnju sa nekim novim partnerom, želim lično da vidim kako sve funkcioniše i da pokažemo kakav kvalitet nudimo.

#CGDIJASPORA: Kako izgleda poslovni model? Bolnice plaćaju tvoju firmu za angažovanje radnika?

#Merdin Lješnanin: Da. Na primjer, direktor bolnice kaže da su mu potrebna četiri ili pet medicinskih tehničara ili ljekara tokom naredna dva mjeseca. Dogovorimo cijenu radnog sata, vrstu stručnjaka i period angažmana. Na kraju mjeseca bolnica plaća firmi ukupan broj odrađenih sati prema ugovorenoj cijeni. Naravno, od toga firma isplaćuje plate radnicima, poreze, doprinose i sve ostale troškove. Nije cijeli iznos koji vidite na fakturi zarada firme. Troškovi su veliki. Cijena rada zavisi i od specijalnosti. Nije isto kada šaljete nekoga na standardno bolničko odjeljenje, u operacionu salu ili na intenzivnu njegu. Isto važi za ljekare, gdje cijena zavisi od specijalizacije i nivoa odgovornosti. Rad tokom praznika, noću i u posebnim uslovima takođe se drugačije obračunava.

#CGDIJASPORA: Kako uspijevate da za sve zaposlene pronađete dovoljno posla?

#Merdin Lješnanin: Organizacija je ključna. Mi uglavnom već oko 15 dana prije početka narednog mjeseca znamo gdje će naši ljudi biti angažovani. Mnogi kvalitetni radnici budu rezervisani i mnogo duže unaprijed – po nekoliko mjeseci, pola godine, a nekada i duže. Zbog toga je važno da imate dobru reputaciju kod bolnica. Ako bolnica zna da će ljudi koje joj pošaljete doći na vrijeme, da su stručni i odgovorni i da ćete reagovati kada postoji problem, onda želi ponovo da radi sa vama. Tako se firma gradi.

#CGDIJASPORA: Koliko je bilo teško u prvim mjesecima?

#Merdin Lješnanin: Mnogo. Radio sam duplo, nekad i trostruko više nego ranije. Morate pronaći klijente. Morate ubijediti bolnicu da vjeruje novoj firmi. Morate pronaći kvalitetne zaposlene. A onda morate obezbijediti da svaki od tih ljudi dobije platu na vrijeme bez obzira na sve ostalo što se dešava. Tada više nijeste odgovorni samo za sebe i svoju porodicu. Odgovorni ste za ljude koji rade kod vas i za njihove porodice. Bilo je perioda kada sam radio danima praktično bez prestanka. Ali malo po malo dolazio je jedan zaposleni, pa drugi, pa treći. I firma je rasla. Danas smo u Kelnu već prepoznatljivi u našem poslu i dobro stojimo na tržištu.

#CGDIJASPORA: Kažeš da ovo za tebe još nije kraj?

#Merdin Lješnanin: Ne. Naprotiv. Mislim da je ovo tek početak. Kada sam sa 18 godina došao u Njemačku, prvi cilj mi je bio da naučim njemački i da dobijem priznanje škole. Kada sam to završio, cilj mi je bio da napredujem u medicini. Poslije sam želio da steknem dovoljno iskustva. Onda sam rekao da želim svoju firmu. Danas imamo firmu i desetine zaposlenih. I već imam novi cilj. Mislim da uspjeh nije trenutak u kojem kažete: „Evo, stigao sam.“ Uspjeh je kada nakon jednog ostvarenog cilja imate hrabrosti da sebi postavite sljedeći.

#CGDIJASPORA: Koji je taj sljedeći cilj?

#Merdin Lješnanin: Želim da otvorim specijalizovanu zajednicu za stanovanje osoba kojima je potrebna intenzivna njega 24 sata dnevno. Radi se o ljudima kojima je zbog njihovog zdravstvenog stanja potrebna stalna i veoma zahtjevna njega. To mogu biti pacijenti sa traheostomom, ljudi kojima je potrebna pomoć pri disanju ili druge osobe koje više ne mogu biti adekvatno zbrinute u vlastitom domu. Ideja je da napravimo prostor u kojem će oni živjeti, dok će stručno osoblje biti uz njih 24 sata dnevno.

#CGDIJASPORA: Dakle, ne želite da to bude samo zdravstvena ustanova?

#Merdin Lješnanin: Upravo tako. Naravno da medicinska njega mora biti na najvišem nivou. Ali nije cilj samo da čovjek dobije medicinsku uslugu. Želim da ljudi koji tamo budu živjeli imaju osjećaj da su dobili novi dom. Da se osjećaju sigurno i dostojanstveno. Da njihove porodice znaju da su njihovi najbliži u dobrim rukama, da imaju stručnu njegu i da se prema njima odnosi sa poštovanjem. To mi je veoma važno.

#CGDIJASPORA: Kada danas gledate svoj put, šta vam prvo padne na pamet?

#Merdin Lješnanin: Ponekad ni sam ne mogu da vjerujem. Došao sam sa 18 godina. Nijesam znao jezik dovoljno dobro. Morao sam da se borim da mi priznaju školu koju sam već završio. Radio sam u kuhinji za nekoliko eura po satu i nakon toga čistio restoran. Onda sam postao medicinski radnik. Nastavio sam da se školujem. Radio sam u bolnicama. Tri godine sam radio preko firme za privremeno zapošljavanje. A danas sam direktor svoje kompanije koja zapošljava više od 30 ljudi. Zbog toga moja priča za mene nije samo priča o poslovnom uspjehu. Ona mi pokazuje da mjesto na kojem se nalazite danas ne mora da određuje mjesto na kojem ćete biti sjutra.

#CGDIJASPORA: Supruga je bila uz vas od samog početka?

#Merdin Lješnanin: Jeste. Ona me podržavala i motivisala. Znala je i da mi kaže kada treba da stanem i dobro razmislim, posebno zato što ovakav posao zahtijeva ozbiljna ulaganja i nosi veliki rizik. Zajedno smo donosili odluke. Zajedno smo štedjeli. Zajedno smo gradili porodicu i dobili dvije kćerke. Zajedno smo napravili i firmu. Zato ne mogu da kažem: „Ovo je moj uspjeh.“ To je naš uspjeh.

#CGDIJASPORA: Vaši roditelji su ostali u Plavu?

#Merdin Lješnanin: Da. Moji roditelji su u Plavu. Ja sam jedinac. Još rade, nijesu toliko stari, imaju oko 60 godina. Koliko možemo, pomažemo im i želim da budu obezbijeđeni. Meni je porodica uvijek bila jedan od glavnih motiva. Moj cilj u životu jeste da moja porodica bude sigurna. I mislim da sam u velikoj mjeri uspio da obezbijedim i svoju porodicu u Plavu.

#CGDIJASPORA: Da li vam je Keln danas postao druga kuća?

#Merdin Lješnanin: Jeste. Sve vrijeme sam u Kelnu. Kada pogledam godine, skoro pola života mi je prošlo između Plava i Kelna. Tako da Keln jeste druga kuća. Ali opet me stalno vuče Plav. To se ne mijenja.

#CGDIJASPORA: Toliko da danas gradite i kuću u rodnom kraju?

#Merdin Lješnanin: Da. Kupio sam zemlju u svom rodnom kraju, u selu nekoliko kilometara od Plava, i tamo pravim kuću. Kada sam otišao gore i udahnuo taj vazduh, odmah sam odlučio da želim da tu napravim mjesto za sebe i svoju porodicu. Da imam mir kada dođem na odmor. Mogu imati kuću i u centru grada, ali meni je tamo drugačiji osjećaj. To je ono što čovjeka vuče. Sada je dodatno dobro što postoje mnogo bolje avionske veze sa Crnom Gorom, pa čovjek iz Kelna može mnogo lakše da dođe čak i na nekoliko dana.

#CGDIJASPORA: Supruga i djeca vole da dolaze u Crnu Goru?

#Merdin Lješnanin: Naravno. Djeca posebno uživaju. Dolje imaju neku vrstu slobode koju ovdje teško možete da im pružite na isti način. Izađu, igraju se, imaju porodicu oko sebe. Drugačiji je osjećaj. Supruga takođe voli da ide. I njeni korijeni su iz Plava, tako da smo svi povezani sa tim krajem.

#CGDIJASPORA: Uprkos poslovnom uspjehu u Njemačkoj, razmišljate čak i da firmu jednog dana preselite u Crnu Goru?

#Merdin Lješnanin: Da. To mi jeste jedna od želja. Posebno ukoliko Crna Gora postane članica Evropske unije i ukoliko pravni i poslovni uslovi omoguće da ovakav model normalno funkcioniše. Ja bih ozbiljno razmislio da sjedište firme prebacim u Crnu Goru, a da nastavimo da radimo sa bolnicama u Njemačkoj i drugim državama. Bolnici je, na kraju, najvažnije kakvu joj uslugu pružate, da li imate kvalitetne ljude i da li ispunjavate ugovor. Ako bi firma mogla biti registrovana u Crnoj Gori, poslovati po pravilima evropskog tržišta, a istovremeno nastaviti da radi ovdje, to bi za mene imalo mnogo smisla.

#CGDIJASPORA: Zašto bi to uradili kada vam posao već dobro funkcioniše u Njemačkoj?

#Merdin Lješnanin: Zato što bih više volio da dio onoga što stvaramo ostaje mojoj državi. Ako već plaćate poreze, zapošljavate ljude i pravite promet, lijepo bi bilo da dio toga doprinosi i zemlji iz koje potičete. Ako bih mogao da nastavim isti posao, a da sjedište bude u Crnoj Gori, to bi bilo dobro i za mene i, vjerujem, za državu. Možda bi postojala mogućnost i da zaposlimo još ljudi iz Crne Gore. To je nešto o čemu ozbiljno razmišljam.

#CGDIJASPORA: Dakle, odlazak iz Crne Gore nije značio prekid veze sa njom?

#Merdin Lješnanin: Nikako. Čovjek može otići, može govoriti da mu je negdje drugo bolje, može se ljutiti zbog nekih stvari – ali svoj kraj ne možete tek tako izbrisati. Nedostaje vam. Da je situacija bila drugačija i da sam u Plavu tada vidio ozbiljnu perspektivu, možda danas ne bih ni bio ovdje. Možda bi moja firma od početka bila u Crnoj Gori i tamo stvarala vrijednost. Ali život me odveo ovim putem. Sada gledam šta mogu da napravim dalje.

#CGDIJASPORA: Rekli ste čak da bi u nekoj velikoj zdravstvenoj krizi svoj tim stavio na raspolaganje Crnoj Gori?

#Merdin Lješnanin: Naravno. Tokom korone smo vidjeli šta znači kada nema dovoljno ljudi za intenzivnu njegu, respiratore i druge zahtjevne poslove. Ako bi se, ne daj Bože, sjutra u Crnoj Gori dogodila situacija u kojoj je hitno potreban stručni medicinski kadar, a ja imam ljude koji mogu da pomognu, moja želja bi bila da pomognemo. To je moja država. Ne bih tada prvo razmišljao koliko će ko da plati. Gledali bismo kako možemo da pošaljemo ljude i pomognemo koliko je u našoj moći.

#CGDIJASPORA: Šta bi poručili mladom čovjeku iz Crne Gore ili regiona koji danas dođe u Njemačku i nalazi se tamo gdje ste vi bili sa 18 godina?

#Merdin Lješnanin: Rekao bih mu da ne dozvoli da ga trenutna situacija definiše. Možda još ne govori njemački dobro. Možda mu diploma nije priznata. Možda trenutno radi posao za koji zna da nije njegova budućnost. Možda gleda druge ljude i misli da su svi imali bolju početnu poziciju. Ali to ne znači da tu mora da ostane. Ponekad je prvi posao zaista samo prvi korak. Najvažnije je da znate koji vam je cilj, da učite, radite na sebi i nastavite dalje čak i kada rezultat ne dolazi odmah. Da mi je neko tada, dok sam radio u restoranu za nekoliko eura po satu, rekao da ću nekoliko godina kasnije imati dvije kćerke, suprugu koja je sve vrijeme uz mene, svoju firmu i više od 30 zaposlenih, vjerovatno ni ja ne bih vjerovao. A danas već razmišljam o sljedećem projektu. Zato uvijek kažem: Ne moraš početi veliko da bi jednog dana napravio nešto veliko. Moraš samo početi i ne prestati da radiš na sebi.

Za mene uspjeh nije kada jednom kažete: „Stigao sam.“ Uspjeh je kada nakon svakog ostvarenog cilja imate hrabrosti da sebi postavite novi.

Razgovarala: Nada Kovačević

U Crnoj Gori ima ukupno oko 620 profesionalnih vatrogasaca, a njihov broj bi, morao biti mnogo veći, smatra Goran Tripković, predsjednik Strukovnog sindikata vatrogasaca Crne Gore.

– Prilikom određivanja broja vatrogasaca, uzet je, kaže on za Dan, evropski prosjek od jednog vatrogasca na hiljadu stanovnika, ali se namjerno zaboravlja činjenica da se taj broj odnosi samo na urbano spasavanje. U slučaju požara na otvorenom, odnosno zaštite šumskog bogatstva, taj broj bi morao biti mnogo veći, po nama minimum dva puta, jer su prethodne sezone pokazale da kod istovremenih aktivnih požara na više lokacija ovaj broj nije dovoljan da adekvatno odgovori izazovu u dužem vremenskom periodu. Ako vam saopštim podatak da u Crnoj Gori oko 0,21 odsto svih zaposlenih čine vatrogasci, a da zemlje sa juga Evrope, koje imaju slične ili iste probleme sa požarima, zapošljavaju preko 0,40 odsto vatrogasaca od ukupnog broja zaposlenih, vidimo da postoji potreba za povećanjem broja profesionalnih vatrogasaca – istakao je Tripković.

Prema njegovim riječima, vatrogasci sa materijalne strane nijesu puno motivisani za kvalitetno obavljanje tog visokorizičnig posla.

– Vatrogasac u Crnoj Gori, sa početnom platom od 670 eura, sa svim ostalim dodacima dogura nekako do 900 eura (noćnog i prekovremenog rada, dodatka za opasnost i pripravnost). U narednom periodu svi vatrogasci očekuju da će političari, koji i ovakve dane, kada se borimo sa požarima, koriste za svoju promociju, iskoristiti svoj uticaj i pokrenuti pitanje materijalnog poboljšanja statusa, uslova rada, dogovora oko stambenih pitanja i konačnog rješavanja nagomilanih problema u čitavom profesionalnom vatrogasnom sistemu – naglašava Tripković.

Isključiti političare, uključiti profesionalce

Možda i najvažniji korak koji se mora preduzeti jeste da se iz sistema zaštite i spašavanja, kojem i pripadaju vatrogasci, budu isključeni političari i da se odgovornost prebaci na profesionalce, koji će svojim znanjem umjeti da doprinesu povećanju funkcionalnosti cjelokupnog sistema, ističe Tripković.

Poručuje da je ulaganje u opremu ključno za obavljanje njihovog posla.

– Ulaganje mora biti kontinuirano, plansko i organizovano tako da finansiranje ne pada samo na teret lokalnih samouprava, jer su dosadašnja iskustva, od vremena obnove samostalnosti Crne Gore, pokazala puno manjkavosti i problema sa nabavkom opreme. Treba napisati zakone, napraviti planove, donijeti pravilnike i cjelokupan sistem urediti na puno efikasniji i profesionalniji način. Najbolji način za rješavanje svih gore pomenutih pitanja jeste da profesionalci i nosioci zakodavne vlasti sjednu za sto, gdje bi se u tim razgovorima donijela i sprovela rješenja za bolje funkcionisanje, finansiranje i davanje adekvatnog odgovora na sve postavljene zadatke koje vatrogasci-spasioci moraju da rješavaju u svom svakodnevnom poslu – smatra Tripković.

Nakon pada paraglajdera na Brajićima jedna osoba je teško povrijeđena, dok je druga zadobila lakše povrede.

To je za RTCG saopštio načelnik Službe zaštite i spasavanja Prijestonice Miloš Ćećanović.

„Nakon dojave o padu paraglajdera koju smo dobili od hitne pomoći naše vozilo sa posadom je krenulo na Brajiće gdje smo pomagali u spašavanju povrijeđenih“, rekao je Ćećanović.

On je dodao da je hitna pomoć povrijeđene prevezla u Klinički centar.