Ministar pravde Andrej Milović saopštio je da Crna Gora treba da kazni odgovorne za napad na Dubrovnik 1991. godine.

„To je velika, najveća sramota u našoj istoriji, taj pohod na Dubrovnik. Tu je na ispitu časti pala vjekovna slava crnogorskog oružja. Međutim, kao ministar pravde ću biti, kako me poziv i obavezuje, krajnje konkretan pa ću vam sada reći da trebamo kazniti odgovorne ljude koji su u tome učestvovali jer ratni zločin ne zastarijeva. Ja se nadam i vjerujem da ćemo procesuirati te ljude. Neki su u Hagu procesuirani upravo da bismo maknuli kolektivnu krivicu…“, rekao je Milović u intervjuu za hrvatski „Večernji list“.

On je kazao da o tome može govoriti iz dva aspekta, kao čovjek, Crnogorac, i kao ministar pravde Crne Gore.

„Ako me pitate kao čovjeka, kao Crnogorca, ja mislim da je to bio potpuno pogrešan potez. Najpogrešniji potez u crnogorskoj istoriji. To je napravljeno pod utjicajem tadašnje JNA i rukovodstva iz Beograda. Tada je rukovodstvo u Podgorici pokleknulo“, ocijenio je Milović.

Na pitanje kako ocjenjuje odnose između Srbije i Crne Gore i postoji li još uvijek pritisak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića za kojeg kažu da želi destabilizuje Crnu Goru, Milović je kazao da se crnogorska kuća uređuje iz Podgorice, a srpska iz Beograda.

„Moramo voditi računa da smo mi sada dvije države, dvije kuće i da se, jednostavno, crnogorska kuća uređuje iz Podgorice, a srpska kuća uređuje se iz Beograda. To je zdrav pristup, jedini koji stvara uslove za najbolje moguće odnose koje mi sa Srbijom, kao i sa Hrvatskom, uostalom, želimo“, objasnio je ministar pravde.

Na pitanje je li ruski uticaj još uvijek jak i može li destabilizovati Crnu Goru, Milović je rekao da je taj uticaj sve manji i manji.

„Rekao bih da je taj uticaj svakako sve manji i manji. Mislim da su rusko-ukrajinska kriza i ovaj rat koji se vodi dosta narušili ugled Rusije i da su ljudi koji su bili proruski nastrojeni danas u ogromnoj mjeri protiv ruske politike prema Ukrajini“, istakao je Milović.

Upitan kad očekuje da bi Crna Gora mogla postati članica Evropske unije (EU), i boji li se da će Hrvatska blokirati taj put zbog međugraničnog spora, Milović je poručio da vjeruje da će Crna Gora do 2028. ući u EU.

Dodao je da je Hrvatska ranije rekla da neće biti Crnoj Gori ono što je Slovenija bila njoj, kada je Hrvatska vodila pregovore s EU, a Slovenija već bila članica.

„Ako ispunimo sve zadatke, što sam siguran da hoćemo jer znam kako ova vlada radi i što nam je cilj, vjerujem da će Crna Gora ući u EU 2028. godine. Nadam i vjerujem da neće staviti ove, kao što sam rekao, sitne bilateralne probleme ispred tog puta, ispred onoga što je strateški važno i Crnoj Gori i Hrvatskoj, a to je da mi budemo uređena, evropska zemlja i kao takvi dobar susjed i iskren saveznik Hrvatskoj. Hrvatska je ranije rekla da nam neće biti ono što je Slovenija bila njoj, kada ste vi vodili pregovore s EU, a Slovenija već bila članica“, kazao je Milović.

Novinar „Večernjeg lista“: Je li vam danas žao što su neki Crnogorci učestovali u napadu na Dubrovnik?

Milović: O tome vam mogu govoriti iz dva aspekta, kao čovjek, Crnogorac, i kao ministar pravde Crne Gore. Ako me pitate kao čovjeka, kao Crnogorca, ja mislim da je to bio potpuno pogrešan potez. Najpogrešniji potez u crnogorskoj istoriji. To je napravljeno pod utjicajem tadašnje JNA i rukovodstva iz Beograda. Tada je rukovodstvo u Podgorici pokleknulo.

Ali dugo se i pripremao teren za to. Znate, neki ljudi su u udarnom dnevniku govorili da trideset hiljada krvožednih ustaša s noževima čeka da uđe u Boku i pokolje ljude. Možete li zamisliti osjećaj običnih ljudi, koji ni na kakav način nisu to mogli provjeriti? Tada su određeni ljudi stvarali atmosferu da bi opravdali to što su planirali, a to je napad na Dubrovnik. Dubrovnik je dragulj Evrope i Crnogorci se ponose što im je Dubrovnik na granici. Mi redovno putujemo u Dubrovnik i boravimo tamo. Imati Dubrovnik u radijusu od dva sata vožnje ili manje, zavisi o kojem crnogorskom gradu govorimo, to je bogatstvo, a neko se tada dosjetio da to bogatstvo treba bombardovati.

Gledali smo te scene. Hoću vam reći da se ja lično ne sramim, što sam ja, ili neko iz moje generacije, bio kriv s pet godina, ali duboko se stidim poteza tih ljudi.

To je velika, najveća sramota u našoj istoriji, taj pohod na Dubrovnik. Tu je na ispitu časti pala vjekovna slava crnogorskog oružja. Međutim, kao ministar pravde ću biti, kako me poziv i obavezuje, krajnje konkretan pa ću vam sada reći da trebamo kazniti odgovorne ljude koji su u tome učestvovali jer ratni zločin ne zastarijeva. Ja se nadam i vjerujem da ćemo procesuirati te ljude. Neki su u Hagu procesuirani upravo da bismo maknuli kolektivnu krivicu…

Vito Nikolić, veliki crnogorski pjesnik, napisao je jednu od najljepših svojih pjesama “Noć sa Dubrovnikom”, jednu od najljepših crnogorskih pjesama napisao je upravo o tom strašnom i sramotnom pohodu na Dubrovnik.

“A šta tebe čeka, Gospodine Grade, u ovoj noći bratske krvomutnje, dok krvnici mirno svoj posao rade? Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!” govore stihovi. I Crna Gora toga se stidi. Time se mogu ponositi samo budale. Ali pravosudni sistem treba reagovati i kazniti sve te ljude. Da bismo makli kolektivnu krivicu, jer to nisu napravili Crnogorci, Crna Gora, nego je to napravio neki Marko, Janko, Petar… treba tačno znati ko je izdao naredbu, ko je to napravio. I zato je dobro da se kazni i genocid u Srebrenici, i snajperi u Sarajevu, i svi zločini nad srpskim stanovništvom, da se ne kaže Bošnjaci su ubijali Srbe tu i tu, već taj i taj Bošnjak ubio je Srbe. Taj i taj Srbin ubio je Bošnjake. Taj i taj Hrvat ubio je Srbe. Taj Srbin je pucao, ubio Hrvata, da se zna imenom i prezimenom ko je to.

Jer, ako gledate ko smo mi, vi i ja sada pijemo kafu u Zagrebu, mi smo sinoć pjevali zajedno hrvatske pjesme, crnogorske pjesme, to smo mi. Mi smo sinoć uzeli gitaru, nismo uzeli pušku. Onaj ko je uzeo pušku, ko je radio zločine, neka on bude kažnjen, a mi ćemo pjevati uz gitare. Veseliti se, družiti, sarađivati, zarađivati, otvarati biznise, poslovati, graditi… Ja sam čovjek koji je navijao za Gorana Ivaniševića i plakao kad je osvojio Vimbldon. A to je bilo nedugo poslije rata. I svaki uspjeh Janice Kostelić bio je i moj uspjeh jer sam navijao za nju kao što Hrvati navijaju za Novaka Đokovića, kao što navijamo za Edina Džeku. Kako mogu ne navijati za Modrića? Ja sam čovjek koji je skakao od sreće i navijao kad je Hrvatska ušla u finale Svjetskog prvenstva, navijao sam za te momke iz sveg srca, kao i, vjerujte, ogroman broj ljudi u Crnoj Gori.

Novinar „Večernjeg lista“: Vjerujete li da će se nakon toliko godina u Crnoj Gori uspjeti procesuirati oni koji su činili ratne zločine?

Milović: Nedavno sam potpisao Ljubljansko-haašku konvenciju o ratnim zločinima i genocidu, koja je novi mehanizam. Osamdeset država ju je potpisalo i sarađujemo na tom polju. Crna Gora u svojoj legislativi nema zastaru ratnog zločina, što je od ključne važnosti u ovom i sličnim pitanjima. Predložio sam formiranje specijalnog suda za borbu protiv organizovanog kriminala, visoke korupcije i ratnih zločina, a Crna Gora baviće se time intenzivno i svjesno. Uostalom, ja želim u Hrvatsku da dolazim kao hrvatski unuk koji s ponosom predstavlja svoju zemlju Crnu Goru

Novinar „Večernjeg lista“: Ministre, vi govorite o proevropskoj vladi, a vlada ima podršku prosrpskih i proruskih radikala iz koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG), koji postaju najvažniji politički faktor, čiji je čelnik četnički vojvoda Andrija Mandić i u kojoj su i oni koji javno govore da oni navijaju za Srbiju, za Rusiju i tako dalje?

Milović: Ali taj Andrija Mandić šalje evropske poruke i on konstantno govori da je za Evropsku uniju i sve što radi kao predsjednik parlamenta pokazuje da on jeste za ulazak Crne Gore u EU. On je sada bio u Briselu i, kako kaže naš premijer Milojko Spaić, poslao je poruke mira snažnije nego dalaj-lama. Taj čovjek šalje poruke mira. Zar nije dobro da transformišemo neke drugačije politike u proevropske?

Napadi na premijera Spajića nisu slučajni jer mu je prva adresa Brisel, a zatim Vašington. Međutim, ovakvi i slični napadi i optužbe neće ni obeshrabriti ni spriječiti našu vladu da se potpuno integriramo u EU.

Novinar „Večernjeg lista“: Kako ocjenjujete odnose između Srbije i Crne Gore? Postoji li još uvijek pritisak Aleksandra Vučića za kojeg kažu da želi destabilizovati Crnu Goru?

Milović: Crna Gora ima bratski odnos sa Srbijom. Ima ona šala kod nas kako ćemo nešto podijeliti “bratski ili pola-pola”, a ako dijelimo bratski, to nikad nije pola-pola. Jer uvijek stariji ili mlađi brat dobije nešto više. Tako je i u ovom odnosu između Srbije i Crne Gore. Nesporno je da smo mi izuzetno bliski, genetski i na svaki drugi način, praktično jedan te isti narod, tu nema dileme. Nas su Srbija i Beograd prihvatali na najbolji mogući način, tamo su se školovale, liječile i radile brojne naše generacije, mi to niti možemo niti hoćemo zaboraviti.

Ali moramo voditi računa da smo mi sada dvije države, dvije kuće i da se, jednostavno, crnogorska kuća uređuje iz Podgorice, a srpska kuća uređuje se iz Beograda. To je zdrav pristup, jedini koji stvara uslove za najbolje moguće odnose koje mi sa Srbijom, kao i sa Hrvatskom, uostalom, želimo.

Uvijek će postojati želja da onaj koji je “veći i stariji brat” dobije malo više od mlađeg brata, to je normalno.

Tu nema ničeg tragičnog, ali ne bih ja rekao da je to sad netko strašno miješanje. To i nije karakteristično samo za Balkan, to je karakteristično za cijelu Evropu i svijet. To je politika. Onaj ko je veći i jači, moćniji, on želi malo veći uticaj. Bitno je da taj uticaj ne narušava naše prijateljstvo i crnogorski interes. Što se naše vlade tiče, ona apsolutno štiti crnogorske interese, a to su, uostalom, i interesi EU i NATO-a, naših međunarodnih partnera. Mi znamo što su naši prioriteti i gdje želimo biti.

Novinar „Večernjeg lista“: Moram vas pitati je li ruski uticaj još uvijek jak u Crnoj Gori? Može li taj uticaj destabilizovati Crnu Goru?

Milović: Rekao bih da je taj uticaj svakako sve manji i manji. Mislim da su rusko-ukrajinska kriza i ovaj rat koji se vodi dosta narušili ugled Rusije i da su ljudi koji su bili proruski nastrojeni danas u ogromnoj mjeri protiv ruske politike prema Ukrajini.

Svako ko je zdravorazumski čovjek tako razmišlja. Znate, može neko biti u pravu u politici, ali kad vidite mrtvu djecu, tada se gubi priča ko je u pravu.

Kad vidite razneseno dijete, raznesenu ženu, ubijenu trudnicu, ubijenog starog čovjeka, tada moj i vaš politički sukob gubi smisao jer neko gine. Mi znamo, mi smo prošli to devedesetih. Što znači Sarajlijama ko je u pravu kada snajper pogodi dijete? Što meni znače nekakvi postoci kad ja, dok sam živ, pamtiću scenu kako snajper pogađa dijete?! Ja te scene ne mogu zaboraviti, ja sam otac, imam dijete. Kako ćete vi objasniti Srbinu da je 49 posto teritorija uspjeh, a on nema sina kojeg oplakuje, ili ćerku?!

Za one majke kojima su djeca pobijena, njima 49 ili 51 posto teritorija ne znači ništa. Ona nema dijete. Za svakog pametnog čovjeka rat je poraz. Ne postoji pobjeda u ratu. Toj majci i tom ocu izgubljen je rat jer izgubio dijete. Pogledajte na što sliči Sarajevo, na što sliče drugi gradovi. Ubijeno je tu, da ne bude da držimo jednu stranu, ubijena su i pravoslavna djeca, muslimanska djeca, katolička djeca, ubijeni su i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. To je tragedija koja je nas je zadesila, a to sada prolazi i Ukrajina. Pogledajte što se radi na Bliskom istoku.

Što sad? Što znači nekome sad pobjeda na Bliskom istoku kad su tu mrtva djeca? Izrael je pobijedio Palestinu, Palestina Izrael, a mrtva djeca na sve strane. Nema tu pobjednika. To su rane koje se nikad neće zacijeliti. Ono što se događalo u Sarajevu, Srebrenici i drugim mjestima i u mjestima gdje su ljudi stradali, bio to srpski, hrvatski, bošnjački narod… to su mjesta koja nemaju pobjednika.

Novinar „Večernjeg lista“: Kada očekujete da bi Crna Gora mogla postati članica EU, bojite li se da će Hrvatska blokirati vaš put prema EU zbog međugraničnog spora?

Milović: Ako ispunimo sve zadatke, što sam siguran da hoćemo jer znam kako ova vlada radi i što nam je cilj, vjerujem da će Crna Gora ući u EU 2028. godine.

Svi smo tome maksimalno predani i uopšte ne razmišljamo o planu B. Ne zanima nas bilo kakav drugi scenario. A što se tiče Hrvatske, ona je naš iskren partner.

Nadam i vjerujem da neće staviti ove, kao što sam rekao, sitne bilateralne probleme ispred tog puta, ispred onoga što je strateški važno i Crnoj Gori i Hrvatskoj, a to je da mi budemo uređena, evropska zemlja i kao takvi dobar susjed i iskren saveznik Hrvatskoj. Hrvatska je ranije rekla da nam neće biti ono što je Slovenija bila njoj, kada ste vi vodili pregovore s EU, a Slovenija već bila članica.

Nadam se da će to ispoštovati, a da ćemo preko određenih komisija i u najboljem duhu saradnje i savezništva riješiti probleme. Jer, ponavljam, ovdje je riječ o strateškim pitanjima, i nikom, ni Crnoj Gori ni Hrvatskoj, nije u interesu da stvari idu drugačijim tokom.

Nama je potrebna saveznička ruka Hrvatske, hrvatska su nam evropska iskustva dragocjena, hrvatsko znanje, a Hrvatska nam je do sada pomoć davala iskreno, prijateljski i nesebično. Čvrsto vjerujem da će tako i nastaviti jer Hrvatsku vodi zrela politika.