Povodom optužbi voditeljke i producentkinje emisije „Dnevnica“ Lejle Kašić za seksualno uznemiravanje, oglasio se Rambo Amadeus.

Njegovo saopštenje prenosimo integralno.

„Povodom nesretnog, nemilog i neprijatnog događaja u finalu snimanja epizode serijala “Dnevnica”, kao i medijske halabuke koja ga prati želim da se oglasim i objasnim svoje sasvim nedolično ponašanje prema novinarki Lejli Kašić.

Doduše, bilo bi mnogo lakše kad bi bilo izneseno šta mi se to konkretno zamjera, jer je u našoj komunikaciji čitavog dana bila gomila nesporazuma i neslaganja. Ovako izgleda kao neka njena medijska taktika, ali neka, evo pokušaću sam da taksativno nabrojim i priznam sva moja nedjela. Moliću dotičnu gospođicu da me dopuni ako sam nešto od nedjela zaboravio.

Čitav dan sam bio nadrndan i sarkastičan zbog činjenice da sam tako brzopleto upao u nešto što nikakve veze nema sa mojim senzibilitetom i uvjerenjima.

Prije svega zbog mog protivljenja da snimamo javno porodicu kojoj se pomaže i time je stigmatizujemo u javnosti. To mi je djelovalo užasno surovo, nisam mogao da pojmim da je to nekome “cool” i da misli da time čini dobro djelo. Emisije sam čekirao površno, nisam ni primjetio da se porodica kojoj se pomaže izlaže medijima. Protivio sam se glasno pred snimateljskom ekipom, ali pošto se čitava lokalna zajednica već radovala da učestvujem u toj dobrotvornoj akciji stavljen sam pred svršen čin.

Nije mi preostalo drugo ne go da pizdim. Na primer zbog producentkinjinog permanentog ispravljanja svake moje rečenice u vezi bilo čega. To je trebalo izdržati.

Zatim zbog bestidnog koketiranja, prenemaganja, koje mi je išlo na živce čitav dan.

https://www.facebook.com/100044079953756/posts/pfbid033Dew6LkCZVLNGDoo7hDR71K4jGgr7mHSee9BNehT9yfUS1P8AZHhvJDqfeRxphehl/?app=fbl

Zbog lažnog moralisanja i insistranja na tome kako je taj rad ne znam koliko human, a zapravo se socijalno ugroženi izlažu medijima zarad njene lične promocije.

Zbog činjenice da je generalni sponzor emisije firma koja ima kladionice, a znamo da je to trenutno najveći problem i najbrži put ka siromaštvu protiv kog se ovaj serijal kao bori.

Ali da podsjetim, optužen sam, i javno osuđen zbog seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja.

Evo da preciziram.

Dotičnu gospodjicu sam – dok smo se približavali kući socijalno ugrožene porodice, savim neplanirano pipnuo ili pljesnuo po dupetu ili pak štipnuo, pojma nemam sad. To nema nikakve veze sa seksom, barem ne s moje strane. Htio sam da joj nekako dojavim da nemam više što, da me je satjerala u ponižavajući položaj. Nekakav zadnji pokušaj da odustane od grubog upada u intimu jedne porodice. Nesretno artikulisan kvazi-drugarski alarm. Seksističan možda, seksualan ne.
Nije to niko vidio, nije se ni ona bunila, mogao bih da negiram, ali mrzi me da foliram. Nisam taj lik.

Dakle pljesnuo sam, pipinuo ili štipnuo (stvar forenzičke interpretacije) u trajanju od jedne sekunde. Vjerujem da postoje satelitski snimci koji to mogu da potvrde, danas se i onako snima svaki pedalj planete.

Netom kasnije, tokom snimanja, u stančiću ugrožene porodice, dok ja lično nisam uspjevao da kontrolišem svoje ogromno uznemirenje, gdje sam psovao pred kamerom i društvo i državu zbog činjenice da moramo da prosimo da bi nekim ljudima omogućili da plate dugove i napune frižider, dotična je prikazala punu prisebnost i hladnokrvnost.

Nakon snimanja, na samom rastanku, krenula je da demonstrira nekakvu pozorišnu ljutnju i tražila da se izvinem.

Nakon što nije dobila zadovoljavajuće izvinjenje, krenula je u histerični napad, toliko jak da sam joj rekao da je ludača i da treba da se liječi. To zaista iskreno mislim i sad. Baš kao što jednako mislim da je čitava medijska scena bolesna, bez skrupula, u kojoj se u odsustvu jasnih etičkih načela prihvata „cancel“ kultura – kultura srednjevjekovnog lova na vještice samo u eri mobilnih telefona.

Naravno želim tu da naglasim da je meni svaki oblik nasilja prema prema bilo kome, a naročito prema djeci i ženama neprihvatljiv i gnusan. Ali ovdje zaista ne osjećam da sam bio nasilan nego da sam branio sopstveni integritet. Muškarac na njenom mjestu bi prošao gore.

Znam da će me sada medijski sahraniti što nisam prihvatio dominantno društveno licemjerstvo i javno se izvinuo. Ne mogu. Ogavno mi je da se izvinjavam osobi za koju mislim da je manipulativna, devijantna i zla. Naravno da mi je žao što sam izgubio živce i dodirnuo nešto što se ne dodiruje bez dozvole. Naravno da mi je žao što sam izgubio živce i derao se. Nije bilo u redu. Mea maxima culpa. Izvinjavam se svima onima koji su od mene očekivali kvalitetetnije ponašanje pod pritiskom. Nadam se da je ova naizgled tehnikalija u izvinjavanju jasna.

Napominjem jer se time manipuliše, da sam organizaciju Unicef sam odmah sledeće jutro, blagovremeno i samoinicijativno, usmeno i pismeno obavjestio da završavamo naš aranžman dok se slučaj ne rasvijetli. Oni su odreagovali tačno onako kao što valjda moraju.

Debilna „cancel“ kultura koja pojačava današnju psihologiju stada neće me natjerati da se sada plašim od propasti mog ugleda. Boli me patka za javni ugled u kom je javna sfera potpuno degradirana.

Krenuli ste haiku, izvolte. Mogu da se izvinem mladoj novinarki, iskreno i duboko, ali samo uz opasku da vjerujem da ima dijagnozu i da po mom laičkom mišljenju treba da se liječi. Možda i ja treba da se liječim, ko to zna, nije isključeno. Ako sam uradio nešto protivzakonito, platiću globu, ili idem u zatvor, ako ne budem imao dovoljno para. Sudeći prema teškim kriminalcima koji kod nas žive po gajbama s nanogicom, a provode se po mondenskim izletištima vikendom, za vatanje za dupe u trajanju od jedne sekunde ne vjerujem da mogu da prođem gore od toga.

Jedino nad čim trenutno imam moć je da ne dozvolim emitovanje djelova emisije u kojima sam ja. A ono što ste snimali tajno kačite po društvenim mrežama. Čim odrobijam svoje, počinje škola jedrenja.“