Connect with us

BALKAN I SVIJET

Preminula Brižit Bardo u 91. godini

Bardo je tokom pedesetih i šezdesetih godina postala slavljeni seks-simbol, ali je kasnije prigrlila aktivizam za prava životinja i sve kontroverzniji politički stav

Foto: Agencije

Brižit Bardo, francuska glumica i pjevačica koja je postala međunarodni seks-simbol prije nego što je okrenula leđa filmskoj industriji i posvetila se borbi za prava životinja, preminula je u 91. godini.
Bardo je stekla svjetsku slavu filmom „I Bog stvori ženu“ iz 1956. godine, koji je napisao i režirao njen tadašnji suprug Rože Vadim.

Tokom naredne dvije decenije utjelovljavala je arhetip takozvane „seks-mačkice“.
Početkom sedamdesetih godina, međutim, objavila je da se povlači iz glume i počela sve intenzivnije politički da se angažuje, piše Gardijan.

Njena otvorena podrška pravima životinja vremenom je prerasla u zapaljive izjave o etničkim manjinama i otvorenu podršku krajnje desničarskom Nacionalnom frontu, što je rezultiralo nizom presuda zbog raspirivanja rasne mržnje.

Brižit Bardo Foto: Comacico / Les Films du Quadrang / Christophel Collection / Profimedia

Rođena 1934. godine u Parizu, Bardo je odrasla u imućnoj, tradicionalnoj katoličkoj porodici, ali se kao plesačica toliko istakla da joj je dozvoljeno da studira balet, pa je dobila mjesto na prestižnom Pariskom konzervatorijumu.

Istovremeno je radila kao manekenka, pojavivši se na naslovnici časopisa „El“ 1950. godine, kada je imala svega 15 godina. Zahvaljujući manekenskom poslu ponuđene su joj i filmske uloge; na jednoj audiciji upoznala je Vadima, za kojeg se udala 1952. godine, nakon što je napunila 18.

Bardo je dobijala manje uloge koje su vremenom postajale sve značajnije; 1955. godine igrala je ljubavni interes Dirka Bogarda u filmu „Doktor na moru“, velikom bioskopskom hitu u Velikoj Britaniji.

Ipak, upravo Vadimov film „I Bog stvori ženu“, u kojem Bardo tumači neobuzdanu tinejdžerku u Sen Tropeu, učvrstio je njen imidž i pretvorio je u međunarodnu ikonu. Film je bio ogroman hit u Francuskoj, ali i širom svijeta, lansiravši Bardo u sam vrh francuskih filmskih zvijezda.
Osim filmske publike, Bardo je brzo postala inspiracija intelektualcima i umjetnicima – među njima i mladim Džonu Lenonu i Polu Makartniju, koji su, prema predanju, zahtijevali od tadašnjih djevojaka da farbaju kosu u plavo po njenom uzoru. Kolumnista Rejmon Kartije objavio je 1958. godine opširan tekst o „slučaju Bardo“ u časopisu Paris-Match, dok je Simona de Bovoar 1959. objavila čuveni esej „Brižit Bardo i Lolita-sindrom“, u kojem je glumicu predstavila kao najoslobođeniju ženu Francuske.
Godine 1969. Bardo je izabrana za prvi stvarni model Marijane, simbola Francuske Republike.

Početkom šezdesetih godina Bardo je igrala u nizu zapaženih francuskih filmova, uključujući dramu „Istina“ reditelja Anrija-Žorža Kluzoa, nominovanu za Oskara, zatim „Vrlo privatna afera“ Luja Mala, u kojem je igrala uz Marčela Mastrojanija, kao i „Prezir“ Žan-Lika Godara.
U drugoj polovini decenije prihvatila je i nekoliko holivudskih ponuda, među kojima su „Viva Marija!“, kostimirana komedija smještena u Meksiko s Žanom Moro, i vestern „Šalako“ s Šonom Konerijem.

Bardo je paralelno gradila i muzičku karijeru, uključujući snimanje originalne verzije pjesme „Je t’aime… moi non plus“, koju je Serž Genzbur napisao za nju dok su bili u vanbračnoj vezi. Plašeći se skandala nakon što je njen tadašnji suprug Ginter Saks saznao za aferu, Bardo je zamolila Genzbura da pjesmu ne objavi; on ju je kasnije ponovo snimio s Džejn Birkin, uz ogroman komercijalni uspjeh.

Ipak, Bardo je sve teže podnosila pritisak slave. U intervjuu za Gardijan 1996. godine rekla je: „Ludilo koje me je okruživalo uvijek mi je djelovalo nestvarno. Nikada nijesam bila zaista pripremljena za život zvijezde“. Povukla se iz glume 1973. godine, u 39. godini, nakon istorijske romanse „Poučna i radosna priča o Kolinou“. Glavni fokus tada joj postaje aktivizam za zaštitu životinja – 1977. godine pridružila se protestima protiv lova na foke, a 1986. osnovala je Fondaciju Brižit Bardo.

Kasnije je upućivala protestna pisma svjetskim liderima zbog, između ostalog, istrebljenja pasa u Rumuniji, ubijanja delfina na Farskim ostrvima i klanja mačaka u Australiji. Redovno je iznosila i oštre stavove o vjerskom klanju životinja. U knjizi „Krik u tišini“ iz 2003. godine zastupala je desničarsku politiku i napadala homoseksualce, nastavnike i takozvanu „islamizaciju francuskog društva“, zbog čega je osuđena za podsticanje rasne mržnje.

Bardo je imala dugu istoriju podrške francuskom Nacionalnom frontu (danas Nacionalno okupljanje). Za Gardijan je rekla: „Kad je riječ o zastrašujućem talasu imigracije, u potpunosti dijelim stavove Žan-Marija Le Pena.“ U pismu iz 2006. tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Nikoli Sarkoziju, navela je da muslimansko stanovništvo Francuske „uništava našu zemlju namećući svoje običaje“.

Bardo se udavala četiri puta: za Vadima od 1952. do 1957, Žaka Šarijea od 1959. do 1962. godine, s kojim je 1960. dobila sina Nikolu, zatim za Saksa (1966–1969), te za bivšeg savjetnika Le Pena, Bernara d’Ormala, s kojim se vjenčala 1992. godine. Imala je i niz javno poznatih veza, uključujući one sa Žan-Lujem Trentanijanom i Genzburom.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

BALKAN I SVIJET

Herojski potez: Direktor škole spasio 900 djece od poplava u Nepalu

Naredio evakuaciju 10 minuta prije smrtonosne bujice

Foto: Facebook/Rajendra Dawadi

Direktor škole u Nepalu uspio je spasiti živote oko 900 učenika nakon što je nekoliko minuta prije katastrofalnih poplava dobio upozorenja o nadolazećoj bujici.

Rajendra Dawadi, direktor srednje škole Tribhuvan Trishuli u okrugu Nuwakot, za BBC je ispričao kako je u samo nekoliko minuta donio odluku koja je mogla biti presudna za stotine djece. U 9:10 sati po lokalnom vremenu dobio je četiri telefonska poziva s upozorenjima da se približava velika poplava. Nakon toga nije želio riskirati.

Odmah je naredio evakuaciju učenika prema višem terenu, dok je autobusima koji su prevozili djecu poručeno da se okrenu i napuste ugroženo područje.

„Da nismo brzo donijeli odluku, da je prošlo još 10 minuta, niko od nas – ni učenici ni ja – danas ne bi mogao razgovarati s vama“, kazao je Dawadi.

Posebno ga je uvjerila informacija jednog roditelja koji je stigao u školu kako bi odveo svoju kćerku.

„Roditelji ne dolaze po djecu bez ozbiljnog razloga. Tada sam znao da ne smijem izgubiti ni sekundu“, ispričao je direktor.

Škola zatrpana blatom

Ubrzo se pokazalo koliko je odluka bila važna. Razorne poplave pogodile su Nepal, a školski kompleks Tribhuvan Trishuli zatrpan je ogromnom količinom blata i nanosa.

Dawadi kaže da je voda stigla nevjerovatnom brzinom. Zgrada internata udaljena svega oko 100 metara od rijeke gotovo je odmah bila poplavljena.

Učenici i nastavnici uspjeli su se prvo povući nekoliko stotina metara uzbrdo, a potom su nastavili prema obližnjem selu. Zbog uništenih puteva i poremećenog saobraćaja, mnogi su tamo ostali zarobljeni dvije noći prije nego što su spasilačke ekipe uspjele doći do njih.

Među učenicima je bila i 16-godišnja Yunisha Amatya.

Ona kaže da je sa prijateljima uspjela pobjeći svega nekoliko sekundi prije nego što je bujica zahvatila područje.

„Preživjeli smo za samo 10 sekundi“, rekla je Yunisha.

Učenici su izašli kroz uski prolaz iza škole i penjali se prema višem terenu. Yunisha kaže da joj je bilo teško hodati, pa su joj prijatelji pomagali.

„Ubrzo je pijaca nestala pred mojim očima“, ispričala je.

Otac mislio da je izgubio kćerku

Dok su se učenici borili da dođu do sigurnog mjesta, njihove porodice nisu znale šta se događa.

Yunishin otac Yubaraj Amatya odmah je krenuo prema školi nakon što je čuo za poplavu. Pokušavao je dobiti kćerku telefonom, ali se nije javljala.

Kada je stigao do područja škole, ugledao je razmjere katastrofe.

„Trishuli Bazaar je cijeli odnijela poplava i pomislio sam da moje kćerke više nema“, ispričao je.Gotovo sat vremena nije znao je li Yunisha živa. Onda je telefon konačno zazvonio.

„Kada je konačno primila moj poziv, nisam mogao zaustaviti suze. Dvoje rođaka koji su bili sa mnom također su plakali i zagrlili me“, rekao je.

Yunisha se prisjetila trenutka kada je, nakon dolaska na sigurno, razgovarala s ocem.„Bio je uplakan i tada nisam mogla izgovoriti ni riječ“, kazala je.

Nakon tri dana ponovo je bila sa svojom porodicom.

Ipak, katastrofa je ostavila i pitanje šta dalje. Yunisha sada brine kako će nastaviti školovanje jer je škola uništena i možda će morati nastaviti obrazovanje na drugom mjestu.

„Ako budem morala promijeniti školu, nedostajat će mi stari prijatelji i bit će mi teško steći nove“, kazala je.

Direktor Dawadi smatra da bi bolji sistemi ranog upozoravanja, uključujući sirene i automatske obavijesti o evakuaciji, mogli pomoći da se stanovništvo još ranije skloni na sigurno.

Ipak, uvjeren je da je njegova odluka da odmah reaguje spriječila tragediju nesagledivih razmjera.

„Da sam odlučio zatvoriti školu kasnije, možda ništa ne bi ostalo. Samo bi zvono zvonilo u 9:30“, kazao je.

Izvor: BBC

Nastavite sa čitanjem

BALKAN I SVIJET

Preminuo Ratko Mladić

U 84. godini

U 84. godini života, u pritvorskoj jedinici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Ševeningenu, preminuo je general Ratko Mladić, saznaje Euronews Srbija.

Vijest o smrti generala potvrdila je njegova porodica.

General Mladić je doživeo više moždanih udara, nakon čega se njegovo stanje, koje je već bilo jako loše, dodatno pogoršalo.

Porodica i ljekari su više puta upozoravali na stanje u kojem se general nalazio i zahtijevali puštanje iz zatvora na dalje liječenje, ali su svi takvi zahtjevi odbijeni od strane nadležnih organa u Hagu.

Informacije o datumu i mjestu sahrane biće saopštene naknadno.

Ratko Mladić pravosnažno je u Hagu osuđen 8. juna 2021. za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

U pritvoru pod nadzorom Međunarodnog mehanizma je od hapšenja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji.

Presudom suda u Hagu utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN u ljeto 1995, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca tokom NATO bombardovanja 1995. godine, ukazala je ranije Slobodna Evropa.

Nastavite sa čitanjem

BALKAN I SVIJET

Bosanka Almasa Cajić osvojila 2 miliona dolara na lutriji u Americi

Uplatila 1 dolar više i osvojila 2 miliona

Foto: Massachusetts State Lottery

Almasa Cajić iz Lina osvojila je 2 miliona dolara na Powerballu, a dio nagrade će da potroši na kupovinu kuće u BiH.Zvaničnici Lutrije države Masačusets identifikovali su mještanku koja je osvojila 2 miliona dolara na Poverbolu (Powerball) istog dana kada je neko u Ilinoisu osvojio 1,04 milijarde dolara.

Cajić je kupila je dobitni listić u prodavnici u Istočnoj aveniji u Moldenu. Prodavnica će dobiti bonus od 20.000 dolara za prodaju dobitnog listića, piše NBC Boston.

Cajić je osvojila nagradu nakon što se prvih pet brojeva na njenom listiću poklopilo sa prvih pet brojeva izvučenih prošle srijde, saopštili su zvaničnici lutrije. Doplatom opcije „Power Play“ za dodatni 1 dolar, uspela je da nagradu od 1 miliona pretvori u 2 miliona dolara. Da bi se osvojio glavni džekpot, svih pet dobitnih brojeva plus Poverbol broj moraju se poklopiti sa izvučenim brojevima.

Kupiće kuću u BiH

Ona je u četvrtak preuzela svoju nagradu od 2 miliona dolara (pre oporezivanja) u sjedištu Lutrije države Masačusets u Dorčesteru. Rekla je zvaničnicima lutrije da planira da iskoristi dobitak kako bi kupila jednu kuću u Masačusetsu, a drugu u Bosni.

Prošlonedjeljni džekpot od 1,04 milijarde dolara bio je osmi po veličini u istoriji Powerball-a.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije