POLITIKA
PREMIJER U TEHNIČKOM MANDATU ZA GLAS AMERIKE
Abazović: Istražićemo da li je Rusija tajno finansirala DF, razgovarao sam o tome sa američkim zvaničnicima
„Mislim da bi trebalo da izglasamo inicijativu o razrješenju predsjednika Đukanovića jer time se šalje važna poruka“, poručio je Abazović i ponovio: „Crna Gora stoji uz naše NATO partnere, stojimo uz narod Ukrajine, borimo se protiv svih vidova agresije, u ovom konkretnom slučaju protiv agresije Rusije“

Mislim da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom, rekao je u petak predsjednik Vlade Crne Gore u tehničkom mandatu i lider Građanskog pokreta URA Dritan Abazović.
U intervjuu za Glas Amerike, poslije prvog obraćanja Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, Abazović je ponovio da će garantovati da Crna Gora neće mijenjati spoljnopolitički kurs i da je to prenio međunarodnim partnerima.
Sa američkim zvaničnicima, kako je rekao, razgovarao je i o obavještajnom izvještaju prema kojem je Rusija tajno finansirala Demokratski front (DF) 2016. i vjerovatno 2018. godine što će biti istraženo.
Glas Amerike: Koje su vam ključne poruke upućene tokom boravka u Njujorku i ranije u Vašingtonu?
Abazović: Mislim da Crna Gora skreće pažnju na sebe i da pokušava da sve ono što su njeni nacionalni interesi prikaže svojim partnerima kako bi lakše došli do realizacije naših ciljeva. Mi ostajemo čvrst i pouzdan partner evroatlantskom svijetu, naročito Sjedinjenim Državama. Naravno da moramo da više radimo na promociji vladavine prava, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Vjerujem da smo u tome napravili značajne iskorake ali da postoji prostor da budemo još bolji i da polako rješavamo onu institucionalnu krizu koja se dešava, naročito kada su u pitanju institucije poput Ustavnog suda i Sudskog savjeta i Vrhovnog državnog tužioca. To je dominiralo ovim sastancima. Naša pozicija u odnosu na Ukrajinu prikazana je i danas i kroz govor u Generalnoj skupštini. Vrlo jasna i nedvosmislena. Mi stojimo uz naše partnere, stojimo uz narod Ukrajine, borimo se protiv svih vidova agresije, u ovom konkretnom slučaju protiv agresije Ruske Federacije i na nas svakako mogu da računaju kao pouzdanog NATO partnera i zemlju koja ima intenciju da bude prva naredna članica Evropske unije.
Glas Amerike: Vi ste o ratu u Ukrajini razgovarali sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, kao i uticaju rata na Zapadni Balkan. Kako će eskalacije rata uticati na region i Crnu Goru?
Abazović: Jedno je sigurno – mi ne možemo da se osjećamo u potpunosti komforno u ovoj situaciji, ali se nadamo da stvari neće dodatno eskalirati. I ovako su već eskalirale. Imamo energetsku krizu koja je aktuelna i ako se još više produbi ratno dejstvo, svi ćemo se naći u velikom problemu, ne samo Crna Gora. Mi moramo da shvatimo da se samo zajedničkim snagama možemo boriti protiv autoritarnih režima. Ne možemo to da uradimo samostalno. Tačno je da sam o tome razgovarao sa generalnim sekretarom, razgovarali smo i o energetskoj krizi, pokušaju da imamo neku zajedničku inicijativu sa zemljama Zapadnog Balkana, zajednički zahtjev prema Evropskoj uniji. Mislim da je svako u potpunosti razumio našu poziciju, što je za mene jako važno, i da je razumio stepen zabrinutosti u odnosu na generisanje krize koja je produkovana agresijom Ruske Federacije.
Glas Amerike: U Crnoj Gori je trenutno duboka institucionalna kriza. Predsjednik Milo Đukanović je podnio zahtjev za skraćenje mandata Skupštini, koji je vraćen, a Demokratski front je pokrenuo inicijativu za razrešenje Đukanovića, za šta je potrebno mišljenje Ustavnog suda koji trenutno ne funkcioniše. Kako vi vidite izlaz iz ove krize?
Abazović: Ja mislim da treba da izglasamo tu inicijativu i da na taj način parlament uputi jasnu poruku šta misli o predsjedniku države. To je jako važna politička poruka. Da li ona može da se operacionalizuje zbog ovakvog Ustavnog suda, to je sada upitno pitanje za pravnike, ali definitivno taoci smo jednog čovjeka 30 godina i sada treba i dalje da nastavimo da budemo taoci. Ne mislim da je to dobro. I mislim da je i ta situacija objašnjena ovdje brojnim partnerima, ne samo američkim i mislim da je svima jasno. Prolazimo kroz jedan težak period. Logično je posle 30-godišnje vlasti da sve ne ide baš glatko. To je sasvim logično.
Mi smo sada novo konstituisana većina, koja podržava da se konstituiše nova vlada, ali je prilično raznolika sa različitim političkim subjektima, sa vizijama drugačijim. Ali mi to moramo da procesuiramo. Rešenje će svakako doći na izborima, međutim nije predsjednik taj koji će odrediti kad će ti izbori biti. On može da iskaže svoju političku preferenciju da Skupština skrati mandat, to je ustavno, to nije nešto što je sporno. Isto tako, Skupština Crne Gore, ako ima većinu, može da kaže da ona u ovom trenutku ne želi sebi da skrati mandat, nego želi da da šansu da se u ovom preostalom periodu, a radi se o periodu od dvije godine, nastavi sa pokušajem stabilizacije društvenih prilika.
Glas Amerike: Demokratski front tvrdi da može da razriješi predsjednika Đukanovića u parlamentu, bez Ustavnog suda. Međutim, prema Ustavu predsjednika Crne Gore Skupština može razriješiti kada Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav. Kako ćete onda vi glasati za tu inicijativu, ako ona nije u skladu sa Ustavom?
Abazović: Mi ćemo glasati o razriješenju predsjednika. To je isto što bi u SAD-u bio impičment (opoziv).
Glas Amerike: Ali šta to znači bez mišljenja Ustavnog suda?
Abazović: Vidjećemo šta znači, s obzirom da je sve konfuzno. Vidjećemo šta znači, ali mislim da je dosta značajna poruka ako se to desi. Sama činjenica da je parlament to uradio, da je većina u parlamentu to uradila, legitimna većina, je čini mi se vrlo značajna.
Glas Amerike: Da li će time biti izazvana nova nestabilnost u zemlji?
Abazović: Znate kako, o nestabilnosti se trebalo razmišljati 19. avgusta. Stotine puta sam upozoravao, između ostalog i predsjednika Đukanovića, da Crnu Goru ne gura u destabilizaciju, da ovo nije momenat za destabilizaciju. I on se o tome oglušio, što znači da mu je cilj destabilizacija. Ako mu je cilj destablizacija, mi moramo nalaziti rešenja koja će njega da izuzmu iz procesa.
Glas Amerike: Da li su to destabilizujuća rešenja?
Abazović: Ne nisu. To su stabilizirajuća rešenja.
Glas Amerike: Ali kako kada nisu u skladu sa Ustavom?
Abazović: Ja sam vam rekao da se radi o inicijativi koja treba da pošalje političku poruku. Kako ona može da se efektuira, to ćemo da vidimo. Ne bih isključio mogućnost da se u međuvremenu, s obzirom da je konkurs aktuelan izabere jedan – ja bih lično volio da se izaberu četiri sudije Ustavnog suda, imamo 19 kandidata – i moj apel svim poslanicima je više puta bio da se izabere najmanje jedan, ja mislim da je lako izabrati četiri, ali najmanje jedan kako bi vratili fukcionalnost te institucije jer nam je to važno i za izbore, ne samo za konkretnu inicijativu. Rešenja postoje, važna je volja. Moramo malo da izdržimo. U svakom slučaju ponavljam tezu da Đukanović više ne može da bude dio nikavog konstruktivnog dogovora u našem društvu i bilo bi dobro da to sam prihvati. Znam da je teško, ali posle puno decenija, mislim da je ovo kraj.
Glas Amerike: Vi ste se i ranije zalagali za izbore. U nedavnom govoru ste pomenuli da su potrebni parlamentarni izbori. Zašto ne podržavate incijativu za skraćenje mandata Skupštini, ako i vi želite izbore?
Abazović: Zato što ne možemo da damo gospodinu Đukanoviću da vodi igru. Ja sam apelovao na kolege koje su podržale njegovu inicijativu 19-og, da ne vraćaju njemu mehanizam u ruke. Više puta sam to govorio i vrlo jasno obrazložio i sad opet, kao što se uvijek dešava, ljudi malo sa zakašnjenjem, govorim o političarima, prihvate da sam bio u pravu. Ova inicijativa nema veze sa tim kada će da budu izbori. Mi izbore svakako moramo imati.
Glas Amerike: Kada?
Abazović: Većina će da odluči kada će oni biti. Što se URA-e tiče, kad god došli izbori su dobrodošli.
Glas Amerike: U razgovorima ste potencirali borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Koliko tu borbu otežava nefunkcinisanje pojedinih institucija, posebno u pravosuđu?
Abazović: Potpuno ste u pravu i to je najveća briga koja me prati dvije godine, na dvije funkcije, kao potpredsjednika zaduženog za sektor bezbjednosti i sada kao premijera. To ljudi koji su činili većinu, oni to ne razumiju. Možda ih to i ne interesuje. Ali nama je jako važno da indukujemo stabilnost, da bi ljudi koji su unutar pravosuđa – ovdje konkretno mislim unutar institucije državnog tužioca – mogli da rade svoj posao, da nemaju neku vrstu restrikcije, pa makar ona bila i neka psihička presija u kontekstu nestabilnosti. Tako da ljudi koji navijaju da se odvija borba protiv kriminala i da ona još više efektuira rezultatima, su oni koji podržavaju – i ja sebe smatram jednim od njih – da se institucije konstituišu.
Svi drugi koji imaju političku kalkulaciju da treba srušiti vladu bez plana, da treba uraditi nešto drugo, pa ćemo onda vidjeti dan ili dva kasnije šta treba, njima nije do toga. Ili im nije primarno do toga. Da ne kažem da im nije uopšte do toga. Ali njima nije do toga. Njima je do ostvarivanja nekih drugih ambicija, političkih. Nije to nelegitimno, ali želim da naglasim da spadam u grupu političara kojima je jako bitno da mi generišemo stabilnost i naš fokus u potpunosti usmjerimo na ono što smo već počeli da radimo jako uspješno, a to je da isporučujemo rezultate kada je u pitanju 23-ojka i 24-orka odnosno kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Glas Amerike: Pomenuli ste formiranje vlade sa novom većinom. Razgovarali ste sa američkim i evropskim partnerima. Da li ste s njima razgovarali o učešću Demokratskog fronta u vladi? Znamo da su SAD, dan poslije izglasavanja nepovjerenja 43-oj vladi, saopštile da ne vide DF kao partnera?
Abazović: Razgovarali smo o svemu. Ja ne mogu da otkrivam šta smo tačno razgovarali. Razgovarali smo o svemu, o ukupnoj političkoj situaciji, načinima na koje ona može da se prevaziđe. Ali ja ću samo zbog vaših gledaoca, pa i zbog javnosti u Crnoj Gori i SAD-u da podsjetim da smo mi već uložili napore, dva puta, ekstremne napore da se sačuva spoljnopolitički kurs zemlje i orijentacija i pozicija koju je Crna Gora zauzela u međunarodnom kontekstu. Mi smo garant da se to neće ni u kom slučaju promijeniti. Dok bude zavisilo od nas. Ne mogu da kažem šta će da bude posle nekih izbora i da li će neko da napravi neki dogovor sa DPS-om. Sve je moguće. Ali ako gledamo ovu većinu, od 41. poslanika, mi smo garant da se od tog puta nećemo pomjeriti ni milimetar. I to je bilo jako važno da partneri čuju od nas, da čuju od mene lično. Mislim da je ono što je možda pokušaj stvaranja neke, da kažem, propagande unutar Crne Gore zaista čini mi se znatno narušen nakon što su ovdje obavljeni neki ozbiljni razgovori.
Glas Amerike: Ako ste im rekli da ćete biti garant, da li to znači da su oni bili zabrinuti da Crna Gora neće održati taj kurs sa DF-om u vladi?
Abazović: Vi njihove stavove možete da tumačite ovako ili onako. Ja neću interpretirati njihove stavove, oni imaju pravo na to. Mi isto tako imamo pravo da uređujemo stvari u svojoj državi. Narod Crne Gore želi pravdu. Milo Đukanović je ne može isporučiti. I to je to. Ja mislim da to svako razumije i u SAD-u.
Glas Amerike: Da li ste sa vašim partnerima razgovarali o američkom obavještajnom izvještaju u čijim djelovima se navodi da je Rusija tajno finansirala Demokratski front 2016. i 2018. godine. Američki zvaničnici su kazali da će o tome razgovarati sa pogođenim zemljama. Da li ste razgovarali o tome?
Abazović: Jesmo, razgovarali smo i o tome, naravno. Ja sam o tome razgovarao čak i za američke medije. Naravno da postoji ta zabrinutost, ali to je nešto što je dio ove agende borbe protiv korupcije.
Glas Amerike: Da li to znači da ćete istražiti to?
Abazović: Naravno. Nelegalno finansiranje političkih partija mora da bude dio te agende. Ne odnosi se na Demokratski front, može da se odnosi i na URU-u, Demokrate, na bilo koga drugog. Znači, dio izborne reforme mora da bude uređenje finansiranja političkih grupacija. Mene lično više od toga zabrinjava kako organizovane kriminalne grupe finansiraju permanentno Demokratsku partiju socijalista, odnosno podržavaju ono što su radili 30 godina. Sada ćete vi reći, pa dajte dokaze, a ja ću reći dajte dokaze za Demokratski front. Za koga god se uspostavi da ima dokaze, neka se procesuira.
Glas Amerike: A da li su vam američki zvaničnici, koji su o tome razgovarali sa vama, dali neke dokaze za tvrdnje koje su iznijete u obavještajnom izvještaju?
Abazović: To nije dio koji ja mogu da iznosim, bilo bi krajnje neprofesionalno.
Glas Amerike: Govorili smo o institucionalnoj krizi. Znamo da slijedi izvještaj Evropske komisije. Da li očekujete da će on biti negativan?
Abazović: Očekujem da sigurno neće biti pretjerano pozitivan. Na žalost, nismo uspjeli da dođemo do tih stvari koje su bile u domenu parlamenta. Ja vjerujem da će oni evidentirati dobre stvari koje je vlada radila u prethodnom periodu. Ako me sada pitate da li je moglo nešto da se uradi, pa vjerovatno je i moglo da se uradi nešto drugačije. Ali ako ćete da prihvatim tezu da smo mi urušili evropski put za 100 dana, a da ga niko nije urušio poslednjih 10 godina, onda je to za mene stvarno potpuno nelogično i bez obzira što može da bude interpretacija ovakva ili onakva, ja se samo nadam da ćemo mi svi zajedno dati doprinos da se ova institucionalna kriza, govorim o onoj koja se odnosi na pravosuđe, riješi. Jer to nije stvar koja je komplikovana. Ja ne razumijem zašto do sada nismo to riješili.
Glas Amerike: Crna Gora je bila meta veoma snažnog sajber napada. Prema izvorima, hakeri su preuzeli veliki broj podataka, otkup nije tražen. Da li to možete da potvrdite i da li imate neke nove informacije?
Abazović: Odmah po povratku u Crnu Goru biće sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost na kojoj će se donijeti izvještaj. Ja se nadam da će do tada biti završni, pošto smo imali samo preliminarni. Da vidimo ko stoji iza napada, da vidimo šta su eksperti FBI-ja otkrili u međuvremenu. Naš sistem je polako počeo fazno da se uspostavlja, i dalje je daleko od potpune uspostave. I u odnosu na to jednostavno moramo preduzeti mjere. U svakom slučaju jedna jako ružna stvar, ružna epizoda. I poziv za mnogo veći oprez. I sad ako me pitašte šta je oduzeto, i to će biti predmet izvještaja. Važno je da su lični podaci građana sačuvani, a da li će to usporiti rad institucija u narednom periodu, to definitivno. To se već u ovom trenutku dešava i to je još jedna negativnost s kojom se moramo susresti. Međutim, s obzirom da imamo dosta tih problema na stolu, ne treba biti pesimista, nego treba biti vrijedan. Treba ići i rešavati jedno po jedno.
POLITIKA
Đukanović: Nacionalistička rulja plasira izmišljotine da sam vinovnik genocida u Srebrenici
„Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli, oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je bivši predsjednik i premijer Crne Gore

Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao je da su „bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori“ da je on ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici.
Đukanović je to rekao u intervjuu za „Pobjedu“, na podsjećanje da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na dan glasanja o njegovoj smjeni, optužio Demokratsku partiju socijalista i Đukanovića za direktnu političku i logističku ulogu u ratnim dešavanjima devedesetih godina. Mandić je tada rekao da bi se rat završio 1994. da nije bilo DPS-a i ponovio tvrdnju da je Đukanović slao gorivo u Republiku Srpsku kad je Milošević uveo sankcije na Drini.
„U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, rekao je Đukanović.
Očekivano, kako je rekao, najglasniji je pokajnik koji treba da se opravda što je „predugo morao da glumi evropejca, lojalnog Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić“.
„Tobože, u nastupu kajanja što je kao predsjednik Skupštine Crne Gore ‘u svoje i u ime NSD’ uputio saučešće sinu presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, optužio je mene i DPS da smo krivci i za produžetak rata u Bosni i Hercegovini 90-ih. Mandić, najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk. Uplašen da bi ga taj telegram mogao koštati fotelje u parlamentu, u nadi da mu i ta lažavina može biti korisna u susret predstojećim izborima“, rekao je Đukanović.
Na pitanje otkud optužbe na njegov račun za genocid u Srebrenici, Đukanović kaže da je sve mogao očekivati od „te vrste ljudi“, ali ne i da upiru prstom u njega zato što je Vlada na čijem je čelu bio „komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vrijeme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat.“
„Oni žele da zamagle činjenice, čak i ključnu da se genocid u Srebrenici desio sredinom jula 1995. godine. I da je Haški tribunal detaljno istražio sve u vezi sa tim. A da je Skupština Republike Srpske duže od dvije godine ranije, 6. maja 1993. godine odbila Vens-Ovenov plan“, dodao je.
Podsjeća i da je međunarodna zajednica i nakon toga ozbiljno radila na zaustavljanju rata.
„Kontakt grupa u kojoj su bili predstavnici Amerike, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske predložila je novi plan koji je Skupština RS takođe odbila 3. avgusta 1994. godine. Već sjutradan Vlada SRJ je naredila prekid političkih i ekonomskih odnosa sa RS i zabranila njenom rukovodstvu ulazak u SRJ i zatvorila granicu prema teritoriji koju kontrolišu bosanski Srbi. Tribunal se veoma pomno bavio i odnosom Beograda i bosanskih Srba nakon uvođenja sankcija. Samo u slučaj ‘Perišić’ imao je skoro 4.000 dokaznih predmeta, a saslušano je i više od 100 svjedoka na prvostepenom suđenju. Utvrđeno je da je Vojska SRJ pružala veliku logističku pomoć Vojsci Republike Srpske (municiju, gorivo, rezervne djelove, obuku i tehničku pomoć). Utvrđeno je da je 1993, kada je odbijen Vens-Ovenov plan, 99,6 odsto budžeta RS dolazilo iz Beograda. Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije.“
Nije im, kako je rekao, za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima „pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici“.
„Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je Đukanović.
Kaže da Mandić, u žaru borbe za funkciju u Skupštini, kao da nije svjestan „svih gluposti koje izgovara“.
„Njegova tvrdnja da se rat mogao završiti ’94, mogla bi da sugeriše da je RS bez pomoći Crne Gore bila pred porazom, pred kapitulacijom. On, koji nema ni toliko političke hrabrosti da stane iza svog telegrama saučešća. Sam tvrdi da nije poznavao Ratka Mladića, pravdajući se da je saučešće uputio vođen crnogorskom tradicijom. Nije naša tradicija slanje telegrama kad umre neko koga ne poznajete. Ipak će biti da je kod Mandića u pitanju četnička ideologija, a ne tradicija.“
„U njegovu odbranu velikosrpski hor u crnogorskom parlamentu navodi da sam ja uputio telegram kad je umro Slobodan Milošević. To jeste tačno, ali postoji suštinska razlika. Prvo, Slobodan Milošević je umro prije izricanja presude u Hagu. Sem toga dugo sam ga poznavao, i značajno duže politički ratovao sa njim nego sarađivao. U tom slučaju bi se zaista moglo govoriti o tradiciji. Drugo, meni nije padalo na pamet da se ikome pravdam zbog toga.“
„Želim još da podsjetim da je sve počelo mnogo ranije, od jednog drugog Mandića, Momčila, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske, a prihvaćeno od strane zlomislećih ljudi u Crnoj Gori, u Srbiji i u RS. Kao osveta zato što je svojevremeno uhapšen u Crnoj Gori po potjernici BiH i predat njihovim organima. Anticrnogorsko djelovanje familije Mandića ima i porodičnu genezu. Što potvrđuje iskustvo iz sudbonosne beogradske ‘bitke za Nikšić’. Da završim porukom: Ne mogu oni svoju istorijsku ni aktuelnu sramotu prikriti ni onda kad posegnu za Đukanovićevim imenom“, kazao je Đukanović.
„Euro model je obrazac neodgovorne populitičke politike“
Nekadašnji premijer smatra da je „Euro model“ koji je najavio predsjednik Vlade Milojko Spajić „obrazac neodgovorne populističke politike“ koja, „nažalost, danas dominira u zapadnoj hemisferi globalne političke scene“.
„Može se slobodno reći i da to nije politika, nego prizemno politikanstvo, koje se u suštini svodi na otvorenu izborno-političku korupciju. Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani trebaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda građana je najvažniji cilj svake, iole odgovorne ekonomske politike. Zapravo, to mora biti smisao bavljenja politikom“, ističe Đukanović.
Kaže da „iza ove tačke opšteg konsenzusa moramo uočiti demarkacionu liniju ozbiljne, kompetentne, nacionalno odgovorne politike i politikanstva, manipulacije i prevare.“
„Zastupnici i protagonosti ozbiljne politike će ljudima čijom budućnošću upravljaju u velikoj mjeri, objasniti da imaju plan sistematskog rasta ličnih primanja koji mora biti zasnovan na prethodno ostvarenom rastu produktivnosti i realno stvorenoj novoj vrijednosti. I ne zebem, građani će to lako razumjeti, jer ogromna većina njih baš tako živi. Veću potrošnju domaćinstva prethodno obezbijede većim prihodima.“
Drugi, kako je rekao, „avanturisti i prevaranti“ će ponuditi veća primanja, bez prethodnog stvaranja, sve dok ne ostvare svoj cilj, „a kad dođe račun za tu iluziju oni neće biti tu.“
„Takvom ponudom biračima pred izbore neodgovorna vlada se poigrava sa primarnim, egzistencijalnim porivom većine ljudi da nezavisno od rezultata rada ostvare bolje zarade i viši životni standard. Nema tu ništa novo i originalno u Euro modelu – to je dosljedni produžetak manipulacije lansirane programima Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Igra se, dakle, egzistencijom građana i u krajnjem ugrožava opstanak države na čijem je čelu.“
„Kako to izgleda? Administrativno propisane veće plate bez pokrića u produktivnosti i realno novom društvenom proizvodu služe za lakše dobijanje bankarskih kredita i sva ta novčana masa povećava tražnju za robama i uslugama, što neizbježno podiže cijene i zahuktava inflaciju“, rekao je on.
Kaže da Vlada koja „ne mari za posljedice“ po nacionalnu ekonomiju zadovoljno trlja ruke, jer će od veće potrošnje naplatiti više PDV-a i time, makar za nekoliko mjeseci, obezbijediti isplatu predizborno obećanih plata i penzija.
„Kad shvate da ni tako naplaćeni PDV neće biti dovoljan, povećaće njegovu stopu. Podrazumijeva se, zaustaviće investicije jer je jedino važno da budžet izvrši ulogu računovodstva i isplati lična primanja. Kad se, opet neizbježno, pokaže da ni ti prihodi sa uvećanim poreskim stopama, ni ušteda zbog izostanka investicija, ni dugovanja privredi po osnovu izvršenih ugovora sa Vladom, ni kašnjenja u vraćanju PDV-a preduzećima nijesu dovoljni za isplatu primanja – opet će se zadužiti u inostranstvu.
„Što su tako očigledne i potpuno dogledne posljedice ovakvog avanturizma? Zaposleni i penzioneri će nominalno dobiti veću platu i penziju za koju će, zahvaljujući inflaciji moći da kupe manje roba i usluga nego ranije kad su njihova primanja bila niža. Jednostavno, puni krug u prazno“, kazao je Đukanović.
POLITIKA
RSE: Hrvatska iznijela osam uslova Crnoj Gori prije članstva u EU
U dokumentu, u koji je Rradio Sloboda Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“

Hrvatska je državama članicama Evropske unije (EU) poslala dokument u kojem predstavlja svoju poziciju o otvorenim pitanjima sa Crnom Gorom, navodeći uslove koje Podgorica mora da ispuni prije nego što postane članica evropskog bloka, saznaje Radio Slobodna Evropa (RSE) iz diplomatskih izvora.
Kako navodi RSE, dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom ove sedmice, a dio hrvatskih zahtjeva direktno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, i 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.
U dokumentu, u koji je RSE imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“.
Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.
Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.
Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj,
očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu,
kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.
Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.
Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji,
kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.
Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora, prema navodima RSE, ne može da zatvori od 2024. godine zbog protivljenja Hrvatske, nakon što je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Jasenovcu.
Zagreb traži povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.
Drugi zahtjev odnosi se na granicu između dvije države. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje granice između republika, u skladu sa principom uti possidetis juris, kao i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.
Prema navodima iz dokumenta, Hrvatska bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez utvrđivanja rokova za taj proces.
Hrvatska je u dokumentu istakla da je dosljedno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vrijedan osam miliona eura.
Istovremeno, Zagreb tvrdi da su „neočekivani jednostrani potezi“ crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.
Prema dokumentu, Hrvatska je Crnoj Gori još u decembru 2023. predala neformalni dokument (non-paper) sa spiskom otvorenih pitanja, koji je podijelila i sa državama članicama i Evropskom komisijom.
Bilateralne konsultacije održane su u januaru i maju 2025, a ministri spoljnih poslova dvije zemlje sastali su se tokom ove godine desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba.
„Nijedno od otvorenih pitanja još nije riješeno“, navodi se u dokumentu.
Hrvatska je poručila da želi da olakša, a ne da opstruira crnogorski pristup, i da su njeni zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.
(MINA)
POLITIKA
Mandić ostaje predsjednik Skupštine: Nije bilo većine za njegovu smjenu
Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik

Skupština Crne Gore tajnim glasanjem nije razriješila Andriju Mandića sa funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore.
Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik.
Uručeno je i nađeno 80 glasačkih listića, od kojih važećih 78, a nevažećih dva.
Tokom glasanja Mandić je na mjestu na kojem sjedi zaokružio opciju na listiću, da bi kasnije kazao “Ja pogriješih, zaokružio sam ‘Za’”, a sekretar Skupštine Boban Stanišić mu je kazao: “Nijeste nego protiv. Protiv, vidio sam”.
HRONIKA2 дана ranijeTragedija u Andrijevici: 44-godišnji lovac stradao nakon pada sa litice
HRONIKA2 дана ranijeZatvoren auto-put iz pravca Smokovca zbog saobraćajne nezgode: Povrijeđene dvije osobe
HRONIKA2 дана ranijePoginuo motociklista u saobraćajnoj nesreći na brdu iznad Budve
HRONIKA2 сата ranijeBerane: Poginuo muškarac prilikom prevrtanja traktora u Šekularu
DRUŠTVO6 сати ranijeKontrolisani proizvođači peleta: Izdato 10 prekršajnih naloga u iznosu od 4.700 eura, neke fabrike bile zatvorene
BALKAN I SVIJET2 дана ranijeU Njemačkoj znatno poskupljuju cigarete: Kutija i do 14 eura
















