Djeca u Crnoj Gori mlađa od 13 godina neće moći da koriste digitalne platforme, a izuzeci će biti mogući jedino uz saglasnost roditelja, predviđa Predlog zakona o zaštiti djece u digitalnom prostoru, koji je u skupštinsku proceduru predala poslanica Slađana Kaluđerović (SNP), piše „Dan“.

Ukoliko crnogorski poslanici usvoje ovakav zakon, digitalne platforme moći će da koriste djeca dobi od 13 do 16 godina, ali isključivo uz saglasnost roditelja, dok su za kršenja ovih zabrana za pravna lica (davaoce usluga digitalne platforme) predviđene kazne do 40.000 eura.

“Zabranjeno je omogućavanje pristupa i korišćenja digitalnih platformi djeci mlađoj od 13 godina. Davalac usluge digitalne platforme dužan je da preduzme odgovarajuće, efikasne i proporcijalne mjere za sprovođenje ove zabrane”, navodi se u predlogu zakona, koji je u skupštinsku proceduru predat 16. juna.

Izuzetno od te zabrane, djeci mlađoj od 13 godina može se omogućiti pristup i korišćenje digitalnih platformi koje su posebno namijenjene i prilagođene njihovom uzrastu i zrelosti, uz saglasnost roditelja/staratelja.

“Pružalac usluga digitalnih platformi dužan je da uspostavi i primjenjuje pouzdane sisteme za provjeru starosne dobi korisnika digitalnih platformi i sisteme za roditeljsku kontrolu. Samodeklaracija korisnika o starosnoj dobi ne smatra se pouzdanim sistemom za provjeru dobi korisnika”, propisano je predloženim zakonom.

Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vršila bi Agencija za audio-vizuelne medijske usluge.

U kaznenim odredbama propisane su kazne od 1.000 do 40.000 eura za preduzetnike, pravna lica i davaoce usluge digitalne platforme ukoliko dozvole korišćenje digitalnih platformi djeci mlađoj od 13 godina, ukoliko omoguće pristup i ne preduzmu odgovarajuće, efikasne i proporcionalne mjere radi sprovođenja zabrane, ili taj pristup dozvole bez saglasnosti roditelja/staratelja.

U obrazloženju zakona navodi se da je potreba za posebnim zakonskim odgovorom u ovoj sferi potvrđena i najnovijim nalazima istraživanja Disrupting Harm in Montenegro: Nalazi o seksualnoj eksploataciji i seksualnom zlostavljanju djece putem tehnologije, koje su 2026. godine objavili ECPAT International, INTERPOL i UNICEF Innocenti, uz podršku Safe Online. Istraživanje je sprovedeno u Crnoj Gori između 2023. i 2025. godine, a pokazalo je da 99 odsto djece uzrasta od 12 do 17 godina u Crnoj Gori koristi internet, 91 odsto njih koristi društvene mreže ili aplikacije za razmjenu poruka najmanje jednom sedmično, a 76 odsto djece igra onlajn igre najmanje jednom sedmično.

“Istraživanje je pokazalo da je 11 odsto djece koja koriste internet bilo izloženo najmanje jednom obliku seksualne eksploatacije i zlostavljanja putem tehnologije u periodu od jedne godine, što se procjenjuje na oko 4.900 djece. Više od 40 odsto djece koja su bila izložena ovim oblicima zlostavljanja doživjelo je više od jednog oblika zlostavljanja, dok je istraživanjem evidentirano 214 slučajeva kod 106 djece”, navodi se u obrazloženju zakona.

Kako se dodaje, to istraživanje je pokazalo da su društvene mreže bile uključene u 82 odsto slučajeva seksualne eksploatacije i zlostavljanja djece putem tehnologije pri čemu su najčešće korišćene platforme bile Instagram, Fejsbuk, Snepčet i Vajber.

Zabrana gruminga

Prema predloženom zakonu, davalac usluge digitalne platforme dužan je da uspostavi i primjenjuje sisteme za zaštitu djece od uznemiravanja, zlostavljanja, prijetnji, vršnjačkog nasilja, seksualnog uznemiravanja i drugog oblika neprimjerene, odnosno štetne komunikacije ili interakcije sa drugim korisnicima.

“Zabranjeno je uspostavljanje ili pokušaj uspostavljanja kontakta sa djetetom putem digitalne platforme, kao i svaka druga radnja koja ima za cilj pripremu ili izvršenje krivičnog djela protiv polne slobode nad djecom (gruming)”, navodi se u predlogu zakona.

Misala Rizović iz Novog Pazara učinila je nesvakidašnji humani gest – donirala je svoj bubreg dvadesetjednogodišnjoj sugrađanki Emini Sinanović, koju do tada gotovo da nije ni poznavala. Zahvaljujući toj odluci, mlada Novopazarka danas ima novu šansu za život bez svakodnevnih dijaliza koje su joj godinama određivale svakodnevicu.

Priča koja je dirnula čitav region počela je sasvim slučajno. Misala je na WhatsApp statusu videla apel za pomoć djevojci od 21 godine koja je bila na dijalizi i kojoj je hitno bio potreban donor bubrega.

„Sve je krenulo od WhatsApp statusa gdje sam vidjela da se traži donor za djevojku koja ima 21 godinu i da je na dijalizi. Pozvala sam našeg poznatog humanistu Hica Biševca i tražila kontakt od roditelja. Kada sam dobila kontakt, shvatila sam da to više nije nepoznata porodica za mene. Ispostavilo se da smo u rodbinskim vezama, a to mi je dalo još veću motivaciju“, ispričala je Misala.

Kaže da ju je posebno pogodila činjenica da je Emina vršnjakinja njenih ćerki.

„Njene godine sam poistovjetila sa godinama mojih kćeri. Pomislila sam da je to moglo da se dogodi i njima. Tada više nije bilo dileme da li treba da pokušam da joj pomognem“, navela je ona.

Proces provjere i analiza trajao je mjesecima, a sve je rađeno u strogoj tajnosti, čak i od same Emine.

„Nismo željeli da joj dajemo lažnu nadu ukoliko bi se pojavila bilo kakva prepreka. Kada su svi nalazi pokazali da mogu da budem donor, otišli smo u Istanbul gdje smo deset dana prolazili dodatne preglede i analize“, rekla je Misala.

Iako je riječ o velikoj operaciji, kaže da nikada nije razmišljala o odustajanju.

„Moj brat me je pitao da li sam sigurna u svoju odluku. Tada sam mu citirala kur’anski ajet koji kaže da je onaj ko spasi jedan život kao da je spasio cijelo čovečanstvo. To mi je bilo dovoljno. A kada mi je Emina rekla: ‘Ti si mi nada’, tada više nije bilo mesta za odustajanje“, istakla je.

Misala priznaje da tokom cijelog procesa nije osjećala strah.

„Znala sam da ovo radim iz najboljih namjera i da pokušavam da budem uzrok da jedan mladi život bude spasen. Nisam imala nikakav strah. Bila sam spremna na sve samo da Emina dobije priliku za normalan život bez dijalize“, rekla je ona.

Transplantacija je uspešno obavljena prije više od mjesec i po dana, a oporavak je, kako kaže, protekao izuzetno brzo.

„Već četvrtog dana izašla sam iz bolnice u hotel, a nakon petnaest dana normalno sam funkcionisala. Danas se osjećam fenomenalno i nemam nikakvih komplikacija“, navela je.

Posebno emotivno govori o odnosu koji je nakon transplantacije razvila sa Eminom.

„Ja sam sada najsretnija žena. Eminu doživljavam kao svoje četvrto dijete. Ona je dio mene, a ja dio nje. Kada mi ona kaže da je dobro, i ja sam mnogo bolje“, rekla je Misala.

Njena djeca, koja su se u početku plašila za majčino zdravlje, danas Eminu smatraju članom porodice.

„Moja djeca je doživljavaju kao najstariju sestru, a i ona njih kao svoje sestre i brata. Naša veza je danas mnogo jača nego ikada ranije“, kaže ona.

Emina se trenutno uspješno oporavlja i, prema informacijama porodice, osjeća se dobro. Zbog oporavka i mjera predostrožnosti još ne daje izjave za medije, ali njeni najbliži poručuju da je transplantacija promijenila njen život.

Na kraju, Misala je uputila poruku svima koji razmišljaju o doniranju organa.

„Ako u porodici ili među prijateljima imate nekoga ko je na dijalizi, uradite analize i provjerite da li možete da budete donor. Nema razloga za strah. Jednim humanim gestom možete nekome da promijenite život. Najveće bogatstvo je kada znate da ste nekome dali novu šansu za život“, poručila je Misala Rizović, žena koju mnogi danas nazivaju heroinom Novog Pazara.

Dok većina njihovih vršnjaka do škole stiže za nekoliko minuta, sestre Jelena, Ivana i Marijana Labović iz okoline Andrijevice godinama su svakog školskog dana pješačile više od šest kilometara u jednom pravcu kako bi stigle na nastavu, prenosi RTCG u novoj epizodi emisije „Mjesto za nas“.

Bez obzira na kišu, snijeg, ljetnje vrućine ili hladna zimska jutra, njihov put do škole trajao je duže od sat vremena. Ipak, ove djevojčice nikada nijesu dozvolile da ih udaljenost ili teški uslovi spriječe u želji za učenjem.

„U početku nije bilo lako dok se nijesmo navikle, a onda je postajalo sve lakše. Teže nam pada kada se vraćamo iz škole jer bude vruće ili neko nevrijeme, a uzbrdo se ide. Voljela bih da smo malo bliže školi, ali sada sam se navikla“, priča Ivana.

Na dugom putu nijesu bile same. Sestra Jelena kaže da joj je prisustvo sestre ulivalo sigurnost i činilo svaki korak lakšim.

„Nije me bilo strah jer sam išla sa sestrom i bilo je lakše jer smo dvije. Ujutru kad krenemo odmorne smo i nekako lako stignemo, a poslije škole se umorimo pa je povratak mnogo teži“, kaže Jelena.

Njihova međusobna povezanost posebno dolazi do izražaja kroz odnos dvije starije sestre. Iako je jedna od njih godinu dana starija, odlučila je da sačeka sestru kako bi zajedno pohađale isti razred. Taj gest najbolje govori o bliskosti koja ih prati na svakom koraku, pa i na putu do škole.

Uprkos svakodnevnim izazovima, djevojčice ne gube osmijeh niti želju za učenjem. Ivana posebno voli matematiku i engleski jezik, a na pitanje šta bi promijenila u svom životu, odgovor je jednostavan.

„Voljela bih samo da smo malo bliže školi“, kaže ona.

Priča sestara Labović svjedoči o istrajnosti, porodičnoj slozi i snazi dječje volje. Njihov svakodnevni put nije samo put do škole, već i put ka obrazovanju, boljoj budućnosti i ostvarenju snova, bez obzira na prepreke koje se nađu na tom putu.

Izvor: RTCG (snimak iz emisije „Mjesto za nas“)

Obrada teksta: Berane online

p.s. Priča o sestrama Labović predstavljena je u novoj epizodi emisije „Mjesto za nas“ Radio-televizije Crne Gore (RTCG), dostupnoj na platformi MNE Play.