Kroz zimsku krošnju starog platana, bez ijednog lista, kuća jednog od najpoznatijih ljekara iz Berana i Crne Gore, doktora Nike Labovića, ukazala se u oronulom i trošnom svjetlu. Ovo staro zdanje, u redu najstarijih kuća u Beranama, iz ko zna koje godine, jedan od najbližih srodnika doktora Nike, Vukašin Labović iz Podgorice, nastoji da pokloni gradu i pretvori u spomen kuću znamenitog Beranca.

“Stara kuća, u jednoj od najstarijih ulica u Beranama, u Ulici Svetog Save, zaslužuje da se sačuva od zaborava. Berane i Beranci su mnogo učinili da se ne zaboravi ime doktora Nike, red je da i mi, njegovi srodnici nešto učinimo u tom pravcu”, priča Vukašin.

Nevolja je, međutim, u tome što srodnika i suvlasnika današnje kuće ima oko trideset, a ne misle svi kao Vukašin.

Ovaj čovjek kaže da će, dok se ne donese definitivna odluka o tome šta će biti sa starom kućom, on uraditi spomen ploču, koju će okačiti iznad ulaznih vrata.

“Ostali srodnici šta god hoće. Ja ne želim ništa osim to parče zida na kojem će stajati ploča koja će podsjećati da je u toj kući rođen, živio i umro dr Nika Labović. A do posljednjeg trenutka, i dok budem imao snage, zalagaću se za to da kuća ostane gradu i bude pretvorena u Nikinu spomen kuću, kao što je to na primjer, Kuslevova kuća u Podgorici”, kaže Vukašin.

Ovaj čovjek je već dosta učinio da se sačuva sjećanje na njegovog djeda, jer je uradio monografiju pod nazivom “Čovjek slobode, znanja i humanosti, primarijus dr Nika Labović”, koja je prošle godine izašla iz štampe i promovisana u Beranama i Podgorici.

U njoj su sačuvani svi dokumenti i činjenice iz života doktora Nike Labovića, čije ime danas nosi Dom zdravlja u ovom gradu.

“U kući, odnosno dvorištu kuće, bila je jedna posebna prostorija, u kojoj je doktor Nika primao hitne pacijente, koji su kucali na njegova vrata u noćnim satima. Sve što sam našao u toj prostoriji, stari medicinski materijal i literaturu, domaću i stranu, ustupio sam Domu zdravlja, koji su jednu prostoriju pretvorili u mali muzej posvećen dr Niki”, priča Vukašin.

On podsjeća da je ovu kuću izgradio Nikin otac Petar, koji je sa suprugom Stanom, imao pored Nike još dvoje djece, starijeg sina Nikolu, diplomiranog pravnika, i mlađu sestru Daru, koju je Drugi svjetski rat prekinuo u studiranju.

“Nika se poslije studija vratio u Crnu Goru i prvi posao dobio na Cetinju. Početkom rata vratio se u Berane. Njegov otac je bio predsjednik prvog Odbora narodnog oslobođenja, a Nika član medicinske sekcije tog Odbora, koja je bila zadužena da organizuje medicinsku službu u slobodnoj Crnoj Gori. Međutim, ubrzo je neko i njega, kao brata i sestru prošpijao da su pripadnici tadašnjeg naprednog omladinskog pokreta i Italijanski okupatori su ih sve troje poslali u albanske logore”, priča Vukašin.

Petrova djeca su tamo provela tri godine, sve do kapitulacije Italije, i potom su vraćeni u Crnu Goru.

Rođak Vukašin Labović napravio monografiju posvećenu beranskom doktoru (Foto: rtcg.me)

“Nikola je nastavio borbu u partizanima, ali je zarobljen i strijeljan na Kapinom Polju u Nikšiću, dok su Nika i Dara ostali u Beranama i poživjeli dugo poslije Drugog svjetskog rata”, priča Vukašin.

Ostale su istorijske činjenica da je doktor Nika Labović nakon rata započeo sa organizacijom zdravstvene službe u Beranama.
Smatra se da su dr Labović, dr Jovan Klisić i dr Dušan Dekleva, koji je tokom 1946. i 1947. godine, kao ispomoć, radio kao hirurg u Beranama, začetnici beranske hirurgije.

Kako je tokom Drugog svjetskog rata, zgrada bolnice spaljena, na zidinama stare, ljeta 1955. godine, započeta izgradnja nove bolničke zgrade, koja je predata na upotrebu 1963. godine.

U toj bolnici je pod rukovostvom dr Dušana Dekleve radilo hirurško odjeljenje, dok je ostala odjeljenja vodio dr Nika Labović.

Medicinski centar “Dr Nika Labović” u septembru 1991. godine, podijeljen je na dvije javne zdravstvene ustanove – Opštu bolnicu Berane i Dom zdravlja “Dr Nika Labović” Berane.

Doktor Nika je za mnoge sugrađane starije dobi do danas ostao sinonim ljekara i humaniste.

Nije poživio dugo. Samo dvije godine poslije očeve smrti, 1970. godine, dr Niku je pokosio srčani udar.

U velikoj i prostranoj kući, u preko dvjesta kvadrata, ostala je da samuje Dara Labović. Ona je službovala u Opštini Berane, i u dubokoj starosti preminula 2002. godine. Od tada je ova kuća prazna i prepuštena zubu vremena.

“Život je tako namjestio da niko od Petrove djece nije imao direktnog potomka, iako je dr Nika živio u velikoj ljubavi sa Kosom Pajković, jednom od najljepših Vasojevki”, kaže Vukašin.

On priča da će se, ako nema druge, potruditi da se javi još makar stotinu rođaka sa strane Nikine majke, i da kuća nikada ne bude mogla da bude prodata.

“Najprirodnije je da kuća pripadne gradu. Jedino tako može preživjeti i ostati da čuva sjećanje na dr Niku, njegove roditelje, brata i sestru. Oni su ne samo stvarali Berane, nego i ostavili dubokog traga u svim oblastima u Crnoj Gori”, kaže Vukašin Labović.

Ovaj čovjek je monografiju o doktoru Niki štampao o sopstvenom trošku, i nijedan primjerak nije nekome dao za novac. Kaže da bi to bio grijeh.

Grijeh bi, dodaje, bilo i kuću prodati radi male ili nikakve koristi. U međuvremenu će postaviti tablu po kojoj će se makar znati da je tu rođen, živio i umro dr Nika Labović. Ovako kako je sada, mnogo je i Beranaca koji prolaze svakodnevno pored ove kuće, a ne znaju ništa, ili vrlo malo o dr Niki.

Izvor: RTCG