DRUŠTVO
PO JEDNOM OD NAJPOZNATIJIH LJEKARA IZ BERANA I CRNE GORE DOM ZDRAVLJA U BERANAMA NOSI NAZIV
Berane: „Oronuli dom čuvenog dr Nike Labovića pretvoriti u spomen kuću“
“Stara kuća, u jednoj od najstarijih ulica u Beranama, u Ulici Svetog Save, zaslužuje da se sačuva od zaborava. Berane i Beranci su mnogo učinili da se ne zaboravi ime doktora Nike, red je da i mi, njegovi srodnici nešto učinimo u tom pravcu”, priča jedan od najbližih srodnika doktora Nike, Vukašin Labović

Kroz zimsku krošnju starog platana, bez ijednog lista, kuća jednog od najpoznatijih ljekara iz Berana i Crne Gore, doktora Nike Labovića, ukazala se u oronulom i trošnom svjetlu. Ovo staro zdanje, u redu najstarijih kuća u Beranama, iz ko zna koje godine, jedan od najbližih srodnika doktora Nike, Vukašin Labović iz Podgorice, nastoji da pokloni gradu i pretvori u spomen kuću znamenitog Beranca.
“Stara kuća, u jednoj od najstarijih ulica u Beranama, u Ulici Svetog Save, zaslužuje da se sačuva od zaborava. Berane i Beranci su mnogo učinili da se ne zaboravi ime doktora Nike, red je da i mi, njegovi srodnici nešto učinimo u tom pravcu”, priča Vukašin.
Nevolja je, međutim, u tome što srodnika i suvlasnika današnje kuće ima oko trideset, a ne misle svi kao Vukašin.
Ovaj čovjek kaže da će, dok se ne donese definitivna odluka o tome šta će biti sa starom kućom, on uraditi spomen ploču, koju će okačiti iznad ulaznih vrata.
“Ostali srodnici šta god hoće. Ja ne želim ništa osim to parče zida na kojem će stajati ploča koja će podsjećati da je u toj kući rođen, živio i umro dr Nika Labović. A do posljednjeg trenutka, i dok budem imao snage, zalagaću se za to da kuća ostane gradu i bude pretvorena u Nikinu spomen kuću, kao što je to na primjer, Kuslevova kuća u Podgorici”, kaže Vukašin.
Ovaj čovjek je već dosta učinio da se sačuva sjećanje na njegovog djeda, jer je uradio monografiju pod nazivom “Čovjek slobode, znanja i humanosti, primarijus dr Nika Labović”, koja je prošle godine izašla iz štampe i promovisana u Beranama i Podgorici.
U njoj su sačuvani svi dokumenti i činjenice iz života doktora Nike Labovića, čije ime danas nosi Dom zdravlja u ovom gradu.
“U kući, odnosno dvorištu kuće, bila je jedna posebna prostorija, u kojoj je doktor Nika primao hitne pacijente, koji su kucali na njegova vrata u noćnim satima. Sve što sam našao u toj prostoriji, stari medicinski materijal i literaturu, domaću i stranu, ustupio sam Domu zdravlja, koji su jednu prostoriju pretvorili u mali muzej posvećen dr Niki”, priča Vukašin.
On podsjeća da je ovu kuću izgradio Nikin otac Petar, koji je sa suprugom Stanom, imao pored Nike još dvoje djece, starijeg sina Nikolu, diplomiranog pravnika, i mlađu sestru Daru, koju je Drugi svjetski rat prekinuo u studiranju.
“Nika se poslije studija vratio u Crnu Goru i prvi posao dobio na Cetinju. Početkom rata vratio se u Berane. Njegov otac je bio predsjednik prvog Odbora narodnog oslobođenja, a Nika član medicinske sekcije tog Odbora, koja je bila zadužena da organizuje medicinsku službu u slobodnoj Crnoj Gori. Međutim, ubrzo je neko i njega, kao brata i sestru prošpijao da su pripadnici tadašnjeg naprednog omladinskog pokreta i Italijanski okupatori su ih sve troje poslali u albanske logore”, priča Vukašin.
Petrova djeca su tamo provela tri godine, sve do kapitulacije Italije, i potom su vraćeni u Crnu Goru.

Rođak Vukašin Labović napravio monografiju posvećenu beranskom doktoru (Foto: rtcg.me)
“Nikola je nastavio borbu u partizanima, ali je zarobljen i strijeljan na Kapinom Polju u Nikšiću, dok su Nika i Dara ostali u Beranama i poživjeli dugo poslije Drugog svjetskog rata”, priča Vukašin.
Ostale su istorijske činjenica da je doktor Nika Labović nakon rata započeo sa organizacijom zdravstvene službe u Beranama.
Smatra se da su dr Labović, dr Jovan Klisić i dr Dušan Dekleva, koji je tokom 1946. i 1947. godine, kao ispomoć, radio kao hirurg u Beranama, začetnici beranske hirurgije.
Kako je tokom Drugog svjetskog rata, zgrada bolnice spaljena, na zidinama stare, ljeta 1955. godine, započeta izgradnja nove bolničke zgrade, koja je predata na upotrebu 1963. godine.
U toj bolnici je pod rukovostvom dr Dušana Dekleve radilo hirurško odjeljenje, dok je ostala odjeljenja vodio dr Nika Labović.
Medicinski centar “Dr Nika Labović” u septembru 1991. godine, podijeljen je na dvije javne zdravstvene ustanove – Opštu bolnicu Berane i Dom zdravlja “Dr Nika Labović” Berane.
Doktor Nika je za mnoge sugrađane starije dobi do danas ostao sinonim ljekara i humaniste.
Nije poživio dugo. Samo dvije godine poslije očeve smrti, 1970. godine, dr Niku je pokosio srčani udar.
U velikoj i prostranoj kući, u preko dvjesta kvadrata, ostala je da samuje Dara Labović. Ona je službovala u Opštini Berane, i u dubokoj starosti preminula 2002. godine. Od tada je ova kuća prazna i prepuštena zubu vremena.
“Život je tako namjestio da niko od Petrove djece nije imao direktnog potomka, iako je dr Nika živio u velikoj ljubavi sa Kosom Pajković, jednom od najljepših Vasojevki”, kaže Vukašin.
On priča da će se, ako nema druge, potruditi da se javi još makar stotinu rođaka sa strane Nikine majke, i da kuća nikada ne bude mogla da bude prodata.
“Najprirodnije je da kuća pripadne gradu. Jedino tako može preživjeti i ostati da čuva sjećanje na dr Niku, njegove roditelje, brata i sestru. Oni su ne samo stvarali Berane, nego i ostavili dubokog traga u svim oblastima u Crnoj Gori”, kaže Vukašin Labović.
Ovaj čovjek je monografiju o doktoru Niki štampao o sopstvenom trošku, i nijedan primjerak nije nekome dao za novac. Kaže da bi to bio grijeh.
Grijeh bi, dodaje, bilo i kuću prodati radi male ili nikakve koristi. U međuvremenu će postaviti tablu po kojoj će se makar znati da je tu rođen, živio i umro dr Nika Labović. Ovako kako je sada, mnogo je i Beranaca koji prolaze svakodnevno pored ove kuće, a ne znaju ništa, ili vrlo malo o dr Niki.
Izvor: RTCG
DRUŠTVO
(FOTO) Čekajući tunel na Jelovici, Beranci idu preko Trešnjevika za Podgoricu
Putovanje kroz maglu, susnježicu i kišu kroz Trešnjevik baš zna da potraje. Ali, to je alternativa. Jer, za sada nema pravca kojim bi Beranci i Andrijevčani sa komšijama iz Plava i Rožaja brže do Podgorice

Vozači sa sjevera gotovo da su zaboravili na lagodna putovanja. Iz Berana se do Podgorice ide preko prevoja Trešnjevik. Vožnja je kraća ali u zimskim uslovima riskantna. Na saobraćajnicu preko Bijelog Polja ide ko mora jer su kolone i zastoji svakodnevni na trasi koja bi novim putem dva grada trebalo da poveže za dvije godine.
Putovanje kroz maglu, susnježicu i kišu kroz Trešnjevik baš zna da potraje. Ali, to je alternativa. Jer, za sada nema pravca kojim bi Beranci i Andrijevčani sa komšijama iz Plava i Rožaja brže do Podgorice.

Foto: Screenshot
„Loši su uslovi, još snijeg kako je pao, ali dobro, mora se tuda jer je zaobilaznica zatvorena, radovi su, sve u prekidu, znate i sami. Da je slobodna magistrala, da nisu ovi radovi kao što se ovdje radi i ka Baću, to je sve zatvoreno, nešto ne odmiču ali dobro“, kazao je Elvis Kuč iz Rožaja.
„Često koristim ovu dionicu ovdje preko Trešnjevika. Skoro smo baš išli. Preko Bijelog Polja je put katastrofa. Treba nam sat i više da prođemo do BP što ćemo ovdje da prođemo za kratko vrijeme. Da je Bog dao da je put malo bolji ali opet je bolje, nema radova i zastoja“, kazao je Zahid Kuč iz Lučica kod Rožaja.
„Nema drugog izbora, morao sam ovim putem do Podgorice. Jedino je ovo rješenje najkraće“, navodi Džemal Agović iz Berana.
Od Trešnjevika do Mateševa je 35 kilometara. Doduše, putem starim više od jednog vijeka. Svaki kamen i rupu na cesti najbolje poznaju vozači školskih autobusa.

Foto: Screenshot
„Slabo se čisti, zaledi put ali u odnosu na primorje i Podgoricu snalazimo se jer tu živimo, imamo malo više iskustva“, kazao je Milorad, vozač djačkog kombija iz Andrijevice.
„Bliže nam je ovdje da idemo za Podgoricu. Samo da asfaltira država ovaj put. Malo da ga prošire, da ga urede“, istakao je Petar Filipović iz Andrijevice.
Uporedo sa tim su i očekivanja da se završi gradnja tunela na Jelovici kod Berana. Sve do tada vozači su primorani da koriste kraći ali zimi riskantniji put u podnožju Komova. Ni mještanima Kralja kod Trešnjevika nije mnogo bolje.
„Snanalizmo se, mučimo se“, kazao je Dojčilo Martinović, selo Kralje.
Volio bi i Željko Došljak bolji put iz Bijelog Polja prema Beranama. Zastoji u kolini prate ga otkako je počela rekonstrukcija magistrale između dvije opštine. Alternativu nema.
„Svakodnevno prolazim, imam dva đaka. U školu odvodim – dovodim sa sela, stvarno gubimo mnogo vremena na ovom putu. Mnogo se čeka, veliki su zastoji, nije regulisano mislim, kako bi trebalo. Nisam protiv da se radi ali češće bi trebalo da nas puštaju“, naveo je Željko Došljak.
Bolji asfalt kroz Trešnjevik, otvoren tunel na Jelovici i saobraćajnica do Bijelog Polja. To su rješenja za probleme brojnih putnika. Na njih će, po svemu sudeći morati da sačekaju. Koliko, to ne znaju. Sigurno je, međutim, da će im za svako novo putovanje trebati i vremena i strpljenja.
(RTCG)
DRUŠTVO
Našao torbu punu novca i vratio je vlasniku
Uprkos insistiranju, novinar RTCG je odbio novčanu nagradu

Autor emisije na Javnom servisu i putopisac Edin Krnić još jednom je svojim sjajnim, ljudskim gestom izazvao pažnju. Krnić je sinoć u prostorijama „Multikoma“ u Podgorici našao torbu punu novca i potom je vratio vlasniku.
Krnić je za Portal RTCG ispričao da je sinoć oko 20 časova u „Multikomu“ našao kesu punu novca, i odmah tražio pomoć osoblja da se utvrdi kome ta torba pripada.
„Pogledali smo snimke sa nadzornih kamera i utvrdili da je turski državljanin Yunus Can, inače sa prebivalištem u Crnoj Gori, sinoć prilikom trgovine u ‘Multikomu’, nemarno spustio torbu sa novcem na pult gdje su izloženi mobilni telefoni, a kako je rekao da se ne sjeća da je to uradio, bio je mišljenja da novac ima kod sebe. Ja sam našao tu torbu i pozvao Veselina Pajovića, radnika ‘Multikoma’ koji je na moje insistiranje odmah provjerio nadzorne kamere i onda je u konsultaciji sa kolegama došao do zaključka da je torbu izgubio Yunus Can, njihov redovni mušterija. Na veliku njegovu sreću, ‘Multikom’ je imao njegov kontakt, i odmah sam ga pozvao da dođe i uzme torbu. Bio je zbunjen jer nije znao da je izgubio novac, nije znao o čemu se radi i mislio je da je to neka neslana šala. Ali nakon sat vremena, Yunus Can se javio i rekao da je izgubio tobru sa novcem. Dogovorili smo se da mu torbu vratim, i to smo uradili u prostorijama ‘Multikoma’. Kada sam mu vratio novac, bio je neizmjerno zahvalan jer je to bio novac njegove kćerke Ipek“, ispričao nam je Krnić, autor poznate emisije „Oko svijeta sa Edinom Krnićem“ na RTCG.
Uprkos insistiranju, Krnić je odbio novčanu nagradu.
„Posebno me raduje što je Yunus Can neizmjerno zahvalan imajući u vidu da je odabrao Crnu Goru za život sa svojom porodicom. Njegove dvije kćerke su učenice podgoričke osnovne škole. Time je i zaključio da život u Crnoj Gori provodi sa dobrim ljudima i da može računati na podršku“, kazao je Krnić, opisujući ovaj događaj.
DRUŠTVO
Spajić: Popis može da počne!
„Ovim putem apelujemo i na sve rigidne pojedince, da ne vrše pritisak na opoziciju, jer je ovo šansa da pokažemo da smo svi kao društvo jedinstveni i fokusirani na evropski put Crne Gore, a da smo društvenu polarizaciju ostavili daleko iza nas“

Svi uslovi iz Sporazuma potpisanog sa predstavnicima opozicionih partija i Vijećima manje brojnih naroda su ispunjeni, tako da proces može da počne 30. novembra i da svi u njemu učestvuju“, saopštio je premijer Milojko Spajić.
On je u saopštenju za javnost pobrojao što je sve navedeno Sporazumom:
Proširene su popisne komisije i više od onoga što je traženo.
Ponovljen je Javni poziv za instruktore i popisivače, proširene komisije su popisivače odabrale prema paritetu.
Zakonski je regulisano pitanje provjere unosa podataka softverom i to u skladu sa Sporazumom.
Takođe je Zakonom definisano formiranje Komisije za praćenje stvaranja softvera za provjeru podataka i njeni poslovi.
Formiran je skupštinski odbor čija je nadležnost da prati primjenu Sporazuma.
Utvrđena je kontrola unosa podataka i ispoštovan dogovor o tome da se ne vode pretpopisne identitetske kampanje, od strane političkih partija od momenta potpisivanja Sporazuma, kako se ne bi uticalo na rezultate popisa.
„Dakle uslovi sprovođenja i kontrolni mehanizmi su na mnogo višem nivou nego 2003. ili 2011. Ovim putem apelujemo i na sve rigidne pojedince, da ne vrše pritisak na opoziciju, jer je ovo šansa da pokažemo da smo svi kao društvo jedinstveni i fokusirani na evropski put Crne Gore, a da smo društvenu polarizaciju ostavili daleko iza nas. Najbolji pokazatelj da smo svi pobjednici u ovom procesu, je jednoglasno usvajanje Zakona o popisu“, naveo je Spajić, saopšteno je iz Vlade.
Dodaje da je ovim Vlada pokazala „i da je ovakav model inkluzivne i konstruktivne saradnje sa opozicionim partijama i ostalim društvenim akterima moguć, što je vrlo važno za budućnost i rješavanje mnogo većih izazova koji nas očekuju“.
„Zahvaljujemo svim društvenim činiocima koji su omogućili da se svi uslovi ispune“, zaključio je Spajić.
- HRONIKA1 дан ranije
Beranci optuženi da su se tokom svađe obračunavali motornom testerom, drvetom i kamenjem
- HRONIKA2 дана ranije
Maloljetnici pili alkohol u kafiću, prekršajne prijave protiv roditelja
- POLITIKA2 дана ranije
(VIDEO) Incident u Skupštini: Umalo došlo do fizičkog sukoba Abazovića i Zirojevića iz SD-a
- DRUŠTVO1 дан ranije
(FOTO) Provjeravaju se diplome svih zaposlenih u Fondu zdravstva: Pravni fakultet završio za samo godinu dana
- DRUŠTVO1 дан ranije
Našao torbu punu novca i vratio je vlasniku
- DRUŠTVO2 дана ranije
Put Berane – Bijelo Polje: Zbog radova autobusi kasne i do tri sata, nezadovoljstvo građana i prevoznika sve veće