Connect with us

DRUŠTVO

INTERVJU MINISTARKE PROSVJETE NAUKE, KULTURE I SPORTA ZA "VIJESTI"

Bratić: Za uvođenje vjeronauke potreban dogovor, sačekati potpisivanje Temeljnog ugovora

„Uvođenje vjeronauke kao predmeta trenutno je osjetljivo pitanje u društvu i tu smo mišljenja da treba sačekati potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Kada je u pitanju MPNKS, ne postoje podobni ni u političkom niti u bilo kom drugom smislu. Mogućnost za finansiranje dobiće samo oni projekti koji su zakoniti. Uz uslov da su zakoniti, mjerilo će biti i kvalitet. Veliki broj smijenjenih direktora nastavio da radi u prosvjeti, prevashodno iz razloga što činjenica da su bili loši rukovodioci apsolutno ne znači da su loši predavači“

Bratić, Foto: Savo Prelević

Uvođenju vjeronauke i seksualnog obrazovanja kao predmeta u školama prethodiće najširi društveni dogovor, obećala je u intervjuu za “Vijesti” ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) Vesna Bratić.

Za Bratić nije sporan izbor Aleksandre Božović, koja se dovodi u vezu sa radikalnom organizacijom Dveri, na funkciju direktorke Filmskog centra, a ministarka obećava i da će ući u trag nestalim i “pozajmljenim” eksponatima iz Narodnog muzeja na Cetinju.

Ona je kazala da se veliki broj direktora osnovnih i srednjih škola oglušio o izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, nijesu čak ni pokušali da ispune svoje obaveze, zbog čega su i smijenjeni.

Govoreći o njihovim, ali i tužbama nastavnika za neisplaćivanje prekovremenog rada, kazala je da svako može da traži svoja prava.

”Tužba i sudovi nisu prijetnje, niti MPNKS niti bilo koji građanin tako treba da posmatra niti tužbe niti sudove”.

Dio javnosti oštro je kritikovao mogućnost uvođenja vjeronauke u škole, navodeći da joj nije mjesto u opštim obrazovnim ustanovama, ali i ističući bliskost Vlade sa SPC…

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole naišla je na oštre kritike dijela javnosti, baš kao i ideja uvođenja predmeta koji bi se bavio seksualnim obrazovanjem. Kakav je Vaš stav u vezi sa uvođenjem ovih predmeta i da li konačnoj odluci trebalo da prethodi javna rasprava i širi društveni konsenzus, s obzirom na to da je riječ o osjetljivim pitanjima?

Što se tiče uvođenja nastave iz vjeronauke i seksualnog obrazovanja, MPNKS je već obavijestio javnost o svom stavu. Uvođenje vjeronauke kao predmeta trenutno je osjetljivo pitanje u našem društvu i tu smo mišljenja da treba sačekati potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Ono za šta ćemo se zalagati jeste široki konsenzus, kako u stručnoj zajednici tako i u društvu u cjelini. Kada je u pitanju seksualno obrazovanje, mišljenja sam da naziv predmeta treba da bude reproduktivno zdravlje i, kao i u prethodnom slučaju, tj. predmetu vjeronauka, zalagaćemo se da se stvori široki konsenzus, ponavljam, kako u stručnoj tako i u laičkoj javnosti.

Izmijenjen je Opšti Zakon o obrazovanju i vaspitanju, a izmjene su predvidjele i promjene direktora u vaspitno-obrazovnim ustanovama. Zakon je sa jasnim rokom mjesec dana za reizbor svih direktora, ali je MPNKS postavilo vršioce dužnosti. Da li ste time prekršili zakonske odredbe?

MPNKS kao institucija države Crne Gore je dužan da poštuje sve zakone, i svaki zakon ima istu težinu i značaj bilo da se radi o resorima ovog ministarstva ili bilo kog drugog. Kao što ste naveli u svom pitanju, izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju i vaspitanju su dale jasan rok za reizbor direktora i taj rok je morao da se poštuje, odnosno da se preduzmu sve radnje koje su neophodne da bi se rok poštovao. Sa tekstom izmjena ovog zakona javnost je bila upoznata mjesecima unazad prije usvajanja, pa samim tim i bivši direktori škola. Procedura izbora direktora škola se inicira od strane školskog odbora na način što su direktori bili dužni da zakažu sjednicu školskog odbora kako bi se stekli uslovi da se započne procedura izbora direktora. Međutim, desilo se da direktori nisu preduzeli nijednu radnju u tom pravcu. Veliki broj bivših direktora se oglušio o zakon, nije ispunio svoje obaveze, nisu čak ni pokušali da poštuju svoje obaveze koje im je zakon vrlo jasno odredio, za šta i vjerujem da je njihova namjera bila da što duže ostanu na svojim funkcijama radi prikrivanja pronevjera i drugih nezakonitosti koje su radili tokom mandata.

Foto: Savo Prelević

Prethodni direktori su najavili tužbe zbog smjene. Kako to komentarišete? Ukoliko toliko smijenjenih direktora bude dobilo na sudu, ko će za odliv novca građana iz budžeta biti kriv – poslanici koji su izglasali ovako kratak rok u zakonu ili Ministarstvo i da li smatrate da je baš ovako moralo da bude ili je Ministarstvu trebalo da bude ostavljeno više vremena za procjene rada prethodnih i izbor novih?

Tužbe su akti koje MPNKS tretira kao bilo koji akt koji se može dostavili bilo kom državnom organu radi iniciranja nekog postupka za ostvarivanje svojih prava. Tužba i sudovi nisu prijetnje, niti MPNKS niti bilo koji građanin tako treba da posmatra niti tužbe niti sudove. To je legitimno pravo svakog građanina koji procjenjuje da mu u jednom trenutku postupak pred redovnim sudovima može pomoći. I ovo je jedini komentar MPNKS na najave ili podnijete tužbe bivših direktora.

Što se tiče dijela pitanja za odliv novca, prvo treba naglasiti da se ne radi o velikom odlivu. Kao što su pojedinci licitirali da će 1000 direktora ostati bez hljeba, a svega 25 direktora je ostalo bez posla, tako se licitira i sa ciframa o sumi novca koji potencijalno može biti dobijena ili izgubljena nakon okončanih sudskih postupaka. U odnosu na utvrđivanje krivaca u tom slučaju nije pitanje za MPNKS, posebno što je to pitanje koje ako bude postavljeno mora da sačeka odgovor kako bi se prethodno odgovorilo na pitanja ko je kriv zbog odliva desetina miliona eura nakon tužbi zaposlenih u državnim organima zbog neplaćenih toplih obroka i prevoza, milioni eura zbog tužbi zaposlenih u državnim organima zbog pogrešnog obračuna zarada, stotine hiljada eura što je NKT otkrio spisak imena lica koja su se nalazila u samoizolaciji, a posebno bi se moralo postaviti pitanje: zašto sudski postupci traju godinama, ako se zna da dosta njih treba da bude završeno na dva ročišta. Kao što su, na kraju krajeva i ovi postupci. Svaki postupak ne bi smio po zakonu da košta više od 300 i nešto eura. Stvaramo društvo jednakih šansi, pa će prethodno svi dobiti šansu da objasne svoju potencijalnu krivicu za nabrojano, iako spisak nije konačan. MPNKS ne bi licitirao da li je malo ili puno, niti da li bi duži period bio potrebniji ili ne. Ostavljeno vrijeme je onoliko koliko je, svako oročavanje preduzimanja neke radnje nije zahvalno.

Većina bivših direktora nastavlja da radi u obrazovanju, Ministarstvo im je uspjelo obezbijediti pozicije. Da li je i koliko nastavnika zbog toga ostalo bez norme časova ili eventualno posla?

Tačno je da je veliki broj direktora nastavio da radi u prosvjeti, prevashodno iz razloga što činjenica da su bili loši rukovodioci apsolutno ne znači da su loši predavači. Bez posla su ostali direktori koji su odbili da rade kao nastavnici u matičnim ustanovama, za neke nije bilo časova. Vraćanje bivših direktora u nastavu nije uticalo na normu časova za ostale nastavnike, jer su svi vd direktori iz nastave i njihovi časovi su ostali slobodni.

Prozivaju Vas i za to da su Vam osnovni kriterijumi za odabir novih rukovodećih kadrova koje postavljate u vaspitno-obrazovnim ustanovama učešće na litijama, partijska ili nacionalna pripadnost. Da li je tačno i kako komentarišete ovakve kritike koje dolaze iz opozicije i dijela civilnog sektora?

Navedene komentare u pitanju ne smatramo kritikom, već zaključkom pojedinaca ili grupe na osnovu određenih, neprovjerenih podataka koji su im bili dostupni. MPNKS ni u izboru direktora u vaspitno-obrazovnim ustanovama niti prilikom izbora visokorukovodnog kadra u Ministarstvu nije se vodilo kriterijumima koji su navedeni. Da li je neko od njih bio na litijama? Moguće je, jer je na litijama bilo 200.000 ljudi, što je trećina Crne Gore. Ko je od njih bio na litijama, MPNKS nema informaciju. Uostalom sama činjenica da su se na direktorskim mjestima u nekim školama nalazili članovi partija koji su javno iznosili svoj stav, snimali spotove i sl, dovoljno govori o kriterijumima prilikom ranijih izbora direktora.

Sindikat prosvjete najavio je tužbu protiv Ministarstva zbog neplaćanja prekovremenog rada u uslovima pandemije, dok je nastava bila uporedo u školama i onlajn. Jesu li, prema Vašem mišljenju, nastavnici zaista radili prekovremeno i, ako jesu, kako to da nijeste postigli dogovor sa Sindikatom kako ovaj slučaj ne bi stigao do suda, a građani plaćali i sudske troškove, ukoliko presuda bude u korist nastavnika?

I u ovom pitanju, a što je razumljivo jer je tako kod većine građana, stvara se osjećaj da je tužba i sudski postupak nešto strašno. Dakle, ponoviću da su tužbe legitimno sredstvo u pravnom prometu dostupno svakom građaninu, pa i nama da mi tužimo. U odnosu na konkretno pitanje, ukazujemo da je MPNKS imao i ima dobru volju da riješi ovo pitanje, ali je za isto neophodno i učešće Ministarstva finansija i socijalnog staranja. Od strane Ministarstva finansija i socijalnog staranja je iskazana spremnost da se ovo pitanje riješi mirnim putem, međutim zahtjev Sindikata je nerealno visok. A, takođe, nije ni jasno i precizno utvrđeno da li to pravo nastavnicima pripada. Stoga, ukoliko zahtjevi koji su dostavljeni ostanu na nivou koji je do sada, možda samo utvrđivanje postojanje prava nastavnika i visine treba ostaviti vještacima ekonomske struke.

Da li će i kada biti plaćen rad nastavnicima koji su snimali materijale za platformu Uči doma i o kojoj cifri je riječ?

Nastavnicima će biti plaćeno za snimanja, radi se o cifri od oko 56.000 eura, i u toku je izrada ugovora nakon čega će se izvršiti i prenos novca.

U toku su izmjene Zakona o visokom obrazovanju. Koja su glavna sporenja na nivou Radne grupe koja radi Nacrt budućeg propisa?

Radna grupa je završila prvu fazu i cijeli zakon je razrađen. Ne bih rekla da imamo sporenja u Radnoj grupi, čak naprotiv sa velikim brojem odredbi smo saglasni. Postoje predlozi pojedinih članova Radne grupe za izmjene nekih odredbi u odnosu na predlog Ministarstva, i veliki broj tih predloga je vrlo konstruktivan, zbog čega će sigurno imati veliku pažnju Ministarstva. Cjelokupan rad na zakonu nije prošao u atmosferi sukobljavanja, već isključivo u načinu pronalaska najboljih rešenja, na čemu smo svim članovima Radne grupe zahvalni.

Kakvo ste stanje zatekli u oblasti kulture?

Resor kulture je veoma kompleksan, prevashodno zbog velikog broja institucija iz oblasti kulture. U samom resoru je bilo nepravilnosti u dijelu raspodjele novca po osnovu konkursa, dok je kompleksna problematika i u samim institucijama, kao što su Narodni muzej Crne Gore, Uprava za zaštitu kulturnih dobara koja nije ni započela postupak revalorizacije kulturnih dobara, Muzički centar u kome ima veliki broj pronevjera i slično. MPNKS vrlo ozbiljno i profesionalno pristupa rješavanju svih zatečenih problema i aktivni je učesnik u pružanju podrške novim direktorima, kako bi se što efikasnije i kvalitetnije premostili svi zatečeni propusti. Moram naglasiti da smo u resoru kulture zatekli jedan broj zaposlenih koji svojim znanjem i profesionalnim radom daju doprinos popravljanju zatečnog stanja.

Kakvo stanje ste zatekli u resoru nauke? Šta vidite kao najveće probleme i nedostatke?

Stanje u resoru nauke je označeno pronevjerom od 50.000 eura koje su potrošene za jedan vikend, izdavanjem faktura za poslove koji nisu sprovedeni i slično. Najveći problem i nedostatak je pasivan odnos prethodne administracije u dijelu korišćenja sredstava koja se nalaze u EU fondovima. Crna Gora je ostvarila izuzetno slabe rezultate, da je to dovelo do toga da smo iz godine u godinu bili u gubitku. Kao potencijalni korisnici EU fondova plaćamo kontribucije, a iz godine u godinu kontribucije su bile veće nego što je novca povučeno.

Da li su napravljene izmjene ili racionalizacija u ovom resoru? Pregovara se o rekonstrukciji Vlade i izdvajanju resora kulture, kako to komentarišete?

Racionalizacija je izvršena u svim resorima. Kako je premijer i obećao, nije se vršila racionalizacija u odnosu na zaposlene – nije bilo otkaza, ali se prestalo sa neopravdanim trošenjem novca. MPNKS je opredijeljen da sredstva koja su predviđena budžetom moraju da budu namjenski trošena. U odnosu na rekonstrukciju Vlade MPNKS nema mogućnost odlučivanja, ono što možemo da istaknemo da smo ovaj resor kao i ostale uveli u zakonske tokove i da on funkcionise sasvim nesmetano. Optužbe da je “nefunkcionalan” su eufemizam za “najlakši za podijeliti”, iako to uopšte nije tako. Veliki broj ministarstava nema u imenu ovoliko “ingerencija” iako ih, de facto, ima. Pritom, svakako, podržavamo sve odluke koje donese konstruktivan dijalog parlamentarne većine i premijera. Sve odluke koje su dobre za crnogorsku prosvjetu, nauku, kulturu i sport i građane Crne Gore. Kada je riječ o odnosu prema kulturi, posebnu pažnju bih usmjerila na Crnogorsko narodno pozorište u kojem je nedavno briljantno postavljena predstava “Omladina bez Boga” uz zapaženo učešće studenata FDU, te Upravu za kulturnu baštinu koja je počela da rješava decenijama nagomilane probleme na području prostora pod zaštitom UNESCO-a. Filmski centar počinje sa nekim izuzetnim projektima o kojima će tek biti riječi.

Foto: Savo Prelević

Da li planirate izradu strategije kulturne politike u Crnoj Gori?

Kultura Crne Gore je izuzetno bogata. Vjerujemo da su crnogorska kultura i kulturni radnici bili neopravdano zapostavljeni duži niz godina unazad. Stvarao se jedan (kvazi)elitni kulturni krug u kojem nije bilo mjesta za mnogo njih. I to je sad mnogima problem jer fondovi kojima raspolaže resor više nijesu ničija prćija. Kao odgovorno društvo moramo prevashodno da mijenjamo Zakon o kulturi, nakon toga će doći do izmjena niza podzakonskih akata. Smatramo da moramo mnogo veći akcenat staviti na zaštitu kulturne baštine, kako nematerijalne tako i materijalne. Započet je proces revalorizacije kulturne baštine, kontrole rada svih institucija iz oblasti kulture. Kultura je izuzetno osjetljiva i veoma važna za sve generacije. Izuzetan značaj ima činjenica da je kultura povezana sa resorom prosvjete kroz jedno Ministarstvo, što nam daje velike mogućnosti da našu djecu usmjeravamo na prave vrijednosti. U narednom periodu ćemo akcenat staviti upravo na te aktivnosti.

Da li će Ministarstvo za Vašeg mandata finansirati prioritetne i kvalitetne projekte ili će se nastaviti politika velikodušnog doniranja podobnih?

Kada je u pitanju MPNKS, ne postoje podobni ni u političkom niti u bilo kom drugom smislu. Mogućnost za finansiranje dobiće samo oni projekti koji su zakoniti. Uz uslov da su zakoniti, mjerilo će biti kvalitet i prioritet.

Dokle se stiglo sa utvrđivanjem stanja u vezi sa nestalim eksponatima iz Narodnog muzeja na Cetinju? Da li će neko odgovarati zbog toga?

Kao što je javnost upoznata, MPNKS je određen kao koordinator u Narodnom muzeju Crne Gore. Jedna od prvih radnji će da bude angažovanje eksterne revizije, kako bi se provjerilo kompletno finansijsko poslovanje NMCG. Takođe, pravno je neriješeno stanje eksponata koji se nalaze kod trećih lica, pa je neophodno utvrditi i da li se nalaze u vlasništvu NMCG ili ne, ako jesu vlasništvo NMCG da li su zakonito dati na korišćenje ili ne, kako se čuvaju i slično. U odnosu na nestale eksponate, u toku je postupak pred sudom. Očekujemo da sudovi i tužilaštvo urade svoj posao do kraja i da otuđenje eksponata bude rasvijetljeno. MPNKS će posvetiti posebnu pažnju utvrđivanju pravih činjenica i učiniti sve da se krivci pronađu.

Šta se može očekivati od projekta “Horizont Europe”?

Projekat “Horizont Europe” je projekat kojim se bavi resor nauke, i podrazumijeva potpisivanje sporazuma sa Evropskom komisijom, koji nam čini dostupnost fondu od 95,5 milijardi eura. Sporazum sa EK je usaglašen i očekuje se njegovo potpisivanje krajem novembra ove godine. Prvi javni pozivi biće u januaru 2022. godine. Kao resorno ministarstvo učinićemo sve da što veći broj naučnika iskoristi ovu mogućnost. U septembru smo organizovali radionicu, koju su vodili eminentni stručnjaci iz ove oblasti, na kojoj se svi učesnici mogli bolje da se upoznaju sa načinom na koji mogu pristupiti sredstvima iz ovog fonda. Radionice ćemo ponoviti, a pružićemo i drugu logističku podršku našim naučnim radnicima.

Povezanost Aleksandre Božović sa Dverima nije mjera njenog znanja i sposobnosti

Nova kadrovska rješenja na čelnim pozicijama najvažnijih institucija kulture ne prolaze baš najsrećnije – neki se povlače bez objašnjenja, poput Živka Radovića sa čelne pozicije u NMCG, u javnosti je veoma sporan izbor Aleksandre Božović na čelu Filmskog centra, s obzirom na njenu povezanost sa radikalnom organizacijom Dveri?

Svako kadrovsko rješenje u svim resorima ima svoje objašnjenje. Tako, Živko Radović se nije povukao bez objašnjenja. Gospodin Radović nije mogao da ostvari svoje pravo da mu radni odnos kod prethodnog poslodavca miruje. Radović je izuzetan i cijenjen stručnjak iz svoje oblasti, nažalost formalnosti nisu dozvolile da u punom obimu obavlja dužnost v.d. direktora NMCG, što ne znači da gospodin Radović neće naći svoje mjesto u oblasti kulture Crne Gore. Gospođa Aleksandra Božović je takođe izuzetan i cijenjen filmski radnik u regionu, ne možemo se složiti da je u javnosti sporan njen izbor, već da je njen izbor sporan pojedinim strukturama iz oblasti filma. Njihovo sporenje je vezano isključivo sa strahom da će izgubiti benefite koje su ostvarivali do sada. Međutim, ono što važi za njih kao i za sve ostale građane, ono što im po zakonu pripada imaće i sada, na tu odluku neće uticati njihovo javno sporenje izbora niti ćutanje. Svaki građanin je jednak pred zakonom i kad kritikuje i kad hvali, i kad protestuje i kada ćuti. Povezanost gospođe Božović sa organizacijom Dveri nije mjera njenog znanja i sposobnosti, već njene odluke u jednom životnom periodu. Da li je ono suprotno sa nečijim stavom ili nije, stvar je politike, možda i ona sama danas ima drugačiji stav. Svjedoci smo da se u posljednih 30 godina politički stav često mijenjao, a ne vidim da se mnogim akterima u političkoj areni Crne Gore to naročito zamjeralo. Ima mnogo radikalnih struktura u Crnoj Gori, mnoge osobe koje sebe zovu umjetnicima i rade u instutucijama kulture (dakle, nijesu otpušteni ili kažnjeni na bilo koji način) javno iskazuju ne samo stavove, nego često i uvrede na račun MPNKS i Vlade. To je još jedan od pokazatelja da je ova Vlada demokratska i da ne želi da utiče na konačno rađanje demokratije i umiranje jednoumlja u Crnoj Gori tako što će gušiti javnu riječ. Kao što je u nekom od ranijih odgovora izneseno, političko opredeljenje nije mjera nečijeg znanja i sposobnosti. Da li znači da sada nijedan član ili simpatizer DPS-a ne smije da bude izabran na bilo koju funkciju? Naravno da ne. Uostalom, direktori nekih škola su članovi partija bivše vlasti, ali dobro rade svoj posao. Kao civilizovano I demokratsko društvo treba da damo šansu svima da pokažu šta znaju, nama da li smo napravili dobar izbor, a gospođi Božović da li je ona dobar izbor za direktora Filmskog centra. Mi znamo da jeste, i već se vide neki rezultati, a veoma brzo će i javnost biti uvjerena u to.

Veliki sistem, ali ne i nepovezan

Kako uopšte funkcioniše Ministarstvo sa četiri resora?

Vrlo često se u javnosti moglo čuti da je ovo Ministarstvo glomazno zbog broja resora. Kao neko ko je rukovodilac ovog ministarstva smatram da su takve ocjene netačne, ali ne i zlonamjerne jer su proistekle iz nepotpunih informacija. Sva četiri resora su vrlo povezana i daju mogućnost da kreiramo prosvjetnu, naučnu, kulturnu, omladinsku i sportsku politiku kao jedinstvenu koja naraštaje čini kompletnim ličnostima. Spoj ovih resora će vratiti stare vrijednosti kada su postojale sekcije glume, likovne sekcije, dovešće do većeg učešća sporta u našim školama, omogućiće mladim talentima da razvijaju svoja naučna dostignuća i postignuća. Kada su u pitanju svi dosadašnji projekti, koji su dobri, spajanjem ovih resora oni nisu ugroženi, već se realiziju istom dinamikom. Sa druge strane, ova novina čini da se mogu dati veće mogućnosti svakom mladom čovjeku da kroz jedno ministarstvo ostvari sve ono što je potrebno za njegovo usavršavanje, napredovanje, i to pojednostavljivanjem i dostupnošću svih usluga koje jedan državni organ kao što je ovaj mora i treba da servisira.

Na pravom putu da se problem sa WADA riješi, poseban resor za sport nije neophodan

Da li smatrate da sport, s obzirom na svoje specifičnosti, zaslužuje poseban resor, a ne da bude pod pokroviteljstvom tako raznolikog Ministarstva?

Uzimajući u obzir činjenicu da je formirana Uprava za sport i mlade, resor sporta kao posebno ministarstvo nije neophodan.

Da li sport, s obzirom na činjenicu da je riječ o vjerovatno najboljem reprezentu države u međunarodnim okvirima, zaslužuje više novca iz državnog budžeta?

Svaki resor, ne samo u ovom ministarstvu, ima veoma važnu ulogu u razvoju jednog društva. Shodno tome, svaki resor zaslužuje više novca i najveću moguću pažnju. Sport nije izuzetak.

Možete li pojasniti problem koji je Crna Gora imala sa WADA?

WADA je Svjetska antidoping agencija i članstvo je svakoj državi uslov da bi mogla poslati svoje sportiste na bilo koje takmičenje van svojih granica. Problem je nastao što na pozive WADA Uprava za sport i mlade i Komisija za antidoping nije odgovarala. Nijesu dostavljali izvještaje niti neophodni uptinik za prošlu godinu. Ignorisanje jedne ovakve agencije za sobom je moralo da povuče posljedice, koje su podrazumijevale suspenziju Crne Gore iz WADA. Suspenzija bi podrazumijevala da crnogorski sportisti ne bi mogli da se takmiče pod zastavom i uz himnu Crne Gore. Isto tako, sporan je bio i Zakon o sportu čije izmjene nisu usklađene sa preporukama WADA. Naime, tekst izmjena koje je predložila Komisija za antidoping, a onda se isti u javnosti pojavio kao predlog DPS-a nije dobio saglasnost svih organa WADA. Koliko imamo informaciju saglasnost nije ni tražena, ali uzimajući u obzir razlike u tekstu, na koju je data saglasnost i tekstu koji je dostavljen od strane Komisije za antidoping i DPS jasno je da se takva saglasnost nije mogla ni dobiti.

Sada smo na pravom putu da se ovaj problem riješi. Odmah nakon saznanja kabinet MPNKS je ostvario komunikaciju sa WADA. Prepoznali su namjeru Crne Gore da se ovaj problem riješi, i uspjeli smo da spriječimo najgore posljedice.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Berane: Dojave o bombama u više osnovnih škola lažne

Isti prijeteći mejl stigao je i osnovnim školama u Podgorici, Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori

OŠ "Radomir Mitrović" u Beranama (arhiva)

Zbog dojave o bombi, jutros je evakuisan veliki broj osnovnih škola u Beranama i u Crnoj Gori, saopšteno je Portalu RTCG iz Operativno komunikacionog centra Uprave policije.

Zbog dojave o postavljenoj bombi evakuisana je Osnovna škola “Radomir Mitrović” u Beranama, potvrdio je dopisnici RTCG Mariji Barjaktarević, direktor Aleksandar Vujović. Dojavu su, kaže, dobili mejlom u 7 i 25, policijske ekipe provjeravaju objekat. Nastave danas neće biti.

Kako nam je saopštio mejl je poslat na adrese još sedam škola u Beranama: OŠ “Vuk Karadžić”, “Vukašin Radunović”, u Donjoj Ržanici, Lubnicama, na Polici, kao i osnovnim školama “ Vladislav Rajko Korać” u Štitarima i “Vukajlo Kukalj” u Šekularu.

Portal RTCG je najprije dobio informaciju o dojavi o bombi u OŠ „Pavle Rovinski“ u Podgorici. Nakon toga su iz policije saznali da je cirkularni mejl stigao osnovnim školama u Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori. Dojave o postavljenim bombama stigle su u cetinjske osnovne škole „Njegoš“ i „Lovćanski partizanski odred“, javlja reporterka RTCG Milena Stanojević. Đaci i nastavnici su evakuisani i u toku je pretraga objekata.

Policija je na terenu i provjerava navode.

Uviđaj u toku…

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Aco Đukanović: Tužim državu treći put, ovaj predmet će se pamtiti kao Limenka

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović

Foto: Boris Pejović

„Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svaki dan, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu tako mi Boga i Svetoga Vasilija Ostroškog“, kazao je okrivljeni Aco Đukanović na kontroli optužnice u Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje mu se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović.

U opširnom izlaganju posebno se zadržala na pitanju obezbjeđenja njenog brata, Milo Đukanović, osporavajući navode iz izvještaja državnih organa.

Kazala je da je Milo Đukanović od 1991. godine, kada je prvi put stupio na funkciju premijera, pa sve do 2023. godine, bez prekida bio štićena ličnost, uz obezbjeđenje koje je, kako je navela, bilo organizovano na više nivoa – vidljivo i prikriveno.

Prema njenim riječima, to obezbjeđenje uključivalo je kolone sa tri do četiri vozila, kao i pripadnike koji su djelovali diskretno, ali su bili stalno prisutni, naoružani dugim cijevima, uz pancire i kompletnu prateću opremu koja ide uz zaštitu najviših državnih funkcionera.

Navela je da su bezbjednosne procjene ukazivale na visok stepen ugroženosti, ističući da je njen brat imao čak sedam elemenata koji su ukazivali na potencijalnu prijetnju po njegov život, zbog čega je takav nivo obezbjeđenja bio kontinuiran i pojačan.

„U porodičnoj kući sam mnogo puta zaticala metke i kutije municije i sklanjala ih jer su djeca bila mala“, kazala je ona, dodajući da su pripadnici obezbjeđenja boravili ne samo u dvorištu, već i u samoj kući.Istakla je i da su se pripadnici obezbjeđenja nalazili u objektima u neposrednoj blizini kuće, uključujući i zgrade i prostor oko gimnazije koja se nalazi u blizini, gdje je, kako je navela, viđala naoružane ljude sa dugim cijevima.

„Koliko ih je bilo po dvorištu i po kući, o tome da i ne govorim“, rekla je.

Dodala je da su takve okolnosti bile svakodnevne i da je, kako tvrdi, svima bilo jasno da se radi o štićenoj ličnosti sa visokim nivoom bezbjednosnih mjera.

„Toliko o tome da Milo Đukanović nije imao zaštitu“, kazala je ona.Ona je na osnovu toga dovela u pitanje tačnost izvještaja Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i Agencija za nacionalnu bezbjednost, ocjenjujući ih „potpuno obezvrijeđenim“ i navodeći da sadrže „ortodoksne neistine“, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo oružja i municije u porodičnoj kući.

U nastavku izlaganja, Ana Đukanović je kazala da optužnica ne sadrži elemente propisane Zakonik o krivičnom postupku, navodeći da u njoj nema obrazloženja stanja stvari, dokaza kojima se činjenice utvrđuju, niti odnosa tužilaštva prema odbrani okrivljenog.

„Ništa od toga nema u optužnici“, rekla je ona, dodajući da tužiteljka kao strana u postupku mora poštovati ista pravila kao i odbrana i okrivljeni.

Posebno se osvrnula na pitanje umišljaja, ističući da je u optužnici, kako je kazala, samo prepisana zakonska formulacija bez konkretnog obrazloženja.

„Umišljaj je ključni element krivične odgovornosti, a tužiteljka se njime suštinski nije bavila“, navela je.

Ukazala je i na balistički nalaz, prema kojem municija potiče iz 1980-ih godina, iz vremena njihovog pokojnog oca, naglašavajući da tužilaštvo taj nalaz nije adekvatno analiziralo niti ga blagovremeno dostavilo odbrani.

Đukanović je u obraćanju sudu naveo da je službenik Centra bezbjednosti Nikšić Velibor Koprivica „17 godina držao predmet“ koji se odnosi na raniju prijavu krađe iz njegove kuće, te da je tek sada, kako tvrdi, taj predmet iskorišćen u ovom postupku.

Kazao je i da je druga provala u njegovu kuću bila prije šest i po godina, ali da ni tada, kako tvrdi, nije bilo konkretnih radnji.

„Tužilaštvo u Nikšiću za 28 dana podiže optužnicu, a za 17 godina ništa nije urađeno“, rekao je on.Istakao je da mu je zaprijećena kazna od šest godina zatvora, „da mu se djeca pate“, te da smatra nezakonitim korišćenje određenih informacija koje, kako tvrdi, nijesu dostavljene ni sudu ni odbrani, a korišćene su protiv njega.

Branilac okrivljenog Slobodan Stašević predložio je da se u spise predmeta uvrste zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje stana i pomoćnih objekata u Nikšiću, naredba za pretres stana u Podgorici, kao i krivična prijava predata Specijalnom državnom tužilaštvu.

Takođe je predložio da se izvrši uvid u dokaze koje tužilaštvo nije priložilo, a nalaze se u spisima, i to izvještaj o DNK vještačenju i izvještaj o daktiloskopskom vještačenju, kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti porijekla municije u kući: Zoran Radević, Radosav Lješković, Željko Vukčević, Veselin Pešić, Milan Kovačević i Mihajlo Vuksanović.

Predložio je i da se pribavi kompletna dokumentacija, te da se naloži policiji u Nikšiću da, u skladu sa aktom od 20. marta, dostavi sudu i tužilaštvu cjelokupan materijal kojim raspolaže u vezi sa predmetom iz 31. avgusta 2009. godine, kao i da se vlasniku vrate četiri ukradena pištolja, tri dozvole i jedna potvrda izdata od strane Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se potvrđuje da je dobio na poklon četvrti revolver.

Sud je potom donio rješenje kojim se odbija predlog odbrane da se optuženom ukine mjera zabrane napuštanja stana, cijeneći da i dalje postoje razlozi za njeno trajanje, uz napomenu da će se svaka dva mjeseca vršiti kontrola izrečenih mjera.

Postupajući sudija Mirko Kojović kazao je da će odluka o kontroli optužnice biti dostavljena u zakonskom roku.

Aco Đukanović je novinarima nakon suđenja na pitanje novinarke hoće li danas davati izjave medijima prvo pitao odakle je, a kad je ona odgovorila „Vijesti“ on kazao „40 godina me ništa niste pitali, nemate ni moralno pravo za to, a svaki dan ste pisali o meni“.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Đukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

Foto: Boris Pejović

„Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice, svi drugi dokazi su nezakoniti i netačni. Ovakva optužnica je nezakonita i očekujem da bude odbačena. Biran je dan kad ću biti uhapšen, praćen je i moj frizer“, kazao je biznismen Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Postupajuća tužiteljka Vanja Sinđić ocijenila je da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove.

Sinđić je, odgovarajući na navode odbrane, kazala da se može saglasiti da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine, ali je istakla da je Tužilaštvo pribavilo i uporedilo zvanične podatke. Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Advokatica Neda Ivović ukazala je na specifične i teške okolnosti u kojima se porodica Đukanović nalazi, ističući da je mjera kućnog zatvora dovela do teškog i nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na porodični život.

Foto: Boris Pejović

Kako je navela, Đukanovićeva maloljetna djeca, koja se nalaze u internatskom režimu školovanja, praktično su ostala bez neposredne roditeljske podrške, dok se njihova majka istovremeno nalazi na ozbiljnom medicinskom liječenju.

Prema riječima Ivović, Đukanović je u ovakvim okolnostima faktički jedini roditelj koji može obezbijediti stabilnost porodici, a lišenjem slobode mu je onemogućeno vršenje osnovnih roditeljskih funkcija.

Ivović je dodatno naglasila da se u ovom predmetu radi o kumulativnom djelovanju više nezakonitih radnji. Ona je otkrila da je policija, mimo svrhe samog postupka, putem međunarodne saradnje prikupljala podatke o Đukanovićevom boravištu, porodici i djeci, što je ocijenila kao nedopustivo i neosnovano miješanje u privatnost bez procesnog i materijalnog osnova.

Kritikujući rad istražnih organa, Ivović je navela da je pretres porodične kuće izvršen na osnovu „neprovjerenih operativnih saznanja“, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti, čime je direktno prekršeno pravo na dom.

Posebno zabrinjavajućim odbrana smatra narušavanje principa pravičnog suđenja i „jednakosti oružja“, jer se sudu, prema tvrdnjama Ivović, dostavljaju „obrađene“ verzije dokumenata umjesto izvornih, čime se odbrani uskraćuje pravo da ospori dokaz.

Odbrana Đukanovića

Đukanović je pred sudijom Mirkom Kojovićem kazao da je sve što je radio bilo zakonito i najavio krivične prijave protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. On je pojasnio da za jednu lovačku pušku posjeduje dozvolu, dok za preostale tri tvrdi da su pokloni njegovom bratu i ocu, te da ima dokaze o porijeklu.

Đukanović je, tokom iznošenja odbrane, detaljno govorio o svakom komadu oružja koji mu se stavlja na teret, navodeći njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su dospjeli u porodičnu kuću.

Za pušku koja je pronađena u kući kazao je da postoji dokumentacija i pločica sa posvetom iz koje se može utvrditi da je riječ o poklonu Ministarstva narodne odbrane njegovom bratu Milo Đukanović, koji ju je istog dana poklonio njihovom ocu, gdje je, prema njegovim riječima, stajala u sobi sve do njegove smrti. Naveo je da u tu sobu nije ulazio od 2010. godine, i da je u njoj boravio njegov sin, dodajući da ne bi ostavljao dijete da spava u prostoriji sa oružjem. Istakao je da su policijski službenici tokom pretresa otvorili ormar i popeli se na njegov vrh, gdje se puška nalazila, što, kako tvrdi, ukazuje da su imali prethodne informacije o njenoj lokaciji.

Za pušku „pumparicu“ naveo je da predstavlja porodično nasljeđe, poklon porodice rođaka koji je stradao, te da ju je registrovao, dodajući da je naknadno pronašao oružni list sa potpisom službenika CB Nikšić Bigovića, sa kojim je, kako je rekao, razgovarao tražeći informacije o dozvolama, jer se u spisima navodi da ih nema, dok on tvrdi da ih posjeduje.

Govoreći o lovačkom karabinu sa optičkim nišanom, ponovio je da je riječ o poklonu Ministarstva odbrane njegovom bratu, o čemu, kako je kazao, posjeduje rješenje koje će dostaviti sudu.

Za karabin M48 sa gravurom na kundaku, za koji je naveo da ga je izradio nikšićki majstor „Barac“, kazao je da je poklon njegovom ocu od Radeta Nikolića, u njegovom i prisustvu članova porodice, te da vjeruje da je za to oružje postojala dozvola.

Za četvrtu pušku naveo je da je 1993. godine poklonjena njegovom ocu od strane Službe državne bezbjednosti, ističući da o tome postoje svjedoci.

Đukanović je kazao da je 1974. godine prešao da živi u Podgoricu nakon što mu je otac izabran za sudiju Vrhovnog suda, te da je povremeno boravio u porodičnoj kući u Nikšiću, gdje je nakon 2000. godine, po rođenju djeteta, jedno vrijeme i živio.

Dodao je da je 2009. godine, tokom boravka u toj kući, primijetio da su mu otuđene lične stvari, uključujući četiri pištolja, navodeći da je za tri imao uredno izdate dozvole Centra bezbjednosti Nikšić, dok je za četvrti posjedovao potvrdu koja je služila kao zamjena za dozvolu.

Kazao je da je tim povodom podnio krivičnu prijavu i policiji dao podatke o licima na koja sumnja, kao i detaljan opis osoba koje su boravile u kući, uključujući kućnu pomoćnicu i baštovana. Naveo je da je nakon prijave u kuću dolazio službenik CB Nikšić Velibor Koprivica, kojem je, kako tvrdi, ukazao na sumnju prema baštovanu, dodajući da je Koprivica tada rekao da je riječ o njegovom bliskom prijatelju.

Đukanović je naveo da su nakon toga pojedini njegovi poznanici upućivani na poligrafsko ispitivanje, te da je policija izvršila uviđaj i pregled kuće, ali da, kako tvrdi, u tom predmetu 17 godina nije bilo epiloga, niti su preduzimane radnje koje bi dovele do rasvjetljavanja krađe.

Dodao je da smatra da je upravo ta prijava iz 2009. godine kasnije korišćena kao dio građe u ovom predmetu, tvrdeći da to objašnjava zbog čega su policijski službenici, prema njegovim riječima, tokom pretresa imali precizne informacije o mjestu gdje se oružje nalazi.

Govoreći o pretresima, naveo je da su u zahtjevima za pretres njegovog stana u Podgorici policijski službenici navodili niz stvari, uključujući pancire, kacige, SAJ opremu i uniforme, kao i predmete u „Louis Vuitton“ torbi, uz precizan opis njihove lokacije, što, kako tvrdi, ukazuje da su ti podaci bili unaprijed poznati.

Kazao je da tokom pretresa u Podgorici ništa nije pronađeno, nakon čega je, prema njegovim riječima, Koprivica koristeći iste podatke tražio nalog za pretres porodične kuće u Nikšiću, gdje se, kako je naveo, nalaze četiri kuće sa više tavana, ističući da su policijski službenici odmah usmjerili radnje ka konkretnom tavanu gdje je pronađen veći dio oružja i municije.

Dodao je da Koprivica, prema njegovim tvrdnjama, nije dostavio kompletnu dokumentaciju iz predmeta koji se odnosi na njegovu krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog čega smatra da se dio dokumentacije prikriva.“Ja mogu jedino da tužim državu, a ja to nerado radim… Tužio sam državu dva-tri puta i jednom nisam spavao sedam dana, jednom 45 dana. Neću da tužim državu ako ne moram, ali ne vidim kako da se borim protiv ovih stvari jer ja nisam lažov, a tužilaštvo mi stavlja da sam lažov“, kazao je Đukanović.

On je naveo da nije bio u kontaktu sa pronađenim oružjem, pozivajući se na rezultate DNK vještačenja, te ukazao na, kako tvrdi, nedostatke u spisima predmeta, navodeći da određena dokumentacija nije dostavljena tužilaštvu, kao i da su pojedine informacije pribavljene bez angažovanja sudskog tumača.

Govoreći o podacima granične policije, naveo je da oni pokazuju da je boravio u inostranstvu, uključujući Luksemburg početkom 2021. godine, zbog čega smatra kontradiktornim tvrdnje da je u isto vrijeme imao faktičku državinu kuće u kojoj je pronađeno oružje.

Osvrćući se na navode Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Đukanović je kazao da ih smatra netačnim i „smiješnim“, uz tvrdnju da dokument, prema njegovom mišljenju, ne govori istinu i da bi njegov autor, odnosno direktor Ivica Janović trebalo da bude saslušan u postupku.

ANB je ranije u saopštenju, kako su prenijeli mediji, navela da njihovi službenici nijesu ulazili u porodičnu kuću Đukanovića više od dvije decenije, te da nemaju bilo kakvu povezanost sa pronalaskom oružja u naselju Rastoci u Nikšiću, niti da oružje ili municija koja je pronađena potiče iz njihovih struktura.

Drugi branilac, advokat Slobodan Stašević, istakao je da nema dokaza da je oružje nezakonito, jer Tužilaštvo nije provjerilo ručno vođene evidencije do 2008. godine. On je ukazao da ne postoje DNK tragovi niti drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je Đukanović bio u kontaktu sa spornim oružjem, te zatražio ublažavanje mjera nadzora uz obrazloženje da je tokom postupka pokazao uredno ponašanje i ponudio jemstvo.

Nastavak ročišta zakazan je za sjutra u 10.15 časova.

Aco Đukanović, brat nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Milo Đukanović, uhapšen je 28. februara nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, kada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.

Sud je kasnije prihvatio jemstvo koje su ponudili njegovi branioci, u iznosu od milion eura u gotovini, uz upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije