Veliki broj oronulih i napuštenih seoskih školskih objekata na području Andrijevice i Berana, građenih u vrijeme bivše Jugoslavije, ili ranije, slika su rezultata upravo završenog popisa koji je pokazao odumiranje ove sjeverne crnogorske regije, bijele kuge i odliva stanovništva.

Prema nekim nezvaničnim podacima, samo na teritoriji ove dvije opštine propada makar petnaest nekadašnjih seoskih objekata, dok su neki, sa brojem učenika koji se mogu prebrojati na prstima jedne ruke, kao što je ona u Trepči, rodnom selu Mihaila Lalića, na putu laganog zatvaranja.

Škola u Trepči, rodnom selu Mihaila Lalića, danas ima svega pet, šest učenika (Foto: OŠ Bajo Jojić Andrijevica

Škola u Trepči otvorena je još školske 1891/92. godine kao privatna škola. 1902. ovaj velelepni objekat postaje privatna škola, dok danas radi kao prodručno odjeljenje osnovne škole iz Andrijevice, sa svega pet ili šest učenika.

Zubu vremena prepuštena odavno i školska zgrada u šekularskom selu Ćetkovići, udaljenom od Berana petnaest kilometara.

Mještani podsjećaju da se ovaj objekat iz godine u godinu sve više urušava, iako je u njemu nastavu nekad pohađalo i do pedeset đaka.

„Školski objekat u Ćetkovićima je nekada bio pun učenika. U toj zgradi je bio i stan za učitelja, dok je njen prizemni dio korišten za okupljanja i razne aktivnosti mještana. Međutim, kako su godine prolazile narod je sve više odlazio. Ništa značajnije nije urađeno u pravcu stvaranja boljih uslova za život u Šekularu“, priča mještanin Vesko Davidović.

Prema njegovim riječima tu su ostali da žive još samo najuporniji, iako i oni svjesni da će ovo selo ubrzo ostati pusto i da će umjesto učeničke graje, zagospodariti ledena tišina.

„Uporedo sa iseljavanjem naroda došlo je i do urušavanja školske zgrade i njenog zatvaranja. Poslije svega ostale su samo zidine nekadašnje škole i sjećanja onih koji su tu sticala prva znanja“, kaže ovaj čovjek.

Na području beranskog mjesnog centra Šekular odavno su zatvorene i propadaju makar još tri nekadašnje škole.

Da sela i u andrijevičkoj opštini ostaju bez stanovnika svjedoči oronula školska zgrada u Kutima. I ova škola udaljena je od varoši svega desetak, petnaest kilometara. A kao da je na kraju svijeta.

Mještani pričaju da su migracije i stalni odliv stanovništva učinili da i ovaj objekat, koji je nekad imao trideset učenika, bude prepušten propadanju.

„Opadanje broja očenika završilo se na kraju zatvaranjem škole. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se urušava, svjedočeći o ne tako davnim i srećnim vremenima“, pričaju mještani sela Kuti.

Nekadašnji školski objekti se urušavaju i u drugim andrijevičkim selima, iako je poznato da se u Potkomovlju posebna pažnja pridavala obrazovanju i da tragovi prosvjetiteljstva na ovom prostoru datiraju još iz četrnaestog vijeka.

„Jedan od starih zapisa govori da je u drevnom manastiru u Košutićima pronađen zapis, prve takve vrste na našim širim prostorima. Nedaleko od ovog manastira u kući Miškovića na Savrdaku 1860. godine osnovana je škola nazvana kasnije Vasojevićka univerza, u kojoj su prva slova naučili poznati crnogorski glavari iz ovih krajeva“, podsjećaju neki od Andrijevčana.

Takozvana univerza radila je sve do osnivanja škole u Andrijevici, odigravši značajnu ulogu u opismenjavanju naroda ovog kraja.

Kako pričaju poznavaoci prilika, tradiciju ove obrazovne ustanove nastavila je kasnije Osnovna škola u Konjusima, koja je u selima Jošanica, Đuliće, Cecuni i Kuti imala svoja područna odjeljenja.

Škola je prije nekoliko decenija brojala blizu 400 učeniika da bi se, kako je vrijeme odmicalo, zbog sve prisutnije migracije stanovništa i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao.

Škola u Konjusima iako sa malim brojem učenika i dalje radi, ali je u međuvremenu došlo do zatvaranja njenih područnih odjeljenja u Jošanici i Cecunima, kao i one u Kutima čija zgrada se urušava.

Podaci poslednjeg popisa govore da u andrijevičkoj opštini živi svega nešto više od četiri hiljade što je za hiljadu manje u odnosu na 2011. godinu, ili duplo manje u odnosu na 1953. godinu.

Roditelji djece koja bi tu pohađala nastavu, izrazili su spremnost da ostanu da žive u svom zavičaju, pod uslovom da škola u Jošanici ponovo počne sa radom.

„Ukoliko se to ne desi i oni će morati da se sele u neke druge krajeve, jer bi njihova djeca morala da putuju za Konjuhe, ili Andrijevicu, što je, zbog velike udaljenosti nemoguće“, kažu mještani.

Iako su stanovnici Ulotine u više navrata od Vlade tražili da iznađe mogućnost za sanaciju stare školske zgrade u mjestu Kruševo, nadomak Murine, o čemu je Portal RTCG ranije pisao, to se nije desilo ni do današnjih dana.

Kruševo (Foto: Privatna arhiva)

Oni podsjećaju da taj ruinirani i napušteni objekat, smješten pored regionalnog puta Andrijevica – Plav već dugi niz godina odaje ružnu sliku. Nije bilo tako davno kada je i tu vladao žagor između časova.

Raspoloživi podaci ukazuju da je škola u Kruševu, kao jedna od najstarijih državnih škola u Crnoj Gori, osnovana još 1882. godine i da je skoro čitavo jedno stoljeće predstavljala kulturno obrazovni centar čitavog kraja.

Prije trideset godina, rekonstrukcijom puta Andrijevica – Murino – Plav, škola iz Kruševa je izmještena u novosagrađeni objekat u Ulotini, čime je praktično ozvaničen kraj prosvjetiteljske misije stare zgrade. Od tada školska zgrada u Kruševu je ostavljena na milost i nemilost zubu vremena.

Još je neopisivo mnogo istorijski značajnih školskih objekata na ruralnom području na sjeveru države koji su pretvoreni u ruševine i o kojima više niko ne vodi brigu. Ne zna se ni kome zgrade pripadaju. Po tome kako izgledaju, očiglednio nikome.

Briga za sjever je obično tek verbalni ispad u predizbornim kampanjama, dok praznina odzvanja kroz ruševne školske zgrade.

(RTCG)