Connect with us

DRUŠTVO

SEOSKE ŠKOLE

(FOTO) Oronule škole na području Berana i Andrijevice najbolja slika „brige“ o sjeveru

Slika su rezultata upravo završenog popisa koji je pokazao odumiranje ove sjeverne crnogorske regije, bijele kuge i odliva stanovništva.

Škola Kuti (Foto: Privatna arhiva)

Veliki broj oronulih i napuštenih seoskih školskih objekata na području Andrijevice i Berana, građenih u vrijeme bivše Jugoslavije, ili ranije, slika su rezultata upravo završenog popisa koji je pokazao odumiranje ove sjeverne crnogorske regije, bijele kuge i odliva stanovništva.

Prema nekim nezvaničnim podacima, samo na teritoriji ove dvije opštine propada makar petnaest nekadašnjih seoskih objekata, dok su neki, sa brojem učenika koji se mogu prebrojati na prstima jedne ruke, kao što je ona u Trepči, rodnom selu Mihaila Lalića, na putu laganog zatvaranja.

Škola u Trepči, rodnom selu Mihaila Lalića, danas ima svega pet, šest učenika (Foto: OŠ Bajo Jojić Andrijevica

Škola u Trepči otvorena je još školske 1891/92. godine kao privatna škola. 1902. ovaj velelepni objekat postaje privatna škola, dok danas radi kao prodručno odjeljenje osnovne škole iz Andrijevice, sa svega pet ili šest učenika.

Zubu vremena prepuštena odavno i školska zgrada u šekularskom selu Ćetkovići, udaljenom od Berana petnaest kilometara.

Mještani podsjećaju da se ovaj objekat iz godine u godinu sve više urušava, iako je u njemu nastavu nekad pohađalo i do pedeset đaka.

„Školski objekat u Ćetkovićima je nekada bio pun učenika. U toj zgradi je bio i stan za učitelja, dok je njen prizemni dio korišten za okupljanja i razne aktivnosti mještana. Međutim, kako su godine prolazile narod je sve više odlazio. Ništa značajnije nije urađeno u pravcu stvaranja boljih uslova za život u Šekularu“, priča mještanin Vesko Davidović.

Prema njegovim riječima tu su ostali da žive još samo najuporniji, iako i oni svjesni da će ovo selo ubrzo ostati pusto i da će umjesto učeničke graje, zagospodariti ledena tišina.

„Uporedo sa iseljavanjem naroda došlo je i do urušavanja školske zgrade i njenog zatvaranja. Poslije svega ostale su samo zidine nekadašnje škole i sjećanja onih koji su tu sticala prva znanja“, kaže ovaj čovjek.

Na području beranskog mjesnog centra Šekular odavno su zatvorene i propadaju makar još tri nekadašnje škole.

Da sela i u andrijevičkoj opštini ostaju bez stanovnika svjedoči oronula školska zgrada u Kutima. I ova škola udaljena je od varoši svega desetak, petnaest kilometara. A kao da je na kraju svijeta.

Mještani pričaju da su migracije i stalni odliv stanovništva učinili da i ovaj objekat, koji je nekad imao trideset učenika, bude prepušten propadanju.

„Opadanje broja očenika završilo se na kraju zatvaranjem škole. Poslije svega ostala je prazna školska zgrada, koja se urušava, svjedočeći o ne tako davnim i srećnim vremenima“, pričaju mještani sela Kuti.

Nekadašnji školski objekti se urušavaju i u drugim andrijevičkim selima, iako je poznato da se u Potkomovlju posebna pažnja pridavala obrazovanju i da tragovi prosvjetiteljstva na ovom prostoru datiraju još iz četrnaestog vijeka.

„Jedan od starih zapisa govori da je u drevnom manastiru u Košutićima pronađen zapis, prve takve vrste na našim širim prostorima. Nedaleko od ovog manastira u kući Miškovića na Savrdaku 1860. godine osnovana je škola nazvana kasnije Vasojevićka univerza, u kojoj su prva slova naučili poznati crnogorski glavari iz ovih krajeva“, podsjećaju neki od Andrijevčana.

Takozvana univerza radila je sve do osnivanja škole u Andrijevici, odigravši značajnu ulogu u opismenjavanju naroda ovog kraja.

Kako pričaju poznavaoci prilika, tradiciju ove obrazovne ustanove nastavila je kasnije Osnovna škola u Konjusima, koja je u selima Jošanica, Đuliće, Cecuni i Kuti imala svoja područna odjeljenja.

Škola je prije nekoliko decenija brojala blizu 400 učeniika da bi se, kako je vrijeme odmicalo, zbog sve prisutnije migracije stanovništa i pada nataliteta, taj broj drastično smanjivao.

Škola u Konjusima iako sa malim brojem učenika i dalje radi, ali je u međuvremenu došlo do zatvaranja njenih područnih odjeljenja u Jošanici i Cecunima, kao i one u Kutima čija zgrada se urušava.

Podaci poslednjeg popisa govore da u andrijevičkoj opštini živi svega nešto više od četiri hiljade što je za hiljadu manje u odnosu na 2011. godinu, ili duplo manje u odnosu na 1953. godinu.

Roditelji djece koja bi tu pohađala nastavu, izrazili su spremnost da ostanu da žive u svom zavičaju, pod uslovom da škola u Jošanici ponovo počne sa radom.

„Ukoliko se to ne desi i oni će morati da se sele u neke druge krajeve, jer bi njihova djeca morala da putuju za Konjuhe, ili Andrijevicu, što je, zbog velike udaljenosti nemoguće“, kažu mještani.

Iako su stanovnici Ulotine u više navrata od Vlade tražili da iznađe mogućnost za sanaciju stare školske zgrade u mjestu Kruševo, nadomak Murine, o čemu je Portal RTCG ranije pisao, to se nije desilo ni do današnjih dana.

Kruševo (Foto: Privatna arhiva)

Oni podsjećaju da taj ruinirani i napušteni objekat, smješten pored regionalnog puta Andrijevica – Plav već dugi niz godina odaje ružnu sliku. Nije bilo tako davno kada je i tu vladao žagor između časova.

Raspoloživi podaci ukazuju da je škola u Kruševu, kao jedna od najstarijih državnih škola u Crnoj Gori, osnovana još 1882. godine i da je skoro čitavo jedno stoljeće predstavljala kulturno obrazovni centar čitavog kraja.

Prije trideset godina, rekonstrukcijom puta Andrijevica – Murino – Plav, škola iz Kruševa je izmještena u novosagrađeni objekat u Ulotini, čime je praktično ozvaničen kraj prosvjetiteljske misije stare zgrade. Od tada školska zgrada u Kruševu je ostavljena na milost i nemilost zubu vremena.

Još je neopisivo mnogo istorijski značajnih školskih objekata na ruralnom području na sjeveru države koji su pretvoreni u ruševine i o kojima više niko ne vodi brigu. Ne zna se ni kome zgrade pripadaju. Po tome kako izgledaju, očiglednio nikome.

Briga za sjever je obično tek verbalni ispad u predizbornim kampanjama, dok praznina odzvanja kroz ruševne školske zgrade.

(RTCG)

Advertisement
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Svetlana Pajković iz Berana najbolja kuvarica na međunarodnom takmičenju u Makedoniji za osobe sa oštećenim sluhom

Ona je kao predstavnica Crne Gore u velikoj konkurenciji osvojila prvu nagradu i uručen joj je pehar za najbolju kuvaricu

Foto: Berane online

U Ohridu, u Makedoniji, održano je međunarodno takmičenje u kulinarstvu pod nazivom „Vješta žena“ za osobe sa oštećenim sluhom.

Beranka Svetlana Pajković je kao predstavnica Crne Gore u velikoj konkurenciji osvojila prvu nagradu i uručen joj je pehar za najbolju kuvaricu.

Na takmičenju je učestvovalo 12 ekipa, a jela je ocenjivao stručni žiri iz Praga (Češka).

Foto: Berane online

Svetlana je inače majka dvoje djece. Završila je Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović“ u Kotoru. Za Portal Berane online je otkrila koje je njeno jelo osvojilo nagradu „Vješta žena“.

„Za predjelo sam pripremila tradicionalno crnogorsko meze – njeguški pršut, njeguška kobasica, domaći sir. Glavno jelo je bila piletina sa rižom u kari sosu i špagete sa šparglom. Na kraju sam servirala dezert – kotorska krempita“, kazala nam je Svetlana.

Tremu, kako ističe, nije imala. Shvatila je da je kulinarstvo ono što voli i tu sam se pronašla.

„Na takmičenje nisam otišla sa očekivanjem da ću osvojiti neku nagradu, jer znam koliko su takva takmičenja zahtjevna i koliko je konkurencija ozbiljna. Bila sam koncentrisana na to da završim jelo onako kako sam ja htjela. Nije bilo vremena za tremu”, zaključuje vlasnica titule najbolje kuvarice.

Piše: Berane online

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Ko je bio Milivoje Katnić, bivši glavni specijalni tužilac

U prvoj godini rukovođenja SDT-om,
Milivoje Katnić je bio hvaljen jer je na samom početku mandata izdao nalog za hapšenje bivšeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića… Kasnije NVO sektor i opozicioni poslanici ali i mediji Specijalno državno tužilaštvo u vrijeme ere Katnića su nazivali „batinom“ DPS-a i Mila Đukanovića

Katnić

Milivoje Katnić bio je glavni specijalni tužilac u periodu od ljeta 2015. do 17. februara 2022. kada ga je Tužilački savjet nakon maratonske sjednice razriješio funkcije zbog toga što je stekao uslove za odlazak u starosnu penziju.

Kao pripravnik u pravosuđu prešao je 1993. u Vojni sud, gdje je kasnije izabran za vojnog sudiju. Taj posao je obavljao do ukidanja vojnog pravosuđa 2004. godine. Katnić je nakon toga prešao u Apelacioni sud. Nakon osnivanja Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) kandidovao se i dobio povjerenje za prvog GST-a, pišu „Vijesti“.

Njegovu kandidaturu obilježile su brojni podaci o učešću Katnića na Dubrovačkom ratištu, a posebno su tu temu tada podgrijale i dvije NVO koje su tražile da se rasvijetli Katnićeva ratna biografija i podsjetile da je 2011. jedan od zatvorenika u vojnom logoru Morinj ga optužio da je kao oficir KOS-a, tokom invazije na Hrvatsku, bio odgovoran za pljačke i paljevine u Cavtatu.

Katnić je to više puta demantovao.

U prvoj godini rukovođenja SDT-om, Milivoje Katnić je bio hvaljen jer je na samom početku mandata izdao nalog za hapšenje bivšeg visokog funkcionera DPS-a Svetozara Marovića, koji je kasnije priznao da je bio šef budvanske kriminalne grupe koja je oštetila državu za više desetina miliona eura.

Nakon što je potpisao sa SDT-om dva sporazuma o priznanju krivice Marović je izlazak iz pritvora iskoristio za odlazak u Beograd, gdje se i sada nalazi.

Odatle su i brojne sumnje u javnosti da je budvanska epizoda odrađena za račun pobjedničke frakcije tada vladajućeg DPS-a.

U jesen 2016. na dan parlamentarnih izbora Katnić je izveo jednu od najvećih operacija hapšenja kriminalne grupe, koja je kasnije optužena i prvostepeno osuđena za pripremanje terorizma u Crnoj Gori. Ta presuda je ukinuta i u toku je ponovno suđenje.

Među optuženim su i tadašnji lideri DF-a Milan Knežević i aktuelni šef parlamenta Andrija Mandić.

Od tada do danas brojne su sumnje u rad Katnića u tom predmetu gdje se, između ostalog, tvrdilo i da je DPS-u i partnerima tada pomogao da dobiju većinu na izborima.

Katnićeva pravda je često ocjenjivana da je selektivna – većina krivičnih prijava raznnih nevladinih organizacija (među kojima prednjači MANS), medijska istraživanja koje se odnose na korupciju i zloupotrebu državnih resursa, su odbačene.

NVO sektor i opozicioni poslanici ali i mediji Specijalno državno tužilaštvo u vrijeme ere Katnića su nazivali „batinom“ DPS-a i Mila Đukanovića.

Za Đukanovića, članove njegove porodice po Katniću nikada nije bilo „ni udaljene sumnje“.

Retoriku je malo promijenio tek u jesen 2021. gore kada je nakon što je u SDT-u formiran predmet „Pandora papiri“, Katnić rekao:

„Postoji jedan oblik sumnje, neću reći udaljene, nego na krajnjem polu-osnova”.

„Pandora papiri“ predmet je formiran na osnovu podataka istraživačke mreže i tvrdnji da su Đukanović i njegov sin Blažo 2012.sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Paname, Gibraltara…

Nakon pada DPS-a u avgustu 2020. godine bilo je jasno da za Katnića više neće biti mjesta u tužilačkom sistemu i pored toga što je 3. jula te godine dobio drugi mandat od tadašnjeg Tužilačkog savjeta.

Novoj parlamentarnoj većini trebalo je vrijeme da izmijeni Zakon o državnom tužilaštvu, a potom i da formira novi Tužilački savjet kada je postalo jasno da Katnić neće dočekati kraj drugog mandata.

(Izvor: Vijesti)

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Džako dobio mural u Beranama

Na muralu sa likom jedne od ivangradskih legendi beranskog sporta su i stihovi: „Na kraju uvek samo jedno ostaje ili živiš rokenrol ili ne znaš šta je to“

Foto: S. Đ.

Na Njegoševom trgu u centru Berana osvanuo je mural Ivangrađaninu Abdurahmanu Džavidu Džaku, čovjeku koji je nosio duh Ivangrada i čuvao rokenrol u Beranama.

Na muralu sa likom jedne od legendi beranskog sporta su i stihovi:

„Na kraju uvek samo jedno ostaje ili živiš rokenrol ili ne znaš šta je to“.

Foto: S. Đ.

Autor ovog murala je umjetnik Slaviša Đinović Đino a mural je na inicijativu ekipe iz paba „The Smugglers“ i Milije Kastratovića postavljen na lokalu koji je nekada na ovom trgu držao lično Džako.

Džako, koji je preminuo u avgustu prošle godine u 66. godini, ostaće upamćen kao jedan od igrača najbolje postavke KK „Ivangrad“ u tadašnjoj SFRJ.

Piše: Berane online

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije