Skulptura blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija u bronzi, veličine dva i po metra, početkom naredne godine biće postavljena ispred Crkve Svetog Kirika i Julite u mjestu Velika u Plavu.

Djelo je rad srpskog vajara Dragana Radenovića, čije skulpture krase mnoge crkve i manastire u Crnoj Gori.

Skulptura mitropolita, Foto: Dan

„Skulptura je u livnici i najkasnije do proljeća biće u Vasojevićima. Moja ideja je bila da svu muku, i našu i svoju, koju je Amfilohije nosio sa sobom pokažem na njegovom portretu, a da on sam izrasta iz crnogorskog kamena, iz vrleti crnogorskih, duhovnih i materijalnih“, kazao je Radenović za „Dan“.

On podsjeća da je upravo mitropolit Amfilohije 2016. godine održao pomen nevino stradalim žrtvama u Velici, čime je postao kum ovog mjesta, i ističe da je skulptura omaž mučenicima i mitropolitu.

Radenović pored skulpture čiji je autor, Foto: Dan

Protojerej-stavrofor Boris Brajović, doktor filozofije, ocjenjuje da su Radenovićeva djela neprocjenjiva i podsticajna putopisna umjetnička monografija o estetici i stilu.

„Vjerujem da danas ne postoji mnogo ljudi kod nas koji nijesu upoznali umjetničko djelo akademskog vajara Dragana Radenovića. Gradovi i trgovi naših naselja su i svojevrsni umjetnički bedekeri za hodočasnike umjetnosti koji se upoznaju sa njegovim skulpturama i vajarskim djelima. Monumentalne skulpture ličnosti ili događaja koje ukrašavaju prostore djeluju egzistencijalno uzvišene i intelektualno podsticajne. Krećući se po onim granicama i umjetničkog i duhovnog on ih svojim umjetničkim djelima lako prelazi otvarajući prostor i ljepote, ali i zapitanosti. On nas svojim skulpturama uvodi u stanje tajne u kojem vas, pomalo brehtovskom tehnikom, tjera na dijalog, na susret u kome je djelo u sredini“, ističe Brajović.

Skulptura mitropolita, Foto: Dan

On smatra da poslednje umjetničko ostvarenje Radenovića, skulptura mitropolita Amfilohija, po mnogo čemu ima osobeno mjesto u cijelom njegovom umjetničkom opusu.

„Krupno tijelo vladike koje se izdiže iz vulkanskih rojeva zemlje, natopljenih sedimentnim naslagama, koje se u kosmogenskom ritmu uzdižu sve do mitre na glavi na kojoj stoji mali krst. Veliki krst vladika drži u desnoj poluispruženoj ruci, preko koje je, kao oslonac harmonije ljudskog bića, zaklopljena lijeva ruka. Osjećaj punoće cjeline ljudskog bića, njegove luče mikrokozma, postignut je umjetničkim vezama zemljanih djelova donjeg dijela vladike i njegove brade koja, u biblijskom ključu, reprezentuje mudrost, odlučnost, ali i simbol Božjeg blagoslova. Arhitektonska, a time i čisto umjetnička figura mitropolita Amfilohija kristalizuje se u vremensku i prostornu monumentalnost, gdje su kondenzovani i prošlost i budućnost. Otud osjećaj neke dinamičke naelektrisanosti pri pogledu na izvanredno djelo Dragana Radenovića“, istakao je Brajović.

Skulptura u kojoj se naslage primarne materije poput zemlje kreću ka licu vladike, dodaje Brajović, upućuju nas ne na prosti odlivak umjetničkog rada, već na osjećaj stvarnosti i razumijevanja pamćenja i novoga poretka.

„Iz haosa do ljudskog lica i krsta. Ali, tu je i ona intimna crta samog djela, ili, bolje rečeno, njegovog tvorca Dragana Radenovića. On stvara kao da razgovara sa mitropolitom Amfilohijem, sa kojim je dijelio mnogo toga u dugim ličnim druženjima“, naglasio je Brajović.

Kako je ocijenio, skulptura djeluje familijarno bliska.

„Ovo umjetnik postiže na intuitivan način, na nivou srca, i važan je dio odnosa između umjetnika, ličnosti predstavljene u umjetničkom djelu i javnosti. To je komponenta umjetnikovog vizuelnog jezika, jednako važna kao i odluke u vezi sa formom, reljefom, gravurom. Ovo djelo Dragana Radenovića, svojom koncepcijom stila i vizuelnog jezika, artikuliše i njegove ideje o skulpturalnoj formi. S druge strane, očigledno je da ovakvi radovi pozivaju i na naše preispitivanje teme spomenika i monumentalnosti“, zaključio je Brajović u izjavi za „Dan“.

Genocid u Velici

U selu Velika, 28. jula 1944. godine, dvije SS divizije „Princ Eugen“, sastavljene uglavnom od folksdojčera i Albanaca, potpomognutih muslimanskim stanovništvom Plava, Gusinja i Bihora, izvršile su genocid nad mještanima. Na najsvirepiji mogući način ubijeno je više od 600 Veličana, većinom žena i djece. Sredinom prošle godine Skupština Crne Gore usvojila je Rezoluciju o genocidu u Velici. Na tom mjestu, krajem sedamdesetih, podignut je memorijalni kompleks, a naknadno i crkva. Srpska pravoslavna crkva je 2007. kanonizovala žrtve zločina u Pivi i Velici.

Brajović: Radenović je i filozof jezika

Brajović, Foto: Dan

Kao estetička koncepcija vizuelnog pisanja i razumijevanja skulpture kao umjetničke forme koja uključuje kroz napetost ravnosti i reljefa i pitanje imanentnosti i transcedentnosti, Radenovićev ideal stila je onaj koji uvažava dugu istorijsku liniju formalnog, odnosno skulpturalnog, jedinstva između misli i izraza, između unutrašnjeg i spoljašnjeg, između duhovnog i fizičkog. Ne samo u ovom radu, već i u njegovim drugim skulptorskim ostvarenjima, imamo tu koegzistencije klasičnog i romantičnog, olimpijskog i htonskog, apolonskog i dionizijskog, ali i modernog i dinamičkog stila i izraza. Djela Dragana Radenovića su neprocjenjiva i podsticajna putopisna umjetnička monografija o estetici i stilu, ali i generičkoj i tematskoj heterogenosti njegovih djela, koja daje veoma koherentan pogled na relevantnu problematiku skulpture i prostora, ocijenio je Brajović.