Connect with us

DRUŠTVO

"AKO SE IŠTA ČUVALO IZ MJESTA IZ KOG JA DOLAZIM, TO SU ONDA VJERA I CRKVA. NE MOŽETE OČEKIVATI OD TAKVIH LJUDI DA BUDU IZDAJNICI"

Krivokapić: Mitropolit Amfilohije mi je kazao „Kumim te Bogom nemoj da odustaneš“

„Rečeno mi je da vladika Joanikije neće biti izabran za mitropolita ako ne dođem u Beograd“, kaže premijer

„Htio sam da odustanem u avgustu prošle godine od vođenja koalicije „Za budućnost Crne Gore“, ali sam dobio poziv od mitropolita Amfilohija koji mi je rekao „Kumim te i molim Bogom da ne odustaješ“. Ja sam mu odgovorio: „Vaše visokopreosveštenstvo, kad vi to tražite – ja odustati neću““, kazao je premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić u velikom intervjuu za dnevni list Nova.

„Prošle godine, 2. avgusta, u pet minuta do 14 sati, odlučio sam da ne budem na čelu koalicije „Za budućnost Crne Gore“ zato što su dva preostala člana bila eliminisana na veoma nedostojan način. Smatrao sam da se to može i meni desiti i da ću imati probleme koje u tom trenutku nisam ni razumio. Ta dva primjera su bila dovoljna da pošaljem poruku da ne želim da predvodim koliciju koja nije ispunila obećanja koja smo dali i da to vjerovatno znači da i mene čeka sudbina te dvojice profesora.

Zatim mi je poruka stigla do blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija koji se nalazio u Kučima, gdje je služio za Ilindan. Bio sam na ručku kad sam dobio telefonski poziv sa nepoznatog broja i dugo sam razmišljao da li da se javim.

Na kraju sam se javio i čuo sam mitropolita koji mi je rekao: „Kumim te i molim Bogom da ne odustaješ“. Ja sam mu odgovorio: „Vaše visokopreosveštenstvo, kad vi to tražite – ja odustati neću“. Na osnovu te njegove rečenice, ja i danas smatram da je mnogo važnije šta narod misli, a ne šta određenim političkim strukturama odgovara da prikažu kao mjeru njihove pobjede. Mjera njihove pobjede je taman onolika kolika je bila i u prethodnom vremenskom periodu kad nikako nisu uspijevali da smjene DPS i njihove satelite“, ispričao je Krivokapić u opširnom intervjuu.

Krivokapić se osvrnuo i na burne reakcije nakon njegove posjete Patrijaršiji u Beogradu tokom izbora novog mitropolita Crnogorsko-primorskog a kada se očekivalo da on potpiše Temeljni ugovor, navodeći da je neko pokušao da ga predstavi kao izdajnika Crkve.

Premijer je ispričao i da je ranije toga dana dobio poziv tokom kog mu je rečeno da, ukoliko ne dođe u Beograd, vladika Joanikije neće biti izabran za mitropolita Crnogorsko-primorskog.

Na pitanje kako komentariše to što se pozadina te posjete tumačila kao pokušaj državnog udara iz Beograda, premijer Crne Gore kaže da nije u prvim trenucima razmišljao o tome, ali da su ga kasnije zabrinule informacije koje je dobio.

„Pitao sam se kako je moguće da jedan predsjednik vlade doživi tako nešto. Vjerujte mi, te informacije sam dobio iz puzdanih izvora. Odazvao sam se pozivu specijalnog državnog tužioca i rekao sam šta imam. Nadam se da će to biti korisno za čitavo društvo, jer ću taj zapisnik javno da objelodanim“, dodao je on.

Prema njegovim riječima, vjerovatno je neko nešto očekivao, a nije dobio to što očekuje.

„Moram da kažem da sam u petak, prije početka Sabora, dostavio zvanično pismo njegovoj svetosti, patrijarhu Porfiriju, u kom sam obrazložio sve što se tiče Temeljnog ugovora između SPC i države Crne Gore. Mislio sam da je to sa moje strane dovoljno. Zahvalio sam se na predlozima i učinjenom trudu. Već u ponedjeljak sam imao informacije iz više izvora, a to sam rekao i na premijerskom satu, da neko želi da me predstavi kao izdajnika Crkve.

Znate, ako se išta čuvalo iz mjesta iz kog ja dolazim, to su onda vjera i Crkva. Zadnja stanica kod koje smo se branili bile su puškarnice u tim malim seoskim crkvama. Ne možete očekivati od takvih ljudi da budu izdajnici. Do sada, u svojoj istoriji, mi smo mogli mnogo puta to da uradimo, a nikad nismo. Zašto bismo to uradili sada na jednom Saboru? Tada sam shvatio da mi se nešto sprema“, priča Krivokapić.

Ključni trenutak je bio, kako tvrdi premijer, kad je dobio poziv od jednog lidera Demokratskog fronta koji mu je rekao da neće biti izabran mitropolit i da će on biti krivac za sve.

„Odgovorio sam da ja znam šta je istina i da bi istorošeni političari i naručeni analitičari trebalo dobro da razmisle jesu li stavili prst u božji sasud. Time je bio završen taj razgovor.

Kasnije, u jutarnjim časovima, baš kad sam bio u Sabornom hramu, dobio samo poziv tokom kog mi je rečeno da, ukoliko ne dođem u Beograd, Joanikije neće biti izabran za mitropolita. Sticajem okolnosti, taj dan sam imao premijerski sat, tokom kog je bila vrlo žustra rasprava sa jednim liderom DF-a. Istog dana moja supruga je završila na intenzivnoj njezi zbog velikog stresa“, tvrdi Krivokapić.

Od vas se očekivalo da potpišete ugovor te večeri?

„Svi su očekivali da ću da stavim taj potpis, koji je po njima bio prirodan, vjerovatno zato što im je moj psiho portret govorio da ću za Crkvu da uradim bilo šta. Pošto sam se taj dan konsultovao sa pravnicima u Vladi, meni je jasno rečeno da bi to bio jedan presedan. Bez obzira na sve to, ja sam odlučio da idem za Beograd kad sam shvatio da je mojoj supruzi malo bolje.

Naravno, da ne bi postojala bilo kakva dilema, tokom puta sam napisao tvit koji je bio vrlo jasan. Ukazao sam na volju naroda u Crnoj Gori, koja je bila i te kako poznata svim episkopima koji su prisustvovali Saboru – da bi Joanikije trebalo da bude mitropolit. Tad sam rekao i da je najbolji termin za potpisivanje Temeljnog ugovora dan kad se upokojio blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Smatrao sam da bi to, na neki način, predstavljalo simboliku njegovog djelovanja. To je vjerovatno loše primljeno od strane njegove svetosti i određenih episkopa koji su prisustvovali tom sastanku i ispalo je kao da ja opstruiram dogovore koji su već unaprijed pripremljeni.

Vjerovatno je tek tada shvaćeno da ja ipak predstavljam jednu državu i da ona mora da reaguje u skladu sa zakonom i Ustavom. Bio bih nedostojan pozicije koju obavljam da sam u tom trenutku potpisao Temeljni ugovor, jer na teoriji svršenog čina se ne smiju bazirati odnosi crkve i države“, saopštio je Krivokapić.

Foto: Boris Pejović (Vijesti)

Istakao je da ne voli publicitet.

„Moja porodica pogotovo. Mi smo oduvijek živjeli jednim skromnim porodičnim životom. Lično sam spreman da budem na skeneru za svako pitanje, ali je veoma neprijatno da mi kao pojedincu, koji je ušao u političke vode, strada porodica zbog toga. Ja sam se opredijelio da se žrtvujem i ne treba ta žrtva da bude i čitava moja porodica. Mogu da vam tvrdim da moje ćerke, koje su od studija u Beogradu, nikada nisu imale nijedan problem. Mi smo vaspitani da ne odmažemo drugima ako ne možemo da pomognemo. Međutim, crtanje meta je nešto što je nedopustivo, bez obzira koje novine to rade. Zna se da to ne donosi dobro“, navodi premijer.

Ističe da je datum koji je predložio za potpisivanje ugovora sa SPC vjerovatno loše primljen od strane patrijarha i određenih episkopa.

„Ispalo je kao da ja opstruiram dogovore koji su već unaprijed pripremljeni. Vjerovatno je tek tada shvaćeno da ja ipak predstavljam jednu državu i da ona mora da reaguje u skladu sa zakonom i Ustavom. Bio bih nedostojan pozicije koju obavljam da sam u tom trenutku potpisao Temeljni ugovor, jer na teoriji svršenog čina se ne smiju bazirati odnosi crkve i države. Iste večeri, malo posle ponoći, mi smo se vratili u Podgoricu i htjeli smo da uputimo zajedničko saopštenje, međutim, njegova svetost nije pristala na to. Te noći niko od nas nije mogao da spava, jer smo bili pod veoma specifičnim utiskom.

Podvlačim da kao vjernik osjećam obavezu da što prije potpišemo temeljni ugovor i mislim da su sve tačke, koje su bile problematične, razriješene. Lično smatram da je sve dovedeno do mjere da može vrlo brzo da se potpiše Temeljni ugovor“, tvrdi Krivokapić.

Prema njegovim riječima, nikada u istoriji Crne Gore Srbi nisu imali bolje pozicije u institucijama sistema kao što je to sada slučaj.

„I imaće ih još više. Zbog toga što su bili diskriminisani, oni nisu mogli da dobiju odgovarajuća mjesta. Naglašavam da nisam opterećen pitanjima ko pripada kojoj vjeri ili naciji, već mi je bitno da li je neko profesionalac, pošten i da li zna da radi svoj posao. Ne znam na šta se konkretno misli pod tim, imajući u vidu zastupljenost pripadnika srpskog naroda u izvršnoj vlasti, odnosno vladi“, dodao je on.

Poručio je da se ne kaje za ono što je uradio.

„Meni je zadovoljstvo što sam predvodio koaliciju koja se zvala „Za budućnost Crne Gore“ i što je posle 30 godina diktature zasijala iskra slobode koja je verifikovana 30. avgusta 2020. godine zahvaljujući kojoj je prekinuta vladavina koja je zarobila ovu državu. Ipak, nisam zadovoljan odnosom određenih lidera koji očito nisu dorasli ovom istorijskom trenutku“, smatra Krivokapić.

Istakao je da su ljudi iz Srbije dobrodošli u Crnu Goru i da nemaju razloga za brigu.

„Na Vladi smo dugo raspravljali oko toga da li pooštrimo nivo ulaska u Crnu Goru za određene zemlje, ali smo se na kraju svi saglasili da to ne bi trebalo raditi i da granice ostanu otvorene. Digitalni sertifikat je jedina mjera. Koliko sam razumio, ova velika temperatura, more i otvorenost nisu mjesta od velikog rizika za prenos koronavirusa za razliku od zatvorenih objekata. Kako bismo imali koliko toliko kontrolisanu situaciju, mi smo se odlučili za digitalni sertifikat. To je podstaklo dio ljudi da se vakciniše i nadam da ćemo ovih dana dostići cifru od 40 odsto vakcinisanih, čime bismo spreminiji dočekali novi talas epidemije. Mjera koje smo donijeli će biti na snazi do 20. avgusta, a promjene mogu da uslijede samo ako dođe do pogoršanja situacije“, zaključio je Krivokapić.

Da li planirate da osnujete stranku?

„U ovom trenutku je meni zabranjeno da osnivam stranku. Znate da to traje već od oktobra i ne prestaje do dana današnjeg. Osnovni razlog zašto se sa negodovanjem posmatra ta ideja je vjerovatno moj loš rejting, koji inače nikada ne provjeravam. Zbog toga su možda neki zastrašeni formiranjem jedne stranke koja bi donijela nešto novo. Ako stranka koja se osniva nema neku dodatnu vrijednost koju bi građani prepoznali, onda je bolje da se ne osniva. Mi u ovom trenutku intenzivno radimo kao vlada i ne razmišljamo kad bi trebalo formirati stranku. U svakom slučaju, ako dođe taj trenutak, spremni smo da uhvatimo u koštac sa tim izazovom.

Mi znamo da je na političkoj sceni Crne Gore potrebno nešto novo. Šta je to novo, najbolje će potvrditi građani prilikom sledećih izbora.

Nakon izbora mnogi su vjerovali da ništa neće biti isto u Crnoj Gori. Jedna od stvari koje su se promenile jeste i vaš odnos sa pomenutim liderima Demokratskog fronta. Zbog čega taj sukob ne jenjava?

Ni tada nisam imao posebne veze sa liderima Demokratskog fronta. Moram da vas podsjetim da je tokom predaje lista za parlamentarne izbore, DF poslednji predao svoju i da se polovina lidera nije pojavila na predaji. Ja sam tek posle razmišljao zašto oni nisu bili prisutni. Oni su već tada bili nezadovoljni što se neki profesor, koji nije prepoznat na političkoj sceni, našao kao vođa koalicije.

Ne želim da pričam o tome da li je riječ o pizmi ili sujeti, ali činjenica je da sam ušao u jednu iskrenu i otvorenu priču kako bih doprinio odbrani naših svetinja. To je bio moj povod i od toga nisam odustao ni danas. Tokom tog 30. avgusta, kad je ostvarena izborna pobjeda, pored mene su bili dvojica lidera iz ukupno 13 partija, koliko ih je činilo koaliciju „Za budućnost Crne Gore“. Nisam tada shvatao da je u pitanju neki tihi bojkot, ali je sve postalo jasnije kasnije kad je krenula nevjerovatna kampanja protiv mene. Za njih je osnovno pitanje bilo kako da me eliminišu i kako da neko drugi preuzme vođenje čitave strukture.

A da li bi sve bilo drugačije da ste liderima DF, Andriji Mandiću, Milanu Kneževiću i Nebojši Medojeviću ponudili konkretne uloge u izvršnoj vlasti?

To je jedna pretpostavka o kojoj je teško razmišljati. Nikad ne razmišljam o tome šta bi bilo kad bi bilo. Uvjeren sam da je put koji smo izabrali najbolji i da će on biti potvrda mirnog i stabilnog prolaska kroz demokratsku tranziciju i da će dobrobit od toga imati svi građani Crne Gore, a ne samo jedna grupacija.

Hoće li opstati Vlada? Imate li većinu u Skupštini?

Ova vlada, iako svi govore da ne postoji, funkcioniše punim jedrima. Radimo u skladu sa programom koji smo usvojili i planiramo realizaciju velikog broja projekata tokom 2022. godine. Naravno, svi imaju pravo, u skladu sa Ustavom, da pokrenu pitanje povjerenja ove vlade. Znate zašto ga ne pokreću? Zato što bi se tada još jednom pokazao da lideri DF, koji žele da sruše ovu vladu, to ne mogu da urade bez zajedničkog kontakta sa DPS-om Mila Đukanovića.

Znam pouzdano da su određeni poslanici DF, a možda i njihovi lideri, pregovarali sa DPS o načinu kako da sruše Vladu Crne Gore i kako da se organizuju sledeći izbori. Stvari su vrlo jasne i ovo je godina kad maske moraju da spadnu, bez obzira koliko su se dobro prilijepile za obraze nekih političara.

Postoji li bojazan da DPS Mila Đukanovića ponovo dođe na vlast?

Mislim da je DPS partija prošlosti. Ja znam da oni pripremaju teren i da čak u institucijama sistema imaju ljude koji su zaduženi da prate aktivnosti pojedinih ministarstva i čitave vlade. Ali to ništa ne znači, jer je ova vlada potpuno transparentna. Mi nemamo problem sa tim da li neke informacije cure, kao što smo imali u početnoj fazi zbog velikih odluka koje smo donosili. Mislim da DPS teško može da se oporavi od izbornih poraza koje su doživjeli. Narod Crne Gore je prepoznao šta je briga o građanima i to je najvažnije.

Zbog čega do danas niko od najviših funkcionera bivše vlasti nije odgovarao, imajući u vidu da ste vi i vaši koalicioni partneri često isticali kriminalni karakter bivšeg režima?

Podsjetiću vas na aferu „Koverta“. Tad su svi građani imali priliku da svjedoče toj političkoj korupciji. Na kraju je sve završeno tako što je tužilaštvo tretiralo taj slučaj kao organizovani kriminal, a sud, naravno, dokazao da tu nema organizovanog kirminala. Treća grana vlasti u Crnoj Gori, pravosuđe, je u potpunosti zarobljena.

Uprkos velikoj priči koja se digla oko Tužilačkog savjeta, većina u parlamentu ne može da se dogovori oko promjene unutar njega. To čekanje odgovara DPS, ali i nekim drugim liderima koji ne žele da se ogole stvari. Znam da je sama vlada, iz jednog ministarstva, podnijela deset krivičnih prijava, kao što znam i da tužilaštvo ni na jednu nije reagovalo. S druge strane, oni reaguju na svaku izjavu premijera i govore kako treba da budem saslušavan. Onog trenutka kad se oslobodi tužilaštvo, oslobodiće se i sudstvo i tad će biti procesuriani.

Šta biste izdvojili kao najveći uspjeh Vlade Crne Gore?

Teško je izdvojiti samo jednu stvar. Najvažnije je da smo ispunili obećanje i usvojili Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Moram i za to da vam kažem jednu činjenicu koju sam saznao prije mjesec dana; određni poslanici iz DF su bili ti koji su željeli da odloži usvajanje Zakona o slobodi i vjeroispovijesti dok svoj stav o njemu ne da Ustavni sud. Dakle i tada je postojala jedna grupacija koja je vršila opstrukcije, zahtijevajući najprije stav Ustavnog suda po tom pitanju. Ja ne mogu da vjerujem, ali postoje određeni poslanici koji to mogu da posvjedoče. Dugo sam bio u čudu da li je to moguće.

Drugi uspjeh tiče se finansijskog efekta koji smo postigli lansirajući obveznice. Ne pamti se da je neko u kraćem vremenskom periodu, pod povoljnijim uslovima u odnosu na rejting, to uradio, To nam je dalo prostora za disanje i spriječilo odlazak države u bankrot.

Takođe, moram da istaknem kao značajan uspjeh i sinhronizovano djelovanje svih resora u vladi. Prevashodno Ministastva zdravlja i Ministarstva ekonomskog razvoja, ali i Ministarstva finansija i socijalnog staranja. Zahvaljući tome uspjeli smo dobro da projektujemo budžet i turističku sezonu. Sve što smo projektovali je čak i prevaziđeno. To znači da ćemo, bez obzira na dešavanja, imati veoma dobru finansijsku situaciju i da ćemo s mirom dočekati 2022. godinu, koju smo proglasili godinom razvoja Crne Gore.

Zbog porasta broja oboljelih od koronavirusa u Crnoj Gori su donijete nove mjere. Imaju li turisti iz Srbije razloga za brigu? Hoće li se pooštravati uslovi za boravak i ulazak u vašu zemlju?

Ljudi iz Srbije su dobrodošli i nemaju razloga za brigu. Na vladi smo dugo raspravljali oko toga da li pooštrimo nivo ulaska u Crnu Goru za određene zemlje, ali smo se na kraju svi saglasili da to ne bi trebalo raditi i da granice ostanu otvorene. Digitalni sertifikat je jedina mjera. Koliko sam razumio, ova velika temperatura, more i otvorenost nisu mjesta od velikog rizika za prenos koronavirusa za razliku od zatvorenih objekata. Kako bismo imali koliko toliko kontrolisanu situaciju, mi smo se odlučili za digitalni sertifikat. To je podstaklo dio ljudi da se vakciniše i nadam da ćemo ovih dana dostići cifru od 40 odsto vakcinisanih, čime bismo spremniji dočekali novi talas epidemije. Mjere koje smo donijeli će biti na snazi do 20. avgusta, a promjene mogu da uslijede samo ako dođe do pogoršanja situacije.

Premijer je za kraj intervjua saopštio da ovogodišnja turistička sezona daleko uspješnija od one iz 2019. godine. 

„Uputio sam zahtjev Centralnoj banci i MONSTATU (Uprava za statistiku) da mi dostave metodoligiju kako vrše računaju broj turista i prihode od od njih. Nadam se da sam u pravu i da je ta metodoligija indirektna, a ne direktna. Podaci govore da je graničnim prelazima drugačije u odnosu na ono što je zvanična statistika“, zaključio je.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Berane: Dojave o bombama u više osnovnih škola lažne

Isti prijeteći mejl stigao je i osnovnim školama u Podgorici, Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori

OŠ "Radomir Mitrović" u Beranama (arhiva)

Zbog dojave o bombi, jutros je evakuisan veliki broj osnovnih škola u Beranama i u Crnoj Gori, saopšteno je Portalu RTCG iz Operativno komunikacionog centra Uprave policije.

Zbog dojave o postavljenoj bombi evakuisana je Osnovna škola “Radomir Mitrović” u Beranama, potvrdio je dopisnici RTCG Mariji Barjaktarević, direktor Aleksandar Vujović. Dojavu su, kaže, dobili mejlom u 7 i 25, policijske ekipe provjeravaju objekat. Nastave danas neće biti.

Kako nam je saopštio mejl je poslat na adrese još sedam škola u Beranama: OŠ “Vuk Karadžić”, “Vukašin Radunović”, u Donjoj Ržanici, Lubnicama, na Polici, kao i osnovnim školama “ Vladislav Rajko Korać” u Štitarima i “Vukajlo Kukalj” u Šekularu.

Portal RTCG je najprije dobio informaciju o dojavi o bombi u OŠ „Pavle Rovinski“ u Podgorici. Nakon toga su iz policije saznali da je cirkularni mejl stigao osnovnim školama u Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori. Dojave o postavljenim bombama stigle su u cetinjske osnovne škole „Njegoš“ i „Lovćanski partizanski odred“, javlja reporterka RTCG Milena Stanojević. Đaci i nastavnici su evakuisani i u toku je pretraga objekata.

Policija je na terenu i provjerava navode.

Uviđaj u toku…

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Aco Đukanović: Tužim državu treći put, ovaj predmet će se pamtiti kao Limenka

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović

Foto: Boris Pejović

„Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svaki dan, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu tako mi Boga i Svetoga Vasilija Ostroškog“, kazao je okrivljeni Aco Đukanović na kontroli optužnice u Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje mu se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović.

U opširnom izlaganju posebno se zadržala na pitanju obezbjeđenja njenog brata, Milo Đukanović, osporavajući navode iz izvještaja državnih organa.

Kazala je da je Milo Đukanović od 1991. godine, kada je prvi put stupio na funkciju premijera, pa sve do 2023. godine, bez prekida bio štićena ličnost, uz obezbjeđenje koje je, kako je navela, bilo organizovano na više nivoa – vidljivo i prikriveno.

Prema njenim riječima, to obezbjeđenje uključivalo je kolone sa tri do četiri vozila, kao i pripadnike koji su djelovali diskretno, ali su bili stalno prisutni, naoružani dugim cijevima, uz pancire i kompletnu prateću opremu koja ide uz zaštitu najviših državnih funkcionera.

Navela je da su bezbjednosne procjene ukazivale na visok stepen ugroženosti, ističući da je njen brat imao čak sedam elemenata koji su ukazivali na potencijalnu prijetnju po njegov život, zbog čega je takav nivo obezbjeđenja bio kontinuiran i pojačan.

„U porodičnoj kući sam mnogo puta zaticala metke i kutije municije i sklanjala ih jer su djeca bila mala“, kazala je ona, dodajući da su pripadnici obezbjeđenja boravili ne samo u dvorištu, već i u samoj kući.Istakla je i da su se pripadnici obezbjeđenja nalazili u objektima u neposrednoj blizini kuće, uključujući i zgrade i prostor oko gimnazije koja se nalazi u blizini, gdje je, kako je navela, viđala naoružane ljude sa dugim cijevima.

„Koliko ih je bilo po dvorištu i po kući, o tome da i ne govorim“, rekla je.

Dodala je da su takve okolnosti bile svakodnevne i da je, kako tvrdi, svima bilo jasno da se radi o štićenoj ličnosti sa visokim nivoom bezbjednosnih mjera.

„Toliko o tome da Milo Đukanović nije imao zaštitu“, kazala je ona.Ona je na osnovu toga dovela u pitanje tačnost izvještaja Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i Agencija za nacionalnu bezbjednost, ocjenjujući ih „potpuno obezvrijeđenim“ i navodeći da sadrže „ortodoksne neistine“, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo oružja i municije u porodičnoj kući.

U nastavku izlaganja, Ana Đukanović je kazala da optužnica ne sadrži elemente propisane Zakonik o krivičnom postupku, navodeći da u njoj nema obrazloženja stanja stvari, dokaza kojima se činjenice utvrđuju, niti odnosa tužilaštva prema odbrani okrivljenog.

„Ništa od toga nema u optužnici“, rekla je ona, dodajući da tužiteljka kao strana u postupku mora poštovati ista pravila kao i odbrana i okrivljeni.

Posebno se osvrnula na pitanje umišljaja, ističući da je u optužnici, kako je kazala, samo prepisana zakonska formulacija bez konkretnog obrazloženja.

„Umišljaj je ključni element krivične odgovornosti, a tužiteljka se njime suštinski nije bavila“, navela je.

Ukazala je i na balistički nalaz, prema kojem municija potiče iz 1980-ih godina, iz vremena njihovog pokojnog oca, naglašavajući da tužilaštvo taj nalaz nije adekvatno analiziralo niti ga blagovremeno dostavilo odbrani.

Đukanović je u obraćanju sudu naveo da je službenik Centra bezbjednosti Nikšić Velibor Koprivica „17 godina držao predmet“ koji se odnosi na raniju prijavu krađe iz njegove kuće, te da je tek sada, kako tvrdi, taj predmet iskorišćen u ovom postupku.

Kazao je i da je druga provala u njegovu kuću bila prije šest i po godina, ali da ni tada, kako tvrdi, nije bilo konkretnih radnji.

„Tužilaštvo u Nikšiću za 28 dana podiže optužnicu, a za 17 godina ništa nije urađeno“, rekao je on.Istakao je da mu je zaprijećena kazna od šest godina zatvora, „da mu se djeca pate“, te da smatra nezakonitim korišćenje određenih informacija koje, kako tvrdi, nijesu dostavljene ni sudu ni odbrani, a korišćene su protiv njega.

Branilac okrivljenog Slobodan Stašević predložio je da se u spise predmeta uvrste zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje stana i pomoćnih objekata u Nikšiću, naredba za pretres stana u Podgorici, kao i krivična prijava predata Specijalnom državnom tužilaštvu.

Takođe je predložio da se izvrši uvid u dokaze koje tužilaštvo nije priložilo, a nalaze se u spisima, i to izvještaj o DNK vještačenju i izvještaj o daktiloskopskom vještačenju, kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti porijekla municije u kući: Zoran Radević, Radosav Lješković, Željko Vukčević, Veselin Pešić, Milan Kovačević i Mihajlo Vuksanović.

Predložio je i da se pribavi kompletna dokumentacija, te da se naloži policiji u Nikšiću da, u skladu sa aktom od 20. marta, dostavi sudu i tužilaštvu cjelokupan materijal kojim raspolaže u vezi sa predmetom iz 31. avgusta 2009. godine, kao i da se vlasniku vrate četiri ukradena pištolja, tri dozvole i jedna potvrda izdata od strane Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se potvrđuje da je dobio na poklon četvrti revolver.

Sud je potom donio rješenje kojim se odbija predlog odbrane da se optuženom ukine mjera zabrane napuštanja stana, cijeneći da i dalje postoje razlozi za njeno trajanje, uz napomenu da će se svaka dva mjeseca vršiti kontrola izrečenih mjera.

Postupajući sudija Mirko Kojović kazao je da će odluka o kontroli optužnice biti dostavljena u zakonskom roku.

Aco Đukanović je novinarima nakon suđenja na pitanje novinarke hoće li danas davati izjave medijima prvo pitao odakle je, a kad je ona odgovorila „Vijesti“ on kazao „40 godina me ništa niste pitali, nemate ni moralno pravo za to, a svaki dan ste pisali o meni“.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Đukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

Foto: Boris Pejović

„Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice, svi drugi dokazi su nezakoniti i netačni. Ovakva optužnica je nezakonita i očekujem da bude odbačena. Biran je dan kad ću biti uhapšen, praćen je i moj frizer“, kazao je biznismen Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Postupajuća tužiteljka Vanja Sinđić ocijenila je da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove.

Sinđić je, odgovarajući na navode odbrane, kazala da se može saglasiti da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine, ali je istakla da je Tužilaštvo pribavilo i uporedilo zvanične podatke. Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Advokatica Neda Ivović ukazala je na specifične i teške okolnosti u kojima se porodica Đukanović nalazi, ističući da je mjera kućnog zatvora dovela do teškog i nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na porodični život.

Foto: Boris Pejović

Kako je navela, Đukanovićeva maloljetna djeca, koja se nalaze u internatskom režimu školovanja, praktično su ostala bez neposredne roditeljske podrške, dok se njihova majka istovremeno nalazi na ozbiljnom medicinskom liječenju.

Prema riječima Ivović, Đukanović je u ovakvim okolnostima faktički jedini roditelj koji može obezbijediti stabilnost porodici, a lišenjem slobode mu je onemogućeno vršenje osnovnih roditeljskih funkcija.

Ivović je dodatno naglasila da se u ovom predmetu radi o kumulativnom djelovanju više nezakonitih radnji. Ona je otkrila da je policija, mimo svrhe samog postupka, putem međunarodne saradnje prikupljala podatke o Đukanovićevom boravištu, porodici i djeci, što je ocijenila kao nedopustivo i neosnovano miješanje u privatnost bez procesnog i materijalnog osnova.

Kritikujući rad istražnih organa, Ivović je navela da je pretres porodične kuće izvršen na osnovu „neprovjerenih operativnih saznanja“, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti, čime je direktno prekršeno pravo na dom.

Posebno zabrinjavajućim odbrana smatra narušavanje principa pravičnog suđenja i „jednakosti oružja“, jer se sudu, prema tvrdnjama Ivović, dostavljaju „obrađene“ verzije dokumenata umjesto izvornih, čime se odbrani uskraćuje pravo da ospori dokaz.

Odbrana Đukanovića

Đukanović je pred sudijom Mirkom Kojovićem kazao da je sve što je radio bilo zakonito i najavio krivične prijave protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. On je pojasnio da za jednu lovačku pušku posjeduje dozvolu, dok za preostale tri tvrdi da su pokloni njegovom bratu i ocu, te da ima dokaze o porijeklu.

Đukanović je, tokom iznošenja odbrane, detaljno govorio o svakom komadu oružja koji mu se stavlja na teret, navodeći njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su dospjeli u porodičnu kuću.

Za pušku koja je pronađena u kući kazao je da postoji dokumentacija i pločica sa posvetom iz koje se može utvrditi da je riječ o poklonu Ministarstva narodne odbrane njegovom bratu Milo Đukanović, koji ju je istog dana poklonio njihovom ocu, gdje je, prema njegovim riječima, stajala u sobi sve do njegove smrti. Naveo je da u tu sobu nije ulazio od 2010. godine, i da je u njoj boravio njegov sin, dodajući da ne bi ostavljao dijete da spava u prostoriji sa oružjem. Istakao je da su policijski službenici tokom pretresa otvorili ormar i popeli se na njegov vrh, gdje se puška nalazila, što, kako tvrdi, ukazuje da su imali prethodne informacije o njenoj lokaciji.

Za pušku „pumparicu“ naveo je da predstavlja porodično nasljeđe, poklon porodice rođaka koji je stradao, te da ju je registrovao, dodajući da je naknadno pronašao oružni list sa potpisom službenika CB Nikšić Bigovića, sa kojim je, kako je rekao, razgovarao tražeći informacije o dozvolama, jer se u spisima navodi da ih nema, dok on tvrdi da ih posjeduje.

Govoreći o lovačkom karabinu sa optičkim nišanom, ponovio je da je riječ o poklonu Ministarstva odbrane njegovom bratu, o čemu, kako je kazao, posjeduje rješenje koje će dostaviti sudu.

Za karabin M48 sa gravurom na kundaku, za koji je naveo da ga je izradio nikšićki majstor „Barac“, kazao je da je poklon njegovom ocu od Radeta Nikolića, u njegovom i prisustvu članova porodice, te da vjeruje da je za to oružje postojala dozvola.

Za četvrtu pušku naveo je da je 1993. godine poklonjena njegovom ocu od strane Službe državne bezbjednosti, ističući da o tome postoje svjedoci.

Đukanović je kazao da je 1974. godine prešao da živi u Podgoricu nakon što mu je otac izabran za sudiju Vrhovnog suda, te da je povremeno boravio u porodičnoj kući u Nikšiću, gdje je nakon 2000. godine, po rođenju djeteta, jedno vrijeme i živio.

Dodao je da je 2009. godine, tokom boravka u toj kući, primijetio da su mu otuđene lične stvari, uključujući četiri pištolja, navodeći da je za tri imao uredno izdate dozvole Centra bezbjednosti Nikšić, dok je za četvrti posjedovao potvrdu koja je služila kao zamjena za dozvolu.

Kazao je da je tim povodom podnio krivičnu prijavu i policiji dao podatke o licima na koja sumnja, kao i detaljan opis osoba koje su boravile u kući, uključujući kućnu pomoćnicu i baštovana. Naveo je da je nakon prijave u kuću dolazio službenik CB Nikšić Velibor Koprivica, kojem je, kako tvrdi, ukazao na sumnju prema baštovanu, dodajući da je Koprivica tada rekao da je riječ o njegovom bliskom prijatelju.

Đukanović je naveo da su nakon toga pojedini njegovi poznanici upućivani na poligrafsko ispitivanje, te da je policija izvršila uviđaj i pregled kuće, ali da, kako tvrdi, u tom predmetu 17 godina nije bilo epiloga, niti su preduzimane radnje koje bi dovele do rasvjetljavanja krađe.

Dodao je da smatra da je upravo ta prijava iz 2009. godine kasnije korišćena kao dio građe u ovom predmetu, tvrdeći da to objašnjava zbog čega su policijski službenici, prema njegovim riječima, tokom pretresa imali precizne informacije o mjestu gdje se oružje nalazi.

Govoreći o pretresima, naveo je da su u zahtjevima za pretres njegovog stana u Podgorici policijski službenici navodili niz stvari, uključujući pancire, kacige, SAJ opremu i uniforme, kao i predmete u „Louis Vuitton“ torbi, uz precizan opis njihove lokacije, što, kako tvrdi, ukazuje da su ti podaci bili unaprijed poznati.

Kazao je da tokom pretresa u Podgorici ništa nije pronađeno, nakon čega je, prema njegovim riječima, Koprivica koristeći iste podatke tražio nalog za pretres porodične kuće u Nikšiću, gdje se, kako je naveo, nalaze četiri kuće sa više tavana, ističući da su policijski službenici odmah usmjerili radnje ka konkretnom tavanu gdje je pronađen veći dio oružja i municije.

Dodao je da Koprivica, prema njegovim tvrdnjama, nije dostavio kompletnu dokumentaciju iz predmeta koji se odnosi na njegovu krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog čega smatra da se dio dokumentacije prikriva.“Ja mogu jedino da tužim državu, a ja to nerado radim… Tužio sam državu dva-tri puta i jednom nisam spavao sedam dana, jednom 45 dana. Neću da tužim državu ako ne moram, ali ne vidim kako da se borim protiv ovih stvari jer ja nisam lažov, a tužilaštvo mi stavlja da sam lažov“, kazao je Đukanović.

On je naveo da nije bio u kontaktu sa pronađenim oružjem, pozivajući se na rezultate DNK vještačenja, te ukazao na, kako tvrdi, nedostatke u spisima predmeta, navodeći da određena dokumentacija nije dostavljena tužilaštvu, kao i da su pojedine informacije pribavljene bez angažovanja sudskog tumača.

Govoreći o podacima granične policije, naveo je da oni pokazuju da je boravio u inostranstvu, uključujući Luksemburg početkom 2021. godine, zbog čega smatra kontradiktornim tvrdnje da je u isto vrijeme imao faktičku državinu kuće u kojoj je pronađeno oružje.

Osvrćući se na navode Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Đukanović je kazao da ih smatra netačnim i „smiješnim“, uz tvrdnju da dokument, prema njegovom mišljenju, ne govori istinu i da bi njegov autor, odnosno direktor Ivica Janović trebalo da bude saslušan u postupku.

ANB je ranije u saopštenju, kako su prenijeli mediji, navela da njihovi službenici nijesu ulazili u porodičnu kuću Đukanovića više od dvije decenije, te da nemaju bilo kakvu povezanost sa pronalaskom oružja u naselju Rastoci u Nikšiću, niti da oružje ili municija koja je pronađena potiče iz njihovih struktura.

Drugi branilac, advokat Slobodan Stašević, istakao je da nema dokaza da je oružje nezakonito, jer Tužilaštvo nije provjerilo ručno vođene evidencije do 2008. godine. On je ukazao da ne postoje DNK tragovi niti drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je Đukanović bio u kontaktu sa spornim oružjem, te zatražio ublažavanje mjera nadzora uz obrazloženje da je tokom postupka pokazao uredno ponašanje i ponudio jemstvo.

Nastavak ročišta zakazan je za sjutra u 10.15 časova.

Aco Đukanović, brat nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Milo Đukanović, uhapšen je 28. februara nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, kada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.

Sud je kasnije prihvatio jemstvo koje su ponudili njegovi branioci, u iznosu od milion eura u gotovini, uz upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije