Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tvrdi da je joj sudska mjera zabrane napuštanja Kolašina izazvala duševni bol i patnju, a to je ilustrovala i konstatacijama da za tih 27 mjeseci nije mogla poći u “ujčevinu na svadbu”, ali ni sa unučićima na more.

Prvostepeno osuđena na 10 godina zatvora zbog protivzakonitog uticaja, tužila je državu nakon što joj je sudski organičena sloboda kretanja, a na ročištu pred podgoričkim Osnovnim sudom juče je podsjetila da je u pritvoru najprije provela sedam mjeseci, nakon čega je donijeta odluka da se brani sa slobode.

“I mjesec dana sam bila slobodni građanin. Napominjem da se prezumpcija nevinosti, koju su svi što se tiče mog postupka kršili bez obzira na profesionalizam i obaveznost, ipak mora i u ovom postupku uzeti u obzir”, rekla je ona juče.

Kazala je i da bi njen iskaz juče, vjerovatno bi drugačiji i kvalitetniji, “da sam bila u prilici da sve još jednom sagledam”: “Ali bol je ostao i dalje”.

Potom je prepričala tok svoje karijere, zaključno sa činjenicom da je do kraja 2007. bila na čelu Državnog tužilaštva, a da je potom izabrana na mjesto predsjednika Vrhovnog suda.

“I u jednom i u drugom slučaju, u istoriji tih institucija, postajem prva žena na njihovom čelu. Nema potrebe (da kažem) šta sam sve radila i koje sam rezultate postigla, ali oni su bili moja jedina preporuka za napredovanje”.

Nakon priče i o sportskim rezultatima, rekla je da će vještaku medicinske struke ostaviti da zakijuči da li je ona 27 mjeseci bila nezakonito ograničena u svojoj slobodi kretanja i koliko je to uticalo na njen duševni mir, s obzirom na širinu poznanstava i njenu ličnost…

Dodala je da je nakon penzionisanja, na Univerzitetu “Donja Gorica” rukovodila pravnom klinikom, podsjećajući da je krivični postupak protiv nje pokrenut godinu i po nakon odlaska sa funkcije.

Ni do ljekara

Istakla je i da potiče iz ugledne kolašinske porodice, iz koje je, kako tvrdi, ponijela moralne vrijednosti i izgradila karakter. Podsjetila je na porodični i lični društveni angažman, brojna priznanja i status počasne, odnosno zaslužne građanke Kolašina.

“Biti ograničen u kretanju i da ne mogu izaći iz Kolašina, za mene je prestavljalo veliku sramotu kao nekoga ko ima plaketu zaslužnog građanina, a taj zaslužni građanin nije mogao da ode kod ljekara što neće tražiti dozvolu a prije toga da se prijavi policiji da izlazi iz Kolašina”, kazala je.

Medenica je dodala da je jedno vrijeme mogla glavom da plati, jer se konstantno žurila da se vrati do određenog vremena.

“Ovakve porodice imaju obavezu jer mi smo imali puno tragedija, pogotovo moja porodica… Imala sam obavezu i vratiti onima koji su pružili ruku saosjećanja”.

Ona je rekla da je zbog sudske mjere propustila sahrane bliskih osoba…

“I možete zamisliti kako sam se osjećala kao jedna bezvrijedna osoba, koja ne zaslužuje ni zakon da se primijeni kao na ostale građane Crne Gore… Ovo kad kažem, mislim na devet odluka Ustavnog suda kojima je utvrđeno da je moje pravo na slobodu kretanja povrijeđeno”…

Tvrdi da ju je posebno povrijedilo to dok je gledala kako redovni sudovi ne uvažavaju stav Ustavnog suda – jedinog suda iz domena zaštite ljudskih prava, a onda i kako su prepisivali prvostepena i drugostepena rješenja – čak i zareze:

“Čime je očigledno pravljena erozija u primjeni i prava i narušavanja pravne sigurnosti. Za svih ovih 27 mjeseci ja nisam mogla poći u ujčevinu, puno je svadbi bilo, to je mlada genreracija koja je stasala, ni na jednoj nije bilo mene… Naučila sam da stalno idem na more, što je koristilo liječenju mojih osnovnih tegoba – oboljenju kičme i ruku i degenerativnog atritisa…. već četiri godine nisam sa svojim unučadima mogla poći na more. Ostajala sam u Kolašinu sama, a njih sam tjerala da uživaju u životu kad ja ne mogu”.

Ona je rekla da se nakon svega osjeća tužno: “I pokušavam da suze potisnem, jer nisam slabić, ali svaki čovjek ima dušu. E, moja je bila povrijeđena sve to vrijeme, cijeli Kolašin je znao da ne mogu da izađem i da sam kao u getu, u Kolašinu primorana da boravim”…

Od hapšenja do tužbe

Medenica je uhapšena 17. aprila 2022. na Aerodromu Podgorica, dok je pokušavala da se ukrca na let za Beograd. Tada je osumnjičena da je član kriminalne organizacije koju je, prema SDT-u, formirao njen sin Miloš Medenica…

Ubrzo nakon hapšenja, određen joj je pritvor, a potom je prebačena u Istražni zatvor u Spužu.

Prema detaljima optužnice, ona je od 2019. do 2021. koristila položaj kako bi posredovala da pojedini predmeti pred Višim i Vrhovnim sudom budu završeni u korist firmi “Fab Live” i “Cijevna Commerce”, bez obzira na činjenično stanje, ali i da je posredovala da se jedan predmet okonča u korist firme “Carine”. U optužnici se tvrdilo i da je za takvo posredovanje davan mito, a da joj je u tome pomagao njen sin i drugi okrivljeni.Suđenje toj grupi u početku trajalo je dugo zbog čestih odlaganja, a u jednom trenutku počelo je iznova zbog promjene krivičnog vijeća.

Prvostepena presuda izrečena je 28. januara 2026. godine – Viši sud u Podgorici tada je Medenicu prvostepeno osudio na 10 godina zatvora. Međutim, sud je istovremeno oslobodio optužbe za stvaranje kriminalne organizacije, a osudio je za dva slučaja protivzakonitog uticaja, oba povezana sa mitom i uticanjem na sudske odluke. Sud joj je odredio i zabranu napuštanja mjesta boravišta i oduzimanje pasoša.

Za nju je posebno navedeno da je koristeći službeni položaj i pretpostavljeni uticaj, posredovala i uticala na druge sudije, a u predmetu “Carine” sud je ukazao i na njene kumovske veze sa vlasnikom te firme.

Nakon te presude, uslijedio je novi obrt oko pritvora. Krajem februara 2026. Medenica je ponovo uhapšena u Kolašinu, pošto je nakon žalbe SDT-a donijeta odluka da joj se odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva.

Sramota pa pet litara ulja

Medenica je rekla da za 27 mjeseci nije mogla da rješava ni zdravstvene probleme, a onda je prepričala doživljaj sa kolegom iz Turske, zbog kog se, tvrdi, sramila.

“Došao je predsjednik Vrhovnog suda Turske, jer sam mnogo konferencija organizovala… On je došao sa svojom porodicom i svojim prijateljima u Crnu Goru, jer mu se dopala i bio je na primorju i zvao me da dođem da ručamo u ‘Splendid’… Sramota me bilo da kažem da ne mogu, pa sam njih zvala kod mene, jer se nešto dobro ne osjećam, a on je znao za moje tegobe i operacije, pa kako su bili u velikom društvu nije htio privatiti poziv. Onda je u ambasadi Turske u Podgorici ostavio za mene kao poklon pet litara maslinovog ulja i njihove sapune koji su bili od maslina, nisam mogla ni da pođem, za to je pošla je moja kćerka”, ispričala je Medenica u sudnici.

Pišu: Tina Popović, Danilo Mihajlović (Vijesti)

Naš Beranac, Mijajlo Marsenić, biće zlatnim slovima upisan u istoriju njemačkog kluba Füchse Berlin. Njegov tim osvojio je Kup Njemačke, i to nakon 12 godina čekanja.

Kako prenose njemački mediji, Marsenić, koji je ujedno i kapiten rukometne reprezentacije Srbije, nastavlja da niže uspjehe sa berlinskim klubom.

Prošle sezone sa saigračima stigao je do finala Lige šampiona, a sada je ekipi donio još jedan vrijedan trofej.

U velikom finalu savladan je Bergischer HC rezultatom 42:33.

Podsjetimo, Marsenić je karijeru započeo u RK Berane.

Piše: Berane online

Uhapšenom biznismenu Čedu Popoviću iz Podgorice ukinut je pritvor, potvrdio je Portalu RTCG njegov advokat Dražen Medojević.

Popović je osnivač i izvršni direktor privrednog društva ‘Carine’ d.o.o. Podgorica, kako su „Vijesti“ ranije objavile.

„Pritvor je ukinut danas oko 16 h“, kazao je Medojević.

Podsjetimo, 26. marta, rešenjem predsjednice Osnovnog suda u Herceg Novom Vesne Gazdić Popoviću je određeno do 30 dana zatvora, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave dokumetnacije.

Pritvor je određen zbog postojanja okolnosti koje očigledno ukazuju na opasnost od ponavljanja krivičnog djela.

Kako je tada saopšteno iz Suda, u pitanju je izvođenje radova na lokacijama Kumbor i Baošići kao i izvođenje radova na nasipanju plaže u Baošićima.

„Sudija za istragu je prilikom određivanja pritvora imala u vidu da jedna od lokacija (plaža) predstavlja kulturno dobro i da je integralni dio zaštićene okoline prirodnog i kulturnog istorijskog područja Kotora upisanog na listu svjetske baštine UNESCO-a, kako je to konstatovano rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara PJ Kotor. Rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara PJ Kotor od 11. februara 2026. godine naložena je obustava radova na ovoj lokaciji do sticanja pravnog i stručnog osnova za njihovo sprovođenje, te je navedeno da je neophodno pribaviti konzervatorske uslove, izraditi konzervatorski projekat i prijaviti radove, te je rješenjem iste uprave od 16. februara 2026. godine naloženo vraćanje u prvobitno stanje“, podsjećaju u saopštenju.

Od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara propisani su konzervatorski uslovi za potrebe izrade UT uslova za uređenje dijela obale u Baošićima na predmetnoj lokaciji, između ostalog: sačuvati vrijednosti i karakteristike originalnog uređenja obale sa karakterističnim sistemom ponti, mandraća i kupališta bez promjene naslijeđene linije obale; očuvati graditeljsko nasljeđe duž cjelokupne obale sa pripadajućim pontama i mandraćima i mediteransku vegetaciju koja ih prati, zadržati sva prirodna šljunkovita kupališta, ne pretvarati ih u betonska vještačka kupališta, radove izvoditi upotrebom tradicionalnih materijala, lokalnog kamena i primjeniti tradicionalne tehnike obrade i ugradnje itd, za šta prema stanju u spisima predmeta postoji osnovana sumnja, da osumnjičeni nije ispoštovao i da su radovi i pored zabrane, nastavili da se izvode.

Dodali su da je ocijenjeno da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni u dužem vremenskom periodu, ignorisao zabrane građenja Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine i na ovaj način pokazao kontinuitet i upornost, budući da je su radovi izvođeni na gradilištu u Kumboru i Baošićima.

„Ove radnje nisu jednokratne, već su trajale u dužem vremenskom periodu i nakon izdatih zabrana. Sud je cijenio činjenicu da je zabrana građenja na jednoj lokaciji, shodno rješenju urbanističko građevinske inspekcije na snazi još od 1. oktobra 2024. godine i da navedena zabrana od tog datuma, pa do danas traje. Cijenjeno je i da osumnjičeni ima jak finansijski motiv da nastavi da izvodi radove na predmetnim lokacijama, posebno pri činjenici da je veći dio hotela po sopstvenom kazivanju osumnjičenog rasprodat, da je vrijednost investicije 80 miliona eura i da je krajnji rok završetka radova do kraja juna 2026. godine kada je planirano otvaranje hotela i primanje gostiju“, naveli su tada u Osnovnom sudu.