Connect with us

POLITIKA

"POTPISIVANJE MEMORANDUMA URE, SNP I MANJINSKIH PARTIJA JE BILA NAZNAKA ZA MANJINSKU VLADU"

Milatović: Abazoviću je fotelja bitna, sa malim brojem poslanika želi apsolutnu moć u Crnoj Gori

„Abazović je u više navrata blokirao rekonstrukciju Vlade koju je protežirala većina u parlamentu i sam predsjednik Vlade, a bila je jedino dugorčno rešenje“, kazao je ministar ekonomskog razvoja

Ako smatrate da Vlada koju ste već srušili u parlamentu nije po vašoj volji, etički je da sami date ostavku. Abazović je još jednom pokazao koliko mu je fotelja bitna i koliko sa malim brojem poslanika želi da ima apsolutnu moć u Crnoj Gori, rekao je u intervjuu za Nova.rs ministar ekonomskog razvoja u Vladi Crne Gore Jakov Milatović.

Kako biste opisali prethodni period na političkoj sceni Crne Gore, kako ste Vi doživeli sva turbulentna dešavanja?

Doživio sam ih prilično iznenađujuće. U decembru prošle godine je ostvaren veliki rezultat, Skupština je radila u punom kapacitetu, parlamentarna većina koja je izglasana voljom naroda 30. avgusta 2020. godine usvojila je niz reformskih zakona.

Između ostalog i najpoznatiji koji se zove „Evropa sad“, a predložen je od strane Vlade. Njime je na značajno uvećana minimalna zarada, ona sada iznosi 450 evra, a povećane su i sve zarade u zemlji. Sa prosečne zarade od 520 evra ove godine ćemo doći do 700 evra.

Usvojen je novi saziv Tužilačkog saveta, tako da je decembar prošle godine bio izuzetno dobar za Crnu Goru. Upravo iz tog razloga poprilčno je iznenađujuće došla odluka potpredsednika Vlade i njegove partije da serdinom januara pokrenu pitanje nepoverenja Vladi. Ja i dalje mislim da je to potez koji je protivan izbornoj volji građana. Čak je i predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić u kampanji govorio da su brojevi 6,9 i 11 – brojevi koje su na izborima nosile koalicije „Za budućnost Crne Gore“, „Crno na bijelo“ i “Mir je naša nacija“ – jedna stvar.

Svi ovi postupci koje je započeo potpredsjednik Vlade su iznenađujući i suprotni onome za šta je narod glasao. To je rezultiralo izglasavanju nepoverenja Vladi, napravila se nova parlamentarna većina od strane Građanskog pokreta URA i opozicije predvođene DPS-om, a par dana nakon toga ta nova većina je smenila i predsednika parlamenta Aleksu Bečića. Nešto više od godinu i po dana od pobede imamo izdaju iste te pobede, od strane ljudi koji su joj dali doprinos.

Nije uobičajena situacija da vicepremijer pokrene postupak izglasavanja Vlade čiji je deo. Da li je u prethodnom periodu bilo naznaka da Dritan Abazović planira da predloži formiranje manjinske Vlade?

Iz ove perspektive, prva naznaka je sasvim sigurno bilo potpisivanje Memoranduma između pokreta URA, SNP-a i partija manjina. Sam potpredsjednik Vlade je tada isticao da je Memorandum način da se ojača veza između partija parlamentarne većine i partija nacionalnih manjina. To nije bilo baš tako, jer je ta platforma poslužila kao okosnica manjinske Vlade za koju se zalaže vicepremijer.

Međutim, neuobičajeno je što je isti taj čovjek u više navrata blokirao rekonstrukciju Vlade koju je protežirala većina u parlamentu i sam predsjednik Vlade, a bila je jedino dugorčno rešenje. Kako to paradoksalno zvuči, da dodajete političku stabilnost sa manjinskom Vladom, kakvo je trenutno zalaganje Abazovića. To je samo jedna oblanda onoga što se desilo u parlamentu, a to je povratak DPS-a na mala vrata.

Ta manjinska Vlada će najvjerovatnije imati podršku DPS-a u parlamentu i nevjerovatno je da sa tom podrškom možete napraviti reformski iskorak u dijelu daljeg ekonomskog oporavka, a pogotovo u dijelu borbe protiv kriminala i korupcije. U tom smislu, jeste ostala gorčina kod građana u Crnoj Gori i neverovatno ponašanje potpredsjednika Vlade. Paradoksalno je i da čovjek nije sam dao ostavku u Vladi koju ruši.

Ako smatrate da ta Vlada koju ste već srušili u parlamentu nije po vašoj volji, etički je da sami date ostavku. Još jednom je pokazao koliko mu je važna fotelja i koliko sa malim brojem poslanika želi da ima apsolutnu moć u Crnoj Gori.

Na dan kada je izglasano nepoverenje Vladi, Vi i veći deo ministara niste bili u skupštinskoj sali. Da li za to postoji neki određeni razlog?

Tih dana se u parlamentu glasalo o četiri tačke dnevnog reda. Prva je bila razrešenje potpredsjednika Vlade, a na predlog premijera. To je rezultat inicijative za rušenje Vlade, nakon čega je premijer pokrenuo postupak smjene potpredsjednika. Međutim, ta inicijativa od strane Vlade nije dobila potreban kvorum u parlamentu zbog nove parlamentarne većine koju čine URA i DPS, tako da nikada nije ni došla na dnevni red.

Druga tačka je bila takođe inicijativa Vlade, koja je u skladu sa Ustavom donela odluku o skraćenju mandata Skupštini, usled svih političkih okolnosti. Time bi se situacija rešila na vanrednim parlamentarnm izborima. Ni ta inicijativa Vlade nije dobila kvorum jer je bila blokrana od strane pokreta URA i DPS-a.

Za druge dvije tačke, od kojih je jedna izglsavanje nepovjerenja Vladi, ta ista Vlada nije bila predlagač, tako da nije bila u obavezi da bude u Skupštini.

U skladu sa svim političkim okolnstima, predsjednik Vlade je odlučio da ne učestvuje u predstavi kojom se dodatno ruši izborna volja građana.

Na kraju, četvrta tačka je bila smjena predsednika skuštine koju su pokrenuli poslanici, koja nije imala formalnu vezu sa Vladom. U tom smislu je napravljena nova parlamentarna većina, a URA je sa DPS-om smenila doskorašnjeg predsjednika Skupštine Aleksu Bečića. Nevjerovatno je da stvaranjem nove parlamentarne većine, potpredsjednik Vlade čija je partija inicirala sve ovo, nije dao ostavku u priči koju ruši i vara izbornu volju građana.

U prethodnom periodu mnogo se govorilo o raskolu unutar Vlade i dve struje koje su formirane. Jedna na strani premijera Krivokapića, dok druga podržava vicepremijera Abazovića. Ima li istine u ovim navodima, u kakvom ste Vi odnosu sa kolegama?

Krivokapić i Abazović

Odnos je apsolutno profesionalan, Vlada funckioniše u punom mandatu. Zbog toga što ne postoji Zakon o Vladi, Crna Gora ne prepoznaje termine poput tehničke Vlade. Iako je u parlamentu izglasano nepoverenje Vladi, ona ima pun mandat, radi isto kao i pre tog čina. Jedina stvar koju po Ustavu ne može da uradi je da razreši Skuštinu. Sve funkcioniše redovno, obaveze se završavaju. Tačno je da se u prethodnih mesec dana iskristalisala podela unutar Vlade između minstara koji su javno stali u odbranu dela potpredsednika Vlade, tu pre svega mislim na ministre unutrašnjih i spoljnih poslova, kao i na ministra kapitalnih investicija. Ostali su svojim glasanjem stali na stranu istorijske pobede 30. avgusta, odnosno na stranu predsednika Vlade i građana koji su izvojevali pobedu. To nije toliko ni vidljivo u redovnom funkcionisanju Vlade koja je kolektivni organ. Ona se sastoji od 14 članova – predsednika, potpredsednika i ministara. Kao što znate, Crna Gora nema ministra pravde tako da većina koja je potrebna za donošenje bilo kakve odluke iznosi osam i sve se odluke donose na redovan način.

Kada govorite o načinu donošenja odluka, potpredsednik Abazović je najavio da će nedavno doneta odluka o državljanstvu biti poništena kada manjinska Vlada otpočne svoj mandat. Kako gledate na taj potez?

Mislim da je to tužna najava. Odlukom o državljanstvu samo je na neki način odluka koja je već na snazi prilagođena zakonskom okviru. Dodatno je omogućeno da se ljudima koji već žive u Crnoj Gori privremeni boravak računa kao deo vremena koji je potreban za dobijanje državljanstva. Ima ljudi koji žive u Crnoj Gori više od 20 godina, imaju porodice i poslove i koji se osećaju kao građani drugog reda. To je odluka koja apsolutno doprinosi samo zaštiti osnovnih ljudskih prava, a to je ovde pravo na državljanstvo i da kroz njega ostvarite i druga prava poput zaposlenja u državnim organima, zdravstvene zaštite i slično. Ne uzima nikome pravo već, jednoj grupi ljudi omogućava da dođu do nečega što bivša vlast nije omogućavala, već ih je maltretirala i ucenjivala. Mene ta izjava potpedsednika Vlade zabrinjava, jer je to u potpunosti narušavanje osnovnih ljudskih prava.

Nedavno ste sa minstrom Milojkom Spajićem najavili osnivanje pokreta. Obzirom na to da ste jedan od povratnika iz inostranstva, kako ste doneli odluku da se ozbiljnije bavite politikom? Imate li sada ideju kako će taj pokret izgledati?

Spajić i Milatović

Ministar Spajić i ja smo se vratili u Crnu Goru nakon istorijskih promena. Ja sam dugo godina radio u Londonu, u Evropskoj banci za obnovu i razvoj, tamo sam i magistrirao na Oksfordu. Ministar Spajić se vratio iz Singapura, on je završio studije u Japanu i Kini. Na poziv tadašnjeg mandatara profesora Krivokapića smo želeli da damo doprinos istorijskoj, demokratskoj i ekonomskoj promeni. Ono što smo istakli još na početku rada, dok god traje ova Vlada, mi smo posvećeni svom poslu i apsolutno ne razmišljamo o političkom angažmanu. U kontekstu trenutnih dešavanja, kada je potpredsednik Vlade na žalost svih građana srušio tu Vladu, okolnosti su se promenile, tako da smo ministar Spajić i ja najavili osnivanje , kako bismo zbog ogromnog zahteva građana na najbolji mogući način uspeli da kanališemo njihove potrebe i zadržimo kontinuitet koji je postojao nakon istorijske pobede 30. avgusta. Još uvek je kreiranje pokreta u procesu, sasvim je izvesno da će se desiti, ali sada ne mogu dodatno da iznosim detalje. Mislim da ćemo u narednim nedeljama, kada se poltička situacija u Crnoj Gori dodatno iskristališe, znati više o tome. Mi bismo voleli da ne moramo time da se bavimo,već da se vratimo redovnim aktivnostima koja se tiču unapređenja ekonomskog standarda u Crnoj Gori, a mislim da su naši rezultati pokazali koliko se može uraditi za kratko vreme, ako čovek želi i zna da doprinese javnom interesu.

Kada govorimo o profesoru Krivokapiću, imate li ideju šta je njegov naredni korak? Hoće li možda biti deo Vašeg političkog pokreta?

Profesor Zdravko Krivokapić je jedan od najčestitijih ljudi koje sam ja upoznao. Znajući kakav je to čovek, ja sam i prihvatio da budem u njegovoj Vladi. Mislim da je svojim postupcima dokazao ko je. Ostaće upamćen u crnogorskoj istoriji kao čovek koji je pobedio kvazi diktatorski režim Mila Đukanovića i koji je odbranio Crvku u Crnoj Gori i Mitropoliju crnogorsko – primorsku. Zajedno sa svojim minstrima dao je novi optimizam ovoj zemlji kroz povećanje zarada. Povećane su sve zarade za 20 odsto, a plate medicinskom osoblju za 30 procenata. Uvedeni su dečiji dodaci, povećana minimalna penzija, ekonomija je oporavljena, hedžovan je kineski kredit za auto-put. Na neki način dodatno su pokrenute stvari koje se tiču demokratskog razvoja. Nedavni izveštaj „Economista“ o indeksu demokratije pokazuje da se Crna Gora po prvi put nakon mnogo godina našla u grupi zemalja nepotpunih demokratija. Taj skok je najveći u prethodnih desetak godina, to je još jedan pokazatelj koliko je Vlada bila na putu ekonomskog i demokratkog razvoja. Profesor Krivokapić ima veliku pobedničku ulogu, on je toliko iskreno ušao u sve ovo, milim da su mu izdaje koje je doživeo teško pale, kao i svakom čoveku. Poslednja u nizu od strane njegovog prvog saradnika – potpredsednika Vlade, je takođe teška. On je trenutno u fazi razmišljanja o odluci na koji način će nastaviti borbu za lepšu, pravedniju i bolju Crnu Goru. On je nama mentor i ja bih voleo da bude deo ove naše priče, a odluka je na njemu.

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

POLITIKA

Đukanović: Nacionalistička rulja plasira izmišljotine da sam vinovnik genocida u Srebrenici

„Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli, oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je bivši predsjednik i premijer Crne Gore

19.10.2026. 09:48

Autor

Izvor: EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao je da su „bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori“ da je on ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici.
Đukanović je to rekao u intervjuu za „Pobjedu“, na podsjećanje da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na dan glasanja o njegovoj smjeni, optužio Demokratsku partiju socijalista i Đukanovića za direktnu političku i logističku ulogu u ratnim dešavanjima devedesetih godina. Mandić je tada rekao da bi se rat završio 1994. da nije bilo DPS-a i ponovio tvrdnju da je Đukanović slao gorivo u Republiku Srpsku kad je Milošević uveo sankcije na Drini.

„U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, rekao je Đukanović.

Očekivano, kako je rekao, najglasniji je pokajnik koji treba da se opravda što je „predugo morao da glumi evropejca, lojalnog Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić“.

„Tobože, u nastupu kajanja što je kao predsjednik Skupštine Crne Gore ‘u svoje i u ime NSD’ uputio saučešće sinu presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, optužio je mene i DPS da smo krivci i za produžetak rata u Bosni i Hercegovini 90-ih. Mandić, najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk. Uplašen da bi ga taj telegram mogao koštati fotelje u parlamentu, u nadi da mu i ta lažavina može biti korisna u susret predstojećim izborima“, rekao je Đukanović.

Na pitanje otkud optužbe na njegov račun za genocid u Srebrenici, Đukanović kaže da je sve mogao očekivati od „te vrste ljudi“, ali ne i da upiru prstom u njega zato što je Vlada na čijem je čelu bio „komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vrijeme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat.“

„Oni žele da zamagle činjenice, čak i ključnu da se genocid u Srebrenici desio sredinom jula 1995. godine. I da je Haški tribunal detaljno istražio sve u vezi sa tim. A da je Skupština Republike Srpske duže od dvije godine ranije, 6. maja 1993. godine odbila Vens-Ovenov plan“, dodao je.


Podsjeća i da je međunarodna zajednica i nakon toga ozbiljno radila na zaustavljanju rata.

„Kontakt grupa u kojoj su bili predstavnici Amerike, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske predložila je novi plan koji je Skupština RS takođe odbila 3. avgusta 1994. godine. Već sjutradan Vlada SRJ je naredila prekid političkih i ekonomskih odnosa sa RS i zabranila njenom rukovodstvu ulazak u SRJ i zatvorila granicu prema teritoriji koju kontrolišu bosanski Srbi. Tribunal se veoma pomno bavio i odnosom Beograda i bosanskih Srba nakon uvođenja sankcija. Samo u slučaj ‘Perišić’ imao je skoro 4.000 dokaznih predmeta, a saslušano je i više od 100 svjedoka na prvostepenom suđenju. Utvrđeno je da je Vojska SRJ pružala veliku logističku pomoć Vojsci Republike Srpske (municiju, gorivo, rezervne djelove, obuku i tehničku pomoć). Utvrđeno je da je 1993, kada je odbijen Vens-Ovenov plan, 99,6 odsto budžeta RS dolazilo iz Beograda. Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije.“

Nije im, kako je rekao, za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima „pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici“.

„Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je Đukanović.
Kaže da Mandić, u žaru borbe za funkciju u Skupštini, kao da nije svjestan „svih gluposti koje izgovara“.

„Njegova tvrdnja da se rat mogao završiti ’94, mogla bi da sugeriše da je RS bez pomoći Crne Gore bila pred porazom, pred kapitulacijom. On, koji nema ni toliko političke hrabrosti da stane iza svog telegrama saučešća. Sam tvrdi da nije poznavao Ratka Mladića, pravdajući se da je saučešće uputio vođen crnogorskom tradicijom. Nije naša tradicija slanje telegrama kad umre neko koga ne poznajete. Ipak će biti da je kod Mandića u pitanju četnička ideologija, a ne tradicija.“

„U njegovu odbranu velikosrpski hor u crnogorskom parlamentu navodi da sam ja uputio telegram kad je umro Slobodan Milošević. To jeste tačno, ali postoji suštinska razlika. Prvo, Slobodan Milošević je umro prije izricanja presude u Hagu. Sem toga dugo sam ga poznavao, i značajno duže politički ratovao sa njim nego sarađivao. U tom slučaju bi se zaista moglo govoriti o tradiciji. Drugo, meni nije padalo na pamet da se ikome pravdam zbog toga.“

„Želim još da podsjetim da je sve počelo mnogo ranije, od jednog drugog Mandića, Momčila, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske, a prihvaćeno od strane zlomislećih ljudi u Crnoj Gori, u Srbiji i u RS. Kao osveta zato što je svojevremeno uhapšen u Crnoj Gori po potjernici BiH i predat njihovim organima. Anticrnogorsko djelovanje familije Mandića ima i porodičnu genezu. Što potvrđuje iskustvo iz sudbonosne beogradske ‘bitke za Nikšić’. Da završim porukom: Ne mogu oni svoju istorijsku ni aktuelnu sramotu prikriti ni onda kad posegnu za Đukanovićevim imenom“, kazao je Đukanović.


„Euro model je obrazac neodgovorne populitičke politike“


Nekadašnji premijer smatra da je „Euro model“ koji je najavio predsjednik Vlade Milojko Spajić „obrazac neodgovorne populističke politike“ koja, „nažalost, danas dominira u zapadnoj hemisferi globalne političke scene“.

„Može se slobodno reći i da to nije politika, nego prizemno politikanstvo, koje se u suštini svodi na otvorenu izborno-političku korupciju. Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani trebaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda građana je najvažniji cilj svake, iole odgovorne ekonomske politike. Zapravo, to mora biti smisao bavljenja politikom“, ističe Đukanović.

Kaže da „iza ove tačke opšteg konsenzusa moramo uočiti demarkacionu liniju ozbiljne, kompetentne, nacionalno odgovorne politike i politikanstva, manipulacije i prevare.“

„Zastupnici i protagonosti ozbiljne politike će ljudima čijom budućnošću upravljaju u velikoj mjeri, objasniti da imaju plan sistematskog rasta ličnih primanja koji mora biti zasnovan na prethodno ostvarenom rastu produktivnosti i realno stvorenoj novoj vrijednosti. I ne zebem, građani će to lako razumjeti, jer ogromna većina njih baš tako živi. Veću potrošnju domaćinstva prethodno obezbijede većim prihodima.“

Drugi, kako je rekao, „avanturisti i prevaranti“ će ponuditi veća primanja, bez prethodnog stvaranja, sve dok ne ostvare svoj cilj, „a kad dođe račun za tu iluziju oni neće biti tu.“

„Takvom ponudom biračima pred izbore neodgovorna vlada se poigrava sa primarnim, egzistencijalnim porivom većine ljudi da nezavisno od rezultata rada ostvare bolje zarade i viši životni standard. Nema tu ništa novo i originalno u Euro modelu – to je dosljedni produžetak manipulacije lansirane programima Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Igra se, dakle, egzistencijom građana i u krajnjem ugrožava opstanak države na čijem je čelu.“

„Kako to izgleda? Administrativno propisane veće plate bez pokrića u produktivnosti i realno novom društvenom proizvodu služe za lakše dobijanje bankarskih kredita i sva ta novčana masa povećava tražnju za robama i uslugama, što neizbježno podiže cijene i zahuktava inflaciju“, rekao je on.

Kaže da Vlada koja „ne mari za posljedice“ po nacionalnu ekonomiju zadovoljno trlja ruke, jer će od veće potrošnje naplatiti više PDV-a i time, makar za nekoliko mjeseci, obezbijediti isplatu predizborno obećanih plata i penzija.

„Kad shvate da ni tako naplaćeni PDV neće biti dovoljan, povećaće njegovu stopu. Podrazumijeva se, zaustaviće investicije jer je jedino važno da budžet izvrši ulogu računovodstva i isplati lična primanja. Kad se, opet neizbježno, pokaže da ni ti prihodi sa uvećanim poreskim stopama, ni ušteda zbog izostanka investicija, ni dugovanja privredi po osnovu izvršenih ugovora sa Vladom, ni kašnjenja u vraćanju PDV-a preduzećima nijesu dovoljni za isplatu primanja – opet će se zadužiti u inostranstvu.

„Što su tako očigledne i potpuno dogledne posljedice ovakvog avanturizma? Zaposleni i penzioneri će nominalno dobiti veću platu i penziju za koju će, zahvaljujući inflaciji moći da kupe manje roba i usluga nego ranije kad su njihova primanja bila niža. Jednostavno, puni krug u prazno“, kazao je Đukanović.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

RSE: Hrvatska iznijela osam uslova Crnoj Gori prije članstva u EU

U dokumentu, u koji je Rradio Sloboda Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“

14.10.2026. 22:18

Autor

Hrvatska je državama članicama Evropske unije (EU) poslala dokument u kojem predstavlja svoju poziciju o otvorenim pitanjima sa Crnom Gorom, navodeći uslove koje Podgorica mora da ispuni prije nego što postane članica evropskog bloka, saznaje Radio Slobodna Evropa (RSE) iz diplomatskih izvora.

Kako navodi RSE, dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom ove sedmice, a dio hrvatskih zahtjeva direktno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, i 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.

U dokumentu, u koji je RSE imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“.

Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.

Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.

Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj,

očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu,

kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.

Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.

Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji,

kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.

Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora, prema navodima RSE, ne može da zatvori od 2024. godine zbog protivljenja Hrvatske, nakon što je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Jasenovcu.

Zagreb traži povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.

Drugi zahtjev odnosi se na granicu između dvije države. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje granice između republika, u skladu sa principom uti possidetis juris, kao i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.

Prema navodima iz dokumenta, Hrvatska bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez utvrđivanja rokova za taj proces.

Hrvatska je u dokumentu istakla da je dosljedno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vrijedan osam miliona eura.

Istovremeno, Zagreb tvrdi da su „neočekivani jednostrani potezi“ crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.

Prema dokumentu, Hrvatska je Crnoj Gori još u decembru 2023. predala neformalni dokument (non-paper) sa spiskom otvorenih pitanja, koji je podijelila i sa državama članicama i Evropskom komisijom.

Bilateralne konsultacije održane su u januaru i maju 2025, a ministri spoljnih poslova dvije zemlje sastali su se tokom ove godine desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba.

„Nijedno od otvorenih pitanja još nije riješeno“, navodi se u dokumentu.

Hrvatska je poručila da želi da olakša, a ne da opstruira crnogorski pristup, i da su njeni zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.

(MINA)

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Mandić ostaje predsjednik Skupštine: Nije bilo većine za njegovu smjenu

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik

13.10.2026. 18:19

Autor

Skupština Crne Gore tajnim glasanjem nije razriješila Andriju Mandića sa funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore.

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik.

Uručeno je i nađeno 80 glasačkih listića, od kojih važećih 78, a nevažećih dva.

Tokom glasanja Mandić je na mjestu na kojem sjedi zaokružio opciju na listiću, da bi kasnije kazao “Ja pogriješih, zaokružio sam ‘Za’”, a sekretar Skupštine Boban Stanišić mu je kazao: “Nijeste nego protiv. Protiv, vidio sam”.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije