Connect with us

POLITIKA

"POTPISIVANJE MEMORANDUMA URE, SNP I MANJINSKIH PARTIJA JE BILA NAZNAKA ZA MANJINSKU VLADU"

Milatović: Abazoviću je fotelja bitna, sa malim brojem poslanika želi apsolutnu moć u Crnoj Gori

„Abazović je u više navrata blokirao rekonstrukciju Vlade koju je protežirala većina u parlamentu i sam predsjednik Vlade, a bila je jedino dugorčno rešenje“, kazao je ministar ekonomskog razvoja

Ako smatrate da Vlada koju ste već srušili u parlamentu nije po vašoj volji, etički je da sami date ostavku. Abazović je još jednom pokazao koliko mu je fotelja bitna i koliko sa malim brojem poslanika želi da ima apsolutnu moć u Crnoj Gori, rekao je u intervjuu za Nova.rs ministar ekonomskog razvoja u Vladi Crne Gore Jakov Milatović.

Kako biste opisali prethodni period na političkoj sceni Crne Gore, kako ste Vi doživeli sva turbulentna dešavanja?

Doživio sam ih prilično iznenađujuće. U decembru prošle godine je ostvaren veliki rezultat, Skupština je radila u punom kapacitetu, parlamentarna većina koja je izglasana voljom naroda 30. avgusta 2020. godine usvojila je niz reformskih zakona.

Između ostalog i najpoznatiji koji se zove „Evropa sad“, a predložen je od strane Vlade. Njime je na značajno uvećana minimalna zarada, ona sada iznosi 450 evra, a povećane su i sve zarade u zemlji. Sa prosečne zarade od 520 evra ove godine ćemo doći do 700 evra.

Usvojen je novi saziv Tužilačkog saveta, tako da je decembar prošle godine bio izuzetno dobar za Crnu Goru. Upravo iz tog razloga poprilčno je iznenađujuće došla odluka potpredsednika Vlade i njegove partije da serdinom januara pokrenu pitanje nepoverenja Vladi. Ja i dalje mislim da je to potez koji je protivan izbornoj volji građana. Čak je i predsjednik Vlade Zdravko Krivokapić u kampanji govorio da su brojevi 6,9 i 11 – brojevi koje su na izborima nosile koalicije „Za budućnost Crne Gore“, „Crno na bijelo“ i “Mir je naša nacija“ – jedna stvar.

Svi ovi postupci koje je započeo potpredsjednik Vlade su iznenađujući i suprotni onome za šta je narod glasao. To je rezultiralo izglasavanju nepoverenja Vladi, napravila se nova parlamentarna većina od strane Građanskog pokreta URA i opozicije predvođene DPS-om, a par dana nakon toga ta nova većina je smenila i predsednika parlamenta Aleksu Bečića. Nešto više od godinu i po dana od pobede imamo izdaju iste te pobede, od strane ljudi koji su joj dali doprinos.

Nije uobičajena situacija da vicepremijer pokrene postupak izglasavanja Vlade čiji je deo. Da li je u prethodnom periodu bilo naznaka da Dritan Abazović planira da predloži formiranje manjinske Vlade?

Iz ove perspektive, prva naznaka je sasvim sigurno bilo potpisivanje Memoranduma između pokreta URA, SNP-a i partija manjina. Sam potpredsjednik Vlade je tada isticao da je Memorandum način da se ojača veza između partija parlamentarne većine i partija nacionalnih manjina. To nije bilo baš tako, jer je ta platforma poslužila kao okosnica manjinske Vlade za koju se zalaže vicepremijer.

Međutim, neuobičajeno je što je isti taj čovjek u više navrata blokirao rekonstrukciju Vlade koju je protežirala većina u parlamentu i sam predsjednik Vlade, a bila je jedino dugorčno rešenje. Kako to paradoksalno zvuči, da dodajete političku stabilnost sa manjinskom Vladom, kakvo je trenutno zalaganje Abazovića. To je samo jedna oblanda onoga što se desilo u parlamentu, a to je povratak DPS-a na mala vrata.

Ta manjinska Vlada će najvjerovatnije imati podršku DPS-a u parlamentu i nevjerovatno je da sa tom podrškom možete napraviti reformski iskorak u dijelu daljeg ekonomskog oporavka, a pogotovo u dijelu borbe protiv kriminala i korupcije. U tom smislu, jeste ostala gorčina kod građana u Crnoj Gori i neverovatno ponašanje potpredsjednika Vlade. Paradoksalno je i da čovjek nije sam dao ostavku u Vladi koju ruši.

Ako smatrate da ta Vlada koju ste već srušili u parlamentu nije po vašoj volji, etički je da sami date ostavku. Još jednom je pokazao koliko mu je važna fotelja i koliko sa malim brojem poslanika želi da ima apsolutnu moć u Crnoj Gori.

Na dan kada je izglasano nepoverenje Vladi, Vi i veći deo ministara niste bili u skupštinskoj sali. Da li za to postoji neki određeni razlog?

Tih dana se u parlamentu glasalo o četiri tačke dnevnog reda. Prva je bila razrešenje potpredsjednika Vlade, a na predlog premijera. To je rezultat inicijative za rušenje Vlade, nakon čega je premijer pokrenuo postupak smjene potpredsjednika. Međutim, ta inicijativa od strane Vlade nije dobila potreban kvorum u parlamentu zbog nove parlamentarne većine koju čine URA i DPS, tako da nikada nije ni došla na dnevni red.

Druga tačka je bila takođe inicijativa Vlade, koja je u skladu sa Ustavom donela odluku o skraćenju mandata Skupštini, usled svih političkih okolnosti. Time bi se situacija rešila na vanrednim parlamentarnm izborima. Ni ta inicijativa Vlade nije dobila kvorum jer je bila blokrana od strane pokreta URA i DPS-a.

Za druge dvije tačke, od kojih je jedna izglsavanje nepovjerenja Vladi, ta ista Vlada nije bila predlagač, tako da nije bila u obavezi da bude u Skupštini.

U skladu sa svim političkim okolnstima, predsjednik Vlade je odlučio da ne učestvuje u predstavi kojom se dodatno ruši izborna volja građana.

Na kraju, četvrta tačka je bila smjena predsednika skuštine koju su pokrenuli poslanici, koja nije imala formalnu vezu sa Vladom. U tom smislu je napravljena nova parlamentarna većina, a URA je sa DPS-om smenila doskorašnjeg predsjednika Skupštine Aleksu Bečića. Nevjerovatno je da stvaranjem nove parlamentarne većine, potpredsjednik Vlade čija je partija inicirala sve ovo, nije dao ostavku u priči koju ruši i vara izbornu volju građana.

U prethodnom periodu mnogo se govorilo o raskolu unutar Vlade i dve struje koje su formirane. Jedna na strani premijera Krivokapića, dok druga podržava vicepremijera Abazovića. Ima li istine u ovim navodima, u kakvom ste Vi odnosu sa kolegama?

Krivokapić i Abazović

Odnos je apsolutno profesionalan, Vlada funckioniše u punom mandatu. Zbog toga što ne postoji Zakon o Vladi, Crna Gora ne prepoznaje termine poput tehničke Vlade. Iako je u parlamentu izglasano nepoverenje Vladi, ona ima pun mandat, radi isto kao i pre tog čina. Jedina stvar koju po Ustavu ne može da uradi je da razreši Skuštinu. Sve funkcioniše redovno, obaveze se završavaju. Tačno je da se u prethodnih mesec dana iskristalisala podela unutar Vlade između minstara koji su javno stali u odbranu dela potpredsednika Vlade, tu pre svega mislim na ministre unutrašnjih i spoljnih poslova, kao i na ministra kapitalnih investicija. Ostali su svojim glasanjem stali na stranu istorijske pobede 30. avgusta, odnosno na stranu predsednika Vlade i građana koji su izvojevali pobedu. To nije toliko ni vidljivo u redovnom funkcionisanju Vlade koja je kolektivni organ. Ona se sastoji od 14 članova – predsednika, potpredsednika i ministara. Kao što znate, Crna Gora nema ministra pravde tako da većina koja je potrebna za donošenje bilo kakve odluke iznosi osam i sve se odluke donose na redovan način.

Kada govorite o načinu donošenja odluka, potpredsednik Abazović je najavio da će nedavno doneta odluka o državljanstvu biti poništena kada manjinska Vlada otpočne svoj mandat. Kako gledate na taj potez?

Mislim da je to tužna najava. Odlukom o državljanstvu samo je na neki način odluka koja je već na snazi prilagođena zakonskom okviru. Dodatno je omogućeno da se ljudima koji već žive u Crnoj Gori privremeni boravak računa kao deo vremena koji je potreban za dobijanje državljanstva. Ima ljudi koji žive u Crnoj Gori više od 20 godina, imaju porodice i poslove i koji se osećaju kao građani drugog reda. To je odluka koja apsolutno doprinosi samo zaštiti osnovnih ljudskih prava, a to je ovde pravo na državljanstvo i da kroz njega ostvarite i druga prava poput zaposlenja u državnim organima, zdravstvene zaštite i slično. Ne uzima nikome pravo već, jednoj grupi ljudi omogućava da dođu do nečega što bivša vlast nije omogućavala, već ih je maltretirala i ucenjivala. Mene ta izjava potpedsednika Vlade zabrinjava, jer je to u potpunosti narušavanje osnovnih ljudskih prava.

Nedavno ste sa minstrom Milojkom Spajićem najavili osnivanje pokreta. Obzirom na to da ste jedan od povratnika iz inostranstva, kako ste doneli odluku da se ozbiljnije bavite politikom? Imate li sada ideju kako će taj pokret izgledati?

Spajić i Milatović

Ministar Spajić i ja smo se vratili u Crnu Goru nakon istorijskih promena. Ja sam dugo godina radio u Londonu, u Evropskoj banci za obnovu i razvoj, tamo sam i magistrirao na Oksfordu. Ministar Spajić se vratio iz Singapura, on je završio studije u Japanu i Kini. Na poziv tadašnjeg mandatara profesora Krivokapića smo želeli da damo doprinos istorijskoj, demokratskoj i ekonomskoj promeni. Ono što smo istakli još na početku rada, dok god traje ova Vlada, mi smo posvećeni svom poslu i apsolutno ne razmišljamo o političkom angažmanu. U kontekstu trenutnih dešavanja, kada je potpredsednik Vlade na žalost svih građana srušio tu Vladu, okolnosti su se promenile, tako da smo ministar Spajić i ja najavili osnivanje , kako bismo zbog ogromnog zahteva građana na najbolji mogući način uspeli da kanališemo njihove potrebe i zadržimo kontinuitet koji je postojao nakon istorijske pobede 30. avgusta. Još uvek je kreiranje pokreta u procesu, sasvim je izvesno da će se desiti, ali sada ne mogu dodatno da iznosim detalje. Mislim da ćemo u narednim nedeljama, kada se poltička situacija u Crnoj Gori dodatno iskristališe, znati više o tome. Mi bismo voleli da ne moramo time da se bavimo,već da se vratimo redovnim aktivnostima koja se tiču unapređenja ekonomskog standarda u Crnoj Gori, a mislim da su naši rezultati pokazali koliko se može uraditi za kratko vreme, ako čovek želi i zna da doprinese javnom interesu.

Kada govorimo o profesoru Krivokapiću, imate li ideju šta je njegov naredni korak? Hoće li možda biti deo Vašeg političkog pokreta?

Profesor Zdravko Krivokapić je jedan od najčestitijih ljudi koje sam ja upoznao. Znajući kakav je to čovek, ja sam i prihvatio da budem u njegovoj Vladi. Mislim da je svojim postupcima dokazao ko je. Ostaće upamćen u crnogorskoj istoriji kao čovek koji je pobedio kvazi diktatorski režim Mila Đukanovića i koji je odbranio Crvku u Crnoj Gori i Mitropoliju crnogorsko – primorsku. Zajedno sa svojim minstrima dao je novi optimizam ovoj zemlji kroz povećanje zarada. Povećane su sve zarade za 20 odsto, a plate medicinskom osoblju za 30 procenata. Uvedeni su dečiji dodaci, povećana minimalna penzija, ekonomija je oporavljena, hedžovan je kineski kredit za auto-put. Na neki način dodatno su pokrenute stvari koje se tiču demokratskog razvoja. Nedavni izveštaj „Economista“ o indeksu demokratije pokazuje da se Crna Gora po prvi put nakon mnogo godina našla u grupi zemalja nepotpunih demokratija. Taj skok je najveći u prethodnih desetak godina, to je još jedan pokazatelj koliko je Vlada bila na putu ekonomskog i demokratkog razvoja. Profesor Krivokapić ima veliku pobedničku ulogu, on je toliko iskreno ušao u sve ovo, milim da su mu izdaje koje je doživeo teško pale, kao i svakom čoveku. Poslednja u nizu od strane njegovog prvog saradnika – potpredsednika Vlade, je takođe teška. On je trenutno u fazi razmišljanja o odluci na koji način će nastaviti borbu za lepšu, pravedniju i bolju Crnu Goru. On je nama mentor i ja bih voleo da bude deo ove naše priče, a odluka je na njemu.

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

POLITIKA

Rekonstruisana Vlada: Borovinić Bojović izabrana za potpredsjednicu, Vučurović, Jojić i Zečević za ministre

Predlog za rekonstrukciju Vlade stigao je u Skupštinu, bez biografija novih članova izvršne vlasti

23.07.2026. 21:12

Autor

Doskorašnja šefica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić Bojović izabrana je za potpredsjednicu Vlade za zdravstvo i socijalno staranje, direktor podgoričkog preduzeća „Putevi“ Radoš Zečević iz Nove srpske demokratije (NSD) novi je ministar saobraćaja, Zoran Jojić iz Socijalističke narodne partije (SNP) izabran je za ministra sporta i mladih, a poslanik Jovan Vučurović iz NSD-a za ministra bez portfelja.


Oni su na ove funkcije izabrani na današnjoj sjednici Skupštine Crne Gore.

Time je izvršena rekonstrukcija 44. Vlade Crne Gore na čijem je čelu Milojko Spajić, lider Pokreta Evropa sad (PES).


Borovinić Bojović, Zečević i Vučurović izabrani su glasovima 45 poslanika, a Jojić glasovima 46 poslanika. Niko nije bio protiv ni uzdržan.
Jedan od predstavnika vladajuće većine koja nije glasala za rekonstrukciju Vlade je nezavisna poslanica Maja Vučelić.
Borovinić Bojović, Zečević, Vučurović i Jojić su nakon što su izabrani položili zakletve.
Poslanici opozicije su napustili salu uoči glasanja.


Spajićev predlog za rekonstrukciju Vlade stigao je juče u Skupštinu, bez biografija novih članova izvršne vlasti.

Borovinić Bojović zvanično nije članica nijedne stranke, ali je na funkciju predsjednice podgoričkog parlamenta došla s liste NSD-a i Demokratske narodne partije (DNP). U gradskoj skupštini bila je dio odborničkog kluba NSD-a.


Rekonstrukcija je najavljena u februaru, kad je Demokratska narodna partija (DNP) napustila izvršnu vlast, odnosno kad su funkcioneri te stranke Maja Vukićević i Milun Zogović podnijeli ostavke na pozicije u Vladi, nakon što je Spajić odbio inicijativu DNP-a o uvođenju srpskog jezika kao službenog, izmjeni Zakona o crnogorskom državljanstvu (kako bi se uvelo dvojno državljanstvo sa Srbijom) i normiranju trobojke kao “narodne zastave”. Time su ostala upražnjena njihova mjesta, čije se popunjavanje od tada najavljuje kao naredna, treća rekonstrukcija Spajićevog kabineta.
Politička kriza koja je rezultirala izlaskom DNP-a iz državne i podgoričke vlasti, pokrenuta je zbog pitanja izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u zetskom naselju Botun, čemu se partija Milana Kneževića protivi.


Jojića je SNP kandidovao za ministra nakon što je Dragoslav Šćekić razriješen s te funkcije krajem prošle godine. Njegovu smjenu tražio je Joković od premijera, jer Šćekić više nije dio SNP-a.


Ova rekonstrukcija je treće „osvježenje“ kabineta Milojka Spajića, koji je formiran krajem oktobra 2023, nakon parlamentarnih izbora održanih u junu te godine. Vladu su u startu, uz PES i Demokrate, SNP, Albanski forum, Albansku alijansu i CIVIS, podržali i poslanici tadašnjeg Demokratskog fronta – Mandićevog NSD-a i Kneževićevog DNP-a – uz dogovor da naknadno formalno uđu u izvršnu vlast.


Do prve rekonstrukcije došlo je u julu 2024, kada su NSD i DNP dobili mjesta u Vladi (po dva potpredsjednička mjesta i po nekoliko ministarstava, uključujući turizam, prostorno planiranje i saobraćaj), a u izvršnu vlast tada je ušla i Bošnjačka stranka. Tim proširenjem Vlada je postala jedna od najbrojnijih u regionu – činili su je premijer, sedam potpredsjednika, 25 resora i ministar bez portfelja.
Druga rekonstrukcija uslijedila je u aprilu 2025. Tadašnji ministar energetike Saša Mujović krajem 2024. izabran je za gradonačelnika Podgorice, čime je njegovo mjesto u Vladi ostalo upražnjeno. Spajić je Skupštini predložio da se tadašnja ministarstva energetike i rudarstva, nafte i gasa ponovo spoje u jedno, na čije čelo je došao Admir Šahmanović, dotadašnji ministar rudarstva, nafte i gasa. Istovremeno je formirano i novo Ministarstvo javnih radova, na čije je čelo postavljena Majda Adžović, dotadašnja državna sekretarka u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Novi članovi Vlade: Za potpredsjednicu predložena Jelena Borovinić Bojović, a za ministre Jovan Vučurović, Zoran Jojić i Radoš Zečević

Rekonstrukcija je najavljena u februaru, kad je Demokratska narodna partija (DNP) napustila izvršnu vlast, odnosno kad su funkcioneri te stranke Maja Vukićević i Milun Zogović podnijeli ostavke na pozicije u Vladi, nakon što je Spajić odbio više njihovih inicijativa

22.07.2026. 16:18

Autor

Predlog za rekonstrukciju Vlade stigao je u Skupštinu i objavljen je na sajtu parlamenta.

Kako je navedeno u tom dokumentu, premijer Milojko Spajić predložio je da se za potpredsjednicu Vlade za zdravstvo i socijalno staranje izabere doskorašnja šefica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić Bojović, aktuelni direktor podgoričkog preduzeća „Putevi“ Radoš Zečević (Nova srpska demokratija – NSD) za ministra saobraćaja, Zoran Jojić (Socijalistička naodna partija – SNP) za ministar sporta i mladih, a Jovan Vučurovic (NSD) za ministra bez portfelja.Borovinić Bojović zvanično nije članica nijedne stranke, ali je na funkciju predsjednice podgoričkog parlamenta došla s liste NSD-a i DNP-a. U gradskoj skupštini bila je dio odborničkog kluba NSD-a.

Rekonstrukcija je najavljena u februaru, kad je Demokratska narodna partija (DNP) napustila izvršnu vlast, odnosno kad su funkcioneri te stranke Maja Vukićević i Milun Zogović podnijeli ostavke na pozicije u Vladi, nakon što je Spajić odbio inicijativu DNP-a o uvođenju srpskog jezika kao službenog, izmjeni Zakona o crnogorskom državljanstvu (kako bi se uvelo dvojno državljanstvo sa Srbijom) i normiranju trobojke kao “narodne zastave”. Time su ostala upražnjena njihova mjesta, čije se popunjavanje od tada najavljuje kao naredna, treća rekonstrukcija Spajićevog kabineta.

Politička kriza koja je rezultirala izlaskom DNP-a iz državne i podgoričke vlasti, pokrenuta je zbog pitanja izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u zetskom naselju Botun, čemu se partija Milana Kneževića protivi.

Jojića je SNP kandidovao za ministra nakon što je Dragoslav Šćekić razriješen s te funkcije krajem prošle godine. Njegovu smjenu tražio je Joković od premijera, jer Šćekić više nije dio SNP-a.

Predstojeća rekonstrukcija biće treće „osvježenje“ kabineta Milojka Spajića, koji je formiran krajem oktobra 2023, nakon parlamentarnih izbora održanih u junu te godine. Vladu su u startu, uz PES i Demokrate, SNP, Albanski forum, Albansku alijansu i CIVIS, podržali i poslanici tadašnjeg Demokratskog fronta – Mandićevog NSD-a i Kneževićevog DNP-a – uz dogovor da naknadno formalno uđu u izvršnu vlast.

Do prve rekonstrukcije došlo je u julu 2024, kada su NSD i DNP dobili mjesta u Vladi (po dva potpredsjednička mjesta i po nekoliko ministarstava, uključujući turizam, prostorno planiranje i saobraćaj), a u izvršnu vlast tada je ušla i Bošnjačka stranka. Tim proširenjem Vlada je postala jedna od najbrojnijih u regionu – činili su je premijer, sedam potpredsjednika, 25 resora i ministar bez portfelja.

Druga rekonstrukcija uslijedila je u aprilu 2025. Tadašnji ministar energetike Saša Mujović krajem 2024. izabran je za gradonačelnika Podgorice, čime je njegovo mjesto u Vladi ostalo upražnjeno. Spajić je Skupštini predložio da se tadašnja ministarstva energetike i rudarstva, nafte i gasa ponovo spoje u jedno, na čije čelo je došao Admir Šahmanović, dotadašnji ministar rudarstva, nafte i gasa. Istovremeno je formirano i novo Ministarstvo javnih radova, na čije je čelo postavljena Majda Adžović, dotadašnja državna sekretarka u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Sprema se knjiga o Milu Đukanoviću: Trideset godina političke karijere trebalo bi da bude stavljeno na papir

Đukanovićeva kancelarija kazala “Vijestima” da je na hrvatskom istoričaru Tvrtku Jakovini da žanrovski struktuira obimnu građu, od čega će, dodaju, zavisiti dinamika objavljivanja knjige Poručuju da je želja bivšeg šefa države da doprinese “pravilnom razumijevanju i osvjetljavanju procesa koji su obilježili protekle decenije na domaćoj i evropskoj sceni, ali i njegovu političku karijeru”

16.07.2026. 16:07

Autor

Foto: DPS

Trodecenijska politička karijera Mila Đukanovića trebalo bi da bude stavljena na papir – u knjigu za koju bivši crnogorski predsjednik i premijer sređuje arhive, a koju bi mogao da uobliči ugledni istoričar iz Hrvatske Tvrtko Jakovina.

“Vijestima” je to potvrdila Kancelarija bivšeg šefa države, poručujući da je njegova želja – “kao i brojnih drugih značajnih političara i javnih ličnosti kroz istoriju” – da doprinese “pravilnom razumijevanju i osvjetljavanju procesa koji su obilježili protekle decenije na domaćoj i evropskoj sceni, ali i njegovu političku karijeru”.

Nisu precizirali od kad Đukanović radi na knjizi, u kojoj je fazi njena izrada, kad bi trebalo da bude završena i predstavljena javnosti, te šta će biti u žanrovskom smislu.

Đukanovićeva kancelarija kaže da je on, po završetku obavljanja funkcije predsjednika (u maju 2023. godine), posvećen sređivanju bogate višedecenijske arhive koja svjedoči o najznačajnijim događajima i postignućima u novijoj istoriji Crne Gore.

Kako navode, ta dokumentacija, kao i “nezamjenjivo lično svjedočenje Đukanovića” o tom periodu, “bez dileme predstavljaju vrijednu građu za istoričara ili književnika posvećenog ovoj vrsti literature”.

“Uvaženi profesor Tvrtko Jakovina je jedan od njih. Na njemu je svakako da žanrovski struktuira obimnu predmetnu građu, od čega će vjerujemo i zavisiti dinamika objavljivanja knjige”, saopštila je redakciji Đukanovićeva kancelarija.

Đukanović je 19. maja 2023, posljednjeg dana svog (drugog) predsjedničkog mandata, najavio da će se posvetiti “sređivanju svoje arhive i sistematizaciji dugog političkog vijeka”, rekavši da vjeruje da taj posao može koristiti ne samo njemu, nego i onima koji imaju ambiciju da se bave politikom.

Tada je izjavio da ne sumnja da će ga istorija “pravilno vrednovati”, navodeći da je, tokom njegovih godina na vlasti, očuvan mir u zemlji, učvršćen multietnički sklad, da je Crna Gora pošteđena razaranja tokom NATO bombardovanja SRJ 1999, da je mirnim putem obnovljena nezavisnost države, da je ona uvedena u Alijansu i u predvorje EU, da su realizovani veliki infrastrukturni projekti…

Ocijenio je da su to ozbiljni poduhvati, ali da ne očekuje da ih iko do kraja “razumije, uvaži i još manje poštuje”.

“Da ima toga, to bi svjedočilo da smo odgovornije društvo. Priznanju onoga što je Crna Gora napravila u posljednjih četvrt vijeka, doći će vrijeme”, istakao je tom prilikom Đukanović.

On je u politiku ušao krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, i od tada je dva puta bio predsjednik države (od 1998. do 2002. i od 2018. do 2023), a sedam puta šef Vlade (uzastopno u tri mandata od 1991. do 1998, od 2003. do 2006, od 2008. do 2009, od 2009. do 2010. i od 2012. do 2016).

S najviših državnih funkcija povlačio se u tri navrata, na po dvije godine, ali se vraćao na te pozicije.

Đukanović je na čelu Demokratske partije socijalista (DPS) bio od 1998. do aprila 2023, kad je podnio ostavku nekoliko dana nakon drugog kruga predsjedničkih izbora, u kom je ubjedljivo poražen od Jakova Milatovića. U februaru 2025. izabran je za počasnog predsjednika DPS-a.

Uprkos nesumnjivim zaslugama za brojne procese – iznad svega za obnovu državne nezavisnosti prije dvije decenije – Đukanovićevu tridesetogodišnju vladavinu obilježile su brojne afere: šverc cigareta prema Italiji, ubistvo glavnog urednika dnevnog lista “Dan” Duška Jovanovića, afera “Telekom”, slučaju moldavske državljanke Svetlane Čebotarenko (afera S. Č)…

Međutim, ni za jedan od tih događaja Đukanović nije preuzeo neku vrstu odgovornost. Prema njegovoj nedavnoj interpretaciji, šverc duvana i afera S. Č. bili su proizvod bezbjednosno-obavještajnih agencija Beograda i EU, od ubistva Duška Jovanovića najviše štete bi imala njegova (Đukanovićeva) vlast, dok je korupcije u privatizaciji “Telekoma” bilo – ali ne u Crnoj Gori, već u Makedoniji, što je tvrdnja koju je Ambasada SAD-a opovrgnula 2014.

Uz to, i za greške koje je priznao – poput višegodišnjeg šurovanja s režimom Slobodana Miloševića i napada na Hrvatsku – Đukanović je našao opravdanje. Tako za privrženost Miloševićevom režimu krivi “jugoslovenski idealizam” i neiskustvo onih koji su došli na vlast nakon anti-birokratske revolucije 1989, među kojima je bio i on, dok je bombardovanje Dubrovnika bila posljedica “apsolutne medijske zavisnosti od Beograda”…

Tvrtko Jakovina nije želio da govori za “Vijesti” o knjizi za koju Đukanović prikuplja građu.

Jakovina je vanredni profesor svjetske istorije 20. vijeka i istorije Hladnog rata na Odsjeku za istoriju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Kako piše u njegovoj biografiji na sajtu hrvatske izdavačke kuće “Fraktura”, autor je knjiga “Socijalizam na americkoj pšenici” (2002), “Američki komunistički saveznik. Hrvati, Titova Jugoslavija i SAD 1945-1955” (2003), “Treća strana Hladnog rata” (2011) i “Trenuci katarze” (2013), kao i niza članaka, prije svega o spoljnoj politici Titove Jugoslavije i hrvatskoj istoriji 20. vijeka.

Posebnu pažnju u regionu izazvala je njegova knjiga “Budimir Lončar – Od Preka do vrha svijeta” (2020), posvećena životu posljednjeg šefa diplomatije SFRJ.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije