Connect with us

POLITIKA

MINISTAR PRAVDE

Milović o glasanju za Rezoluciju o Jasenovcu: Crna Gora treba da se vodi svojim interesima, a ne neke druge države

„Ne bi bilo dobro za Crnu Goru da poslije svega što smo uradili po pitanju evropskih integracija, da na kraju sve to prospemo nekim brzopletim i nedržavotvornim i potezom“, poručio je Milović, komentarišući plan parlamentarne većine da usvoji rezoluciju o Jasenovcu

Milović, Foto: Luka Zeković

Crna Gora bi trebalo da se vodi sopstvenim i interesima svojih građana i evropskog puta, a ne neke druge države i ne bi trebalo da koristi određene rezolucije da bi relativizovala druge, poručio je u intervjuu za Glas Amerike crnogorski ministar pravde Andrej Milović, komentarišući plan parlamentarne većine da usvoji rezoluciju o Jasenovcu.

Milović je istakao da podržava rezoluciju o Srebrenici o kojoj bi Generalna skupština Ujedinjenih nacija trebalo da se izjasni u četvrtak, ali da se crnogorska vlada odlučila da ne bude jedan od njenih sponzora i zbog odnosa sa Srbijom.

Milović boravi u posjeti Sjedinjenim Državama gdje se, između ostalih, sastao sa zvaničnicima Sekretarijata za pravosuđe i Federalnog istražnog biroa (FBI).

Glas Amerike: U Americi boravite u nedjelji u kojoj bi Generalna skupština Ujedinjenih nacija trebalo da razmotri prijedlog rezolucije o Srebrenici. Crnogorska vlada, koja je predložila dva amandmana, najavila je da će rezoluciju podržati, što je izazvalo oštre reakcije iz Srbije, između ostalog i ocjenu predsjednika Aleksandra Vučića da je riječ o prljavoj igri. Da li vi podržavate rezoluciju o Srebrenici i kako komentarišete reakcije iz Beograda?

Milović: Kada je crnogorska strana u pitanju, mi nikada nismo imali dilemu po pitanju Srebrenice. Međunarodni sud i međunarodne organizacije su se jasno odredili prema tom pitanju i Crna Gora kao ozbiljna država koja teži ulasku u Evropsku uniju mora da prihvati sve ono što je moderni svijet. S obzirom na to da su presude međunarodnog suda jasne, Crna Gora nema dilemu i crnogorska skupština se više puta izjasnila po pitanju Srebrenice. Jasno je da se radi o genocidu i to za nas nije ništa novo i nešto oko čega možemo imati dilemu. Jednostavno, Crna Gora kao država koja je preuzela međunarodne obaveze, mora da se ponaša u skladu sa tim obavezama.

Glas Amerike: A kako komentarišete reakcije iz Srbije na poteze Crne Gore?

Milović: To je sve politika. Živjeće se i poslije te sjednice u Ujedinjenim nacijama. Sve je to u svrhu svakodnevne politike i obraćanje biračima za prošle, predstojeće i sve druge izbore. Ne doživljavam to nešto specijalno. Regionu treba malo više državnika, a malo manje političara.

Glas Amerike: Bilo je i poziva da Crna Gora bude jedan od sponzora rezolucije o Srebrenici, što se nije dogodilo. Da li vi smatrate da je to trebalo da urađeno?

Milović: Crnogorska vlada je odlučila da mi treba da podržimo, i ja kako ministar pravde, da podržimo rezoluciju o Srebrenici na način da to ne bude kosponzorstvo, nego samo podrška. To je na neki način i odnos prema Srbiji, vi znate da Crna Gora i Srbija imaju tradicionalno dobre odnose i da su oni viševjekovni. Zbog toga se negdje Crna Gora odlučila da samo podrži rezoluciju, a da ne bude kosponzor.

Glas Amerike: Da li je bilo pritisaka iz Srbije da Crna Gora ne bude kosponzor rezolucije?

Milović: Ja kao ministar pravde nisam uočio te pritiske zato što je to ipak pitanje koje se odnosi na Ministarstvo vanjskih poslova i premijera lično. Ja ne mogu govoriti da li je bilo ili nije jer to nije uopšte u mom resoru.

Glas Amerike: Parlamentarna većina u Crnoj Gori je istovremeno u skupštinsku proceduru stavila prijedlog rezolucije o Jasenovcu. Pojedini eksperti ocjenjuju da je riječ o političkom potezu i da se time, pod pritiskom Beograda, pokušava relativizovati rezolucija o genocidu Srebrenici. Da li vi podržavate usvajanje rezolucije o Jasenovcu?

Milović: To je prije svega pitanje za Skupštinu. Mi smo odvojene grane vlasti. Ono što mislim da treba jeste da se Crna Gora vodi sopstvenim interesima i da ne treba da se vodimo tuđim interesima. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je juče rekao da on uopšte ne želi da izgovori da li je u Jasenovcu bio genocid ili ne jer bi to narušilo odnose sa Hrvatskom narednih sto godina. Vidjeli smo da srpski političari i državnici ne žele da čak to kvalifikuju kao genocid, i mislim da mi kao bilo poslanici u crnogorskom parlamentu ili ministri u vladi treba da se vodimo interesima države Crne Gore i da gledamo šta je najveći interes za nas. A najveći interes za nas je da imamo odlične odnose i sa Hrvatskom koja je naš partner na putu za Evropsku uniju i država od koje nam zavisi ulazak u EU.

Glas Amerike: Hrvatska je već na najavu te rezolucije uputila protestnu notu i ocijenila da će se to negativno odraziti na evropski put Crne Gore i bilateralne odnose sa Hrvatskom. Da li postoji opasnost da to utiče na to da li će Crna Gora dobiti pozitivan IBAR u junu?

Milović: Ja vjerujem da postoji, zbog toga kažem da Crna Gora treba da se vodi sopstvenim interesima i interesima svojih građana i svoje države i evropskog puta. A ne da se vodimo interesima neke druge države ili da prihvatamo spoljni uticaj na našu dnevnu politiku i da koristimo određene rezolucije da bi smo pravili balans nekim drugim rezolucijama ili relativizovali druge rezolucije. Ono što vjerujem jeste da će se i poslanici i ministri i vlada i parlament ponašati odgovorno prema svojoj državi i da će shodno tome vući naredne poteze. Ne bi bilo dobro za Crnu Goru da poslije svega što smo uradili po pitanju IBAR-a, pogotovo Ministarstvo pravde, Vlada Crne Gore, Ministarstvo evropskih poslova, da na kraju sve to da kažem prospemo nekim brzopletim potezom i nedržavatvornim potezom kakav može biti glasanje o rezoluciji o Jasenovcu.

Glas Amerike: Znači, Vi smatrate da poslanici ne treba da usvoje rezoluciju?

Milović: To će poslanici odrediti, to ne mogu ja uopšte kao ministar pravde ne mogu da odredim, niti sugerišem, ja samo mogu da kažem da treba da se vode državnim interesom.

Glas Amerike: Kada ste pomenuli da Crna Gora treba da se vodi svojim interesima i ne podleže tuđim pritiscima, na koje ste pritiske mislili, iz kojih zemalja?

Milović: Ne, nego da ne podleže tuđim interesima bilo da dolaze od određenih političkih subjekata ili od drugih država, mi jednostavno imamo naše interese. Crna Gora je nezavisna država koja vodi svoju politiku i shodno tome treba da se tako i ponaša.

Sa zvaničnicima u SAD i o sporazumu o ekstradiciji

Glas Amerike: Upravo ste završili razgovor za zvaničnikom američkog Sekretarijata za pravosuđe. Da li je bilo reči o konkretnim vidovima saradnje između dva ministarstva?

Milović: Jeste naravno, Crna Gora i SAD su dvije prijateljske, partnerske države čije partnerstvo traje duže od jednog vijeka, tako da američka podrška Crnoj Gori uvijek je bila značajna i ona je ključna ne samo za međunarodne stvari koje se tiču Crne Gore već i evropske integracije. SAD su voljne još snažnije da podrže Crnu Goru na tom putu, razgovarali smo o sporazumima koje SAD i Crna Gora imaju, o kojima pregovaraju i budućim sporazumima koji treba da potpišemo.

Glas Amerike: Možete li mi malo više detalja dati o sporazumima o kojima se pregovara i koji treba da se potpišu?

Milović: Razgovarali smo o sporazumu o ekstradiciji o kojem treba da pregovaramo, takođe smo razgovarali o krovnom sporazumu o saradnji koji treba da omogući da SAD pomognu crnogorskim institucijama u oblasti vladavine prava. Takođe smo razgovarali o podršci specijalnom državnom tužilaštvu i specijalnom policijskom odjeljenju. Zamolio sam američku stranu da najveću podršku koju mogu da pruže – jeste da podrže specijalno tužilaštvo jer stvarno je ipak ključno u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. Znamo da kada je poglavlje 23 u pitanju ono što nam je glavni zadatak i glavna obaveza na evropskom putu i generalno da bismo razvili crnogorski pravosudni sistem jeste upravo borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao targetiranog najvećeg problema našeg društva u prethodnim decenijama.

Glas Amerike: Da li je tokom sastanka bilo riječi o slučaju Do Kvona, kojeg potražuju SAD i da li ste donijeli odluku kojoj će zemlji biti izručen?

Milović: Ja još ne mogu donijeti odluku iz prostog razloga što čekamo drugostepenu odluku nadležnog suda, to je Apelacioni sud Crne Gore. Očekujemo da ovih dana Apelacioni sud donese odluku po pitanju žalbe koja je uložena, tako da moramo sačekati da vidimo koja je konačna odluka.

Glas Amerike: Prema posljednjem izvještaju Stejt departmenta, korupcija je i dalje veliki problem u Crnoj Gori, pravosuđe i dalje nije nezavisno, ispolitizovan je proces imenovanja sudija i tužilaca. Šta su prepreke bržem riješavanju tog problema koji postoji dugo u Crnoj Gori?

Milović: Ministarstvo pravde se bori sa tim problemima koje je adresirao Stejt department, predložili nove izmjene i dopune zakona o sudskom savjetu i sudijama, zakon o državnom tužilaštvu i zakon o specijalnom državnom tužilaštvu, i sve te izmjene koje smo radili u saradnji sa Evropskom komisijom, Savjetom Evrope, Venecijanskom komisijom i međunarodnim ekspertima doprinijeće upravo borbi za povećanje nezavisnosti i nepristrasnosti kod izbora i sudija i tužilaca i omogućiti nezavistan i samostalan rad crnogorskih pravosudnih institucija.

Glas Amerike: Prema istom izvještaju, Specijalno državno tužilaštvo je preduzelo niz akcija prema visokim zvaničnicima. Uhapšen je i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić koji se i dalje nalazi u pritvoru. Predstavnici opozicije tvrde da je riječ o političkom revanšizmu i da bi Katniću trebalo da bude dozvoljeno da se brani sa slobode, posebno imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje. Sam Katnić tvrdi da su mu ugrožena ljudska prava. Kako Vi to komentarišete , da li u ovom slučaju vidite primjese političkog revanšizma i da li je opravdana odluka da Katnić i dalje bude u pritvoru, imajući u vidu njegovo zdravstveno stanje?

Milović: O pritvoru gospodina Katnića odlučuje sud, ne odlučuje ni tužilaštvo, ni Ministarstvo pravde, niti ja kao ministar pravde, niti specijalni tužilac gospodin Novović, niti predmetni tužilac gospodin Šoškić. Oni su tražili pritvor za gospodina Katnića, sud je cijenio dokaze i sve što je priloženo i sud je taj koji je odredio da Milivoje Katnić bude u pritvoru. Dokle će on biti, ne znam, ali ono što znam jeste da apsolutno ne vjerujem da se radi o bilo kakvom političkom revanšizmu. Ne želim uopšte da sudim ko je u pravu, a ko nije, jer mi ne pripada ta uloga, ali ono što želim i jednoj i drugoj strani jeste da daju što više dokaza, da uspiju da dokažu na sudu tvrdnje koje iznose. Tužilačkoj strani želim sreću u dokazivanju da li je on kriv, dok Katniću želim svu sreću da dokaže da su te optužbe neosnovane i da je nevin. Ministarstvo pravde, kao dio izvršne vlasti, i ministar pravde moraju da se drže nepristrasno.

Ja se svakodnevno interesujem za zdravstveno stanje Milivoja Katnića, svakodnevno imam komunikaciju sa direktorom Uprave za izvršenje krivičnih sankcija. Milivoju Katniću je data najbolja moguća zdravstvena njega, ponuđen je i boravak u Kliničnkom centru, on je sve to odbio, čak i napismeno potvrdio da on to odbija. Vidimo da, nažalost, se taj slučaj malo politizuje u dnevno političke svrhe, možemo da pročitamo da mu se ne dozvoljava zdravstvena zaštita, odlazak u Klinički centar, to naprosto nije tačno. On je vođen u Klinički centar, odbio je da ostane tamo, odbija ljekarske preglede, vrlo teško se uopšte sprovode ljekarski pregledi i kontrola njegovog stanja, ali te stvari on radi svjesno i mi ne možemo ništa drugo da uradimo. Sud je odredio da on bude u pritvoru i mi ne možemo da mijenjamo sudsku odluku. Mi možemo samo da mu pružimo najbolje uslove i da brinemo o njemu svakodnevno, a po pitanju njegovog štrajka to je isključivo njegova odluka koju je on svjesno donio.

Glas Amerike: Napredak u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala između ostalog je uslov da Crna Gora od Evropske komisije dobije pozitivan IBAR, koji kao što znamo predstavlja ocjene koliko je ispunjeno privremenih mjerila u ključnim poglavljima koja se tiču vladavine prava. Da li je Crna Gora uradila dovoljno da u junu dobije pozitivan IBAR?

Milović: Crna Gora je za vrijeme 43. vlade potpuno skrenula sa evropske agende i to je potvrdio Brisel. To nisu naša dnevno politička trvenja između partija i nove i stare vlade, već je to konstatacija Brisela. 43. vlada je, možemo slobodno reći, naj anti-evropska vlada do sada. Mi smo imali vrlo težak zadatak da za vrlo kratak period vratimo fokus na evropsku agendu i da vratimo Crnu Goru na evropski put. Ja vjerujem da smo to uspjeli pogotovo što se tiče IBAR-a. Negdje oko 70 odsto stvari svakako zavisi od Ministarstva pravde koje odlično radi svoj posao. Već smo donijeli dva ključna dokumenta, radimo na izmjeni sedam do osam najbitnijih zakona u oblasti pravosuđa. To je oko 10 dokumenata na kojima trenutno radimo i koji će biti nadam se spremni u prvoj nedelji juna da budu usvojeni u crnogorskom parlamentu. I to će biti upravo ono što od nas traži Evropska komisija, odnosno Evropska unija da dobijemo IBAR.

Glas Amerike: Da li će to biti dovoljno brzo da dobijete IBAR?

Milović: Ja vjerujem da hoće. Dinamika je jako zahtjevna i jako je brz proces, ali mislim da ćemo mi uspjeti do kraja maja da završimo sve kada je u pitanju usvajanje tih akata na vladi, a onda ćemo ih usvojiti i u parlamentu.

Glas Amerike: Kako bi na to moglo da utiče to što prošle nedjelje ponovo nije izabran predsjednik Vrhovnog suda?

Milović: Izbor predsjednika Vrhovnog suda nije uslov za IBAR. I to su istakli u Briselu. Mi mijenjamo zakon o sudskom savjetu i sudijama i novo rešenje će omogućiti da se lakše izabere i predsjednik Vrhovnog suda. I usvajanje tog zakona u junu mjesecu omogućiće da već do kraja juna, početkom jula možda imamo i novi izbor za predsjednika Vrhovnog suda i nadamo se uskoro da ćemo imati predsjednika.

Glas Amerike: Pomenuli ste da je prethodna vlada bila anti-evropska, a ova evropska. Šta je sve to uradila ova vlada da bi pokazala da je pro-evropska?

Milović: Uradila je sve ono što od nas traži Brisel i svaki zadatak i uslov koji su oni targetirali u evropskoj agendi, mi smo pristupili tom uslovu i problemu i rešavamo ga aktivno, i biće riješeno u najkraćem roku. I to je nešto što ističe i Evropska unija i glavne zemlje članice.

Glas Amerike: U februaru ste isključeni iz pokreta Evropa sad, ostali ste ministar pravde u Vladi Crne Gore, da li ćete ostati u Vladi i nakon najavljene rekonstrukcije?

Milović: To pitanje prije svega zavisi od premijera. Vjerujem da, dok god imam povjerenje premijera Spajića da ću biti u Vladi, zato sam i ostao, dok god sam tu imam njegovo povjerenje i kad to ne budem imao, vjerujem da više neću biti dio Vlade. Mislim da Ministarstvo pravde radi dobro svoj posao, da smo isporučili sve ono što je potrebno za IBAR i da nastavljamo da radimo u punom kapacitetu shodno državnim intersima i crnogorskom evropskom integracionom procesu. Tako da je to pitanje za premijera i Vladu, ja svoj posao radim profesionalno i stručno, ne bavim se više politikom.

Glas Amerike: Da li će Vaš ostanak u Vladi zavisiti od IBAR-a?

Milović: Pa vjerujem da će zavisiti od IBAR-a jer to je jako bitno za nas, jednostavno to je i uslov za naš nastavak integracionog puta, a on je najviše u rukama Ministarstva pravde.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

POLITIKA

Đukanović: Nacionalistička rulja plasira izmišljotine da sam vinovnik genocida u Srebrenici

„Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli, oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je bivši predsjednik i premijer Crne Gore

Izvor: EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao je da su „bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori“ da je on ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici.
Đukanović je to rekao u intervjuu za „Pobjedu“, na podsjećanje da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na dan glasanja o njegovoj smjeni, optužio Demokratsku partiju socijalista i Đukanovića za direktnu političku i logističku ulogu u ratnim dešavanjima devedesetih godina. Mandić je tada rekao da bi se rat završio 1994. da nije bilo DPS-a i ponovio tvrdnju da je Đukanović slao gorivo u Republiku Srpsku kad je Milošević uveo sankcije na Drini.

„U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, rekao je Đukanović.

Očekivano, kako je rekao, najglasniji je pokajnik koji treba da se opravda što je „predugo morao da glumi evropejca, lojalnog Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić“.

„Tobože, u nastupu kajanja što je kao predsjednik Skupštine Crne Gore ‘u svoje i u ime NSD’ uputio saučešće sinu presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, optužio je mene i DPS da smo krivci i za produžetak rata u Bosni i Hercegovini 90-ih. Mandić, najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk. Uplašen da bi ga taj telegram mogao koštati fotelje u parlamentu, u nadi da mu i ta lažavina može biti korisna u susret predstojećim izborima“, rekao je Đukanović.

Na pitanje otkud optužbe na njegov račun za genocid u Srebrenici, Đukanović kaže da je sve mogao očekivati od „te vrste ljudi“, ali ne i da upiru prstom u njega zato što je Vlada na čijem je čelu bio „komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vrijeme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat.“

„Oni žele da zamagle činjenice, čak i ključnu da se genocid u Srebrenici desio sredinom jula 1995. godine. I da je Haški tribunal detaljno istražio sve u vezi sa tim. A da je Skupština Republike Srpske duže od dvije godine ranije, 6. maja 1993. godine odbila Vens-Ovenov plan“, dodao je.


Podsjeća i da je međunarodna zajednica i nakon toga ozbiljno radila na zaustavljanju rata.

„Kontakt grupa u kojoj su bili predstavnici Amerike, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske predložila je novi plan koji je Skupština RS takođe odbila 3. avgusta 1994. godine. Već sjutradan Vlada SRJ je naredila prekid političkih i ekonomskih odnosa sa RS i zabranila njenom rukovodstvu ulazak u SRJ i zatvorila granicu prema teritoriji koju kontrolišu bosanski Srbi. Tribunal se veoma pomno bavio i odnosom Beograda i bosanskih Srba nakon uvođenja sankcija. Samo u slučaj ‘Perišić’ imao je skoro 4.000 dokaznih predmeta, a saslušano je i više od 100 svjedoka na prvostepenom suđenju. Utvrđeno je da je Vojska SRJ pružala veliku logističku pomoć Vojsci Republike Srpske (municiju, gorivo, rezervne djelove, obuku i tehničku pomoć). Utvrđeno je da je 1993, kada je odbijen Vens-Ovenov plan, 99,6 odsto budžeta RS dolazilo iz Beograda. Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije.“

Nije im, kako je rekao, za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima „pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici“.

„Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je Đukanović.
Kaže da Mandić, u žaru borbe za funkciju u Skupštini, kao da nije svjestan „svih gluposti koje izgovara“.

„Njegova tvrdnja da se rat mogao završiti ’94, mogla bi da sugeriše da je RS bez pomoći Crne Gore bila pred porazom, pred kapitulacijom. On, koji nema ni toliko političke hrabrosti da stane iza svog telegrama saučešća. Sam tvrdi da nije poznavao Ratka Mladića, pravdajući se da je saučešće uputio vođen crnogorskom tradicijom. Nije naša tradicija slanje telegrama kad umre neko koga ne poznajete. Ipak će biti da je kod Mandića u pitanju četnička ideologija, a ne tradicija.“

„U njegovu odbranu velikosrpski hor u crnogorskom parlamentu navodi da sam ja uputio telegram kad je umro Slobodan Milošević. To jeste tačno, ali postoji suštinska razlika. Prvo, Slobodan Milošević je umro prije izricanja presude u Hagu. Sem toga dugo sam ga poznavao, i značajno duže politički ratovao sa njim nego sarađivao. U tom slučaju bi se zaista moglo govoriti o tradiciji. Drugo, meni nije padalo na pamet da se ikome pravdam zbog toga.“

„Želim još da podsjetim da je sve počelo mnogo ranije, od jednog drugog Mandića, Momčila, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske, a prihvaćeno od strane zlomislećih ljudi u Crnoj Gori, u Srbiji i u RS. Kao osveta zato što je svojevremeno uhapšen u Crnoj Gori po potjernici BiH i predat njihovim organima. Anticrnogorsko djelovanje familije Mandića ima i porodičnu genezu. Što potvrđuje iskustvo iz sudbonosne beogradske ‘bitke za Nikšić’. Da završim porukom: Ne mogu oni svoju istorijsku ni aktuelnu sramotu prikriti ni onda kad posegnu za Đukanovićevim imenom“, kazao je Đukanović.


„Euro model je obrazac neodgovorne populitičke politike“


Nekadašnji premijer smatra da je „Euro model“ koji je najavio predsjednik Vlade Milojko Spajić „obrazac neodgovorne populističke politike“ koja, „nažalost, danas dominira u zapadnoj hemisferi globalne političke scene“.

„Može se slobodno reći i da to nije politika, nego prizemno politikanstvo, koje se u suštini svodi na otvorenu izborno-političku korupciju. Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani trebaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda građana je najvažniji cilj svake, iole odgovorne ekonomske politike. Zapravo, to mora biti smisao bavljenja politikom“, ističe Đukanović.

Kaže da „iza ove tačke opšteg konsenzusa moramo uočiti demarkacionu liniju ozbiljne, kompetentne, nacionalno odgovorne politike i politikanstva, manipulacije i prevare.“

„Zastupnici i protagonosti ozbiljne politike će ljudima čijom budućnošću upravljaju u velikoj mjeri, objasniti da imaju plan sistematskog rasta ličnih primanja koji mora biti zasnovan na prethodno ostvarenom rastu produktivnosti i realno stvorenoj novoj vrijednosti. I ne zebem, građani će to lako razumjeti, jer ogromna većina njih baš tako živi. Veću potrošnju domaćinstva prethodno obezbijede većim prihodima.“

Drugi, kako je rekao, „avanturisti i prevaranti“ će ponuditi veća primanja, bez prethodnog stvaranja, sve dok ne ostvare svoj cilj, „a kad dođe račun za tu iluziju oni neće biti tu.“

„Takvom ponudom biračima pred izbore neodgovorna vlada se poigrava sa primarnim, egzistencijalnim porivom većine ljudi da nezavisno od rezultata rada ostvare bolje zarade i viši životni standard. Nema tu ništa novo i originalno u Euro modelu – to je dosljedni produžetak manipulacije lansirane programima Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Igra se, dakle, egzistencijom građana i u krajnjem ugrožava opstanak države na čijem je čelu.“

„Kako to izgleda? Administrativno propisane veće plate bez pokrića u produktivnosti i realno novom društvenom proizvodu služe za lakše dobijanje bankarskih kredita i sva ta novčana masa povećava tražnju za robama i uslugama, što neizbježno podiže cijene i zahuktava inflaciju“, rekao je on.

Kaže da Vlada koja „ne mari za posljedice“ po nacionalnu ekonomiju zadovoljno trlja ruke, jer će od veće potrošnje naplatiti više PDV-a i time, makar za nekoliko mjeseci, obezbijediti isplatu predizborno obećanih plata i penzija.

„Kad shvate da ni tako naplaćeni PDV neće biti dovoljan, povećaće njegovu stopu. Podrazumijeva se, zaustaviće investicije jer je jedino važno da budžet izvrši ulogu računovodstva i isplati lična primanja. Kad se, opet neizbježno, pokaže da ni ti prihodi sa uvećanim poreskim stopama, ni ušteda zbog izostanka investicija, ni dugovanja privredi po osnovu izvršenih ugovora sa Vladom, ni kašnjenja u vraćanju PDV-a preduzećima nijesu dovoljni za isplatu primanja – opet će se zadužiti u inostranstvu.

„Što su tako očigledne i potpuno dogledne posljedice ovakvog avanturizma? Zaposleni i penzioneri će nominalno dobiti veću platu i penziju za koju će, zahvaljujući inflaciji moći da kupe manje roba i usluga nego ranije kad su njihova primanja bila niža. Jednostavno, puni krug u prazno“, kazao je Đukanović.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

RSE: Hrvatska iznijela osam uslova Crnoj Gori prije članstva u EU

U dokumentu, u koji je Rradio Sloboda Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“

Hrvatska je državama članicama Evropske unije (EU) poslala dokument u kojem predstavlja svoju poziciju o otvorenim pitanjima sa Crnom Gorom, navodeći uslove koje Podgorica mora da ispuni prije nego što postane članica evropskog bloka, saznaje Radio Slobodna Evropa (RSE) iz diplomatskih izvora.

Kako navodi RSE, dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom ove sedmice, a dio hrvatskih zahtjeva direktno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, i 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.

U dokumentu, u koji je RSE imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“.

Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.

Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.

Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj,

očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu,

kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.

Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.

Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji,

kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.

Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora, prema navodima RSE, ne može da zatvori od 2024. godine zbog protivljenja Hrvatske, nakon što je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Jasenovcu.

Zagreb traži povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.

Drugi zahtjev odnosi se na granicu između dvije države. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje granice između republika, u skladu sa principom uti possidetis juris, kao i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.

Prema navodima iz dokumenta, Hrvatska bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez utvrđivanja rokova za taj proces.

Hrvatska je u dokumentu istakla da je dosljedno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vrijedan osam miliona eura.

Istovremeno, Zagreb tvrdi da su „neočekivani jednostrani potezi“ crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.

Prema dokumentu, Hrvatska je Crnoj Gori još u decembru 2023. predala neformalni dokument (non-paper) sa spiskom otvorenih pitanja, koji je podijelila i sa državama članicama i Evropskom komisijom.

Bilateralne konsultacije održane su u januaru i maju 2025, a ministri spoljnih poslova dvije zemlje sastali su se tokom ove godine desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba.

„Nijedno od otvorenih pitanja još nije riješeno“, navodi se u dokumentu.

Hrvatska je poručila da želi da olakša, a ne da opstruira crnogorski pristup, i da su njeni zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.

(MINA)

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Mandić ostaje predsjednik Skupštine: Nije bilo većine za njegovu smjenu

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik

Skupština Crne Gore tajnim glasanjem nije razriješila Andriju Mandića sa funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore.

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik.

Uručeno je i nađeno 80 glasačkih listića, od kojih važećih 78, a nevažećih dva.

Tokom glasanja Mandić je na mjestu na kojem sjedi zaokružio opciju na listiću, da bi kasnije kazao “Ja pogriješih, zaokružio sam ‘Za’”, a sekretar Skupštine Boban Stanišić mu je kazao: “Nijeste nego protiv. Protiv, vidio sam”.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije