Izvršni direktor beranskog Rudnika uglja Nikola Šćekić potvrdio je u izjavi za “Vijesti” da su se nedavno u Rudniku sreli predstavnici Ministarstva kapitalnih investicija (MKI), vlasnik Rudnika Miloš Zečević i predstavnici poljske firme “Karbon majning”, jedne od najpoznatijih u Evropi u svojoj branši.

”Obišli smo zajedno jamu i sagledali stanje u rudniku. Razgovaralo se otvoreno. Ne mogu reći da ima nekog konkretnog dogovora, ali su predstavnici poznate poljske kompanije izrazili ozbiljnu zainteresovanost da se angažuju kao podizvođači i da pomognu u unapređenju proizvodnog procesa”, kazao je Šćekić za ovaj medij.

On je objasnio da pregovore sa MKI vodi direktno vlasnik firme “Metalfer” iz Sremske Mitrovice, u čijem posjedu se rudnik nalazi.

Do sada je priča o pokretanju proizvodnje iz neobjašnjivih razloga poprimila obrise bajkovitosti, ali su se ovih dana otvorile izvjesne pozitivne perspektive.

”Vlasnik Miloš Zečević rekao je da je zadovoljan i da to možemo prenijeti radnicima i zainteresovanoj javnosti. Ne želimo da ulivamo neki neosnovan optimizam, ali sada se otvaraju neke mogućnosti koje daju izvjesnu nadu da bi proizvodnja mogla biti pokrenuta”, rekao je Šćekić.

Prema njegovim riječima, “Karbon mejning” jedna je od najpoznatijih u Evropi i upravo u ovom trenutku energetske krize zbog rata u Ukrajini, pomažu da se aktiviraju rudnici po Evropi.

”Zbog svega toga raduje nas činjenica da su bili i u Beranama i da su pokazali interesovanje. Da ovaj rudnik nije kako treba, ne bi oni iskazivali otvorenu spremnost za ulazak u posao, čak ni u ulozi podizvođača”, kazao je Šćekić.

Tako bi nakon tačno dvije godine, Rudnik uglja u Beranama mogao ponovo da počne s radom. To su potvrdili i iz MKI. I oni su kazali da se rješenje traži u trouglu između države, sadašnjeg vlasnika i potencijalnog partnera. Problem je, međutim, to što rudnik nekako treba učiniti isplativim, pišu „Vijesti“.

Najava da bi Rudnik uglja u Beranama mogao ponovo krenuti s radom, obradovala je bivšeg radnika Ratka Šekularca.

”Kada smo ostali bez posla, mnogi od radnika su trbuhom za kruhom otišli iz Berana. Ja evo nisam, i radujem se mogućnosti da ponovo počenem da radim u rudniku”, kaže Šekularac.

On je jedan od oko 150 radnika koji su ostali bez posla prije skoro dvije godine kada je stala proizvodnja u rudniku.

Vlasnik beranskog rudnika, firma “Metalfer” iz Srbije, ostala je dužna doprinose za 123 radnika za dvije i po godine. Ukupni dugovi pri zatvaranju iznosili su oko pola miliona eura, kaže poslanica Pokreta za promjene (PZP) Jovanka Bogavac, koja je u ovom rudniku na različitim pozicijama provela skoro dvije decenije.

”Neisplativost proizvodnje glavni je problem rudnika, koji je sav ugalj plasirao Termoelektrani Pljevlja. Cijena uglja i cijena prevoza rude od Berana do Pljevlja, mogli bi biti rješenje za ovu situaciju”, kaže Bogavac.

Prema njenom mišljenju, u slučaju otvaranja rudnika, od njega se ne može očekivati veliki profit, ali može veliki interes za širu društvenu zajednicu, prije svega preko zapošljavanja.

Bogavac ističe da je ovaj rudnik uglja otvaran kad je bio u mnogo gorem stanju, a da se sada sa proizvodnjom može krenuti već za dva mjeseca.

Upravo se ona izborila za amandman koji rudarima garantuje da će biti obuhvaćeni zakonom o ostvarivanju prava na finansijsku pomoć radnicima koji su bili zaposleni u privrednim društvima u sektoru rudarske i metalske industrije.

Beranski rudari sada sa nestrpljem iščekuju da li će biti nešto od najavljenog pokretanja proizvodnje, željni posla i duboko svjesni da je, kako kažu, velika grehota da ovaj rudnik na sjeveru države, sa ogromnim rudnim rezervama “crnog zlata” ne radi.

Jedan od njih, koji nije želio da mu se pominje ime, navikao na životu i rad u jami, priznaje da je to teško zarađena kora hljeba, ali zato siguran i jedini prihod u njegovom domaćinstvu.

“U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima. Od kada je rudnik zatvoren meni i supruzi nije prostalo ništa drugo da obrađujemo zemlju da bi prehranili i školovali djecu. Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže rudar mlađe generacije.

Samo rezerve jame Petnjik oko šesnaest miliona tona

Poslije šest godina, u trenutku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji, kompanija se odjednom našla na koljenima.

Proizvodnja je prekinuta baš u ovo vrijeme prije dvije godine, a šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo je bez posla

Iz “Metalfera” je tada rečeno da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini.

Rudnik uglja za Berane ima posebnu vrijednost, jer osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega je u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih.

Bilansne rezerve samo jame Petnjik su oko šesnaest miliona tona. Jama Petnjik beranskog Rudnika mrkog uglja otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Sada se govori o planovima koje su iskazali Poljaci da se prokopa tunel od Petnjika do Budimlje i da se rudnik do separacije i praonice dovozi tim tunelom, i time uštede troškovi transporta.