Nezakonit angažman u službi admirala u penziji i bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore Dragana Samardžića, nakon što je ispunio zakonske uslove za obavezan odlazak u penziju, poreske obveznike u Crnoj Gori koštalo je ukupno preko 400.000 eura.

Od toga je preko 202 hiljade eura za zarade i naknade koje je Samardžić primio od maja 2018. kada je ispunio uslove za odlazak u penziju, do kraja decembra 2021., kada ga je tamo poslala bivša ministarka odbrane Olivera Injac.

To pokazuju podaci do kojih su “Vijesti” došle na osnovu dostupnih informacija o primanjima Samardžića u vrijeme dok je bio stalni vojni predstavnik Crne Gore (vojni ataše) u više država, odnosno međunarodnih vojnih organizacija.

Samardžić je i nakon 55 godina, dok je bio na dužnosti vojnog atašea u Austriji, ispunio zakonske uslove za obavezan odlazak u penziju. Tadašnji ministar odbrane Predrag Bošković (DPS) za čijeg je mandata Samardžić stekao uslove da bude penzionisan, prema javno dostupnim podacima nikada nije donio rješenje da se admiralu oficijelno produži aktivna služba za još dvije godine – na koliko je to maksimalno po zakonu, moglo biti urađeno.

Iz Ministarstva odbrane koje sada vodi Raško Konjević (SDP) nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” stim u vezi, niti molbe da se dostavi rješenje Boškovića iz maja 2018. o oficijelnom produžetku Samarždićeve vojne službe za još dvije godine, u skladu sa Zakonom o Vojsci Crne Gore. Iz MO nisu odgovorili ni na pitanje na osnovu čega, ako takvo rješenje ministra ne postoji, je Samardžič bio u aktivnoj vojnoj službi od maja 2018. do kraja decembra 2021.

Za to vrijeme kada formalno-pravno on nije mogao biti u aktivnoj vojnoj službi, Samardžić je u platama, porezima i doprinosima i ostalim prinadležnostima koje je primao iz budžeta MO, poreske obveznike Crne Gore koštao najmanje 400.000 eura.

Od 1. juna do 31. decembra 2018. Samardžič je imao prosječnu zaradu 865,54 eura, pa je u tom periodu primio 6.058,78 eura. Međutim, glavni izvor njegovih prihoda, budući da je radio u vojnoj diplomatiji, tada su bili tzv. “uvećani troškovi života i uslova rada u zemlji prijema”. Oni su iznosili neto 3.745 eura, što znači da je po tom osnovu Samardžič za sedam mjeseci 2018. prihodovao još 26.715 eura.

Time je ukupan neto iznos bio 32.778,78 eura ili u prosjeku 4.682,68 eura mjesečno.

Računica pokazuje da je naredne, 2019. Samardžić po istom osnovu inkasirao 55.692,84 eura ili u prosjeku 4.641,07 eura mjesečno.

Naredne 2020. admiral je ovim redovnim prohodima priključio još jedan – naknadu za izdržavane članove porodice u prosječnom neto mjesečnom iznosu od 109,20 eura koja mu je te godine isplaćena za pet mjeseci. Stoga su njegovi ukupni neto prohodi 2020. iznoslili 56.362,92 eura ili u prosjeku 4.696,91 euro mjesečno.

U posljednjoj godini rada – 2021. ukupni prohodi iznosili su 57.545,48 eura ili u prosjeku 4.795,45 eura mjesečno.

Tako je za 43 mjeseca (1. jun 2018 – 31. decembar 2021) svoje diplomatske službe u Beču i Briselu, u kojoj se nalazio bez zvaničnog Rješenja MO o produžetku službe nakon sticanja uslova za penzionisanje, Dragan Samardžić iz državnog budžeta na svoj tekući račun primio ukupno 202.380,02 eura ili u prosjeku 4.818,57 eura mjesečno.

Uz to, prema tvrdnjama dobro obaviještenog izbora “Vijesti” iz MO, država je za njega potrošila i dodatnih 50.906, 94 eura na ime troškova za penzijsko-invalidsko i zdravstveno osiguranje.

Sagovornik je objasnio da su i ti troškovi u prosjeku veći za 49 odsto od bruto iznosa Samardžičevih odnovnih mjesečnih plata. Tako je država za PIO i zdravstrvneno osiguranje platila 9.042, 92 eura u 2018, 15.352,64 eura u 2019., 15.749,30 eura u 2020. i 16.062,84 eura u 2022. godini.

U skladu sa Uredbom o zaradama i drugim primanjima vojno-diplomatskih predstavnika, kako navodi izvor, troškovi zakupa stana iznose 85 odsto od naknade za uvećane troškove života i rada u zemlji prijema. Iz toga prostiče da je ona iznosila u prosjeku 3.183 eura koliko je na ime zakupa stana sa pripadajućim režijama mjesečno takođe plaćano admiralu.

Na ime troškova zakupa stanova Draganu Samardžiću sa porodicom u Beču i Briselu od 1. juna 2018. do 31.12. 2021. iz budžeta MO je još isplaćeno 133.686,00 eura, tvrdi izvor “Vijesti”.

Na ovo treba dodati i još neutvrđeni iznos koji se mjeri sa ukupno više desetina hiljada eura koje je Samardžić u ta 43 mjeseca “ilegalne službe” dobio za službeno putovanje van mjesta službovanja (avionske karte, troškovi hotelskog smještaja i pripadajuće dnevnice) kao i troškove goriva za službeno auto koje je imao na raspolaganju.

Iz MO nisu stigli odgovori na pitanja “Vijesti” o uplatama po svim osnovama admiralu u vrijeme dok je on službovao u vojnoj dipomatiiji bez zvaničnog rješenja o produženju aktivne vojne službe.

ASK: Vojni atašei nisu javni funkcioneri

Na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) nema imovinskih kartona Samardžića za posljednje dvije godine. Posljednja prijava je iz 2018., na osnovu prestanka funkcije načelnika GŠ. On je tu naveo da prima platu od 743,17 eura i naknadu za uvećane troškove života od 3.745 eura mjesečno. Tada je već bio stupio na novu dužnost izaslanika odbrane u Austriji.

U tom trenutku imao je stan od 102 kvadrata u Tivtu, a vraćao dva kredita – potrošački u kiznosi od 35.000 eura sa mjesečnom ratom od 950 eura i stambeni koji mu je 2010. dala Vlada od 45.540 eura sa ratom od 186,76 eura. Na pitanje zašto Samardžićevih, ali i imovinskih kartona ostalih crnogorskih vojnih atašea koji službuju po našim ambasadama i diplomatskim predstavništvima po svijetu, nema na sajtu ASK, iz te Agencije su odgovorili da vojni atašei nisu javni funkcioneri Ii stoga nemaju obavezu da prijavljuju imovinu. “Vojni predstavnici i izaslanici odbrane Crne Gore nijesu evidentirani u Registru javnih funkcionera, zbog čega admiral u penziji Dragan Samardžić, kao vojni predstavnik Crne Gore u NATO i Evropskoj uniji u Briselu, nije imao obavezu dostavljanja izvještaja o prihodima i imovini. Agencija za sprečavanje korupcije je započela proces izrade Liste javnih funkcija, kojom će biti tretirano i predmetno pitanje”, navodi ASK.

Konzuli i ambasadori imaju zakonsku obavezu da prijavljuju imovinu.

Dugogodišnja karijera u sjenci sumnji za ratne zločine

Samardžić je nakon zavšene Mornaričke vojne akademije u Splitu, profesionalnu vojnu karijeru počeo 1985. u nekadašnjoj Jugoslovenskoj Ratnoj Mornarici, da bi kasnije službovao i u Vojsci Jugoslavije, odnosno Vojsci Srbije i Crne Gore. Nakon sticanja crnogorske nezavisnosti koja ga je zatekla u činu kapetana bojnog broda na mjestu komandanta tadašnje Mornarice VSCG, obavljao je niz visokih dužnosti u Vojsci Crne Gore i Ministarstvu odbrane.

Iako zakon dozvoljava maksimalno pet godina, on je devet godina bio načelnik Generalštaba VCG, nakon čega je bio vojno-diplomatski predstavnik Crne Gore na rezidentnoj osnovi u Austriji. U martu 2020 godine bivše DPS državno rukovodstvo ga je postavilo na dužnost vojnog predstavnika Crne Gore pri NATO i EU u Briselu, a sa koje je penzionisan u januaru ove godine. Nakon toga, on se aktivirao na društvenim mrežama i u javnosti, žestoko kritikujući bivšu Vladu premjiera Zdravka Krivokapića, Injac i političke neistomišljenike DPS-a, a javno se založio i za formiranje “nove, prave crnogorske stranke”.

Protiv njega je nedavno Specijalno državno tužilaštvo formiralo krivični predmet zbog moguće uloge u ratnim zločinima protiv civilnog stanovništa počinjenog u jesen 1991. u Dalmaciji. On je negirao povezanost sa granatiranjem civilnih ciljeva u Splitu 15. novembra 1991. sa grupe brodova JRM među kojima je bila i raketna topovnjača RTOP-406 kojom je Samardžić komandovao, ustvrdivši da sa “mog broda nijedna granata nije ispaljena na Split”.

(Izvor: Vijesti)