Connect with us

BALKAN I SVIJET

ZEMLJOTRES U TURSKOJ

Preživjela žena zakopana ispod ruševina sa novorođenim sinom (FOTO)

„Kako je zemljotres bivao sve jači, pao je zid, soba se tresla, a zgrada je počela da se pomjera. Kad se sve zaustavilo, nisam shvatila da sam propala jedan sprat. Dozivala sam ih, ali nije bilo odgovora“, priča Nekla koja je drugog sina nazvala Jagiz, što znači „hrabri“

Prošlo je 7 dana otkako je Tursku i Siriju pogodio smrtonosni zemljotres, u kom su stradale desetine hiljada ljudi. Ali usred svog tog očaja, bilo je i priča o „čudima“. Ovo je jedna od njih.

Kad je Nekla Kamuz 27. januara rodila drugog sina, nazvala ga je Jagiz, što znači „hrabri“.

Samo deset dana kasnije, u 04.17 po lokalnom vremenu, Nekla je bila budna hraneći sina u njihovom domu u južnoj turskoj pokrajini Hataj.

Nekoliko trenutaka kasnije, bili su zatrpani ogromnom količinom ruševina.

Nekla i njena porodica živeli su na drugom spratu moderne petospratnice u gradu Samandagu.

Bila je to „lepa zgrada“, kaže ona, i osećala se bezbjedno u njoj.

Nije mogla ni da pretpostavi da će toga jutra najšira oblast biti razrušena u zemljotresu, a da će zgrade na svakom koraku biti oštećene i uništene.

„Kad je započeo zemljotres, želela sam da odem do svog muža koji se nalazio u susednoj sobi, a on je želeo to isto“, kaže ona.

„Ali dok je pokušavao da dođe do mene sa našim drugim sinom, na njih je pao orman i nisu mogli da se pomere.

„Kako je zemljotres bivao sve jači, pao je zid, soba se tresla, a zgrada je počela da se pomera. Kad se sve zaustavilo, nisam shvatila da sam propala jedan sprat. Dozivala sam ih, ali nije bilo odgovora.“

Foto: BBC

Tridesettrogodišnjakinja se zatekla ležeći sa bebom na grudima, koju je još uvek držala u rukama.

Orman koji se srušio pored njih spasao im je živote sprečivši da ih ne zdrobi ogroman komad betona.

Njih dvoje će ostati u tom položaju skoro četiri dana.

Dan prvi

Ležeći u pidžami pod ruševinama, Nekla nije mogla da vidi ništa sem „mrklog mraka“.

Morala je da se osloni na druga čula da bi razlučila šta se dešava.

Na njeno veliko olakšanje, odmah je osetila da Jagiz još diše.

Zbog prašine, isprava je imala problema sa disanjem, ali kaže da se ona ubrzo slegla. Bilo joj je toplo u ruševinama.

Osećala je da su joj ispod leđa dečje igračke, ali nije mogla da se pomeri da vidi ili da se namesti da joj bude udobnije.

Pored ormana, meke kože novorođenog sina i odeće koju su nosili, nije mogla da oseti ništa drugo sem betona i krša.

U daljini je čula glasove.

Pokušala je da dozove pomoć i da udara u orman.

„Ima li nekoga? Da li me neko čuje?“, dozivala je.

Kad to nije funkcionisalo, uzimala bi male komadiće krša koji je pao pored nje.

Udarala je njima u orman, nadajući se da će to biti glasnije.

Plašila se da udara u površinu iznad sebe u slučaju da se obruši.

I dalje niko nije odgovarao.

Nekla je shvatila da postoji mogućnost da niko ne dođe.

„Bila sam prestravljena“, kaže ona.

Život pod zemljom

U mraku ispod ruševina, Nekla je potpuno izgubila osećaj za vreme.

Život nije trebalo da ispadne ovakav.

„Planiraš mnogo stvari unapred kad dobiješ bebu, a onda… odjednom se nađeš pod ruševinama“, kaže ona.

Ipak, znala je da mora da se stara za Jagiza i uspevala je da ga doji u skučenom prostoru.

Nije bilo izvora vode ili hrane do kog je mogla sama da dođe.

Iz očaja, pokušala je da pije vlastito mleko iz dojke, ali nije uspela.

Nekla je mogla da čuje rad bušilica iznad sebe i da čuje korake i glasove, ali su ti prigušeni zvuci delovali kao da su predaleko.

Odlučila je da čuva snagu i da ostane tiha sve dok se glasovi iznad nje ne približe.

Foto: BBC

Stalno je mislila na svoju porodicu – bebu na svojim grudima i muža i sina izgubljene negde u kršu.

Brinula se i za druge najmilije pitajući se kako su prošli u zemljotresu.

Nekla nije mislila da će uspeti da se izvuče iz ruševina, ali Jagizovo prisustvo joj je davalo razlog da ne prestane da se nada.

On je veći deo vremena spavao, a kad bi se probudio uplakan, u tišini bi ga podojila dok se ne smiri.

Spasavanje

Posle više od 90 sati provedenih ispod zemlje, Nekla je čula lavež pasa.

Pitala se da li sanja.

Lavež su pratili glasovi ljudi.

„Jesi li dobro? Kucni jednom ako jesi“, dozivao ju je jedan iz ruševina. „U kom stanu živiš?“

Pronašli su je.

Spasioci su pažljivo kopali u zemlji da bi je locirali, dok je ona držala Jagiza.

Mrak je razbio snop svetla koji joj je zasvetlio u oči.

Kad je spasilački tim iz Vatrogasne brigade istanbulske opštine pitao koliko je star Jagiz, Nekla nije mogla da im kaže.

Samo je znala da je bio 10 dana star kad je udario zemljotres.

Kada je predala Jagiza spasiocima, Nekla je odnesena na nosilima ispred nečega što je delovalo kao velika masa ljudi.

Nije uspevala da prepozna nijedno lice.

Dok je unošena u bolnička kola, tražila je potvrdu da je i njen drugi sin spasen.

Posle ruševina

Kad je stigla u bolnicu, Neklu su dočekali članovi porodice koji su joj rekli da su njen muž Irfan, sa kojim je u braku šest godina, i njen trogodišnji sin Igit, spaseni iz ruševina.

Ali oni su prebačeni u više sati udaljenu bolnicu u pokrajini Adana, zato što su pretrpeli teške povrede nogu i stopala.

Neverovatno, ali Nekla i Jagiz nisu pretrpeli nikakve ozbiljne fizičke povrede.

Zadržani su 24 časa u bolnici na posmatranju pre nego što su pušeni da idu.

Nekla nema više kuću kojoj može da se vrati, ali ju je član porodice doveo u priručni plavi šator napravljen od drveta i cerade.

Unutra ih ima ukupno 13 – svi su oni izgubili domove.

U šatoru, porodice ispomažu jedni druge, kuvajući kafu na malom šporetu, igrajući šah i razmenjujući priče.

Nekla se „trudi“ da se pomiri s onim što joj se desilo.

Ona kaže da svoj život duguje Jagizu.

„Mislim da u slučaju da moja beba nije bila dovoljno snažna da izađe na kraj s ovim, ne bih mogla ni ja“, objašnjava ona.

Njen jedini san za svoga sina je da ne mora nikada više da iskusi ništa slično.

„Veoma sam srećna što je novorođenče i što se neće sećati ničega“, kaže ona.

Nekli stiže poziv i ona se smeška. Iz bolničkog kreveta joj se smeju i mašu Irfan i Jigit Kerim.

„Zdravo, ratniče, kako si, sine moj?“, pita Irfan bebu preko ekrana.

(BBC na srpskom) 

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

BALKAN I SVIJET

Herojski potez: Direktor škole spasio 900 djece od poplava u Nepalu

Naredio evakuaciju 10 minuta prije smrtonosne bujice

Foto: Facebook/Rajendra Dawadi

Direktor škole u Nepalu uspio je spasiti živote oko 900 učenika nakon što je nekoliko minuta prije katastrofalnih poplava dobio upozorenja o nadolazećoj bujici.

Rajendra Dawadi, direktor srednje škole Tribhuvan Trishuli u okrugu Nuwakot, za BBC je ispričao kako je u samo nekoliko minuta donio odluku koja je mogla biti presudna za stotine djece. U 9:10 sati po lokalnom vremenu dobio je četiri telefonska poziva s upozorenjima da se približava velika poplava. Nakon toga nije želio riskirati.

Odmah je naredio evakuaciju učenika prema višem terenu, dok je autobusima koji su prevozili djecu poručeno da se okrenu i napuste ugroženo područje.

„Da nismo brzo donijeli odluku, da je prošlo još 10 minuta, niko od nas – ni učenici ni ja – danas ne bi mogao razgovarati s vama“, kazao je Dawadi.

Posebno ga je uvjerila informacija jednog roditelja koji je stigao u školu kako bi odveo svoju kćerku.

„Roditelji ne dolaze po djecu bez ozbiljnog razloga. Tada sam znao da ne smijem izgubiti ni sekundu“, ispričao je direktor.

Škola zatrpana blatom

Ubrzo se pokazalo koliko je odluka bila važna. Razorne poplave pogodile su Nepal, a školski kompleks Tribhuvan Trishuli zatrpan je ogromnom količinom blata i nanosa.

Dawadi kaže da je voda stigla nevjerovatnom brzinom. Zgrada internata udaljena svega oko 100 metara od rijeke gotovo je odmah bila poplavljena.

Učenici i nastavnici uspjeli su se prvo povući nekoliko stotina metara uzbrdo, a potom su nastavili prema obližnjem selu. Zbog uništenih puteva i poremećenog saobraćaja, mnogi su tamo ostali zarobljeni dvije noći prije nego što su spasilačke ekipe uspjele doći do njih.

Među učenicima je bila i 16-godišnja Yunisha Amatya.

Ona kaže da je sa prijateljima uspjela pobjeći svega nekoliko sekundi prije nego što je bujica zahvatila područje.

„Preživjeli smo za samo 10 sekundi“, rekla je Yunisha.

Učenici su izašli kroz uski prolaz iza škole i penjali se prema višem terenu. Yunisha kaže da joj je bilo teško hodati, pa su joj prijatelji pomagali.

„Ubrzo je pijaca nestala pred mojim očima“, ispričala je.

Otac mislio da je izgubio kćerku

Dok su se učenici borili da dođu do sigurnog mjesta, njihove porodice nisu znale šta se događa.

Yunishin otac Yubaraj Amatya odmah je krenuo prema školi nakon što je čuo za poplavu. Pokušavao je dobiti kćerku telefonom, ali se nije javljala.

Kada je stigao do područja škole, ugledao je razmjere katastrofe.

„Trishuli Bazaar je cijeli odnijela poplava i pomislio sam da moje kćerke više nema“, ispričao je.Gotovo sat vremena nije znao je li Yunisha živa. Onda je telefon konačno zazvonio.

„Kada je konačno primila moj poziv, nisam mogao zaustaviti suze. Dvoje rođaka koji su bili sa mnom također su plakali i zagrlili me“, rekao je.

Yunisha se prisjetila trenutka kada je, nakon dolaska na sigurno, razgovarala s ocem.„Bio je uplakan i tada nisam mogla izgovoriti ni riječ“, kazala je.

Nakon tri dana ponovo je bila sa svojom porodicom.

Ipak, katastrofa je ostavila i pitanje šta dalje. Yunisha sada brine kako će nastaviti školovanje jer je škola uništena i možda će morati nastaviti obrazovanje na drugom mjestu.

„Ako budem morala promijeniti školu, nedostajat će mi stari prijatelji i bit će mi teško steći nove“, kazala je.

Direktor Dawadi smatra da bi bolji sistemi ranog upozoravanja, uključujući sirene i automatske obavijesti o evakuaciji, mogli pomoći da se stanovništvo još ranije skloni na sigurno.

Ipak, uvjeren je da je njegova odluka da odmah reaguje spriječila tragediju nesagledivih razmjera.

„Da sam odlučio zatvoriti školu kasnije, možda ništa ne bi ostalo. Samo bi zvono zvonilo u 9:30“, kazao je.

Izvor: BBC

Nastavite sa čitanjem

BALKAN I SVIJET

Preminuo Ratko Mladić

U 84. godini

U 84. godini života, u pritvorskoj jedinici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Ševeningenu, preminuo je general Ratko Mladić, saznaje Euronews Srbija.

Vijest o smrti generala potvrdila je njegova porodica.

General Mladić je doživeo više moždanih udara, nakon čega se njegovo stanje, koje je već bilo jako loše, dodatno pogoršalo.

Porodica i ljekari su više puta upozoravali na stanje u kojem se general nalazio i zahtijevali puštanje iz zatvora na dalje liječenje, ali su svi takvi zahtjevi odbijeni od strane nadležnih organa u Hagu.

Informacije o datumu i mjestu sahrane biće saopštene naknadno.

Ratko Mladić pravosnažno je u Hagu osuđen 8. juna 2021. za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

U pritvoru pod nadzorom Međunarodnog mehanizma je od hapšenja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji.

Presudom suda u Hagu utvrđeno je da je kriv za genocid nad oko 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN u ljeto 1995, progon i prisilno premještanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje civila tokom opsade Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN kao talaca tokom NATO bombardovanja 1995. godine, ukazala je ranije Slobodna Evropa.

Nastavite sa čitanjem

BALKAN I SVIJET

Bosanka Almasa Cajić osvojila 2 miliona dolara na lutriji u Americi

Uplatila 1 dolar više i osvojila 2 miliona

Foto: Massachusetts State Lottery

Almasa Cajić iz Lina osvojila je 2 miliona dolara na Powerballu, a dio nagrade će da potroši na kupovinu kuće u BiH.Zvaničnici Lutrije države Masačusets identifikovali su mještanku koja je osvojila 2 miliona dolara na Poverbolu (Powerball) istog dana kada je neko u Ilinoisu osvojio 1,04 milijarde dolara.

Cajić je kupila je dobitni listić u prodavnici u Istočnoj aveniji u Moldenu. Prodavnica će dobiti bonus od 20.000 dolara za prodaju dobitnog listića, piše NBC Boston.

Cajić je osvojila nagradu nakon što se prvih pet brojeva na njenom listiću poklopilo sa prvih pet brojeva izvučenih prošle srijde, saopštili su zvaničnici lutrije. Doplatom opcije „Power Play“ za dodatni 1 dolar, uspela je da nagradu od 1 miliona pretvori u 2 miliona dolara. Da bi se osvojio glavni džekpot, svih pet dobitnih brojeva plus Poverbol broj moraju se poklopiti sa izvučenim brojevima.

Kupiće kuću u BiH

Ona je u četvrtak preuzela svoju nagradu od 2 miliona dolara (pre oporezivanja) u sjedištu Lutrije države Masačusets u Dorčesteru. Rekla je zvaničnicima lutrije da planira da iskoristi dobitak kako bi kupila jednu kuću u Masačusetsu, a drugu u Bosni.

Prošlonedjeljni džekpot od 1,04 milijarde dolara bio je osmi po veličini u istoriji Powerball-a.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije