Connect with us

HRONIKA

MIRKO VELIMIROVIĆ

Svjedok saradnik iz „državnog udara“: „Katnić me prisilio da lažno svjedočim protiv Mandića i Kneževića! Stavili su mi nož pod grlo. Rekli su mi da će mi bratanca baciti u Moraču!“

„Oružje nije postojalo za učesnike protesta na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine, izmislio sam ga jer sam ucijenjen od Katnića. Psovali su mi srpsku majku, četničku. Govorili mi „nije ti ovo Srbija, nije ti ovo Ravna gora“. Bio sam ucijenjen. Oni koji imaju djecu znaju kako je. Znam da ne mogu da se opravdam zbog toga, ali želim da olakšam grijeh i koliko je moguće da se izvinim ljudima koji su zbog mog prisilnog lažnog svjedočenja mnogo propatili. Moj život je pakao“

Katnić

Svjedok saradnik u slučaju poznatom kao „državni udar“ Mirko Paja Velimirović optužio je bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Sašu Čađenovića da najdirektnije stoje iza montaže tog sudskog procesa, te da su ga primorali zajedno sa tajnom policijom da lažno svjedoči kako bi prije svega optužio lidere Demokratskog fronta Andriju Mandića i Milana Kneževića, ali i generala srpske policije u penziji Bratislava Dikića. Kako je rekao Velimirović, Dikić je trebalo da se podmetne oružje koje je navodno bilo namijenjeno za učesnike protesta na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine.

„Ne postoji, niti je postojalo nikakvo oružje koje je bačeno u jezero Gazivode. Ne postoji ni Fadilj od koga sam kupio to oružje, kako sam pod ucjenom to lažno tvrdio na suđenju. I oružje i Fadilja izmislio je Milivoje Katnić. Od njega je sve i počelo. Iza svega on stoji. Prisiljen sam bio da lažno svjedočim. Stavili su mi nož pod grlo. Rekli su mi da će mi bratanca Stefana s kojim sam došao u Podgoricu baciti u Moraču“, kazao je Velimirović za portal „in4s“, prenosi RTCG.

Velimirović (Foto: In4s)

Izjavio je da su mu prijetili, te da se „ne igra glavom“.

„Psovali su mi srpsku majku, četničku. Govorili mi „nije ti ovo Srbija, nije ti ovo Ravna gora“. Bio sam ucijenjen. Oni koji imaju djecu znaju kako je. Znam da ne mogu da se opravdam zbog toga, ali želim da olakšam grijeh i koliko je moguće da se izvinim ljudima koji su zbog mog prisilnog lažnog svjedočenja mnogo propatili. Moj život je pakao“, kazao je Velimirović i izrazio spremnost da sve što zna o montaži „državnog udara“ od strane Katnića ispriča detaljno nadležnim organima.

Poručuje ako mu se nešto desi „sada se već zna od koga može to da bude“.

Velimirović je u opširnom intervjuu za „in4s“ rekao da je shvatio da je upao u zamku Katnića, Čađenovića i svjedoka-saradnika Saše Sinđelića tek kada su mu pripadnici crnogorske tajne policije stavili nož ispod grla i natjerali ga da kod načelnika policije u Podgorici ispriča sve o navodno planiranom protestu na koji dolazi zajedno sa svojim poznanicima iz Loznice i Valjeva.

Knežević na suđenju za „državni udar“, Foto: Screenshot/YouTube

Sinđelića je, dodaje, poznavao površno, iz tri-četiri ranija susreta. Nije znao da je osuđen na 21 godinu zatvora zbog ubistva u Hrvatskoj, kojoj je na kraju i isporučen.

U Podgoricu je prije izbora došao, kako je kazao, sa bratancem Stefanom, a pošto ga je prethodno u Zubinom Potoku (gdje živi) posjetio Saša Sinđelić, koji ga je informisao da će se održati „nekakav skup jer se očekivalo da će Milo Đukanović da pokrade izbore“, i pozvao ga da se uključi u organizaciju protesta sa ljudima koji su mu bliski. Sinđelić mu je, tvrdi, rekao „da pomognemo našoj braći“. Dobio je, kaže, od Sinđelića i broj telefona za čovjeka koji je trebao da mu bude navodni kontakt za smještaj ljudi iz Srbije i organizaciju protesta. Ispostavilo se kasnije da je to bio čovjek iz Katnićeve ekipe.

Velimirović ne krije da je zaista prihvatio da ide na skup u znak podrške Srbima u Crnoj Gori, ne sluteći ni trenutka da je u pitanju zamka koju su dogovorili Sinđelić, Katnić i tajna policija. Čak je pozvao svoje prijatelje i ideološki bliske ljude iz Loznice, Šapca i Valjeva da se priključe, čime su i oni upali u zamku. Nakon što je sa nožem ispod grla natjeran da prijavi policiji „sve što zna“ i odlaska kod Katnića, nastaje, kaže on, agonija.

U strahu da će mu stradati porodica (ćerke i bratanac), kako mu je zaprijećeno, pristaje da bude lažni svjedok saradnik (navodni pokajnik).

Katnić mu je, kaže, nakon što ga je saslušao rekao „od sad ćeš da radiš kako ti mi kažemo, znaš dobro šta ti je rečeno“. Velimirović je shvatio da ga Katnić time podsjeća na prijetnje koje se odnose na njegove ćerke i bratanca koje mu je pripadnik tajne policije uputio dok mu je držao nož ispod grla u automobilu.

Kako za vrijeme navodnog pokušaja „državnog udara“ tako i tokom suđenja, Velimirovića je, kako kaže, obezbjeđenje čuvalo u različitim kućama i stanovima. Najprije je bio u Baru, a dosta vremena i po Podgorici, na različitim lokacijama. Tu su mu, kako je ispričao, najčešće dolazili Katnić i Čađenović i instruisali ga kako da lažno svjedoči.

„Trenirali su me. Snimali, morao sam da naučim napamet šta da govorim na sudu. Posebno su Katnić i Čađenović insistirali da sa organizacijom protesta i navodnim planom nasilja povežem Andriju Mandića, Milana Kneževića i DF. Branio sam se i nisam htio da im pomenem imena sve do kraja suđenja, uprkos tome što su me primorali i da sve drugo stvri izmislim, odnosno izmislili su oni i natjerali me da to kažem. Na kraju, Katnić mi je ljutito rekao pomeni bar DF, i ja sam pomenuo“, kazao je Velimirović.

Tvrdi da nije poznavao generala Dikića, za koga mu je rečeno da mu je „nadimak“ odnosno pseudonim Nikola, a njemu je trebao da preda samo telefon koji mu je poslao Sinđelić.

„Šifra za telefon bila je rakija. To nije bila šifra za oružje kako sam bio primoran da kažem na suđenju, nego, dakle za telefon. Sve je to montirao Katnić. Rekao mi je da budem uporan da „Nikolu“ odvedem do kuće u kojoj je bilo oružje koje su tu donijeli i smjestili Katnićevi ljudi. Cilj je bio da se „Nikola“, odnosno Dikić, zatekne sa oružjem za koje nije ni znao. Nisam nikada prije toga vidio Dikića, niti sam znao da je on u pitanju sve dok to u policiji nisam čuo, nakon hapšenja. Duša me boli zbog svega. Nadam se da će se cijela istina saznati. Ja sam spreman da svjedočim o svemu ovome što sam ispričao, i jedva čekam“, poručio je Velimirović.

Apelacioni sud Crne Gore, podsjetimo, ukinuo je presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine osuđeno na skoro 70 godina zatvora.

Apelacioni sud je prihvatio žalbe branilaca prvostepeno osuđenih presudom Višeg suda u Podgorici koja je izrečena 9. maja 2019. godine. Postupak je vraćen ponovo Višem sudu, ali kako je naznačeno u presudi, “pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem”.

Među njima su ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov koji su bili optuženi da su počinili krivično djelo terorizam u pokušaju i osuđeni prvostepeno na 15 i 12 godina zatvora.

Lideri bivšeg Demokratskog fronta (DF) Milan Knežević i Andrija Mandić su bili osuđeni na po pet godina zatvora pod optužbom za stvaranje kriminalne organizacije.

Presuda je ukinuta i za optužene srpske državljane: penzionisanog generala žandarmerije Srbije Bratislava Dikića koji je bio osuđen na osam godina zatvora, kao i Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića, Dragana Maksića, Srboljuba Đorđevića i vozača DF-a Mihaila Čađenovića.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

HRONIKA

Vesna Medenica tužila državu: Tvrdi da je patila zbog zabrane napuštanja Kolašina, nije mogla ni na more, ni na svadbu

Bivša predsjednica poručila da joj je povrijeđeno pravo na slobodu kretanja

Medenica, Foto: Boris Pejović

Bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica tvrdi da je joj sudska mjera zabrane napuštanja Kolašina izazvala duševni bol i patnju, a to je ilustrovala i konstatacijama da za tih 27 mjeseci nije mogla poći u “ujčevinu na svadbu”, ali ni sa unučićima na more.

Prvostepeno osuđena na 10 godina zatvora zbog protivzakonitog uticaja, tužila je državu nakon što joj je sudski organičena sloboda kretanja, a na ročištu pred podgoričkim Osnovnim sudom juče je podsjetila da je u pritvoru najprije provela sedam mjeseci, nakon čega je donijeta odluka da se brani sa slobode.

“I mjesec dana sam bila slobodni građanin. Napominjem da se prezumpcija nevinosti, koju su svi što se tiče mog postupka kršili bez obzira na profesionalizam i obaveznost, ipak mora i u ovom postupku uzeti u obzir”, rekla je ona juče.

Kazala je i da bi njen iskaz juče, vjerovatno bi drugačiji i kvalitetniji, “da sam bila u prilici da sve još jednom sagledam”: “Ali bol je ostao i dalje”.

Potom je prepričala tok svoje karijere, zaključno sa činjenicom da je do kraja 2007. bila na čelu Državnog tužilaštva, a da je potom izabrana na mjesto predsjednika Vrhovnog suda.

“I u jednom i u drugom slučaju, u istoriji tih institucija, postajem prva žena na njihovom čelu. Nema potrebe (da kažem) šta sam sve radila i koje sam rezultate postigla, ali oni su bili moja jedina preporuka za napredovanje”.

Nakon priče i o sportskim rezultatima, rekla je da će vještaku medicinske struke ostaviti da zakijuči da li je ona 27 mjeseci bila nezakonito ograničena u svojoj slobodi kretanja i koliko je to uticalo na njen duševni mir, s obzirom na širinu poznanstava i njenu ličnost…

Dodala je da je nakon penzionisanja, na Univerzitetu “Donja Gorica” rukovodila pravnom klinikom, podsjećajući da je krivični postupak protiv nje pokrenut godinu i po nakon odlaska sa funkcije.

Ni do ljekara

Istakla je i da potiče iz ugledne kolašinske porodice, iz koje je, kako tvrdi, ponijela moralne vrijednosti i izgradila karakter. Podsjetila je na porodični i lični društveni angažman, brojna priznanja i status počasne, odnosno zaslužne građanke Kolašina.

“Biti ograničen u kretanju i da ne mogu izaći iz Kolašina, za mene je prestavljalo veliku sramotu kao nekoga ko ima plaketu zaslužnog građanina, a taj zaslužni građanin nije mogao da ode kod ljekara što neće tražiti dozvolu a prije toga da se prijavi policiji da izlazi iz Kolašina”, kazala je.

Medenica je dodala da je jedno vrijeme mogla glavom da plati, jer se konstantno žurila da se vrati do određenog vremena.

“Ovakve porodice imaju obavezu jer mi smo imali puno tragedija, pogotovo moja porodica… Imala sam obavezu i vratiti onima koji su pružili ruku saosjećanja”.

Ona je rekla da je zbog sudske mjere propustila sahrane bliskih osoba…

“I možete zamisliti kako sam se osjećala kao jedna bezvrijedna osoba, koja ne zaslužuje ni zakon da se primijeni kao na ostale građane Crne Gore… Ovo kad kažem, mislim na devet odluka Ustavnog suda kojima je utvrđeno da je moje pravo na slobodu kretanja povrijeđeno”…

Tvrdi da ju je posebno povrijedilo to dok je gledala kako redovni sudovi ne uvažavaju stav Ustavnog suda – jedinog suda iz domena zaštite ljudskih prava, a onda i kako su prepisivali prvostepena i drugostepena rješenja – čak i zareze:

“Čime je očigledno pravljena erozija u primjeni i prava i narušavanja pravne sigurnosti. Za svih ovih 27 mjeseci ja nisam mogla poći u ujčevinu, puno je svadbi bilo, to je mlada genreracija koja je stasala, ni na jednoj nije bilo mene… Naučila sam da stalno idem na more, što je koristilo liječenju mojih osnovnih tegoba – oboljenju kičme i ruku i degenerativnog atritisa…. već četiri godine nisam sa svojim unučadima mogla poći na more. Ostajala sam u Kolašinu sama, a njih sam tjerala da uživaju u životu kad ja ne mogu”.

Ona je rekla da se nakon svega osjeća tužno: “I pokušavam da suze potisnem, jer nisam slabić, ali svaki čovjek ima dušu. E, moja je bila povrijeđena sve to vrijeme, cijeli Kolašin je znao da ne mogu da izađem i da sam kao u getu, u Kolašinu primorana da boravim”…

Od hapšenja do tužbe

Medenica je uhapšena 17. aprila 2022. na Aerodromu Podgorica, dok je pokušavala da se ukrca na let za Beograd. Tada je osumnjičena da je član kriminalne organizacije koju je, prema SDT-u, formirao njen sin Miloš Medenica…

Ubrzo nakon hapšenja, određen joj je pritvor, a potom je prebačena u Istražni zatvor u Spužu.

Prema detaljima optužnice, ona je od 2019. do 2021. koristila položaj kako bi posredovala da pojedini predmeti pred Višim i Vrhovnim sudom budu završeni u korist firmi “Fab Live” i “Cijevna Commerce”, bez obzira na činjenično stanje, ali i da je posredovala da se jedan predmet okonča u korist firme “Carine”. U optužnici se tvrdilo i da je za takvo posredovanje davan mito, a da joj je u tome pomagao njen sin i drugi okrivljeni.Suđenje toj grupi u početku trajalo je dugo zbog čestih odlaganja, a u jednom trenutku počelo je iznova zbog promjene krivičnog vijeća.

Prvostepena presuda izrečena je 28. januara 2026. godine – Viši sud u Podgorici tada je Medenicu prvostepeno osudio na 10 godina zatvora. Međutim, sud je istovremeno oslobodio optužbe za stvaranje kriminalne organizacije, a osudio je za dva slučaja protivzakonitog uticaja, oba povezana sa mitom i uticanjem na sudske odluke. Sud joj je odredio i zabranu napuštanja mjesta boravišta i oduzimanje pasoša.

Za nju je posebno navedeno da je koristeći službeni položaj i pretpostavljeni uticaj, posredovala i uticala na druge sudije, a u predmetu “Carine” sud je ukazao i na njene kumovske veze sa vlasnikom te firme.

Nakon te presude, uslijedio je novi obrt oko pritvora. Krajem februara 2026. Medenica je ponovo uhapšena u Kolašinu, pošto je nakon žalbe SDT-a donijeta odluka da joj se odredi pritvor zbog opasnosti od bjekstva.

Sramota pa pet litara ulja

Medenica je rekla da za 27 mjeseci nije mogla da rješava ni zdravstvene probleme, a onda je prepričala doživljaj sa kolegom iz Turske, zbog kog se, tvrdi, sramila.

“Došao je predsjednik Vrhovnog suda Turske, jer sam mnogo konferencija organizovala… On je došao sa svojom porodicom i svojim prijateljima u Crnu Goru, jer mu se dopala i bio je na primorju i zvao me da dođem da ručamo u ‘Splendid’… Sramota me bilo da kažem da ne mogu, pa sam njih zvala kod mene, jer se nešto dobro ne osjećam, a on je znao za moje tegobe i operacije, pa kako su bili u velikom društvu nije htio privatiti poziv. Onda je u ambasadi Turske u Podgorici ostavio za mene kao poklon pet litara maslinovog ulja i njihove sapune koji su bili od maslina, nisam mogla ni da pođem, za to je pošla je moja kćerka”, ispričala je Medenica u sudnici.

Pišu: Tina Popović, Danilo Mihajlović (Vijesti)

Nastavite sa čitanjem

HRONIKA

Ukinut pritvor direktoru „Carina“ Čedu Popoviću

Podsjetimo, 26. marta, rešenjem predsjednice Osnovnog suda u Herceg Novom Vesne Gazdić Popoviću je određeno do 30 dana zatvora, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave dokumetnacije.

Kako je tada saopšteno iz Suda, u pitanju je izvođenje radova na lokacijama Kumbor i Baošići kao i izvođenje radova na nasipanju plaže u Baošićima.

(Foto: Novski portal)

Uhapšenom biznismenu Čedu Popoviću iz Podgorice ukinut je pritvor, potvrdio je Portalu RTCG njegov advokat Dražen Medojević.

Popović je osnivač i izvršni direktor privrednog društva ‘Carine’ d.o.o. Podgorica, kako su „Vijesti“ ranije objavile.

„Pritvor je ukinut danas oko 16 h“, kazao je Medojević.

Podsjetimo, 26. marta, rešenjem predsjednice Osnovnog suda u Herceg Novom Vesne Gazdić Popoviću je određeno do 30 dana zatvora, zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio produženo krivično djelo građenje objekta bez prijave dokumetnacije.

Pritvor je određen zbog postojanja okolnosti koje očigledno ukazuju na opasnost od ponavljanja krivičnog djela.

Kako je tada saopšteno iz Suda, u pitanju je izvođenje radova na lokacijama Kumbor i Baošići kao i izvođenje radova na nasipanju plaže u Baošićima.

„Sudija za istragu je prilikom određivanja pritvora imala u vidu da jedna od lokacija (plaža) predstavlja kulturno dobro i da je integralni dio zaštićene okoline prirodnog i kulturnog istorijskog područja Kotora upisanog na listu svjetske baštine UNESCO-a, kako je to konstatovano rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara PJ Kotor. Rješenjem Uprave za zaštitu kulturnih dobara PJ Kotor od 11. februara 2026. godine naložena je obustava radova na ovoj lokaciji do sticanja pravnog i stručnog osnova za njihovo sprovođenje, te je navedeno da je neophodno pribaviti konzervatorske uslove, izraditi konzervatorski projekat i prijaviti radove, te je rješenjem iste uprave od 16. februara 2026. godine naloženo vraćanje u prvobitno stanje“, podsjećaju u saopštenju.

Od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara propisani su konzervatorski uslovi za potrebe izrade UT uslova za uređenje dijela obale u Baošićima na predmetnoj lokaciji, između ostalog: sačuvati vrijednosti i karakteristike originalnog uređenja obale sa karakterističnim sistemom ponti, mandraća i kupališta bez promjene naslijeđene linije obale; očuvati graditeljsko nasljeđe duž cjelokupne obale sa pripadajućim pontama i mandraćima i mediteransku vegetaciju koja ih prati, zadržati sva prirodna šljunkovita kupališta, ne pretvarati ih u betonska vještačka kupališta, radove izvoditi upotrebom tradicionalnih materijala, lokalnog kamena i primjeniti tradicionalne tehnike obrade i ugradnje itd, za šta prema stanju u spisima predmeta postoji osnovana sumnja, da osumnjičeni nije ispoštovao i da su radovi i pored zabrane, nastavili da se izvode.

Devastirana obala (Foto: RTCG)

Dodali su da je ocijenjeno da postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni u dužem vremenskom periodu, ignorisao zabrane građenja Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine i na ovaj način pokazao kontinuitet i upornost, budući da je su radovi izvođeni na gradilištu u Kumboru i Baošićima.

„Ove radnje nisu jednokratne, već su trajale u dužem vremenskom periodu i nakon izdatih zabrana. Sud je cijenio činjenicu da je zabrana građenja na jednoj lokaciji, shodno rješenju urbanističko građevinske inspekcije na snazi još od 1. oktobra 2024. godine i da navedena zabrana od tog datuma, pa do danas traje. Cijenjeno je i da osumnjičeni ima jak finansijski motiv da nastavi da izvodi radove na predmetnim lokacijama, posebno pri činjenici da je veći dio hotela po sopstvenom kazivanju osumnjičenog rasprodat, da je vrijednost investicije 80 miliona eura i da je krajnji rok završetka radova do kraja juna 2026. godine kada je planirano otvaranje hotela i primanje gostiju“, naveli su tada u Osnovnom sudu.

Nastavite sa čitanjem

HRONIKA

Rožajac osumnjičen za trostruko ubistvo doveden na saslušanje

Vehid Murić je, prema zvaničnom saopštenju Uprave policije, prije dvije noći ubio braću Denisa (28) i Nezrina Hota (35) iz Rožaja i Kenana Miraljemovića iz Novog Pazara…

Dvadesetpetogodišnji Vehid Murić iz Rožaja, osumnjičen za trostruko ubistvo u podgoričkom naselju Stari aerodrom, doveden je na saslušanje u Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Murić je, prema zvaničnom saopštenju Uprave policije, prije dvije noći ubio braću Denisa (28) i Nezrina Hota (35) iz Rožaja i Kenana Miraljemovića iz Novog Pazara…

On je, kako se sumnja, nakon što je ubio tri osobe u Podgorici, otišao u rodno Rožaje gdje je sinoć i uhapšen.

Prema nezvaničnim saznanjima “Vijesti” četvorica građevinskih radnika živjela su skupa u iznajmljenom stanu u podgoričkom naselju Stari aerodrom, u Zmaj Jovinoj ulici.

Navodno, dvadesetpetogodišnjak, koji je molerske radove izvodio na teritoriji Glavnog grada, kao i trojica ubijenih, prekjuče se, uoči trostrukog ubistva, raspravljao se njima, a potom i potegnuo nož.

Da je za sobom, u iznajmljenom stanu ostavio tri leša, saznalo se juče, nakon što je njegova porodica prijavila da je svraćao u Rožaje i priznao im da je okrvavio ruke.

“Vijestima” je iz više izvora rečeno da je Murić nakon zločina pobjegao u Rožaje, svratio u porodičnu kuću i majci rekao da je počinio zločin.

Navodno, tada je i izvršio nasilje nad njom, a zatim odmah pobjegao.Porodica je, prema istim informacijama, pozvala policiju.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije