Connect with us

EKONOMIJA

PODACI DRŽAVNIH INSTITUCIJA

U Rožajama, Plavu i Gusinju više korisnika socijalne pomoći nego radnika

Penzionera je više nego radnika u 16 opština, dok su penzije na sjeveru daleko ispod prosjeka. U četiri opštine prosječna plata je niža od budućeg minimalca od 450 eura

Rožaje, Foto: RTCG

U 16 crnogorskih opština, od ukupno 24, penzionera ima više nego zaposlenih. U osam opština nezaposleni su brojniji od zaposlenih, dok u tri opštine Rožajama, Plavu i Gusinju ima više i korisnika socijalne pomoći nego radnika. U četiri opštine prosječna plata je niža od budućeg minimalca od 450 eura.

To pokazuju podaci Uprave za statistiku Monstat, Zavoda za zapošljavanje, Fonda PIO i Ministarstva finansija i socijalnog staranja, odnosno centara za socijalno staranje.

U 13 opština na sjeveru žive 22 hiljade zaposlenih, što je 15 odsto ukupnog broja od 145 hiljada u Crnoj Gori, dok je na istom području evidentirano 25 hiljada nezaposlenih što je 47 odsto, ili skoro polovina ukupnog broja nezaposlenih. U sjevernom regionu živi i 30 hiljada penzionera, što je 25 odsto od ukupnog broja. Socijalnu pomoć (članovi porodica za koje se dobija materijalno obezbjeđenje porodice) na sjeveru dobija 13,8 hiljada stanovnika, što je 52 odsto od ukupnog broja na nivou cijele države.

Foto: Vijesti

Ovo pokazuje da desetine miliona eura koje su proteklih decenije date na “regionalni razvoj” nisu dale nikakve rezultate.

U Rožajama najgora situacija

Prema ovim podacima, ekonomski najugroženiji su stanovnici Rožaja gdje ima 2,4 hiljade radnika, 2,6 hiljada penzionera, 5,1 hiljada nezaposlenih i 5,1 hiljada korisnika socijalne pomoći. Odnosno na 2,4 hiljade zaposlenih ima 12,8 hiljada ugroženih kategorija.

U Plavu i Gusinju, za koje Monstat i dalje vodi podatke o zaposlenima kao da je jedna opština, postoji 1,2 hiljade radnika, 1,5 hiljada penzionera, 2,8 hiljada nezaposlenih i 1,6 hiljada korisnika pomoći.

Foto: Vijesti

U Beranama i Petnjici, za koje takođe Monstat i dalje vodi podatke kao za jednu opštinu, ima četiri hiljade radnika, a 5,7 hiljada penzionera, 6,2 hiljade nezaposlenih i 3,2 hiljade korisnika pomoći. Iako je Berane po broju stanovnika pet puta veće od Petnjice, od ukupnog broja korisnika socijalne pomoći 2,2 hiljada otpada na samo Berane a hiljadu na Petnjicu. Razlika je i u samoj zaradi, prosječna u Beranama je 523, a u Petnjici 440. I prosječna penzija je u Beranama 242 eura, a u Petnjici 169.

Pljevlja i Kolašin su jedine opština na sjeveru u kojoj je prosječna plata veća od državnog prosjeka. U Pljevljima je prosječna zarada 560, 27 više od državnog prosjeka, dok je Kolašinu 535 ili dva eura veća od prosjeka. U Pljevljima je veliki broj radnika angažovan u Rudniku uglja i Termoelektrani, što je razlog ovako visokog prosjeka, dok uzrok većih zarada u Kolašinu može biti to što više nema značajne privrede pa je većina od nešto manje od hiljadu radnika zaposlena u opštinskoj administraciji ili drugim institucijama i državnim preduzećima. I u mnogim drugim opštinama na sjeveru prosjek plata od preko 500 eura održava javni sektor.

Foto: Vijesti

Foto: Vijesti

Penzije na sjeveru daleko ispod prosjeka

Penzije daleko niže od prosjeka u Rožajama, Plavu, Andrijevici, Gusinju, Petnjici, Bijelom Polju, potvrđuju situaciju o ogromnom broju zaposlenih koji su takozvani gubitnici tranzicije u proteklih 30 godina. Odnosno, mnogi od njih su ostali bez radnih mjesta usljed propadanja velikog broja preduzeća, u kojima su izgubili radni staž ili im je on na kraju, usljed stečaja, povezan na minimalnu zaradu. Najniža prosječna penzija je u Petnjici 169 eura, Gusinju 196, Rožajama 213, Andrijevici 214, Plavu 225, Bijelom Polju 230 eura…

U četiri opštine prosječna zarada je manja od buduće minimalne zarade od 450 eura, to su Bijelo Polju sa 439, Ulcinj i Petnjica sa po 440 i Herceg Novi sa 444 eura. Nije poznat iznos prosječne zarade u novim opštinama Gusinju i Tuzima, jer se njihov prosjek i dalje vodi sa opštinama od kojih su se odvojile.

Prestonicu drže penzioneri

Da i u centralnoj regiji ima nerazvijenih opština pokazuju primjeri Cetinja i Danilovgrada. U prijestonici ima 2,9 hiljada zaposlenih, a 4,2 hiljade penzionera, skoro hiljadu i po nezaposlenih i 516 korisnika socijalne pomoći, odnosno broj izdržavanih kategorija penzionera, nezaposlenih i korisnika socijalne pomoći je više nego duplo od broja zaposlenih. U Danilovgradu na 2,9 hiljada radnika ima 5,1 hiljadu penzionera, nezaposlenih i korisnika pomoći.

Prosječna plata na Cetinju je 520 eura, 13 eura manja od državnog prosjeka, a i ovako visoka zarada je nastala jer značajan broj zaposlenih radi o opštinskoj administraciji ili državnim ustanovama kojima je sjedište u prestonici. U Danilovgradu je prosječna zarada 466 eura, 67 eura niža od državnog prosjeka ali i svega 16 eura veća od buduće minimalne zarade od 450 eura, koliko je predviđeno da će iznositi od 1. januara ako u Skupštini bude usvojen projekat Vlade “Evropa sad”.

U nekadašnjem centru crnogorske industrije, Nikšiću, sada je zaposleno svega 11 hiljada radnika, dok ovaj grad ima 16 hiljada penzionera, 5,6 hiljada nezaposlenih i 3,4 hiljade korisnika socijalne pomoći. Prosječna plata od 505 eura je nešto ispod državnog prosjeka, dok je prosječna penzija u ovom gradu od 305 eura malo iznad državnog prosjeka. To pokazuje da su nekada radnici u Nikšiću imali dobre plate i koeficijente za buduće penzije. U odnosu na period prije pandemije korona, Nikšić je izgubio tri hiljade radnih mjesta.

Podgorica izgubila 27 hiljada radnih mjesta

U Podgorici, zajedno sa Tuzima, sada radi 66,7 hiljada radnika, što je 46 odsto od ukupnog broja radnika u Crnoj Gori. Broj radnih mjesta u glavnom gradu u 2019. godini iznosio je 93 hiljade, da bi u 2020. pao na 81 hiljadu, a sada na 66,7 hiljada.

Najbolji odnos između broja zaposlenih i ostalih kategorija stonavništva ima Budva, sa 10,7 hiljada radnika, 3,2 hiljade penzionera, 932 nezaposlenih i 99 korisnika socijalne pomoći. Prosječna plata je tek nešto veća od prosjeka sa 539 eura, kao i penzija od 302 eura u odnosu na državni prosjek. Prosječna plata u ovom gradu ne prati njegov ekonomski razvoj, jer je veliki broj zapsolenih angažovan u ugostiteljstvu, gdje je često zvanična zarada na nivou minimalne ili tek nešto iznad tog iznosa. U odnosu na 2019. godinu metropola turizma je izgubila šest hiljada radnih mjesta.

Najniža prosječna zaradu na primorju je u Ulcinju i iznosi 440 eura, kao i najniža prosječna penzija od 248 eura. Broj zaposlenih je 3,7 hiljada, a penzionera 3,1 hiljada, nezaposlenih hiljadu i po i 517 korisnika socijalne pomoći.

U Baru su prosječne plate od 520 eura i penzije od 279 eura, niže od državnog prosjeka. Zaposlenih u Baru je sada 9,2 hiljade, tri i po hiljade manje nego 2019.

U Tivtu najveće i plate i penzije

Najveća prosječna zarada ali i najveća prosječna penzija je u Tivtu 617 i 358 eura. Uzrok za veće zarade od prosjeka je više stranih kompanija koje daju značajno veće zarade. Tivat je i grad sa najznačajnijim učešćem visokih vojnih penzija.

Iako se i u Herceg Novom značajan broj stranih investicija zaposlenih je tek nešto više nego, penzionera 7,3 hiljade naspram 7 hiljada. Prosječna plata u najvećem bokeljskom gradu je 444 eura, 90 eura niža od državnog prosjeka. Razlog za to može biti to što značajan broj radi u ugostiteljstvu i na građevini, sa zvaničnom prijavom na minimalnoj zaradi.

U Kotoru ima 5,2 hiljade radnika, a 4,9 hiljada penzionera. Prosječna zarada je 566 eura, a prosječna penzija 332 eura.

Da li je za dvije godine izgubljeno 60 hiljada radnih mjesta?

U septembru 2019. godine Crna Gora je imala zvanično prema Monstatu 205 hiljada zaposlenih dok je sada ta brojka 146 hiljada, odnosno skoro 60 hiljada manje.

Prema podacima Monstata u oblasti trgovine tada je radilo 40 hiljada zaposlenih a sada 29 hiljada, u oblasti ugostiteljstva i hotelijerstva sada ima 10 hiljada radnika a prije dvije godine je bilo 18 hiljada, u prerađivačkoj industriji bilo je 13 hiljada a sada je devet hiljada radnika, u građevinarstvu je bilo 14 a sada osam hiljada zaposlenih…

Monstat pokazuje da je do pada zaposlenih došlo i u sektoru državne uprave i socijalnog osiguranja i to sa 22 na 18,4 hiljada, kao i u obrazovanju sa 15 na 12 hiljada, zdravstvu sa 12,7 na 11,2 hiljade…

Broj nezaposlenih je za dvije godine porastao sa 34 na 54 hiljade.

Ministar finansija Milojko Spajić, nedavno je kazao da ne vjeruje u tačnost podataka o ovako velikom pada broja zaposlenih, jer njihovi prihodi od dažbina na zarade su neznatno manji nego 2019, kao i da se veliki broj ljudi prijavio na biro da bi dobijao pomoć koju su dodatno dijelili tokom krize.

On je naveo da će uskoro imati reviziju ovih statističkih podataka.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

EKONOMIJA

„Nema posla“ i „nema kadra“: Paradoks sjevera Crne Gore

„Najveći neiskorišćeni resurs sjevera nijesu ni šume ni voda. To su ljudi“, poručuje predsjednik Centra za logistiku i pametne gradove Crne Gore iz Berana, Nikola Lakušić

„Najveći neiskorišćeni resurs sjevera nijesu ni šume ni voda. To su ljudi.

Na sjeveru Crne Gore godinama istovremeno slušamo dvije rečenice.

„Nema posla.“

„Nema kadra.“

Kako je moguće da obje budu tačne? Kako je moguće da na istom prostoru imamo ljude koji traže posao i poslodavce koji tvrde da ne mogu pronaći odgovarajuće radnike?

Možda problem nije samo u nedostatku radnih mjesta ili stručnog kadra. Možda je problem i u tome što zapravo ne znamo kakvim ljudskim potencijalima raspolažemo“, pitanja su koja otvara Nikola Lakušić, predsjednik Centra za logistiku i pametne gradove Crne Gore iz Berana.

Kada govorimo o bogatstvu sjevera, gotovo uvijek pominjemo šume, rijeke, poljoprivredno zemljište, energetske potencijale i prirodne ljepote, podsjeća on.

„O njima izrađujemo studije, strategije i razvojne planove. Znamo koliko imamo hektara šuma, koliko vodnih tokova i kakve su mogućnosti za proizvodnju energije.

Ali znamo li koliko imamo znanja?

Znamo koliko je ljudi evidentirano kao nezaposleno. Ali to nije isto što i znati šta ti ljudi umiju da rade.

Koliko među njima ima onih koji posjeduju konkretne vještine, iskustvo, ideje i sposobnosti koje nikada nijesu dobile priliku da se razviju? Koliko je znanja ostalo neprepoznato samo zato što ga niko nije tražio na pravi način?

I koliko smo puta nekoga proglasili nezaposlenim, a da ga nikada nijesmo prepoznali kao razvojni potencijal?“, ističe Lakušić u svom autorskom osvrtu.

Posebno zabrinjava odlazak mladih i obrazovanih ljudi, naglašava on.

„Njihov odlazak nije samo demografski ili statistički problem. To je i odliv razvojnog kapaciteta. Svaki čovjek koji ode sa sobom odnosi znanje, energiju, iskustvo i mogućnost da nešto stvori upravo ovdje.

Sjeveru zato nijesu potrebne samo nove investicije. Potreban mu je i drugačiji odnos prema ljudima i njihovim sposobnostima.To je pitanje upravljanja znanjem.Jer nije dovoljno imati resurse. Potrebno je znati prepoznati ih, povezati i stvoriti uslove da njihova vrijednost dođe do izražaja.

Razvoj nastaje kada se pravi čovjek, pravo znanje i prava prilika sretnu na istom mjestu“, objašnjava Lakušić i dodaje:

„Možda bi zato, prije nego što ponovo počnemo da govorimo o tome šta sjeveru nedostaje, trebalo da postavimo mnogo jednostavnije pitanje:

Znamo li mi uopšte čime raspolažemo?

Jer najskuplji resurs nije onaj koji nemamo.

Najskuplji je onaj resurs koji imamo – a ne znamo da postoji“.

Nastavite sa čitanjem

EKONOMIJA

Predlažu da se dječji dodatak poveća na 60 eura

„Cijene rastu, a dječji dodatak je pet godina na istom nivou, predložićemo povećanje“, poručuju iz URE

Dok cijene dječje odjeće, obuće, hrane i drugih osnovnih životnih potreba konstantno rastu, dječji dodatak je ostao na istom nivou od kada je ponovo uveden 2021. godine, istakao je predsjednik Foruma mladih Građanskog pokreta URA Luka Vukotić.

Zato će URA, navodi Vukotić, ponovo u skupštinsku proceduru predati izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti radi povećanja dječjeg dodatka sa dosadašnjih 30 na 60 eura.

Vukotić je kazao da najnoviji podaci MONSTAT-a pokazuju da su cijene u septembru bile čak 5,2% veće nego u istom periodu prošle godine i da statistika pokazuje kako posebno rastu troškovi koje porodice sa djecom ne mogu da izbjegnu, poput hrane, odjeće, obuće, prevoza, stanovanja i zdravstvenih proizvoda i usluga.

„Ako Vlada zaista želi da podrži porodice, onda ta podrška mora da prati stvarne troškove života, a ne da ostane zamrznuta na nivou od prije pet godina. Isti dječji dodatak danas vrijedi manje nego kada je uveden, pa roditelji za isti iznos mogu da kupe sve manje“, poručio je Vukotić.

U vremenu konstantnog pritiska na budžet građana podrška porodicama ne smije ostati na istom nivou. Zato je duplo uvećanje dječjeg dodatka, zaključuje Vukotić, jedna od ključnih stavki ekonomskog paketa „Bolji standard“, koji će URA ponovo uputiti u skupštinsku proceduru.

Nastavite sa čitanjem

EKONOMIJA

Joković: Glasao sam za „Euro model“ u vožnji, kao ministar podržavam, kao poslodavac bih promijenio mišljenje

„Kad bih govorio kao poslodavac, ja bih izrazio protest protiv ovoga. I ja ću ga izraziti. Kao političar, naravno da sam za to da primite veću platu“, rekao je ministar. Joković je rekao i da, ako porastu neke cijene, „ne morate baš sve kupovati u Crnoj Gori“

Joković, Foto: BORIS PEJOVIC

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković kazao je da kao ministar podržava „Euro model“ koji je najavio premijer Milojko Spajić, a kojim je, između ostalog, predviđeno povećanje minimalnih zarada.

Kaže, ipak, da je kao poslodavac vrlo zabrinut za kompanije.
Joković je u „Bojama jutra“ na TV Vijesti rekao da, kao poslodavac koji zapošljava 40 osoba, u ovom trenutku taj model ne bi podržao, jer nije siguran u opstanak kompanije, i pojasnio da mu po novom modelu treba dodatnih 200.000 eura da bi isplatio zaposlene.

„Kad bih govorio kao poslodavac, ja bih izrazio protest protiv ovoga. I ja ću ga izraziti. Kao političar, naravno da sam za to da primite veću platu“, rekao je on.

Na pitanje šta ako se pokaže da model nije održiv, rekao je: „Da vidimo na šta će to da izađe.“

Joković je rekao da je, na elektronskoj sjednici Vlade, glasao za „Euro model“ dok je bio u vožnji.

„Ja sam glasao, bilo je tu puno zakona, bio sam u vožnji, glasao sam za taj predlog“, kazao je i ocijenio da je neminovno povećanje cijena.
„Građani treba da prime veće plate, ali bi to trebalo da bude proizvod rasta ili prihoda poslodavaca“, rekao je ministar, a na pitanje zašto je onda dao podršku dodao:

„Kad su analize, glasao sam negdje po inerciji, dao sam podršku da građani primaju, ali mislim da će se možda, povećanjem plate, povećati i prometi i prihodi kompanija, i da će moći to da isplate.“
Kaže da bi promijenio mišljenje o podršci predloženom modelu, kada govori kao poslodavac.

Na pitanje znači li to da je brzopleto dao podršku, Joković je rekao da postoje države u regionu i Evropi gdje se „na vladi ne komentariše ništa“. „To komisije odrade, prođe, i donose se odluke… Vjerujem u kolege i stručna lica koja donose uredbe, zakone i pravilnike, nemam šta da ulazim u njihove nadležnosti“.

Siguran je, kaže, kako će to biti dobro za građane, „pa makar primili jednu platu“. „Ako imate sad 800, 850 eura platu, ako primite jednu platu, pa se vratite, vi ste u plusu, primili ste 600 eura više, niste u gubitku.“

Joković je rekao i da, ako porastu neke cijene, „ne morate baš sve kupovati u Crnoj Gori.“

Rekao je da bi bio „presrećan“ ako se „Euro model“ pokaže održivim, a „kako ćemo mi kao poslodavci moći to da iznesemo, to ćemo vidjeti.“

„Ne bi bilo dobro da se mnoge firme, posebno na sjeveru, srednje, veće i male, ugase“, poručio je Joković.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije