Connect with us

EKONOMIJA

PODACI DRŽAVNIH INSTITUCIJA

U Rožajama, Plavu i Gusinju više korisnika socijalne pomoći nego radnika

Penzionera je više nego radnika u 16 opština, dok su penzije na sjeveru daleko ispod prosjeka. U četiri opštine prosječna plata je niža od budućeg minimalca od 450 eura

Rožaje, Foto: RTCG

U 16 crnogorskih opština, od ukupno 24, penzionera ima više nego zaposlenih. U osam opština nezaposleni su brojniji od zaposlenih, dok u tri opštine Rožajama, Plavu i Gusinju ima više i korisnika socijalne pomoći nego radnika. U četiri opštine prosječna plata je niža od budućeg minimalca od 450 eura.

To pokazuju podaci Uprave za statistiku Monstat, Zavoda za zapošljavanje, Fonda PIO i Ministarstva finansija i socijalnog staranja, odnosno centara za socijalno staranje.

U 13 opština na sjeveru žive 22 hiljade zaposlenih, što je 15 odsto ukupnog broja od 145 hiljada u Crnoj Gori, dok je na istom području evidentirano 25 hiljada nezaposlenih što je 47 odsto, ili skoro polovina ukupnog broja nezaposlenih. U sjevernom regionu živi i 30 hiljada penzionera, što je 25 odsto od ukupnog broja. Socijalnu pomoć (članovi porodica za koje se dobija materijalno obezbjeđenje porodice) na sjeveru dobija 13,8 hiljada stanovnika, što je 52 odsto od ukupnog broja na nivou cijele države.

Foto: Vijesti

Ovo pokazuje da desetine miliona eura koje su proteklih decenije date na “regionalni razvoj” nisu dale nikakve rezultate.

U Rožajama najgora situacija

Prema ovim podacima, ekonomski najugroženiji su stanovnici Rožaja gdje ima 2,4 hiljade radnika, 2,6 hiljada penzionera, 5,1 hiljada nezaposlenih i 5,1 hiljada korisnika socijalne pomoći. Odnosno na 2,4 hiljade zaposlenih ima 12,8 hiljada ugroženih kategorija.

U Plavu i Gusinju, za koje Monstat i dalje vodi podatke o zaposlenima kao da je jedna opština, postoji 1,2 hiljade radnika, 1,5 hiljada penzionera, 2,8 hiljada nezaposlenih i 1,6 hiljada korisnika pomoći.

Foto: Vijesti

U Beranama i Petnjici, za koje takođe Monstat i dalje vodi podatke kao za jednu opštinu, ima četiri hiljade radnika, a 5,7 hiljada penzionera, 6,2 hiljade nezaposlenih i 3,2 hiljade korisnika pomoći. Iako je Berane po broju stanovnika pet puta veće od Petnjice, od ukupnog broja korisnika socijalne pomoći 2,2 hiljada otpada na samo Berane a hiljadu na Petnjicu. Razlika je i u samoj zaradi, prosječna u Beranama je 523, a u Petnjici 440. I prosječna penzija je u Beranama 242 eura, a u Petnjici 169.

Pljevlja i Kolašin su jedine opština na sjeveru u kojoj je prosječna plata veća od državnog prosjeka. U Pljevljima je prosječna zarada 560, 27 više od državnog prosjeka, dok je Kolašinu 535 ili dva eura veća od prosjeka. U Pljevljima je veliki broj radnika angažovan u Rudniku uglja i Termoelektrani, što je razlog ovako visokog prosjeka, dok uzrok većih zarada u Kolašinu može biti to što više nema značajne privrede pa je većina od nešto manje od hiljadu radnika zaposlena u opštinskoj administraciji ili drugim institucijama i državnim preduzećima. I u mnogim drugim opštinama na sjeveru prosjek plata od preko 500 eura održava javni sektor.

Foto: Vijesti

Foto: Vijesti

Penzije na sjeveru daleko ispod prosjeka

Penzije daleko niže od prosjeka u Rožajama, Plavu, Andrijevici, Gusinju, Petnjici, Bijelom Polju, potvrđuju situaciju o ogromnom broju zaposlenih koji su takozvani gubitnici tranzicije u proteklih 30 godina. Odnosno, mnogi od njih su ostali bez radnih mjesta usljed propadanja velikog broja preduzeća, u kojima su izgubili radni staž ili im je on na kraju, usljed stečaja, povezan na minimalnu zaradu. Najniža prosječna penzija je u Petnjici 169 eura, Gusinju 196, Rožajama 213, Andrijevici 214, Plavu 225, Bijelom Polju 230 eura…

U četiri opštine prosječna zarada je manja od buduće minimalne zarade od 450 eura, to su Bijelo Polju sa 439, Ulcinj i Petnjica sa po 440 i Herceg Novi sa 444 eura. Nije poznat iznos prosječne zarade u novim opštinama Gusinju i Tuzima, jer se njihov prosjek i dalje vodi sa opštinama od kojih su se odvojile.

Prestonicu drže penzioneri

Da i u centralnoj regiji ima nerazvijenih opština pokazuju primjeri Cetinja i Danilovgrada. U prijestonici ima 2,9 hiljada zaposlenih, a 4,2 hiljade penzionera, skoro hiljadu i po nezaposlenih i 516 korisnika socijalne pomoći, odnosno broj izdržavanih kategorija penzionera, nezaposlenih i korisnika socijalne pomoći je više nego duplo od broja zaposlenih. U Danilovgradu na 2,9 hiljada radnika ima 5,1 hiljadu penzionera, nezaposlenih i korisnika pomoći.

Prosječna plata na Cetinju je 520 eura, 13 eura manja od državnog prosjeka, a i ovako visoka zarada je nastala jer značajan broj zaposlenih radi o opštinskoj administraciji ili državnim ustanovama kojima je sjedište u prestonici. U Danilovgradu je prosječna zarada 466 eura, 67 eura niža od državnog prosjeka ali i svega 16 eura veća od buduće minimalne zarade od 450 eura, koliko je predviđeno da će iznositi od 1. januara ako u Skupštini bude usvojen projekat Vlade “Evropa sad”.

U nekadašnjem centru crnogorske industrije, Nikšiću, sada je zaposleno svega 11 hiljada radnika, dok ovaj grad ima 16 hiljada penzionera, 5,6 hiljada nezaposlenih i 3,4 hiljade korisnika socijalne pomoći. Prosječna plata od 505 eura je nešto ispod državnog prosjeka, dok je prosječna penzija u ovom gradu od 305 eura malo iznad državnog prosjeka. To pokazuje da su nekada radnici u Nikšiću imali dobre plate i koeficijente za buduće penzije. U odnosu na period prije pandemije korona, Nikšić je izgubio tri hiljade radnih mjesta.

Podgorica izgubila 27 hiljada radnih mjesta

U Podgorici, zajedno sa Tuzima, sada radi 66,7 hiljada radnika, što je 46 odsto od ukupnog broja radnika u Crnoj Gori. Broj radnih mjesta u glavnom gradu u 2019. godini iznosio je 93 hiljade, da bi u 2020. pao na 81 hiljadu, a sada na 66,7 hiljada.

Najbolji odnos između broja zaposlenih i ostalih kategorija stonavništva ima Budva, sa 10,7 hiljada radnika, 3,2 hiljade penzionera, 932 nezaposlenih i 99 korisnika socijalne pomoći. Prosječna plata je tek nešto veća od prosjeka sa 539 eura, kao i penzija od 302 eura u odnosu na državni prosjek. Prosječna plata u ovom gradu ne prati njegov ekonomski razvoj, jer je veliki broj zapsolenih angažovan u ugostiteljstvu, gdje je često zvanična zarada na nivou minimalne ili tek nešto iznad tog iznosa. U odnosu na 2019. godinu metropola turizma je izgubila šest hiljada radnih mjesta.

Najniža prosječna zaradu na primorju je u Ulcinju i iznosi 440 eura, kao i najniža prosječna penzija od 248 eura. Broj zaposlenih je 3,7 hiljada, a penzionera 3,1 hiljada, nezaposlenih hiljadu i po i 517 korisnika socijalne pomoći.

U Baru su prosječne plate od 520 eura i penzije od 279 eura, niže od državnog prosjeka. Zaposlenih u Baru je sada 9,2 hiljade, tri i po hiljade manje nego 2019.

U Tivtu najveće i plate i penzije

Najveća prosječna zarada ali i najveća prosječna penzija je u Tivtu 617 i 358 eura. Uzrok za veće zarade od prosjeka je više stranih kompanija koje daju značajno veće zarade. Tivat je i grad sa najznačajnijim učešćem visokih vojnih penzija.

Iako se i u Herceg Novom značajan broj stranih investicija zaposlenih je tek nešto više nego, penzionera 7,3 hiljade naspram 7 hiljada. Prosječna plata u najvećem bokeljskom gradu je 444 eura, 90 eura niža od državnog prosjeka. Razlog za to može biti to što značajan broj radi u ugostiteljstvu i na građevini, sa zvaničnom prijavom na minimalnoj zaradi.

U Kotoru ima 5,2 hiljade radnika, a 4,9 hiljada penzionera. Prosječna zarada je 566 eura, a prosječna penzija 332 eura.

Da li je za dvije godine izgubljeno 60 hiljada radnih mjesta?

U septembru 2019. godine Crna Gora je imala zvanično prema Monstatu 205 hiljada zaposlenih dok je sada ta brojka 146 hiljada, odnosno skoro 60 hiljada manje.

Prema podacima Monstata u oblasti trgovine tada je radilo 40 hiljada zaposlenih a sada 29 hiljada, u oblasti ugostiteljstva i hotelijerstva sada ima 10 hiljada radnika a prije dvije godine je bilo 18 hiljada, u prerađivačkoj industriji bilo je 13 hiljada a sada je devet hiljada radnika, u građevinarstvu je bilo 14 a sada osam hiljada zaposlenih…

Monstat pokazuje da je do pada zaposlenih došlo i u sektoru državne uprave i socijalnog osiguranja i to sa 22 na 18,4 hiljada, kao i u obrazovanju sa 15 na 12 hiljada, zdravstvu sa 12,7 na 11,2 hiljade…

Broj nezaposlenih je za dvije godine porastao sa 34 na 54 hiljade.

Ministar finansija Milojko Spajić, nedavno je kazao da ne vjeruje u tačnost podataka o ovako velikom pada broja zaposlenih, jer njihovi prihodi od dažbina na zarade su neznatno manji nego 2019, kao i da se veliki broj ljudi prijavio na biro da bi dobijao pomoć koju su dodatno dijelili tokom krize.

On je naveo da će uskoro imati reviziju ovih statističkih podataka.

Advertisement
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

EKONOMIJA

Radovi na izgradnji zaobilaznice oko Rožaja nakon 16 godina u finalnoj fazi

Ovaj projekat je dobio u narodu naziv „Skadar na Bojani“

(Foto: Tufik Softić)

Radovi na završetku zaobilaznice oko Rožaja, koji traju već šesnaest godina, biće nastavljeni krajem maja ili početkom juna, kada Uprava za saobraćaj izabere novog izvođača. Novim tenderom koji je upravo raspisan, predviđeno je da radovi ne mogu da traju kraće od 350, ali ni duže od 450 dana. Portal RTCG je u više navrata pisao o tome da je iz Uprave za saobraćaj najavljeno da će ovaj projekat, koji je dobio u narodu naziv „Skadar na Bojani“, biti završen, iako je to malo ko u Rožajama vjerovao.

Podsjetimo, prva faza projekta je počela da se gradi početkom 2008. godine i trebalo je da bude završena do kraja iste godine. Četiri godine nakon toga izvođač „Konstruktor inženjering“ iz Splita je otišao u stečaj, a iz posla su se izvukli i podizvođači „Integrač inženjering“ iz Banja Luke i tek formirana podgorička kompanija „Bemaks“.

Najave tadašnjeg ministra saobraćaja Ivana Brajovića da će ubrzo raspisati tender i završiti polsove prve faze u 2014. godini, ostale su mrtvo slovo na papiru.

(Foto: Tufik Softić)

Sarajevska firma „Euro asfallt“ sa partnerima posao izgradnje druge faze i dovršetka prve, dobila je 2017. godine, kada je ministar već bio kadar Bošnjačke stranke, Osman Nurković. Oko dvadeset miliona eura je bilo opredijeljeno za taj poduhvat, iz kredita Evropske investicione banke (EIB).

Bosanci sa partnerima iz Crne Gore imali su roko od 730 dana, ili dvije godine da projekat privedu kraju, od uvođenja u posao, u decembru 2017. što je značilo da su ga morali završiti do kraja 2019. godine.

Nekoliko pehova, kao što je rušenje mosta Veliki Ibarac i urušavanje tunela Ibarac, zatim pandemija korona virusa, kao i neriješeni imovinsko pravni odnosi, bili su razlog zbog čega je taj rok produžavan dva puta, do kraja 2021. godine. Bosanska firma, koja je je u međuvremenu došla u Crnoj Gori na loš glas i zbog puta preko Jelovice, koji su gradili četiri godine duže od predviđenog roka i preko dvadeset miliona skuplje od ugovorene cijene, ni ovaj rok za završetak zaobilaznice oko Rožaja nisu ispoštovali.

Oni su se povukli iz posla kada su naplatili oko 17,5 miliona eura, ali su im nove crnogorske vlasti naplatile penale u iznosu od preko milion eura i raskinuli ugovor sa njima u oktobru prošle godine.

Prije dva mjeseca direktor Uprave za saobraćaj Radomir Vuksanović izjavio je da će tokom aprila raspisati tender za novog izvođača, nakon što im je kroz javne radove odobreno novih osam miliona eura za konačni završetak projekta.

(Foto: Tufik Softić)

Ako ovi rokovi koji su sada postavljeni budu ispoštovani, Rožaje bi za godinu, a najkasnije godinu i tri mjeseca od uvođenja novog izvođača u posao. To bi značilo skoro 18 godina od početka gradnje.

Zaobilaznica oko Rožaja, koja počinje u mjestu Zeleni na ulazu u Rožaje iz pravca Srbije, i završava se kod mosta Crnja, na izlazu iz grada, koštaće tako državu Crnu Goru ukupno oko dvadeset pet miliona eura, umjesto 19,7 da su je Bosanci završili u roku koji im je postavljen kada su posao dobili.

To sa „Euroasfalt“ nije kraj problema, jer ih čekaju brojni sporovi sa građanima Rožaja, kojima su uništili imanja, ostavljajući materijal koji je sada teško ukloniti.

Braća Demić, Mustafa i Enver krajem ove sedmice imaju ročište u sporu koji sa Bosancima vode već dvije godine zbog devastiranja 2,3 hektara zemljišta.

Protiv bosanske kompanije „Euro asfalt“ postoje dva predmeta u Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore.

(Izvor: RTCG)

Nastavite sa čitanjem

EKONOMIJA

Benzin i eurodizel skuplji od ponoći

Eurosuper 95 i 98 poskupiće po dva, odnosno tri centa, eurodizel skuplji za cent

Ilustracija, Foto: Shutterstock

Eurosuper 95 i 98 biće skuplji od ponoći, saopštilo je Ministarstvo rudarstva i energetike.

Kako su naveli iz ovog vladinog resora, eurosuper 95 i 98 poskupiće dva i tri centa i u narednih 15 dana koštaće 1,62 eura, odnosno 1,66 eura po litru.

Eurodizel će poskupiti za cent i koštaće 1,49 eura po litru.

Poskupiće i lož ulje za cent, pa će naredne dvije sedmice koštati 1,45 eura po litru.

„Saglasno odredbama Uredbe o načinu i visini elemenata na osnovu kojih se formiraju maksimalne cijene naftnih derivata, naredni obračun će se obaviti 22. aprila, a eventualno izmjenjene cijene naftnih derivata važiće od 23. aprila“, piše u saopštenju resora.

Nastavite sa čitanjem

EKONOMIJA

Samir Agović: Petnjica ostaje bez stanovnika

„Mladi neće da žive na sjeveru“

Agović, Foto: Radio Petnjica

Mladi nisu zainteresovani da ostanu da žive na sjeveru, da tu rade i osnuju porodicu, pa država mora osmisliti strategiju i razvojne projekte kako bi život u ovom dijelu Crne Gore bio lakši i kvalitetniji, smatra predsjednik opštine Petnjica Samir Agović.

Petnjica je jedna od opština u kojoj je u januaru zabilježen negativan prirodni priraštaj.

Agović kaže da je to loša informacija i poražavajuće stanje za njihovo društvo i zajednicu.

„Mnogo mi je žao zbog toga. Mora se raditi na snaženju porodice i na razvojnim projektima, a država mora da osmisli strategiju, pa da stvorimo bolje uslove za život naših građana. Tu podrazumijevam i nas, lokalne uprave. Nimalo ne bježimo od odgovornosti“, kazao je Agović u emisiji „Mreža“ na TVCG.

Prema njegovim riječima, mladi ljudi odlaze iz sjevernih opština u potrazi za boljim životom i nisu zainteresovani da ostanu da žive na sjeveru.

„Lakše im je da budu u mjestu gdje je sve definisano. Razumijem ih, oni žele dinamičniji život. Mladost je jedna. A mi moramo mnogo više da radimo, posebno na edukaciji. Krajnje je vrijeme da se napravi poseban program za sjever“, rekao je Agović.

Prema njegovim riječima, sjever ima resurse i perspektivu.

„Što brži razvoj infrastrukture, pa bi ljudi ostali da ovdje žive. Na sjeveru postoje resursi u turizmu i poljoprivredi i tu ima prostora za nova radna mjesta“, rekao je Agović.

Agović tvrdi da lokalna uprava radi kako bi pomogla socijalno ugroženim osobama u ovoj opštini.

„Posebno vodimo računa o učenicima i studentima i rijetka smo opština koja pomaže svojim mlađim mještanima. Poznato je da nema organizovanog prevoza između Petnjice i Berana, tako da smo uvijek spremni da pomognemo ljudima“, dodao je Agović za TVCG.

Petnjici nedostaje benzinska pumpa

Agović tvrdi da Petnjica ima sve što je potrebno za skladan i ugodan život. Tu je više obrazovnih ustanova, a u oblasti zdravstva imaju zdravstvenu stanicu u kojoj rade dva ljekara, a tu je i Hitna pomoć.

Agović kaže da im nedostaje jedino benzinska pumpa.

„To nam je veliki problem, velika je potreba Petnjičana. Nažalost, još uvijek od izgradnje nema ništa. Nadam se da će se i ona uskoro izgraditi stoga pozivam zainteresovane investitore da se jave kako bismo riješili i taj problem“, zaključio je on za TVCG.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije