Connect with us

POLITIKA

"ODGOVARAĆE VLADA ZA BEZAKONJE ZBOG MANASTIRA"

Đukanović: Veljović krenuo ka Cetinjskom manastiru da bi spustio tenzije

„Nije mu bilo mjesto kod kordona, ali razumijem čovjeka pod „patriotskim nabojem“. Ja tamo ne vidim sukobljavanje sa policijom“

Foto: Screenshot/TVCG

Ne mislim da je mom savjetniku za bezbjednost, Veselinu Veljoviću, bilo mjesto u ulozi nekoga ko pokušava da probije kordon na protestima protiv ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastiru, saopštio je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u emisiji „Argumenti“ na Televiziji Crne Gore (TVCG).

Kazao je da nije vidio sukobljavanje, te da je Veljović pokušao da u manastiru spusti tenzije.

„Razumijem čovjeka sa patriotskim nabojem koji razgovara sa svojim dojučerašnjim službenicima. Ja tamo ne vidim sukobljavanje, i to ne potvrđuju ljudi koji stoje u kordonu. Prema iskazu Veljovića, on je pokušao da ih ubijedi da mu otvore prolaz i da pokuša da u komunikaciji sa ljudima u manastiru spusti tezije. Svakako on nije mogao ništa dramatično tamo uraditi, s obzirom na to da su nam kasnije slike pokazale ko je sve tamo bio prekriven u Cetinjskom manastiru“, kazao je Đukanović, prenosi portal RTCG.

Uporedivši slučaj Veljovića sa slučajem Milana Kneževića iz 2015. godine, Đukanović je rekao:

„Kod Kneževića smo vidjeli napad na službeno lice, i to se razlikuje od slučaja Veljovića.”

Na pitanje novinara RTCG, ko je zaslužan za tenzije na Cetinju, Đukanović je kazao da je greška kada se taj problem definiše kao crkveni.

„Ovo vidim kao državno-politički problem, kao jednu u seriju epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. To je projekat koji datira iz polovine 18. vijeka i imao je razne faze u tom periodu, a posljednjih par godina prisustvujemo obnovi ofanzive. Pretpostavljam da je neko u štabu velikosrpskog nacionalizma procijenio da je sada dobro vrijeme za novi pokušaj”, rekao je predsjednik Crne Gore.

„Odgovaraće za bezakonje zbog Cetinjskog manastira“

Oni koji su pokušali da od Prijestonice oduzmu Cetinjski manastir, odgovaraće za bezakonje, rekao je Đukanović.

Kazao je da je 4. septembra bio na Cetinju, a ne ispred Hrama, zato što se ne osjeća dovoljno predsjednikom onih koji žele da ruše državu. Ponovio je da je Vlada zloupotrijebila državne resurse i da nije nacionalno odgovorna.

Komentarišući odluku Vlade da se Cetinjski manastir u list nepokretnosti upiše na državu, a ne na Prijestonicu, Đukanović navodi:

„Riječ je o pokušaju oduzimanja vrijedne crkvene imovine iz nadežnosti Crne Gore kao države i pokušaju da se na taj način ugrozi i obezliči crnogorski nacionalni i kulturni identitet. Znamo da je upis u katastar nečije imovine isprava i da se to može osporavati pred sudom. Vlada sebi daje za pravo da mijenja upis u katasta bez odluke suda, riječ je o apsolutnom bezakonju, koji one koji su to učinili vodi na optuženičku klupu.”

Ističe da se Cetinjski manastir pokušava oduzeti od onoga kojem on, kako navodi, neupitno pripada – Prijestonici.

„Vlada to pokušava osporiti, u strahu da će Skupština Prijestonice donijeti odluku da se manastir stavi na korišćenje svim pravoslavnim vjernicima“, kazao je Đukanović, prenosi portal RTCG.

Bez komunikacije sa mitropolitom Joanikijem

Đukanović je istakao da je sa Amfilohijem komunicirao uprkos neslaganjima po brojnim pitanjima, ali da sa Joanikijem nema komunikaciju i da za to nije bilo inicijative sa strane novoustoličenog mitropolita.

„Svi se moramo potruditi da iskorigujemo donos prema vrijednostima koje nam moraju biti zjedničke. Ako mitropolit, koji pretenduje da bude na tronu Svetog Petra Cetinjskog govori da Crnogorci nijesu nacija i da će Crna Gora biti kratka vijeka kao pečurke poslije kiše, imam problem da razumijem – šta onda radite u Crnoj Gori“, naveo je Đukanović.

„Ideja velikosrpskog nacionalizma nije sahranjena i danas se nasrće na Crnu Goru sa istom strašću“

Ideja velikosrpskog nacionalizma, ocjenjuje Đukanović, nije sahranjena i danas se, kako ističe, nasrće na Crnu Goru sa istom strašću.

„Zašto se sada u frontu velikosrpskog nacionalizma posebno eksponira Srpska pravoslavna crkva (SPC), to je zanimljivo pitanje. U nekim krugovima na zapadu se sukob između države i crkve uvijek percipira kao ugrožavanje vjerskih prava i sloboda, što ovdje nije slučaj. SPC je jedini preostali prekogranični instrument velikosrpskog nacionalizma”, naveo je Đukanović.

Ističe da je SPC pristala na tu ulogu u ime velikosprskog nacionalizma, te da je to definicija problema.

“Da li se taj velikosrpski nacionalizma ispoljio u dešavanjima na Cetinju, rekao bih ne posebno. Naše podjele su istorijski ukorijenjene i one se i danas pokazuju na istim pitanjima, pa i manje-više u istom intenzitetu. Ono čemu danas svjedočimo jeste veći intenzitet pritiska na Crnu Goru”, dodaje Đukanović.

Zaključuje da je velikosrpski nacionalizam na ovom pitanju pokušao “da li može proći s repertoarom pritisaka i nasilja na Crnu Goru”.

“Ne bi prošao da je pritisak bio samo Srbije ili SPC, problem je što su se Srbija i SPC poslužili Vladom Crne Gore. Vlada Crne Gore je glavni akter koji je, stavljajući na raspolaganje svoj kompletan repertoar – od helikoptera do hemisjkih sredstava i žive sile, protiv Prijestonice i njenih građana, i koji se stavio na uslugu ostvarivanju ciljeva velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori”, rekao je Đukanović za TVCG.

„Svako je radio svoj posao“

Na pitanje o saradnji sa Slobodanom Miloševićem, Đukanović kaže da je to manipulacija onih koji pokušavaju da, kako navodi, ospore političko djelo DPS-a.

“Po pitanju saradnje sa Miloševićem, to nije bila nikakva posebna blizina. Mi smo bili savremenici, naša bliskost je tu tome što je on bio predsjednik Srbije, pa Jugoslavije, ja predsjednik Vlade Crne Gore”, kazao je Đukanović i dodao: “Nema političke ljubavi, svako radi svoj posao”.

Naveo je i da Jugoslovenskom narodnom armijom nijesu upravljali tadašnjim premijeri.

“Bila je striktno podijeljena nadležnost, u Savjetu odbrane je uvijek sjedio predsjednik države, ja sam se bavio pitanjem obezbjeđivanja uslova za preživljavaje stanovništva u vremenu raspada Jugoslavije i paralize ekonomije”, odgovorio je predsjednik.

U osvrtu na dešavanja 90-ih godina, Đukanović je istakao da su tada vjerovali da se referndum ne bi mogao obaviti bez prolivanja krvi.

“Siguran sam da smo tada krenuli u obnovu nezavisnosti, da bi Crna Gora plivala u krvi. Naše uvjerenje je bilo da se i sa pitanjem crkve mora pažljivo državno-politički menadžirati“, naveo je on.

Cnogorska crkva je, dodaje Đukanović, izgubila legitimitet pod vrlo specifičnim okolostima.

“Izgubila ga je odlukom jednog neligitimnog, u tom trenutku, Svetog sinoda CPC, na sjednici gdje je od sedam članova bilo prisutno dva, a sa političkim obrazloženjem u kojem stoji da se na Podgoričkoj skupštini, koju smatramo nelegitimnom, Crna Gora prisajedinila Srbiji, onda je, valjda logično, da se i CPC prisjedini Pravoslavnoj crkvi Srbije”, rekao je predsjednik Crne Gore.

Sada se, dodaje on, postavlja pitanje zašto bi se neko protivio da se u obnovljenoj državi obnovi istorisjki neuptna autokefalnu Crnogorske pravoslavne crkve (CPC).

“Tim pitanjem moramo pametno upravljati, kao i pitanjem države. Ništa nam ne znači ako mi proglasimo crkvu autokefalnom, ako ne izgradimo dobre odnose sa pravoslavnim autoritetima u svijetu, koji će nam pomoći da dobijemo kanonosnko priznanje.”

Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.

“Godinama sam sa najvišim autoritetom u MCP – mitropolitom Amfilohijem razgovarao na tu temu i ubjeđivao ga da našom odlukom i saglasnošu obnovimo našu Crnogorsku crkvu. Nijesmo došli do tog rješenja, postojali su nepremostivi problemi na drugoj strani. Danas očigledno moramo nastaviti da se bavimo tim pitanjem, a ovaj predlog koji je najracionalniji nje bio prihvaćen”, kazao je Đukanović.

Sada se, dodaje on, postavlja pitanje zašto bi se neko protivio da se u obnovljenoj državi obnovi istorijski neuptna autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva (CPC).

“Tim pitanjem moramo pametno upravljati, kao i pitanjem države. Ništa nam ne znači ako mi proglasimo crkvu autokefalnom, ako ne izgradimo dobre odnose sa pravoslavnim autoritetima u svijetu, koji će nam pomoći da dobijemo kanonosnko priznanje.”

Dodaje da je uvijek veća mogućnost za promjene kada imate Vladu, ali ističe da se mora pažljivo upravljati procesom koji ima unutrašnju i međunarodnu dinamiku.

„Odgovornost na drugoj strani“

Na pitanje da li osjeća dio odgovornosti za tenzije i podjele u crnogorskom društvu, Đukanović je odgovorio da je “sva odgovornost na drugoj strani”.

“Ako mislite da bih ja doprinio miru i stabilnosti time što bih ćutao, i povlačio se sa mjesta gdje je napadnuta crnogroska država i nacionalni identitet, onda ozbiljno griješite.”

Ističe da je predsjednik svih građana i da nema potrebe da dokazuje “koliko je napora učinio da očuvamo stabilnost”.

“Svakog Srbina gledam kao na najboljeg Crnogorca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata ili Albanca. Manipulisanje je lidera srpskih nacionalnih partija, koji pokušavaju sebi naći posao time što brane ono što nije ugroženo i to naplaćuju Beogradu. Niti ja, niti bilo ko, nemamo negativnu predsrasudu prema Srbima, Srbe doživljavam kao građane Crne Gore i prema njima se odnosim sa punim poštovanje. Ono na šta ne gledam s poštovanjem je kada neko nasrće na državu”, dodaje predsjednik.

Priču o ugrženosti Srba u Crnoj Gori smo imali i povodom jezika, navodi Đukanović.

“Nakon nestanka Jugoslavije, nestao je i srpsko-hrvatski jezik. Srbija je svoj jezik proglasila srpskim, Hrvatska hrvatskim, Bosna bosanskim… Kada je Crna Gora htjela jezik da proglasi crnogorskim, to je bilo ugrožavanje prava Srba. Zašto bi se dogovarali sa Srbijom o tome kako će se zvati naš jezik“, dodaje on.

Istakao je da je “valjda neupitno da sa samoukidanjem Pećke patrijaršije 1766. nad Crnogorskom crkvom više nema crkvenog autoriteta”.

„Neupitno je, po međunarodnim aktima, da je Crna Gora imala svoju autokefalnu crkvu. Valjda je uloga šefa države je da se to brani, ako se to brani na Cetinju, onda mi je mjesto na Cetinju. Ako me pitate da li sam u raskoraku sa stavom da sam predsjednik svih građana i istovremeno na tom mjestu, ne osjećam se dovoljno i istoj meri predsjednikom onih građana koji nam ruše državu“, poručio je Đukanović.

Komentarišući svoju izjavu od 4. Septembra, da neće biti ustoličenja Joanikija u Cetinjskom manastru, Đukanović se pozvao na „logiku da nacionalno odgovorna vlada ne može zloupotrijebiti resurse protiv Prijestonice i njenih građana”.

„Ovo nije nacionalno odgovorna Vlada, ovo je stručna služba SPC, ta vlada koja se zove Vladom Crne Gore je dala helikoptere, hemiju…”, kazao je on.

Na pitanje o aktivnostima helikoptera, kada je prenesena limena crkva na Rumiji, Đukanović je kazao da je to bio „desant vojnog helikoptera“ i da je tada postojala Savezna Republika Jugoslavija (SRJ).

EU korak nazad

Đukanović za TVCG ocjenjuje da smo se događajima na Cetinju vratili korak unazad pred međunarodnom javnošću.

“Ako se Crna Gore do prije godinu dana u očima međunarodna javnosti kvalifikovala kao sidro sigurnosti, a ako se danas tretira kao zemlja pod posebnom pažnjom, zbog mogućnosti destabilizacije, onda smo ugrozili međunarodni imidž. Uz pametne poteze u narednom periodu, možemo sačuvati sačuvati i uvećati prednost u odnosu na druge zemlje kandidate u ubrzati članstvo”, kazao je predsjednik Crne Gore.

„Koalicije udružila mržnja“

Đukanović je rekao da moć aktuelne opozicije nije mala, te da je 40 poslanika pokazalo da imaju jasnu viziju i kada nijesu na vlasti.

„Imali smo brutalni nasrtaj iz Beograda na Crnu Goru. Srbija je polomila zube i u Nikšiću i na drugim mjestima, zahvaljujući nekome ko je odgovorno branio nacionalne interese. To nije radila Vlada, radila je dražavno odgovorna opozicija sa probuđenim frontom građanskih aktivista iz Crne Gore”, ocjenjuje Đukanović.

Ističe da je Vlada savez tri koalicije koje je, kako navodi, udržila mržnja prema prethodnoj vlasti i njegovoj malenskosti.

„Udružila ih je mogućnost na Cetinju, da se osvete Crnoj Gori, Prijestonici, Crnogorcima, a to savezništo će ih držati kao i ono poslije 30. avgusta 2020. Dozvolimo da vrijeme neke stvari postavi na svoje mjesto. Kada se razišao dim od suzavca na Cetinju, mogima je u Crnoj gori postalo jasno ko je alternativa i ko je nova vlast koja im se pokušala izdati za vlast koja će odgovornije od prethodne štititi interese građana i suzbijati kriminal i korupciju. Dobili smo takozvanu Vladu koja se služi interesima veliksrpskog nacionalizma i SPC“, kazao je Đukanović.

Dodaje da ne vjeruje u dugoročnost daljeg funkcionisanja „tog političkih saveza“ i da bi vanredni parlamentarni izbori bili najpravedni put.

„Na mržnji ne da nije moguće ništa dobro napraviti, niti trajati. mene čudi da je to i do sada Ne može Crna Gora biti jedina zemlja na planeti vbez Vlade. Ne postoji takav organ koji vodi računa o državnim interesima”, rekao je Đukanović.

Afere i odgovornost

Na pitanje o aferama (Koverta, Stanovi, Abu Dabi fond, Plantaže, smjena članova savjeta RTCG iz 2018.godine), ubistvima, deportacijama i odgovornosti za to, Đukanović kaže:

„Bilo je puno grešaka u vršenju vlasti, ali na Kaluđerskom lazu su zahvaljujući Vladi Crne Gore spašeni životi, to je bila borba između nas i vojske… Bilo je nesnalaženja, to je bilo vrijeme svekolikog društvenog vrtloga, kada se raspada zemlja i počinju ratovu. Odgovornost osjećam, ali zanimljivo je da svi, koji to potenciraju, zaboravljaju da pitaju da li smo odgovorni što u Crnoj Gori nije bilo rata 90-ih, što nije bilo vjerskih i nacionalnih sukoba, što je Crna Gora preživjela u vrijeme sankcija, što smo uspostavili ekonomsku održivost, jesmo li odgovorni što se obnovila nezavisnost… – jesmo“.

„Mirno čekam izbore na jesen i u proljeće“

Đukanović ocjenjuje da je mnogo pretjerivanja sa opasošću o podijeljenošću crnogosrkog društva. Ističe da opasnost leži u dubokim korijenima tih podjela.

„Nemam strah od izbornih procesa, tu se malo podignu strasi u preizbornoj kampanji. a ovim iskustvom, sa novom vlašću, ljudi u Crnoj gori su shvatili da svako novo ne znači dobro i bolje. Mirno čekam izbore na jesen i u proljeće, vjerujem da ćemo imati još vanrednih izbornih iskušenja i i vjerujem da će Crna Gora pokazati demokratsku zrelost i nacionalnu odgovornost, da će sačuvati mir i stabilnost i vratiti se na put evrospskih integracija”, rekao je Đukanović.

Za njega su, istakao je, Crna Gora i crnogorski nacionalni interes neprikosnoveni.

„Mislim da se današnja Crna Gora ne može požaliti na ostvareno tokom prethodne tri decenije. Promjene su se događale i one su bile principijelne. Nemam drugačiji odnos prema Srbima, jer se to posebno podmeće, nećemo Crnu Goru sačuvati sukobom crnogorskog sa srpskim nacionalizmom, nego jasnom građanskom politikom protiv svakog nacionalizma. Veoma sam čvrst u borbi protiv svakog velikodržavnog nacionalizma, na Crnu Goru ejdino kidiše velikosrpski nacionalizam i zbog toga pokušavamo da mu se suprotstavimo, uključujući njegove glavne aktere“, naveo je Đukanović.

POLITIKA

Đukanović: Nacionalistička rulja plasira izmišljotine da sam vinovnik genocida u Srebrenici

„Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli, oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je bivši predsjednik i premijer Crne Gore

Izvor: EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao je da su „bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori“ da je on ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici.
Đukanović je to rekao u intervjuu za „Pobjedu“, na podsjećanje da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na dan glasanja o njegovoj smjeni, optužio Demokratsku partiju socijalista i Đukanovića za direktnu političku i logističku ulogu u ratnim dešavanjima devedesetih godina. Mandić je tada rekao da bi se rat završio 1994. da nije bilo DPS-a i ponovio tvrdnju da je Đukanović slao gorivo u Republiku Srpsku kad je Milošević uveo sankcije na Drini.

„U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, rekao je Đukanović.

Očekivano, kako je rekao, najglasniji je pokajnik koji treba da se opravda što je „predugo morao da glumi evropejca, lojalnog Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić“.

„Tobože, u nastupu kajanja što je kao predsjednik Skupštine Crne Gore ‘u svoje i u ime NSD’ uputio saučešće sinu presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, optužio je mene i DPS da smo krivci i za produžetak rata u Bosni i Hercegovini 90-ih. Mandić, najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk. Uplašen da bi ga taj telegram mogao koštati fotelje u parlamentu, u nadi da mu i ta lažavina može biti korisna u susret predstojećim izborima“, rekao je Đukanović.

Na pitanje otkud optužbe na njegov račun za genocid u Srebrenici, Đukanović kaže da je sve mogao očekivati od „te vrste ljudi“, ali ne i da upiru prstom u njega zato što je Vlada na čijem je čelu bio „komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vrijeme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat.“

„Oni žele da zamagle činjenice, čak i ključnu da se genocid u Srebrenici desio sredinom jula 1995. godine. I da je Haški tribunal detaljno istražio sve u vezi sa tim. A da je Skupština Republike Srpske duže od dvije godine ranije, 6. maja 1993. godine odbila Vens-Ovenov plan“, dodao je.


Podsjeća i da je međunarodna zajednica i nakon toga ozbiljno radila na zaustavljanju rata.

„Kontakt grupa u kojoj su bili predstavnici Amerike, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske predložila je novi plan koji je Skupština RS takođe odbila 3. avgusta 1994. godine. Već sjutradan Vlada SRJ je naredila prekid političkih i ekonomskih odnosa sa RS i zabranila njenom rukovodstvu ulazak u SRJ i zatvorila granicu prema teritoriji koju kontrolišu bosanski Srbi. Tribunal se veoma pomno bavio i odnosom Beograda i bosanskih Srba nakon uvođenja sankcija. Samo u slučaj ‘Perišić’ imao je skoro 4.000 dokaznih predmeta, a saslušano je i više od 100 svjedoka na prvostepenom suđenju. Utvrđeno je da je Vojska SRJ pružala veliku logističku pomoć Vojsci Republike Srpske (municiju, gorivo, rezervne djelove, obuku i tehničku pomoć). Utvrđeno je da je 1993, kada je odbijen Vens-Ovenov plan, 99,6 odsto budžeta RS dolazilo iz Beograda. Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije.“

Nije im, kako je rekao, za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima „pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici“.

„Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je Đukanović.
Kaže da Mandić, u žaru borbe za funkciju u Skupštini, kao da nije svjestan „svih gluposti koje izgovara“.

„Njegova tvrdnja da se rat mogao završiti ’94, mogla bi da sugeriše da je RS bez pomoći Crne Gore bila pred porazom, pred kapitulacijom. On, koji nema ni toliko političke hrabrosti da stane iza svog telegrama saučešća. Sam tvrdi da nije poznavao Ratka Mladića, pravdajući se da je saučešće uputio vođen crnogorskom tradicijom. Nije naša tradicija slanje telegrama kad umre neko koga ne poznajete. Ipak će biti da je kod Mandića u pitanju četnička ideologija, a ne tradicija.“

„U njegovu odbranu velikosrpski hor u crnogorskom parlamentu navodi da sam ja uputio telegram kad je umro Slobodan Milošević. To jeste tačno, ali postoji suštinska razlika. Prvo, Slobodan Milošević je umro prije izricanja presude u Hagu. Sem toga dugo sam ga poznavao, i značajno duže politički ratovao sa njim nego sarađivao. U tom slučaju bi se zaista moglo govoriti o tradiciji. Drugo, meni nije padalo na pamet da se ikome pravdam zbog toga.“

„Želim još da podsjetim da je sve počelo mnogo ranije, od jednog drugog Mandića, Momčila, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske, a prihvaćeno od strane zlomislećih ljudi u Crnoj Gori, u Srbiji i u RS. Kao osveta zato što je svojevremeno uhapšen u Crnoj Gori po potjernici BiH i predat njihovim organima. Anticrnogorsko djelovanje familije Mandića ima i porodičnu genezu. Što potvrđuje iskustvo iz sudbonosne beogradske ‘bitke za Nikšić’. Da završim porukom: Ne mogu oni svoju istorijsku ni aktuelnu sramotu prikriti ni onda kad posegnu za Đukanovićevim imenom“, kazao je Đukanović.


„Euro model je obrazac neodgovorne populitičke politike“


Nekadašnji premijer smatra da je „Euro model“ koji je najavio predsjednik Vlade Milojko Spajić „obrazac neodgovorne populističke politike“ koja, „nažalost, danas dominira u zapadnoj hemisferi globalne političke scene“.

„Može se slobodno reći i da to nije politika, nego prizemno politikanstvo, koje se u suštini svodi na otvorenu izborno-političku korupciju. Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani trebaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda građana je najvažniji cilj svake, iole odgovorne ekonomske politike. Zapravo, to mora biti smisao bavljenja politikom“, ističe Đukanović.

Kaže da „iza ove tačke opšteg konsenzusa moramo uočiti demarkacionu liniju ozbiljne, kompetentne, nacionalno odgovorne politike i politikanstva, manipulacije i prevare.“

„Zastupnici i protagonosti ozbiljne politike će ljudima čijom budućnošću upravljaju u velikoj mjeri, objasniti da imaju plan sistematskog rasta ličnih primanja koji mora biti zasnovan na prethodno ostvarenom rastu produktivnosti i realno stvorenoj novoj vrijednosti. I ne zebem, građani će to lako razumjeti, jer ogromna većina njih baš tako živi. Veću potrošnju domaćinstva prethodno obezbijede većim prihodima.“

Drugi, kako je rekao, „avanturisti i prevaranti“ će ponuditi veća primanja, bez prethodnog stvaranja, sve dok ne ostvare svoj cilj, „a kad dođe račun za tu iluziju oni neće biti tu.“

„Takvom ponudom biračima pred izbore neodgovorna vlada se poigrava sa primarnim, egzistencijalnim porivom većine ljudi da nezavisno od rezultata rada ostvare bolje zarade i viši životni standard. Nema tu ništa novo i originalno u Euro modelu – to je dosljedni produžetak manipulacije lansirane programima Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Igra se, dakle, egzistencijom građana i u krajnjem ugrožava opstanak države na čijem je čelu.“

„Kako to izgleda? Administrativno propisane veće plate bez pokrića u produktivnosti i realno novom društvenom proizvodu služe za lakše dobijanje bankarskih kredita i sva ta novčana masa povećava tražnju za robama i uslugama, što neizbježno podiže cijene i zahuktava inflaciju“, rekao je on.

Kaže da Vlada koja „ne mari za posljedice“ po nacionalnu ekonomiju zadovoljno trlja ruke, jer će od veće potrošnje naplatiti više PDV-a i time, makar za nekoliko mjeseci, obezbijediti isplatu predizborno obećanih plata i penzija.

„Kad shvate da ni tako naplaćeni PDV neće biti dovoljan, povećaće njegovu stopu. Podrazumijeva se, zaustaviće investicije jer je jedino važno da budžet izvrši ulogu računovodstva i isplati lična primanja. Kad se, opet neizbježno, pokaže da ni ti prihodi sa uvećanim poreskim stopama, ni ušteda zbog izostanka investicija, ni dugovanja privredi po osnovu izvršenih ugovora sa Vladom, ni kašnjenja u vraćanju PDV-a preduzećima nijesu dovoljni za isplatu primanja – opet će se zadužiti u inostranstvu.

„Što su tako očigledne i potpuno dogledne posljedice ovakvog avanturizma? Zaposleni i penzioneri će nominalno dobiti veću platu i penziju za koju će, zahvaljujući inflaciji moći da kupe manje roba i usluga nego ranije kad su njihova primanja bila niža. Jednostavno, puni krug u prazno“, kazao je Đukanović.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

RSE: Hrvatska iznijela osam uslova Crnoj Gori prije članstva u EU

U dokumentu, u koji je Rradio Sloboda Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“

Hrvatska je državama članicama Evropske unije (EU) poslala dokument u kojem predstavlja svoju poziciju o otvorenim pitanjima sa Crnom Gorom, navodeći uslove koje Podgorica mora da ispuni prije nego što postane članica evropskog bloka, saznaje Radio Slobodna Evropa (RSE) iz diplomatskih izvora.

Kako navodi RSE, dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom ove sedmice, a dio hrvatskih zahtjeva direktno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, i 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.

U dokumentu, u koji je RSE imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“.

Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.

Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.

Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj,

očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu,

kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.

Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.

Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji,

kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.

Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora, prema navodima RSE, ne može da zatvori od 2024. godine zbog protivljenja Hrvatske, nakon što je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Jasenovcu.

Zagreb traži povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.

Drugi zahtjev odnosi se na granicu između dvije države. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje granice između republika, u skladu sa principom uti possidetis juris, kao i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.

Prema navodima iz dokumenta, Hrvatska bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez utvrđivanja rokova za taj proces.

Hrvatska je u dokumentu istakla da je dosljedno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vrijedan osam miliona eura.

Istovremeno, Zagreb tvrdi da su „neočekivani jednostrani potezi“ crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.

Prema dokumentu, Hrvatska je Crnoj Gori još u decembru 2023. predala neformalni dokument (non-paper) sa spiskom otvorenih pitanja, koji je podijelila i sa državama članicama i Evropskom komisijom.

Bilateralne konsultacije održane su u januaru i maju 2025, a ministri spoljnih poslova dvije zemlje sastali su se tokom ove godine desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba.

„Nijedno od otvorenih pitanja još nije riješeno“, navodi se u dokumentu.

Hrvatska je poručila da želi da olakša, a ne da opstruira crnogorski pristup, i da su njeni zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.

(MINA)

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Mandić ostaje predsjednik Skupštine: Nije bilo većine za njegovu smjenu

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik

Skupština Crne Gore tajnim glasanjem nije razriješila Andriju Mandića sa funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore.

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik.

Uručeno je i nađeno 80 glasačkih listića, od kojih važećih 78, a nevažećih dva.

Tokom glasanja Mandić je na mjestu na kojem sjedi zaokružio opciju na listiću, da bi kasnije kazao “Ja pogriješih, zaokružio sam ‘Za’”, a sekretar Skupštine Boban Stanišić mu je kazao: “Nijeste nego protiv. Protiv, vidio sam”.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije