Connect with us

EKONOMIJA

TVRDI POSLEDNJI DIREKTOR MILIĆ JOKSIMOVIĆ

Fabrika papira u Beranama uništena iz političkih razloga: Zbog propasti niko nikada nije odgovarao

Prema njegovim riječima, najapsurdnija je činjenica da je fabrika papira „Beranka“ uvedena u stečaj u trenutku kada je, kako naglašava, dostigla savršenstvo u tehnološkom smislu, nakon velikih finansijskih ulaganja

Fabrika papira u Beranama

Fabrika papira u Beranama, jedina te vrste u Crnoj Gori, mogla je da se sačuva, ali su njeno uvođenje u stečaj 2004. godine i privatizacija, koji su je odveli u propast i zatvaranje, predstavljali političku odluku.

To i nakon skoro dvije decenije tvrdi posljednji direktor te kompanije prije privatizacije, Milić Joksimović.

On je Portalu RTCG kazao da se politička intencija za uvođenjem te fabrike u stečaj i privatizovanje, i danas pokazuju kao katastrofalno loš potez.

„Iz prostog razloga jer je to, vrlo brzo se pokazalo, značilo kraj i fabrike“, kaže Joksimović.

Prema njegovim riječima, najapsurdnija je činjenica da je fabrika papira „Beranka“ uvedena u stečaj u trenutku kada je, kako naglašava, dostigla savršenstvo u tehnološkom smislu, nakon velikih finansijskih ulaganja.

„Postojale su dvije papir mašine. Jedna za proizvodnju finih papira do stotinu trideset grama. Druga mašina je imala raspon proizvodnje do čak trista gramskih papira, i mislim da je to bila jedina mašina te vrste u bivšoj Jugoslaviji. Mislim da tu mašinu nije imala ni Slovenija. Tako da je fabrika papira u Beranama bila možda i najbolja u regionu“, kaže Joksimović.

Nove mašine „završile“ kao staro gvožđe

On sa žaljenjem konstatuje da su takve mašine završile, navodno, kao staro gvožđe.

„Za jednu nisam siguran, a za drugu znam da je kao staro gvožđe otišla za Tursku. Zapravo, zvanično su mašine prodate po cijeni starog gvožđa, ali se isto tako nezvanično zna da su u Tursku prenesene do posljednjeg šrafa, i tamo stavljene u rad“, kaže Joksimović za RTCG.

Nestašica roto papira na tržištu, koja se početkom ove godine osjetila i u Crnoj Gori dovodeći u pitanje izlazak, odnosno štampanje crnogorskih novina, iznova je stavila na dnevni red pitanje kako je zatvorena fabrika papira u Beranama.

Kriza na tršištu roto papira bila je uzrokovana prekidom proizvodnje u slovenačkoj fabrici, a u Crnoj Gori je riješena sa dosta problema uvozom izvjesne količine te vrste papira iz Bugarske.

„Zbog građana koji koji nijesu iz Berana i ne znaju mnogo, ovdje je potrebno napraviti razliku, odnosno napomenuti da je bivša fabrika celuloze i papira, koja je zapošljavala dvije hiljade radnika, zatvorena odmah nakon AB revolucije, a da je, potom, 1997. godine pokrenut samo papirni blok i zapošljeno dvjesta radnika. Ovdje je riječ o toj manjoj fabrici i o tome zašto je dozvoljeno da i ona propadne nakon uvođenja stečaja“, pojašnjava Joksimović.

Fabrika papira „Beranka“ prodata je iz stečaja beogradskom preduzeću Tigo-impeks 2004. godine. Vlasnik tog preduzeća, beogradski biznismen pljevaljskog porijekla, Radoje Gomilanović, navodno je iz ranijih poslova sa ovom beranskom fabrikom imao obezbijeđena potraživanja od 200 hiljada eura, odnosno sa pripadajućim kamatama preko 250 hiljada.

Obezbijeđena potraživanja u iznosu od 400 hiljada eura, takođe sa pripadajućim kamatama i sa fiducijom na skoro kompletnu imovinu fabrike, osim papir mašina, imala je i Vlada Crne Gore.

Svoja potraživanja od 56 hiljada eura, fiducijom nad postrojenjem vodozahvat bio je obezbijedio i ZOIL Lovćen.

Gomilanović je, međutim, odmah po kupovini fabrike zatražio reprogram dugovanja od Vlade i ZOIL-a, što mu je i odobreno.

Lukšić mogao da zaustavi propadanje fabrike

Vlada je vlasniku „u interesu pokretanja proizvodnje“ odobrila prolongiranje isplate pola duga, a za drugu polovinu ga je obavezala da uloži u investicije. To je bilo u periodu kada je Igor Lukšić bio ministar finasija u vladi Mila Đukanovića.

Lukšić je, ostaće upamćeno, bio predsjednik Vlade Crne Gore u trenutku kada je fabrika počela da propada, ali nije ništa učinio da se to zaustavi.

„Lukšić je bio taj koji je trebao i mogao da zaustavi propast fabrike, tako što bi tražio nazad sredstva koja su data, a nijesu vraćena. Mogao je da uvede stečaj i da zaustavi dalje propadanje fabrike. To je bila posljednja šansa da se fabrika spasi“, smatra Joksimović, prenosi Portal RTCG.

On kaže da je do danas ostalo nejasno zašto Igor Lukšić u ulozi premijera nije tražio od Radoja Gomilanovića da vrati novac koji je pozajmljen – dvjesta hiljada pozajmljenih za pokretanje proizvodnje, i još toliko koje je novi vlasnik bio u obavezi da vrati u kasnijem periodu.

Joksimović podsjeća da se duga odrekao i tadašnji ZOIL Lovćen. Atlasmont banka nije bila tako blagodarna prema beogradskom biznismenu, pa je odmah prisvojila i prodala fabrički restoran. Do danas nije poznato šta je bilo sa upravnom zgradom na koju je ova ista banka takođe imala hipoteku.

„Kada se, u krajnjem, oduzme potraživanje koje je od „Beranke“ imao sam Gomilanović, zatim Vlada i Lovćen osiguranje, dobija se odgovor na pitanje kako je preko žiro računa Fabrike papira u stečaju od ugovorene kupoprodajne cijene od blizu milion eura, prošlo samo 250 hiljada. Ta činjenica nije bez značaja. Ona je u direktnoj suprotnosti sa kupoprodajnim ugovorom, koji je u članu 2 predvidio da ukoliko u roku od 45 dana kupac ne isplati iznos od 999.573 eura preko žiro računa prodavca, ugovor će se smatrati automatski raskinutim, sa posljedicama kao da nije ni zaključivan“, tvrdi posljednji direktor fabrike papira „Beranka“.

Joksimović podsjeća i na činjenicu da je fabrika papira prije uvođenja stečaja bila u vlasništvu Opštine Berane, i da je u to vrijeme lokalna vlast u ovoj opštini bila opoziciona u odnosu na državu.

„Vjerovatno je to razlog zbog čega se država ponijela tako maćehinski prema ovom industrijskom resursu. Ali, kada je počela da propada i ta privatizovana fabrika pod nazivom „Beranka“, i kada je već bilo jasno da biznismen koji je kupio nema namjeru da je stavi u funkciju, država je jednostavno mogla da se umiješa i da je povrati. I sačuva, pa kome god pripadala“, kaže Joksimović.

Iz tadašnje vlade se i u ovom kao i u drugim sličnim slučajevima dobijao odgovor da država nije intervenisala navodno zbog činjenice da je privatizacija obavljena iz stečaja.

Zbog propasti beranske fabrike papira niko nikada nije odgovarao. Đukanović je pred za njega prelomne izbore 1997. godine otvorio, a Lukšić se nije potrudio i nije ni prstom mrdnuo da spriječi njeno zatvaranje. I ako je morao znati za sve investicije koje su prethodile prodaji, kao i to da bi fabrika, sasvim sigurno, i danas mogla da radi.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

EKONOMIJA

Dio privrednika najavljuje rast cijena: Vlada planira da trgovcima ograniči marže od 1. januara kako bi spriječila veći udar na životni standard građana zbog zbog primjene „Euro modela“

Sagovornici “Vijesti” iz oblasti trgovine kazali nezvanično da im je dio dobavljača proteklih dana najavio povećanje cijena, ali i da ima onih koji već pokreću poskupljenja zbog očekivanih većih troškova od Nove godine

Dok dio privrednika najavljuje rast cijena uvoznih i domaćih proizvoda, zbog rekordnih cijena energenata u Crnoj Gori i Evropi, već sada, ali se pripremaju za rast cijena zbog najave povećanja troškova rada iz “Euro modela”, iz Ministarstva ekonomskog razvoja saopštili su “Vijestima” da planiraju ograničenje trgovačkih marži od 1. januara zbog najave rasta cijena.

“Ministarstvo će od 1. januara ograničiti trgovačke marže na najosnovnije proizvode za potrebe domaćinstava, kako bi se spriječio veći udar na životni standard građana prilikom primjene ‘Euro modela’, kazao je za “Vijesti” potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Od 1. januara bi trebalo da bude na snazi paket izmjena ekonomskih zakona nazvan “Euro model”, ukoliko ga Skupština usvoji, kojim se značajno podižu iznosi minimalne zarade sa sadašnjih 600 eura na 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnom školom i na 1.250 za radna mjesta kojima se traži diploma srednje škole. Takođe, iznos minimalne zarade za visokoškolce se povećava sa 800 na 1.400 eura. Između ostalog, ovim paketom se ukidaju i doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, što bi uticalo na rast neto zarada za oko 10 odsto.
Đeljošaj je kazao da neće dozvoliti da već unaprijed najavljeni rast cijena obezvrijedi rast plata.

“Neću dozvoliti da tajkuni medijskom strategijom unaprijed pripreme teren da kroz neopravdana poskupljenja građanima oduzmu povećanje plata. Veće zarade moraju značiti bolji život građana, a ne veće profite na njihov račun. Mjera će obuhvatiti osnovne životne namirnice i druge neophodne proizvode za svakodnevnu potrošnju. Konkretan spisak proizvoda i visina dozvoljenih marži biće blagovremeno predstavljeni, uz očuvanje urednog snabdijevanja tržišta”, najavio je Đeljošaj.

Vlada je usvojila ovaj paket zakona sredinom septembra bez prethodne javne rasprave i konsultacija sa privredom i socijalnim partnerima. Veliki broj privrednika od tada je saopštavao da će povećanje minimalne zarade za 60 do 108 odsto, značajno uticati na troškove rada i da taj novac jedino mogu da obezbijede povećanjem cijena. Dio poslodavaca je najavio i otpuštanje dijela zaposlenih, dok je iz Unije poslodavaca zvanično saopšteno da bi mogli da izdrže povećanje minimalnih zarada za najviše po 200 eura.

Na pitanje “Vijesti” da li ima podataka da trgovci već povećavaju cijene, potpredsjednik Vlade je kazao da se već stvara medijski narativ da cijene moraju da rastu.

“Prema navedenim podacima Monstata, potrošačke cijene u septembru 2026. bile su za 0,5% više nego u avgustu, odnosno za 5,2% više nego u septembru prethodne godine. Prosječan rast cijena u periodu januar-septembar iznosio je 3,7%.

Istovremeno, u javnosti se već stvara medijski narativ da cijene od januara moraju rasti. Ne prihvatamo da se najava povećanja zarada unaprijed koristi kao opravdanje za poskupljenja. Svaku promjenu treba sagledati kroz stvarne nabavne cijene, troškove poslovanja i marže. Povećanje zarada ne smije biti unaprijed predstavljeno kao razlog za novi talas poskupljenja. Uticaj programa treba procjenjivati na osnovu cjelokupnog paketa mjera i stvarnih troškova poslovanja, uz uvažavanje razlika među djelatnostima. Naš cilj je da veća primanja donesu stvarno poboljšanje kupovne moći. Zato ćemo od januara ograničiti marže na najosnovnije proizvode i pratiti efekte programa, kako povećanje zarada ne bi bilo poništeno neopravdanim rastom cijena”, kazao je Đeljošaj.


Na pitanje da li je već razgovarano sa trgovinskim lancima i proizvođačima o ograničavanju cijena i kakve su njihove reakcije, Đeljošaj kaže da se na nivou Vlade već razgovara sa poslodavcima.

“O primjeni ‘Euro modela’ već je otvoren dijalog na nivou Vlade sa predstavnicima poslodavaca. Konkretni uslovi ograničavanja marži biće razmotreni sa trgovcima i proizvođačima, uz analizu nabavnih cijena, troškova i potreba urednog snabdijevanja. Od privrede očekujemo odgovornost i konstruktivnu saradnju, kakvu smo imali tokom akcije ‘Limitirane cijene’. Zaštita standarda građana biće osnovni kriterijum pri definisanju mjere”, kazao je Đeljošaj.


On ukazuje i da će ograničavanje marži od januara biti konkretna mjera zaštite standarda, dok smatra da su za njegovo trajno poboljšanje potrebni rast produktivnosti, investicije i snažnija konkurencija.

“Pratićemo primjenu mjere i inicirati pojačane inspekcijske kontrole. Ukoliko se pojave indicije o povredama konkurencije, relevantne podatke dostavićemo Agenciji za zaštitu konkurencije. Sa drugim resorima razmatraćemo i ciljanu podršku najugroženijim domaćinstvima. Povećanje zarada treba da osjete građani kroz bolji životni standard, a ne da bude potrošeno na neopravdana poskupljenja”, smatra Đeljošaj.


Premijer iz Dubaija kazao da se očekuje globalni rast cijena


Predsjednik Vlade Milojko Spajić je prije četiri dana nakon učešća na Svjetskom ekonomskom forumu u Dubaiju na društvenim mrežama objavio da svjetski eksperti očekuju rast inflacije i da je “Euro model” odgovor.
“I tokom Svjetskog ekonomskog foruma (AMGFL26), u razgovorima sa ekspertima, potvrdili smo da su pred nama ozbiljni izazovi – uvezena inflacija, u velikoj mjeri podstaknuta ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, rast cijena energenata i hrane, kao i dalje nepredvidiva geopolitička situacija. Upravo zato je ‘Euro model’ neophodna reforma: jer subvencije i prodajne akcije mogu pružiti samo kratkoročno olakšanje, dok otporna struktura zarada i poreskog sistema predstavlja dugoročan i održiv mehanizam zaštite životnog standarda građana”, naveo je tada Spajić.


Dio trgovaca već povećava cijene, ostali rade analize


Sagovornik “Vijesti” iz trgovačkog sektora kazao je da su od dijela dobavljača već dobili najave povećanja cijena zbog rekordnih cijena goriva, drugih energenata i hrane na evropskom tržištu, ali priznaje da ima povećanja i mimo tih najava.


On navodi da je jedan trgovački lanac već u ponedjeljak povećao cijene najvećeg dijela prehrambenih proizvoda, hemije i robe široke potrošnje, za pet do 15 odsto, a da je poskupio i dio domaćih proizvoda za koje domaći proizvođači nisu povećali cijene prema trgovcima. Riječ je o proizvodima domaće prehrambene industrije.


“Vijesti” su prije dva dana poslale pitanja domaćim trgovačkim lancima i odboru za trgovinu Privredne komore o tome da li su im proizvođači i dobavljači najavili veće cijene i da li će zbog toga biti poskupljenja.


Zvaničnih odgovora nije bilo, već nezvanični da rade analize da li će narednih dana biti povećanja cijena i u kojem obimu.

Izvor: Vijesti

Nastavite sa čitanjem

EKONOMIJA

„Nema posla“ i „nema kadra“: Paradoks sjevera Crne Gore

„Najveći neiskorišćeni resurs sjevera nijesu ni šume ni voda. To su ljudi“, poručuje predsjednik Centra za logistiku i pametne gradove Crne Gore iz Berana, Nikola Lakušić

„Najveći neiskorišćeni resurs sjevera nijesu ni šume ni voda. To su ljudi.

Na sjeveru Crne Gore godinama istovremeno slušamo dvije rečenice.

„Nema posla.“

„Nema kadra.“

Kako je moguće da obje budu tačne? Kako je moguće da na istom prostoru imamo ljude koji traže posao i poslodavce koji tvrde da ne mogu pronaći odgovarajuće radnike?

Možda problem nije samo u nedostatku radnih mjesta ili stručnog kadra. Možda je problem i u tome što zapravo ne znamo kakvim ljudskim potencijalima raspolažemo“, pitanja su koja otvara Nikola Lakušić, predsjednik Centra za logistiku i pametne gradove Crne Gore iz Berana.

Kada govorimo o bogatstvu sjevera, gotovo uvijek pominjemo šume, rijeke, poljoprivredno zemljište, energetske potencijale i prirodne ljepote, podsjeća on.

„O njima izrađujemo studije, strategije i razvojne planove. Znamo koliko imamo hektara šuma, koliko vodnih tokova i kakve su mogućnosti za proizvodnju energije.

Ali znamo li koliko imamo znanja?

Znamo koliko je ljudi evidentirano kao nezaposleno. Ali to nije isto što i znati šta ti ljudi umiju da rade.

Koliko među njima ima onih koji posjeduju konkretne vještine, iskustvo, ideje i sposobnosti koje nikada nijesu dobile priliku da se razviju? Koliko je znanja ostalo neprepoznato samo zato što ga niko nije tražio na pravi način?

I koliko smo puta nekoga proglasili nezaposlenim, a da ga nikada nijesmo prepoznali kao razvojni potencijal?“, ističe Lakušić u svom autorskom osvrtu.

Posebno zabrinjava odlazak mladih i obrazovanih ljudi, naglašava on.

„Njihov odlazak nije samo demografski ili statistički problem. To je i odliv razvojnog kapaciteta. Svaki čovjek koji ode sa sobom odnosi znanje, energiju, iskustvo i mogućnost da nešto stvori upravo ovdje.

Sjeveru zato nijesu potrebne samo nove investicije. Potreban mu je i drugačiji odnos prema ljudima i njihovim sposobnostima.To je pitanje upravljanja znanjem.Jer nije dovoljno imati resurse. Potrebno je znati prepoznati ih, povezati i stvoriti uslove da njihova vrijednost dođe do izražaja.

Razvoj nastaje kada se pravi čovjek, pravo znanje i prava prilika sretnu na istom mjestu“, objašnjava Lakušić i dodaje:

„Možda bi zato, prije nego što ponovo počnemo da govorimo o tome šta sjeveru nedostaje, trebalo da postavimo mnogo jednostavnije pitanje:

Znamo li mi uopšte čime raspolažemo?

Jer najskuplji resurs nije onaj koji nemamo.

Najskuplji je onaj resurs koji imamo – a ne znamo da postoji“.

Nastavite sa čitanjem

EKONOMIJA

Predlažu da se dječji dodatak poveća na 60 eura

„Cijene rastu, a dječji dodatak je pet godina na istom nivou, predložićemo povećanje“, poručuju iz URE

Dok cijene dječje odjeće, obuće, hrane i drugih osnovnih životnih potreba konstantno rastu, dječji dodatak je ostao na istom nivou od kada je ponovo uveden 2021. godine, istakao je predsjednik Foruma mladih Građanskog pokreta URA Luka Vukotić.

Zato će URA, navodi Vukotić, ponovo u skupštinsku proceduru predati izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti radi povećanja dječjeg dodatka sa dosadašnjih 30 na 60 eura.

Vukotić je kazao da najnoviji podaci MONSTAT-a pokazuju da su cijene u septembru bile čak 5,2% veće nego u istom periodu prošle godine i da statistika pokazuje kako posebno rastu troškovi koje porodice sa djecom ne mogu da izbjegnu, poput hrane, odjeće, obuće, prevoza, stanovanja i zdravstvenih proizvoda i usluga.

„Ako Vlada zaista želi da podrži porodice, onda ta podrška mora da prati stvarne troškove života, a ne da ostane zamrznuta na nivou od prije pet godina. Isti dječji dodatak danas vrijedi manje nego kada je uveden, pa roditelji za isti iznos mogu da kupe sve manje“, poručio je Vukotić.

U vremenu konstantnog pritiska na budžet građana podrška porodicama ne smije ostati na istom nivou. Zato je duplo uvećanje dječjeg dodatka, zaključuje Vukotić, jedna od ključnih stavki ekonomskog paketa „Bolji standard“, koji će URA ponovo uputiti u skupštinsku proceduru.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije