Connect with us

POLITIKA

BIVŠI PREMIJER CRNE GORE

Krivokapić: „Ja sam preko noći postao nepodoban da potpišem Temeljni ugovor za dio Crkve, tome je doprinio Mandić! SPC sam poslao Amfilohijevu verziju ugovora“

Krivokapić rekao da je svojevremeno u Patrijaršiju otišao nakon poziva sadašnjeg mitropolita Joanikija. Rekao je i da neće biti lider Demohrišćanskog pokreta, već da će to mjesto pripasti Dejanu Vukšiću, bivšem šefu ANB-a. Objasnio je da piše knjigu – političke memoare, u kojoj će opisati dvije godine djelovanja na toj sceni

Krivokapić, Foto: Reuters

Bivši premijer Zdravko Krivokapić kazao je da je verzija Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom koju je njegova Vlada poslala SPC i koja nije prihvaćena, ista verzija koju je pokojni mitropolit Amfilohije nudio Vladi Crne Gore još 2012. godine.

U intervjuu „Vijestima“ vođenom u njegovom kabinetu na Mašinskom fakultetu, Krivokapić je govorio o Demohrišćanskom pokretu, odnosu sa bivšim ministrima i aktuelnim premijerom, nenajavljenom putu u Beogradsku patrijaršiju…

Intervju „Vijestima“ integralno prenosimo:

Posljednji put smo (novinar „Vijesti“) razgovarali u kabinetu premijera. Kako danas izgleda vaš radni dan?

Izgleda profesorski, kao što sam iz profesure ušao u politiku tako sam se iz politike vratio u profesuru, tamo gdje se osjećam najljepše sa punim radnim intenzitetom i obavezama. Ja sam u duši uvijek bio profesor, jer je to zaista najljepša profesija.

Formirali ste Demohrišćanski pokret. Dokle se stiglo sa tim?

To je ono što je mene kao čovjeka uvijek interesovalo u političkom smislu, a to je povezivanje demokratije i hrišćanstva. Takve političke partije su dale značajan pečat razvoju Zapadne Evrope. To nekako nije na prostorima evropskog istoka prihvaćeno na isti način, ali uvijek postoje te dobre korelacije koje sam ja isticao i prilikom prve promocije DHP-a. Mislim da su to ideje na kojima treba razvijati i praviti perspektivu svake evropske države. Što se tiče mog ličnog angažovanja, ja sam napomenuo i sada napominjem kako ne želim da se politički angažujem.

Vi nećete biti lider te partije?

Ne.

To će biti bivši šef ANB-a Dejan Vukšić?

Mislim da je on logičan izbor. Dosadašnjim aktivnostima i njegovim načinom rada i požrtvovanjem, koji je vezan za jedan takav proces. Nije lako formirati partiju bez finansija, bez obzira na to što će ona zasigurno imati izuzetno kvalitetne ljude. Nadam da će biti uspješna kao što je Pokret Evropa sad!

Vukšić i Krivokapić, foto: Boris Pejović

Pomenuli ste i partiju Evropa sad, postojalo je očekivanje da Vi budete dio tog pokreta, bilo kao podrška, bilo kao počasni predsjednik. Šta se desilo, gdje je “puklo”?

Međuljudski odnosi su čudnovati, ali tu nije bilo nikakvog pucanja. Ja i danas imam izuzetne odnose sa najvećim brojem ljudi koji su u PES-u, a koji su nekada bili sastavni dio 42. Vlade. Mislim da je taj pokret jedan od vidljivih efekata, između ostalog, rezultata te Vlade. Jer kada određeni broj izuzetno kvalitetnih ministara, brojnih državnih sekretara, mojih nekadašnjih savjetnika i drugih saradnika u ministarstvima osnuju pokret koji ima dubinsku vezu sa programom “Evropa sad!”, onda je to pokazatelj uspjeha. Na taj način se dodatno uviđa još jedan benefit koji je proizišao iz 42. Vlade.

Kakvi su Vaši današnji odnosi sa dvojicom najistaknutijih ministara, Milojkom Spajićem i Jakovom Milatovićem?

Oni su i dalje moji omiljeni ministri i imamo saradnju. Sa nekim na nedjeljnom nivou, a sa nekim malo rjeđe.

Spajić i Milatović, foto: Luka Zeković

Jeste li dobili poziv da se pridružite PES-u, je li Vam nešto konkretno nuđeno?

Dobijao sam pozive. U tom trenutku nijesam bio spreman za bilo kakvo angažovanje, jer sam radio na jednom ličnom projektu. Ne želim da se uključujem ako ne mogu adekvatno da pomognem.

Kako iz današnje perspektive gledate na Vašu zvaničnu posjetu Srbiji, na to kako ste dočekani i sve što je prethodilo i uslijedilo nakon tog boravka?

Foto: Boris Pejović

Možda je najbolji odgovor na to pitanje moj stav koji sam prilikom povratka saopštio saradnicima kao odgovor na “toplu dobrodošlicu”. Ne želim da pričam o tim namjernim ili nenamjernim protokolarnim previdima, mene to u životu nikad nije interesovalo. Mene interesuje ono što možete da osjetite kroz te razgovore. Zato sam ja tada kazao: ovo je moja oproštajna posjeta Beogradu. Oni su bili začuđeni tim mojim stavom, jer je gostoprimstvo bilo na najvećem mogućem nivou, u svim kontaktima od predsjednika do premijerke Srbije. Ipak, znajući sve ono što možda drugi ljudi nisu mogli imati kao informaciju, meni je bilo prosto jasno da je to moja završna diplomatska posjeta Beogradu. Uprkos tome što je pokrenuto nekoliko značajnih pitanja buduće saradnje.

Zašto je sadašnja Vlada u boljim odnosima sa zvaničnim Beogradom nego što je to bila Vaša Vlada?

Već negdje od novembra, kada je počela priča o tzv. manjinskoj vladi, primijetio sam da su pojedini članovi 42. Vlade i određeni broj poslanika bili česti gosti u Beogradu. To je bio jedan od indikatora da su neki drugi, za zvanični Beograd, bili prihvatljiviji partneri od profesora Krivokapića. Imao sam ponude da sarađujem sa opozicijom iz Beograda, ali nijesam želio da se miješam u unutrašnje stvari druge države. Smatram da je to neprimjereno, bez obzira ko to radi. Nadam se da će Crna Gora u budućnosti biti dovoljno samosvjesna i samostalna da razlikuje zajedničke bilateralne interese od onoga što su strategijski planovi pojedinih adresa izvan Crne Gore. Ja sam, kao premijer jedine ustavne vlade nakon 2020. godine, uvijek bio jasan: da nijedan milimetar države Crne Gore, od teritorije do vlasništva u državnim preduzećima, ne smije biti prodat. Zato sam svim ministrima odmah saopštio, da onaj koji uđe u proces prodaje najvećih preduzeća, taj radi protiv države Crne Gore i njenih interesa. Dakle, treba raditi na zajedničkim međudržavnim projektima, treba sarađivati, ali se Crna Gora nikako ne smije dovoditi u zavisnost od bilo koje druge države.

Da li je neko od vas tražio da Crnu Goru uvede u Otvoreni Balkan?

Ja mogu da kažem da su te ideje poticale od strane jednog dijela predstavnika međunarodne zajednice i naravno lidera zemalja iz okruženja. Moj stav je da ne treba tražiti hljeba preko pogače. To znači da imate jedan uhodani i dobro osmišljeni proces, i u administrativnom i finansijskom smislu, proces koji je bio vrlo aktuelan, a to je Berlinski proces. Svaku saradnju regionalnog tipa podržavam, ali na vrlo jasnim pravilima i principima. Znate, kada sam jedne prilike vodio dvočasovnu raspravu sa jednim državnikom koji zagovara Otvoreni Balkan, on je meni kazao: “To Vam je kao meni u nekom restoranu, i Vi uzmete ono što vam odgovara”. Na moje pitanje, da mi jednom rečenicom objasni kakva je razlika između Berlinskog procesa i Otvorenog Balkana, on je samo kazao da je razlika u tome što Berlinski proces vode Evropljani, a ovaj proces vodimo mi. Ja sam mu odgovorio: “Da, vas trojica.”

foto: Boris Pejović

Pričate o Aleksandru Vučiću?

Ne.

Pričamo o čovjeku iz regiona?

Naravno.

U političkom smislu, da li je vašu Vladu koštao taj Vaš odnos prema OB?

Vjerovatno je jedan od razloga to što nismo a priori prihvatili Otvoreni Balkan. Višegradska grupa je recimo dobar primjer regionalne saradnje, ali su oni imali razvijenu zajedničku infrastrukturu i dobru namjeru. Ja nisam siguran da Otvoreni Balkan znači dobru namjeru za sve države u regionu.

Pričali ste o tome da je jedan od razloga obaranja vlade i to što ste krenuli u borbu protiv šverca cigareta i droge, da ste imali ponudu da učestvujete u tome i lično.

Apsolutno je tačno, imao sam sugestije da se to nastavi kao forma “državnog posla” koji je postojao ranije. U trenutku kada mi je to predloženo reagovao sam plahovito. Rekao sam da, ako čujem da to neko pomene još jednom, taj će direktno biti prozvan za to što nudi. Imao sam svjedoka, nisam bio sam. Ja sam svaki put potencirao da je najvažnija bitka protiv šverca, u svakom pogledu. Pošto vidite u kojoj fazi je afera šverca cigareta, gdje je konstatovana sumnja da je od te ogromne zaplijenjene količine 90 odsto možda završilo na tržištu, ostaje pitanje koje me golica, kao čovjeka koji je nekoliko puta na sastancima potencirao važnost čuvanja zaplijenjenih cigareta i narkotika.

Da li ste Vi prijavili tužilaštvu tu ponudu?

Ne, nijesam prijavio.

Da li je bila kurirskog tipa?

Došla je od jednog visokog službenika, ali ne mogu da kažem sada ime i iz koje institucije.

foto: Boris Pejović

Kako gledate na slučaj Rada Miloševića? Za vrijeme 42. Vlade bio je državni sekretar u MUP-u, pa je postavljen za direktora Uprave prihoda i carina.

Kada je u pitanju izbor državnih sekretara, ja sam se odmah založio za autonomiju ministara da imaju svoj tim, odnosno da je ekskluzivno pravo ministra da bira svoje državne sekretare. Pitajte gospodina Sergeja Sekulovića zašto je izabrao Rada Miloševića. Postojali su jasni politički motivi za taj izbor. Na konkurs koji je bio raspisan za imenovanje direktora UPC prijavio se veći broj kandidata. Na tom konkursu, na osnovu podataka Ministarstva finansija, najbolje rezultate je pokazao Milošević. Postavljalo se pitanje da li ćemo kao 42. Vlada reagovati u skladu sa političkim zaokretom jednog od konstituenata dotadašnje parlamentarne većine, ali smo ipak odlučili da ne odlažemo pitanje direktora UPC, već da izaberemo gospodina Miloševića. Ne želim da govorim o tome šta se dešavalo poslije toga, jer ja to ne znam. Činjenica je da je prethodna v.d. direktorica Milena Petričević smijenila neke ljude, a gospodin Milošević ih je zatim vratio. Neka o tome ipak prosuđuje javnost.

Neki su govorili da Vi jeste prihvatili tu ponudu i da učestvujete u švercu. To je recimo govorio Nebojša Medojević.

To će vrijeme pokazati. Kad bih se osvrtao na stavove gospodina Nebojše Medojevića, svaki dan bih po jednu tužbu protiv njega podnosio. Zašto te informacije ne procesuira nadležnim državnim organima i institucijama? Bez obzira na to kakve su institucije, moramo institucionalno djelovati. Bacati medijske bombe, kao što se to redovno čini, ne samo od strane gospodina Medojevića, već i od strane drugih političara, postao je manir ponašanja u Crnoj Gori. Imate zakonsku proceduru, pa dokažite to što tvrdite.

Nebojša Medojević je bio na listi koju ste predvodili…

Ta priča dolazi od te grupacije, koja tvrdi da sam ih ja ‘’odžepario’’ 2020. godine. Pa ako sam ih odžepario, zašto ne postave pitanje i ne daju obrazloženje kako to da je Demokratski front 2016. godine imao manje od 80.000 glasova, a 2020. simptomatično – preko 130.000? Otkud tolika razlika? Da je nije donio Nebojša Medojević?

Vi ste rekli da je ova ponuda stigla ipak iz državne institucije. Brine li Vas da je neko drugi iz sistema prihvatio tu ponudu?

Ja sam u oktobru 2020. imao šemu o kojoj priča danas premijer Dritan Abazović. Došao je čovjek i rekao: “Profesore, ja mogu Vama jedino da pomognem i da Vam objasnim kako to funkcioniše. To je šema u koju moraju biti uključeni i određeni subjekti koji funkcionišu u okviru državnog aparata. To ne može da se radi samo od strane onih koji švercuju. Oni moraju imati logistiku.” Ja sam od tog trenutka vodio borbu na temu kome prepustiti tri značajna resora – saobraćaj, policiju i carinu. Šema je šema, tu se ništa ne vidi. Tu nema sudionika, tu se samo vide određeni putokazi. Mi smo pokrenuli jednu akciju, naravno, uz značajno učešće uvažene gospođe Vanje Ćalović Marković. Ona je tada insistirala na tome da se sve umreži, elektronski poveže… Najveći dio tih aktivnosti je započela upravo gospođa Petričević.

foto: Boris Pejović

Pomenuli ste premijera. Vaš odnos je počeo dosta idilično. Kad je tačno taj odnos počeo da bude drugačijeg karaktera?

Pa vidite, svaka relacija u Crnoj Gori je uvijek specifična. Gospodin Abazović je čovjek rijetko visoke ambicije i sa stanovišta odlučivanja, neko ko brzo donosi odluke. Fudbalskim rječnikom, on napravi dva dobra poteza i zatim zaboravi gdje mu je lopta. On je, prema mom sudu, nepromišljeno doveo Crnu Goru u stanje prije 2020. godine time što je prihvatio da bude premijer neustavne Vlade, koju je podržao DPS. Na gostovanju na TV Vijesti smo se prvi put vidjeli uživo. Najviše me je, na neki način, pridobio 1. septembra 2020.

U izborni štab naše koalicije upao je Andrija Mandić koji je sa vrata počeo sa bučnim propitivanjem: ‘’Kakav je to način, kakva ekspertska Vlada!?’’ Oni mene, sva je prilika, nisu čitali. Ja sam o ekspertskoj Vladi govorio tokom cijele kampanje. Da li je to neko slušao ili nije, da li su oni moje riječi uzimali za ozbiljno ili ne, to nije moj problem. Ideju ekspertske vlade ja nijesam preuzeo od CIVIS-a ili Ure, jer se ja od 1987. godine bavim ekspertskim sistemima. Poslije nemile scene, Mandić je kazao da ne može biti ekspertske vlade, osim ako Abazović to javno ne saopšti na pres konferenciji. Ja sam zatim pitao Abazovića može li da podrži javno ideju ekspertske Vlade, kao mjeru saradnje, što smo na kraju i potpisali. Nijesmo insistirali na ekspertskoj vladi koja bi nužno bila depolitizovana, već sa idejom da je čine eksperti, koji mogu biti i političari. I Abazović je to podržao.

Poslije toga ste imali sastanak pod Ostrogom…

Da. Na tom sastanku pokojni mitropolit Amfilohije nije učestvovao da bi sastavljao vladu, već kao pokrovitelj sastanka zbog našeg nejedinstva. On je tu bio u ulozi domaćina, koji se ni u jednom trenutku nije umiješao. Nijedno ime mi nije sugerisao da treba da bude u toj Vladi. Sa druge strane, ja sam u Skupštini bio iznenađen kada me je Milan Knežević predložio za premijera, znajući šta je sve izgovorio dan ranije.

Knežević, foto: Boris Pejović

Riječi upućene Vama ili…?

I meni i mitropolitu. Pri čemu, to što je uputio meni, to se da oprostiti. A to što je rekao mitropolitu, to neka on vidi sa samim sobom. To su činjenice.

Vratimo se na pitanje o sukobu sa Abazovićem…

Prvi naš potencijalni sukob se desio u trenutku predlaganja ministra odbrane. On je predložio sadašnjeg neustavnog ministra, gospodina (Gorana) Đurovića. On nije ispunjavao elementarne uslove da bi mogao biti ministar odbrane. Ne može neko ko dolazi iz sfere biznisa biti ministar odbrane. Tada je Abazović bio vidno ljut i zamolio me je da odustanem od toga da ja pronađem rješenje za taj resor. Na kraju sam pronašao najbolju i najkvalitetniju soluciju, a to je profesorica Olivera Injac. Ipak, ključni trenutak u kome je sve puklo je bilo naše mimoilaženje po pitanju ustoličenja crnogorskog mitropolita. Abazović je formalno bio za ustoličenje, dok su ministar unutrašnjih poslova i direktor Uprave policije, kao njegovi ljudi, bili protiv ustoličenja.

foto: Boris Pejović

Pomenuli smo uticaj SPC. Vi kažete da na tom sastanku nije bilo nametanja. Uticaja je bilo i to krajnje očigledno, i to ne samo konkretna kadrovska rješenja, već i uticaja na vladine politike. Da li je to bila posljedica uticaja crkve ili smatrate da je bilo zloupotreba?

Reći ću Vam da sam se trudio da svaku religiju jednako tretiram. Nikada nikog nijesam pitao koje je nacije ili vjere, već koje kvalifikacije ima. Sve moje obaveze kao premijera, prema najvećoj vjerskoj zajednici, prestale su onoga trenutka kad sam potpisao izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti i uputio ih Skupštini. Ja sam zbog toga ušao u politiku. Kada se to desilo, ja sam samo sporadično imao određene kontakte sa vjerskim, crkvenim velikodostojnicima, ali ne samo SPC, već sa svima. Neki slučajevi su ipak dobili nepotrebne dimenzije. Zašto čovjek, koji je prepoznat kao vjernik i sveštenik, ne može nigdje da bude javno angažovan? Najdrastičniji slučaj oko kojeg su se uzburkali i djelovi međunarodne zajednice, bio je vezan za jednog vrlo obrazovanog sveštenika.

Na koji slučaj mislite, Nikolu Marojevića?

Da. Tada su čak i djelovi međunarodne zajednice reagovali, ali neprincipijelno. Kako nikome ne smeta kada novi premijer Ujedinjenog Kraljevstva vrši religiozni ritual pred ulazak u kabinet, a meni se zamjera što se kao vjernik pričešćujem?

Kako gledate na potpisivanje TU sa SPC? Svojevremeno je bilo poruka iz Patrijaršije da Vi nećete potpisati taj ugovor. “Vijesti” su izvještavale o raznim verzijama, a Vaša Vlada je imala zamjerke na preambulu…

Osmog februara 2021. godine je mitropolitu Hrizostomu, tadašnjem zamjeniku patrijarha, poslat prvi prijedlog Temeljnog ugovora. Evo jednog interesantnog podatka koji ću podijeliti sa vama. Tada je predloženo da ugovor potpišu četiri episkopa sa jedne stane, vladike Joanikije, Hrizostom, Dimitrije i Atanasije, a sa druge strane predsjednik i potpredsjednik Vlade, ministar pravde i generalni sekretar. I taj tekst, sa nekim manjim jezičkim izmjenama, je tekst koji je mitropolit Amfilohije predlagao ondašnjoj Vladi još 2012. godine. Ja sam naprasno postao nepodoban da potpišem takav ugovor, ne naravno za većinu u Crkvi, već za jedan dio Crkve i jedan dio političara… Tome je značajno doprinio Andrija Mandić.

foto: Vlada Crne Gore

Govorite o Vašem nenajavljenom odlasku u Patrijaršiju?

Vi znate da sam ja tada saopštio da mi nismo otišli u Beograd da potpišemo Temeljni ugovor. Najprije jer nije bio zakonski usaglašen, a zatim ni procedura nije bila kompletirana. Godinama objašnjavam studentima šta je procedura i nisam htio da je kršim, samo zato što sam vjernik.

Kada govorite o uticaju Andrije Mandića, mislite konkretno na taj događaj?

Da, na taj događaj i moj odlazak u Beograd.

Šta se tačno desilo tamo, je li tačno da Vas je tamo pozvao sadašnji mitropolit Joanikije?

Da.

Je li tražio od vas da potpišete TU, je li to bilo povezano sa njegovim izborom za mitropolita kasnije?

Takva je bila izjava.

Vesna Bratić je bila Vaš izbor, sad svjedočimo brojnim optužbama na Vaš račun od bivše ministarke…

Naravno da je Vesna Bratić bila moj izbor. Ona ima rijetko dobru biografiju. Ja sam nju bolje upoznao kroz rad NVO “Ne damo Crnu Goru”. Ona je osoba koja ima izuzetne potencijale. Međutim, neki ljudi, uprkos velikim kapacitetima, ne mogu da istrpe pritisak, stres, probleme, kontinuirane optužbe koje su prevazilazile granicu ukusa. Ja sam Vesnu Bratić od samog početka dosljedno štitio. Naravno, znajući za sve naslijeđene probleme, nikada nijesam uticao na bilo kog ministra, u pogledu postavljenja direktora domova zdravlja, bolnica, direktora vrtića, i sl. O situaciji na koju aludirate ja sam prvi put informisan od zaštitnice imovinskih interesa, koja me je upozorila da su ta rješenja nezakonita. Tada sam je upitao: “Gdje ste Vi bili do sada?”. I tako je krenula priča o nezakonitim smjenama. Ali je isto tako frapantno da niko od nadležnih nije reagovao u jednoj sličnoj situaciji, kada je državni budžet oštećen za mnogo više novca. Sjetimo se nezakonitog objavljivanja spiska zaraženih građana iz perioda pandemije, kada je Markovićeva vlada protivzakonito objavila lične podatke i kada je država oštećena za oko 800 000 eura. Gdje je tužba po tom osnovu, javno pitam zaštitnicu imovinskih interesa? Vesna Bratić je zasigurno jedna vrijedna žena, koja je mogla, da su joj dopustili uslovi, pružiti mnogo toga Crnoj Gori. Ima mnogo pozitivnih elementa u njenom radu, koji su nažalost ostali nevidljivi.

Bratić, foto: Luka Zeković

Pomenuli ste da pišete knjigu u kojoj se osvrćete na dvije godine političkog života…

To je knjiga političkih memoara, koja obuhvata period od trenutka mog političkog aktiviranja, odnosno prvog izlaska ispred Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja do trenutka izlaska iz Vlade. Što neko ne proživi za čitav život, ja sam proživio u te dvije godine, i upoznao mnoge ljude, njihove pozitivne i negativne osobine. To je jedan presjek i moj pogled na dešavanja u Crnoj Gori tokom te dvije godine. Knjiga ima 14 poglavlja. Eksperimentalno sam nekim izdavačima izvan Crne Gore poslao jedno, potencijalno najzanimljivije, poglavlje pod nazivom “Rušenje Vlade”, jer smatram da knjiga može biti zanimljiva ne samo crnogorskoj, već i regionalnoj publici. U zadnjih nekoliko mjeseci sam naišao samo na zid ćutanja. Šta to znači? Možda nije pravi trenutak…

Da li ste razmišljali o kandidaturi za predsjednika?

Ne, ja želim da napišem neke nezavršene knjige i to mi je inspiracija, to mi predstavlja satisfakciju. Može biti korisno za društvo, a nadam se i za buduće studente.

foto: Boris Pejović

Jeste li se vakcinisali?

Ja mislim da niko više ne priča o vakcinaciji. Da imam bilo kakav problem, ja bih se vakcinsao. Nisam imao namjeru da to činim kao neki političari, zbog političkog marketinga, da bi mi neko pripisivao zasluge. Ja sam želio da budem ono što jesam, bez obzira na to što državnik često mora ličnim primjerom da pokaže odgovornost. Ipak mislim da sam odgovornost pokazao na mnogim drugim poljima.

POLITIKA

Živković: Đukanović ne treba da strahuje od krivičnog gonjenja

On poziva tužilaštvo da ako ima bilo šta inkriminišuće protiv njega pokrene istragu ili ako nema elemenata krivičnog djela da se na to pitanje konačno stavi tačka

Živković i Đukanović, Foto: Boris Pejović

Lider Demokratske partije socijalista (DPS) Danijel Živković kaže da nekadašnji predsjednik te partije i bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ne treba da strahuje od krivičnog gonjenja i poziva tužilaštvo da ako ima bilo šta inkriminišuće protiv njega pokrene istragu ili ako nema elemenata krivičnog djela da se na to pitanje konačno stavi tačka.

Živković je u emisiji Načisto na Televiziji Vijesti ponovio i da DPS glavnog specijalnog tužioca (GST) Vladimira Novovića smatra „selektivnim skaj tužiocem“ i da za njega nema krivičnih djela nakon 30. avgusta 2020. godine.

„Gospodin Đukanović nema od čega da zebe. Ja ne vjerujem da tamo ima bilo šta inkriminišuće u njegovom slučaju. Znate zašto? Zato što sam slušao njegov intervju gdje je kazao, 30 godina se bavio politikom i ozbiljnim poslovima u državi. Prvog dana kada je počeo da obavlja taj posao, do posljednjeg dana kada je obavljao psolove u politici i samim tim u državi, kako je kazao, strogo je vodio računa da će doći dan kada će neko preipsitivati odgovornost za ono što je uradio u prethodnom vremenskom periodu“, rekao je Živković.

On je dodao da je osnovna teza prethodnih decenija bila „treba uhapsiti Mila Đukanovića“.

„To je bila osnovna teza. Milo Đukanović će nakon izbornog poraza izvesti tenkove da brani izbornu volju građana. To je bila prva teza. Šta je od toga ostalo? Predaja i mirna tranzicija vlasti. Druga teza je bila – Milo Đukanović če avionom da pobjegne za Dubai. Ajde da budemo konkretni i jasni. Ako ima nešto inkriminišuće po pitanju Đukanovića u tužilaštvu, neka se otvori istraga. Nema potrebe da to mistifikujemo. Ako postoji potreba da se preispita, da li ima odgovornosti Đukanovića u određenim slučajevima, neka se preispita, ako ima elemenata za optužnicu, neka se optužnica podigne, ali ako nema elemenata krivične odgovornosti onda dajte da na to stavimo tačku i da se to završi“, kazao je Živković.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Iz Vlade objasnili: Bugarski predsjednik napustio zgradu jer je Spajić kasnio četiri minuta na sastanak

Iz Vlade Crne Gore naveli su i da je Spajić „imao veliku želju da se sastane sa bugarskim predsjednikom, uprkos zgusnutoj agendi, ali da je raniji sastanak sa najvećom turističkom kompanijom, njemačkim TUI-ijem, trajao tri minuta duže od planiranog“, prenosi Srna

Premijer Crne Gore Milojko Spajić kasnio je na sastanak sa bugarskim predsjednikom Rumenom Radevim, koji se nalazi u zvaničnoj posjeti Crnoj Gori, zbog čega je delegacija Bugarske na čelu sa njim napustila zgradu Vlade. Sastanak je bio planiran za juče u 17 časova i bugarski predsjednik je došao na vrijeme, ali je nakon četiri minuta čekanja napustio zgradu vlade u Podgorici.

Iz Vlade Crne Gore naveli su da je Spajić „imao veliku želju da se sastane sa bugarskim predsjednikom, uprkos zgusnutoj agendi, ali da je raniji sastanak sa najvećom turističkom kompanijom, njemačkim TUI-ijem, trajao tri minuta duže od planiranog“, prenosi Srna.

Rudev se kasnije na Cetinju sastao sa predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem, a potom u Podgorici i sa predsjednikom Skupštine Crne Gore Andrijom Mandićem.

Bugarski predsjednik je stigao u Crnu Goru u nedjelju uveče, a na aerodromu ga je, uz državne, počasti dočekao zamjenik predsjednika Vlade Crne Gore Aleksa Bečić.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

(INTERVJU) Ćulafić: Najozbiljniji problem Berana je nezaposlenost, saradnja sa centralnim vlastima nedovoljno produktivna

„Pred nama je još puno posla, uvijek može više i bolje, ali duboko vjerujem u timski rad saradnika, da možemo točak razvoja Berana pokrenuti u pozitivnom smjeru“, kazao je u intervjuu za PRESS dosadašnji potpredsjednik Opštine Berane koji bi, na osnovu kaolicionog sporazuma, trebalo da bude izabran za čelnog čovjeka ove opštine, Damjan Ćulafić

Ćulafić

Iako je, uglavnom, svakoj izvršnoj vlasti prioritet razvoj sjevernih crnogorskih opština to se, u praksi, jako sporo vidi i osjeća.

Tako se i Berane, grad sa jako velikim brojem prirodnih i turističkih potencijala, suočava sa raznim izazovima, među kojima je visoka stopa nezaposlenosti jedan od najvećih.

Iako Opština preduzima različite inicijative kako bi poboljšala ekonomsku situaciju i, uopšteno, pospješila razvoj ove opštine, nužno je iskrenije, konkretnije i sinhronizovanije djelovanje centralne izvršne i lokalne vlasti.

Saradnja sa centralnim vlastima, koja bi mogla da igra ključnu ulogu u rješavanju problema nezaposlenosti u Beranama, za sada nije dovoljno produktivna i proaktivna, a o svemu tome je, mnogo više i detaljnije, govorio u intervjuu za PRESS dosadašnji potpredsjednik Opštine Berana koji bi, na osnovu kaolicionog sporazuma, trebalo da bude izabran za čelnog čovjeka ove opštine, Damjan Ćulafić.

PRESS: Kako biste ocijenili trenutni ekonomski razvoj Opštine Berane?

Ćulafić: Još uvijek nemamo zadovoljavajuću dinamiku. Naravno, treba isticati borbu na tržištu koju zbilja lavovski vode već dokazani privrednici, ali osim njih, nemamo previše novih atraktivnih privrednih sadržaja. Ipak, kao odgovorno rukovodstvo Opštine Berane, s vremena na vrijeme smo imali sadržajne razgovore sa zainteresovanim investitorima. Treba znati da ozbiljan privrednik ni na jedno tržište ne ulazi bez detaljne analize istog. Tako da su i konkretni razgovori sa investitorima do sada išli u smjeru našeg predočavanja prednosti ulaganja kapitala Beranama. Naravno, da bi se u Beranama ekonomija razvijala na održivim osnovima, nužno je sa svakim zainteresovanim za ulaganja graditi odnos maksimalnog međusobnog povjerenja, jer je isto u lokalnu samoupravu potpuno bilo izgubljeno, kao i u dobar dio političkih aktera koji su učestvovali u vođenju Opštine Berane, tako da je proces vraćanja povjerenja u lokalne institucije mukotrpan, zahtijeva mnogo taktike, strpljenja, znanja, ali ne manje dobre namjere i želje da se Berane pokrene.

Međutim, s obzirom na činjenicu da smo problem sagledali, preduzeli konkretne korake (formirali smo Privredni savjet Opštine Berane, planirali formiranje Socijalnog savjeta, poslije nekoliko decenija u opštinsko vlasništvo povratili više od dva hektara zemljišta na atraktivnoj lokaciji, zaključili ili pripremili teren za zaključivanje još ugovora na bazi javno-privatnog partnerstva), mišljenja sam da za dvije godine nije moglo više da se uradi, a posebno uz finansijske probleme i balast u vidu javnog duga od preko 21 miliona evra, ogromne nenamjenske potrošnje koju državni organi još uvijek nisu ispitali i iznos utvrdili i tako dalje. Ali, da budemo do kraja otvoreni i tačni, bez mnogo aktivnije saradnje resornih ministarstava i lokalne samouprave, koja je za sada na skromnom nivou, teško da se može očekivati ekonomski razvoj ubrzanije dinamike.

PRESS: Koji su ključni projekti realizovani u poslednje dvije godine od kako koalicija čiji ste dio vrši vlast u ovoj opštini?

Ćulafić: Koalicija koja čini aktuelnu lokalnu vlast je i u ovoj oblasti morala da uloži veliki napor kako bi pokrenula stvari naprijed. Lično sam smatrao da treba rekapitulirati stanje, o svemu obavijestiti javnost (što sam i činio), ali odmah krenuti naprijed. Naprosto, umorni smo od jučerašnjih grešaka. Tako da je naša aktivnost na ovom polju za lokalne prilike revolucionarna. Za dvije godine možemo se pohvaliti da smo pripremili tehničku dokumentaciju (ili je u fazi pripreme) preko 45 infrastrukturnih projekata. Od tog broja 23 projekta su kandidovana za državni kapitalni budžet (za 2024. kandidovali smo 9, a za 2025. godinu 14 projekata). Dakle, ova lokalna vladajuća konjunktura radi. S druge strane, što se tiče realizovanih projekata za prethodne dvije godine, oni se kreću od onih manje vrijednosti (ali koji su izuzetno važni za grad), pa do krupnih kapitalnih projekata.

Možemo se pohvaliti da smo asfaltirali preko 25 kilometara puteva, rekonstruisali ili izgradili desetak igrališta, uređivali gradske parkove, gradili manje mostove, uvećali agrobudžet za 80%, pripremili novi Strateški plan razvoja, pa smo, konačno, stigli i do izvođenja radova na krupnim kapitalnim projektima kakvi su: obaloutvrda između dva limska mosta (projekat predračunske vrijednosti preko 4,4 miliona evra bez uračunatog PDV-a), zapadna tribina fudbalskog stadiona (projekat vrijedan 1,8 miliona evra), saobraćajnica koja povezuje ul. Dušana Vujoševića i OŠ “Vuk Karadžić” (projekat vrijedan 600.000 evra), zgrada Centra za kulturu, ograda u ulici Todora Đeda Vojvodića itd. Očekujemo da ove godine dovršimo i tri velika projekta iz oblasti ekologije: regulaciju makve (projekat vrijedan oko 2 dva miliona evra), kanalizaciju u MZ Lužac (vrijednosti 400.000 evra) i kanalizaciju u naselju Donji Talum (predračunska vrijednost oko 240.000 evra). Doduše, sve ovo biće ugroženo ukoliko se trenutna politička kriza ne riješi ubrzo i shodno dogovorenom.

Zgrada Opštine Berane, Foto: Opština Berane

PRESS: Koji su bili glavni prioriteti lokalne samouprave u pogledu razvoja Opštine Berane do sada, šta je sve od toga realizovano, a koji će biti u narednom periodu?

Ćulafić: Moram priznati da su prioriteti političke partije, čiju sam listu na lokalnim izborima predvodio, bili fokusirani na kulturni razvoj, infrastrukturni i privredni. Ako bismo sada pogledali predizborni program Demokrata, koji smo biračima ponudili u martu 2022. godine, uz konstantan monitoring u oblastima u kojima se postižu radni rezultati, došli bismo do zaključka da je ukupan program realizovan u procentu od oko 47%. Dakle, naša dinamika rada je zadovoljavajuća, i prati vremenski okvir u kom treba sve projekte i prioritete realizovati. Ponavljam, ukoliko bi politička stabilnost bila adekvatna, u predstojeće dvije godine očekujem kompletiranje obećanog posla. Uostalom, to je sve lako provjerljivo. Ipak, istakao bih da je najveći broj prioriteta ostvaren u oblasti kulture, poljoprivrede, komunalnih i infrastrukturnih oblasti i sporta, ali je maksimalan fokus stavljen i na konsultantske usluge i izradu kvalitetne projektno-tehničke dokumentacije.

Pred nama je još puno posla, uvijek može više i bolje, ali duboko vjerujem u timski rad saradnika, da možemo točak razvoja Berana pokrenuti u pozitivnom smjeru.

PRESS: Turizam je mnogo važan sektor za mnoge opštine u Crnoj Gori. Kakvi su vaši planovi za razvoj turističkih potencijala Berana? Da li postoje novi turistički projekti ili inicijative na kojima se trenutno radi?

Ćulafić: Apsolutno sam saglasan sa Vašom ocjenom da je turizam jedan od krucijalnih segmenata razvoja svih sredina u Crnoj Gori, pa time i Berana. Nedavno, dok smo radili na izradi Strateškog plana razvoja Opštine Berane za period od 2024-2031. godine, u anonimnoj anketi, oblast našeg rada koja je dominantno ocjenjivana negativnom ocjenom bila je upravo ova. Dakle, prostora za unaprješenje ima mnogo. Ipak, ako stvari gledamo realno, i za ovu oblast treba graditi od nule, jer su prethodne administracije ignorisale važnost ove oblasti. Naime, prevashodno planska dokumentacija nije dozvoljavala temeljniji razvoj turizma. Međutim, intervencijama u Nacrtu Prostornog plana Crne Gore, stvorili smo pretpostavke da i prostorni plan Berana, i kasnija razrada kroz detaljne planove, može da detektuje najrelevantnije kote za razvoj kroz privrednu oblast turizma. Dakle, naš plan je da zamrlo administrativno stanje oživimo, a kroz njega i da konkretno djelujemo ponudom. Jednostavno, te korake, ako želimo ozbiljno i temeljno da razvijamo grad, ne možemo da preskačemo. Javašluk ne bi donio ništa ozbiljno, osim nove poplave lažljivog populizma.

PRESS: Kako se Opština Berane nosi sa izazovima u oblasti obrazovanja i zapošljavanja mladih? Postoje li specifični programi za podršku mladima u njihovom profesionalnom razvoju i zapošljavanju?

Ćulafić: Nosimo se mnogo lakše u oblasti obrazovanja, nego u oblasti zapoljšavanja. Doduše, na oba polja su naši rezultati proporcionalni našim zakonskim ovlašćenjima. Naime, u oblasti obrazovanja moram priznati da djeca Berana proslavljaju svoj grad kao niko drugi. Kad sagledate broj izuzetnih studenata koje stipendiramo, broj kulturnih i naučnih manifestacija koje finansiramo a koje oni osmišljavaju i organizuju, broj nagrada u različitim oblastima obrazovanja i vannastavnih aktivnosti kojima su ovjenčani, broj lučonoša kako u ustanovama osnovnog, tako i u ustanovama srednjeg obrazovanja, jasno vam je da se poslovični renome Berana kao sredine koja je vrelo budućih intelektualaca, sportista i stvaralaca, brani još uvijek uspješno predanim i ozbiljnim radom.

S druge strane, Berane ima kao jedan od najozbiljnijih problema veliku stopu nezaposlenosti. Ona je krajem 2022. iznosila 48%, dok je krajem 2023. ta cifra smanjena za otprilike 4%, što ne mogu ocijeniti pretjerano velikim boljitkom. Najveći broj nezaposlenih su mladi ljudi, među njima ima visokoobrazovanog svijeta, ali Berane još uvijek ne može da im ponudi adekvatan posao. Mi smo, kao lokalna uprava, započeli i realizujemo nekoliko programa kojima stimulišemo zapošljavanja: podrška ženskom preduzetništvu, podrška omladinskom preduzetništvu, raspodjela civilnom sektoru, subvencije u oblasti poljoprivrede i tako dalje. No, očito da sve to nije dovoljno. Razlozi i uzroci svega zahtijevaju ozbiljnu i stručnu analizu, a potom i efikasnu strategiju za mijenjanje ovako ružne slike. Nije pravično da stopa nezaposlenosti u nekom primorskom gradu bude deset puta manja od one koju imamo u Beranama. Takva diskrepanca bi zabrinula svakog odgovornog čovjeka, ali do sada nije brinula Vlade Crne Gore, posebno ne minstarstva koja su resorno zadužena za oblasti zapošljavanja, demografije, obrazovanja i slično.

PRESS: Na koji način se Opština Berane bori sa tim velikim problemom kao što je odlazak mladih i, uopšteno, građana Berana?

Ćulafić: Ponavljam, treba poći od ovlašćenja koja lokalna samouprava ima u ovoj oblasti. Da se emigracije sprječavaju izgradnjom putne infrastrukture, pojačanim i obogaćenim kulturnim i sportskim događajima, efikasnom lokalnom administracijom, povećanjem agrobudžeta ili bilo čim drugim što je u nadležnosti lokalne samouprave, a na čemu smo uspješno radili, onda bismo te negativne trendove i zaustavljali. Međutim, nužna je iskrenija i konkretnija saradnja centralne izvršne i lokalne vlasti. Manje neproduktivnog i neukusnog fotografisanja glomaznih delegacija, a više rada, uz pojačan monitoring postignutog. Spreman sam svakome da priznam doprinos razvoju Berana. Ali mi je zato potreban jasan, konkretan i vrijedan dokaz.

PRESS: Koji su najveći izazovi sa kojima se suočavate u procesu razvoja opštine i kako vi planirate da ih, kao budući predsjednik Opštine, prevaziđete?

Ćulafić: Prevashodno, sva je prilika da treba biti oprezan sa očekivanjima o mom izboru na mjesto predsjednika Opštine Berane, jer očito da odavno postignut dogovor, potvrđen prije nekoliko dana, ipak može da ne naiđe na konkretnu podršku naših koalicionih partnera.

Ali, ukoliko sve bude redovno i u skladu sa dogovorenim, najvećim izazovom doživljavam lokalne javne finansije. Podsjetiću, kada je u junu 2022. godine formirana nova lokalna vlast, zatečeni dug je bio 20.195.208,05 evra. Uzmimo u obzir da je taj iznos dva i po puta veći nego što je prosječno realizovan budžet Opštine Berane u zadnjih pet godina. U tu cifru nije uračunato preko 300.000,00 evra duga koji nije bio knjigovodstveno evidentiran, već za koji smo tek naknadno dobili vjerodostojne isprave da postoji. A da sve bude još izazovnije, isplivao je podatak da se neki predsjednici Opštine Berane mogu pohvaliti obilnom nenamjenskom potrošnjom, koja prevazilazi cifru od oko 700.000,00 evra. Dakle, nenamjenski potrošen novac možete odmah tretirati kao dug dospio za naplatu od strane uplatioca tog novca (ne ulazeći u krivično-pravni tretman takvog postupanja u službenim radnjama). Kad to sve, ugrubo, saberete, dođete do početnog stanja od preko 21 miliona evra javnog duga Opštine Berane.

Mi smo uspijevali da finansije konsolidujemo, i da prvih mjeseci rada vratimo preko milion evra duga, uz redovno servisiranje obaveza po sporazumu o reprogramu poreskog duga. Međutim, novi talas populističkih koraka u finansijama nas je doveo u neodrživo stanje. Jer podizanje plata od strane Vlade Crne Gore u komunalnoj oblasti u iznosu od 50% u prosjeku, u upravi preko 25%, sa sličnom avanturom u oblasti kulture, dovelo je Opštinu Berane do situacije da je pred bankrotom, jer s obzirom na realne prihode nije u mogućnosti ni redovne obaveze da izmiruje odgovorno. Dakle, prethodna rukovodstva u lokalnoj samoupravi i neodrživa rješenja Vlade Crne Gore kad je Opština Berane u pitanju, doveli su naše zaposlene u vrlo ugrožen položaj. U svemu tome ovih dana smo dobili još političku krizu koji neodgovorni odbornici provociraju. Ja ne želim da djelujem pesimistično, ali ovdje sam vam predočio samo segment situacije u kojoj se Opština Berane nalazi.

Šta će biti moji koraci ako dođe do realizacije dogovora o rotaciji na mjestu predsjednika opštine, vidjećemo. U svakom slučaju, mnogo aktivnija saradnja sa medijima s ciljem preciznog i pouzdanog informisanja javnosti o svim detaljima, ali i odlučna finansijska politika na polju zauzdavanja negativnih efekata neodgovorne lokalne politike prije 2022. godine i neodgovornog odnosa tzv. “manjinske Vlade” prema lokalnim javnim finansijama Opštine Berane.

Crna Gora mora da shvati da nije u lakoj već u preteškoj situaciji, i da ovo stanje iziskuje političku stabilnost i ozbiljne, obrazovane i odgovorne ljude, sa snažnim patriotskim osjećanjem i dobrom namjerom, na ključnim mjestima odlučivanja i bukvalno spašavanja grada i zemlje. No, neka vrijeme pred nama izmjeri svačiju težinu.

PRESS: Kako ocenjujete saradnju sa centralnim vlastima u vezi sa projektima koji su važni za razvoj Berana i njihovim finansiranjem?

Ćulafić: Nedovoljno produktivnom, još uvijek. Kada je formiran kapitalni budžet Crne Gore za 2023. godinu, izdvajanja za Berane su bila marginalna, ali se nismo bunili, jer smo znali da naši prethodnici nisu poslali argumentovan predlog za kapitalni budžet. Međutim, kada je formiran budžet za 2024. godinu, opšte je poznato da sam javno iskazivao veliko nezadovoljstvo, svjestan ispravnosti našeg rada i kvaliteta formiranog predloga za kapitalni budžet. Dakle, mislim da treba sinhronizovano raditi na izdvajanjima za kapitalne projekte u Beranama, jer čak i po upravno-pravnoj definiciji lokalna samouprava je formirana uz obrazloženje da lokalne vlasti najbolje znaju koji su prioriteti zajednice (bar se tako od lokalnih vlasti u teoriji očekuje).

Nisam želio da vjerujem da je sve projektovani politički pritisak na lokalnu vlast, iako sam sumnje i u tom pogledu izražavao. Ukoliko se politička stabilnost u Beranama ne povrati, mišljenja sam da i ovaj segment treba uvrstiti u jedan od mogućih razloga. Ipak, mi smo spremni za rad i ja, u ime Beranaca, pozivam na plodnu saradnju.

PRESS: Vaša poruka koju biste želeli da prenesete građanima Berana u vezi sa budućim planovima i projektima koji će doprineti razvoju i boljem kvalitetu života u opštini?

Ćulafić: Ako bude političke stabilnosti, imaće čemu da se raduju. Predstojeće dvije godine treba da nam svima donesu plodne rezultate i realizaciju pripremljenog terena za razvoj. Ukoliko se politička kriza produbi, onda je sve ugroženo i neizvjesno. Tada treba vrijeme posvetiti otkrivanju razloga za nove ucjene i nestabilnost u lokalnom parlamentu. Ne želim da vjerujem da se bliska prošlost ponavlja i da se i dalje sudbina Berana „rješava“ u podgoričkim restoranima među opskurnim ličnostima.

Razgovor vodio: Milovan Marković

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije