Connect with us

POLITIKA

BIVŠI PREMIJER I POSLANIK OPOZICIONOG DPS-A

Marković: Neću u političku penziju, zaista sam iznenađen da ovakva Vlada odavno nije pala

„DPS će da podrži svaku inicijativu koja je za smjenu Vlade ili skraćenje mandata Skupštine. Od ljudi koji su potpisalli Memoranduma imam realna očekivanja“

Bivši premijer i poslanik opozicione Demokratske partije socijalista (DPS) Duško Marković, ocijenio je da je memorandum dijela vlasti i manjinskih stranaka važan korak u pravcu procesa evropskih integracija, vladavine prava, nezavisnosti i profesionalnosti institucija, te deblokade pravosuđa.

On nije odbacio mogućnost da DPS podrži potencijalnu manjinsku vladu bez učešća u njoj, navodeći da to zavisi od njenog eventualnog mandata, kvaliteta kadrova, prioriteta…

Marković nije želio da kaže da li bi se moglo očekivati političko penzionisanje šefa države i lidera DPS-a Mila Đukanovića, navodeći da se pitanja u vezi njegove današnje uloge ne mogu posmatrati bez dalekog pogleda u prošlost.

”Oko njegovog odnosa prema aktuelnim političkim procesima, i njega lično unutar tih procesa, pitanje je za Đukanovića a ne za mene…,” rekao je Marković u intervjuu “Vijestima”.

On je poručio da trenutno ne razmišlja o političkoj penziji.

U jednom skorašnjem intervjuu ocijenili ste da Crna Gora nije prolazila kroz težu društvenu, institucionalnu i političku krizu, i da je najveća odgovornost za to na aktuelnoj Vladi. Ne mislite li da je DPS svojom trodecenijskom vladavinom – kojom je, prema tvrdnjama predstavnika nove vlasti, ostavio “sprženu zemlju” – utro put prilikama o kojima govorite? Osjećate li, kao bivši premijer, bilo kakvu odgovornost za trenutno stanje u državi?

Istina je da je DPS bio na vlasti 30 godina, ali je takođe istina i da je u te tri decenije stalo toliko – što se drugim državama ne dogodi za tri vijeka. Ali takvo je, nažalost, balkansko društveno i političko nasljeđe.

Upravo za tih 30 godina vladavine DPS-a s našim koalicionim partnerima, Crna Gora je izbjegla ratove i krvoproliće, sačuvala se od bombardovanja i razaranja, ekonomski se osamostalila i opstala, izbjegla građanski rat koji joj je pripreman, obnovila državnu nezavisnost i postala članica NATO-a.

Riječju – sazrijevala i izgrađivala se u modernu zemlju koja teži evropskom društvu, evropskom kvalitetu i standardu života, i izrasla u državu koja je bila na dobrom putu da to i postane.

Činjenica je i ponoviću je – danas, nakon godinu dana ovakve vlasti, Vlade i vladanja – Crna Gora prolazi tešku društvenu, institucionalnu i političku krizu. Za potvrdu mojih navoda ne treba vam niko iz DPS-a ili koalicionih partnera. Dovoljno je da o tome pitate političke konstituente ove Vlade, ili da jednostavno otvorite oči.

Slažem se da za stanje koje je dovelo do poraza DPS-a na izborima treba da snosimo političku odgovornost, ali za stanje nakon izbora – odgovornost je na adresi predsjednika Vlade, Vlade i parlamentarne većine.

Iznenađen sam da Vlada odavno nije pala

Višemjesečna kriza vlasti – i prema zvaničnim i prema nezvaničnim informacijama – bliži se epilogu: pominje se obnavljanje inicijative o nepovjerenju Vladi, formiranje manjinskog kabineta, skraćenje mandata Skupštini, novi izbori… Potpredsjednik DPS-a Ivan Vuković najavio je da bi opozicija već 3. januara mogla da podnese novi predlog o nepovjerenju Krivokapićevoj Vladi. Da li će se to i desiti i zašto mislite da bi nova inicijativa mogla da urodi plodom ako stranke parlamentarne većine ponovo tvrde da je neće podržati?

Zaista sam iznenađen da ova i ovakva Vlada odavno nije pala. I uopšte nije važno s koje strane će doći takva inicijativa, kad već sâm premijer Krivokapić i Vlada nemaju političkog morala i odgovornosti da sami zatraže preispitivanje povjerenja, primjenjujući Ustav Crne Gore.

Zamislite situaciju u kojoj Vlada nema prohodnost u parlamentu za zakonodavne inicijative, za svoje politike, jednostavno svakog dana dobija upozorenja da nema podršku – a i dalje nastavlja i hoće da vlada. Posljednju poruku da premijer nema legitimitet da vodi Vladu, odnosno da Vlada vodi državu, vidjeli smo prije tri dana, kad je možda prvi put u istoriji crnogorskog parlamentarizma jedan predsjednik Vlade bojkotovan na način da mu se za premijerski sat ne postavi nijedno pitanje iz poslaničkih klubova.

Jednostavno, poslanici mu jasno saopštavaju da on i njegova Vlada nijesu relevantni za bilo kakav validan institucionalni odgovor ili politički stav. Zbog svega toga, potpuno je svejedno ko će pokrenuti izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi. Prirodno je da takvu inicijativu pokrene opozicija, ali je u ovom stanju stvari isto tako prirodno da je podrže svi oni iz parlamentarne većine koji javno i u kontinuitetu govore da Vlada nema njihovu podršku.

Danas ovo nije pitanje ni procedure, niti brojeva i zbira brojeva koji su neophodni za izglasavanje nepovjerenja. Koji god bio epilog: novi izbori, manjinska vlada, tehnička ili vlada izbornog povjerenja – postojeći Krivokapićev kabinet ne može i ne treba da vodi ovu državu.

Duguje li opozicija predvođena DPS-om izvinjenje javnosti zbog tvrdnji da je imala potrebnu većinu da 13. decembra sruši Vladu u parlamentu, što se na kraju nije desilo? Na čemu se temeljio optimizam o uspjehu inicijative? Da li je bilo pregovora u vezi nje s poslanicima vlasti, pošto nemali broj njenih aktera – uključujući premijera Krivokapića – tvrdi da se spremala politička korupcija?

Ne razumijem vaš pristup? Zamišljam kako bi izgledala politička i javna scena kad bi se opozicija izvinjavala javnosti što njene inicijative nijesu dobile većinsku podršku.

Ova i sve druge inicijative služe, između ostalog, da se otvore sva pitanja koja su važna za građane i državu. Važne su teme i kvalitet argumenata u okviru svake inicijative, a građani o tome sude na izborima. Ova inicijativa je pokazala kakvi su odnosi u vladajućoj koaliciji. Ona je pokazala šta su ciljevi ove Vlade. Ona je još jednom potvrdila ono što svi vide. Crna Gora prolazi najveću društvenu i institucionalnu krizu od obnove nezavisnosti. Ovdje je vrijeme stalo, i Crna Gora tapka u mjestu.

Preko 200.000 građana na izborima nije željelo ovakvu Vladu. Danas, 16 mjeseci nakon izbora, gledano po istraživanjima, to je vjerovatno 250.000. Dakle – iza ove inicijative ne stoje koruptivni interesi, već realna potreba građana. Siguran sam da nije bilo koruptivnih aktivnosti, i da danas ni u vlasti ni u opoziciji ne postoji poslanik koji bi to prihvatio.

To je teza politički nesposobnog premijera i nesposobne vlasti – da po svaku cijenu sačuvaju fotelje.

Svaki model bolji od postojećeg stanja

Da li bi vaša partija glasala za to da se aktuelnom sazivu Skupštine skrati mandat, što bi bio uvod u vanredne izbore?

Već sam rekao da je svaki model bolji od postojećeg stanja. Ovdje se ponovo vraćamo na pitanje kog smo se već dotakli – a to je nepostojanje saglasnosti oko minimuma političkih principa koje treba dogovoriti za svaku od mogućih ili ponuđenih opcija. Dakle, mislim da DPS treba da podrži svaku inicijativu koja ide u pravcu izglasavanja nepovjerenja ovoj Vladi ili skraćenja mandata ovoj Skupštini.

Mislite li da bi izbori, u nekom skorijem roku, imali efekta? Da li trenutno ima uslova za njihovo održavanje?

Novi izbori zavise od funkconalnosti institucija, od povjerenja političkih aktera kako u sistem, tako i od povjerenja jednih u druge. Izbora nema bez usaglašenog izbornog zakonodavstva, bez postavljenih principa u okviru tog procesa, i konačno nema ih bez kompletiranog Ustavnog suda kao vrhovne instance u izbornom procesu. Izbore bi morala pripremiti neka druga, prelazna vlada.

Jedino tako oni mogu biti priznati, legitimni, i mogu imati smisla.

Kakav je Vaš stav o predlogu lidera Albanske alternative Nika Đeljošaja, da dio vlasti i opozicija formiraju manjinsku vladu, koju bi, bez učešća u njoj, podržao i DPS?

Manjinska vlada kao rješenje sve češće je tema i u političkoj i u laičkoj javnosti, a i ona bi zavisila od nekoliko važnih faktora.

Prvo, trajanje takve vlade, s obzirom da je svim partijama cilj politička, odnosno stranačka vlada.

Drugo pitanje su kadrovi za ministarska mjesta i za mjesta u najvažnijim organima državne uprave. Da li stranke koje bi se prihvatile ovog posla, s ograničenom kadrovskom bazom – jer kako sam razumio u manjinskoj vladi ne bi bilo DPS-a i DF-a – mogu da ponesu odgovornost za funkcionalnost sistema koji je, kao što vidite, devastiran.

Treće, šta bi bili prioriteti rada takve vlade, i kad bi bila provjera stepena realizacije tih prioriteta.

I ono najvažnije – da li su, uslovno rečeno manje stranke, spremne da se uhvate u koštac sa svim pratećim izazovima takvog modela.

Memorandum novina na stereotipnom političkom prostoru

Smatrate li da je – kako ističu pojedinci iz parlamentarne većine – memorandum o saradnji između dijela vlasti (GP URA, SNP i CIVIS) i partija nacionalnih manjina, uvod u formiranje manjinskog kabineta?

Ovo jeste jedna novina u našem, rekao bih, stereotipnom političkom prostoru, gdje se već godinama znaju političke pozicije većine političkih aktera. Od ove političke platforme – a gledajući ljude koji su je potpisali – imam realna očekivanja.

Vladavina prava, nezavisnost i profesionalnost institucija, deblokada pravosuđa i tužilaštva, proces EU integracija – sve ovo zavisi od saradnje i sposobnosti donosilaca odluka, prije svega unutar parlamenta. Memorandum je važan korak u tom pravcu.

Lider GP URA i vicepremijer Dritan Abazović, pozvao je i vašu partiju da podrži memorandum, bez obaveze da ga potpiše. Hoćete li ga podržati?

Kao što vidite, koju god temu da otvorimo, vraćamo se na pitanje nužnosti saradnje političkih partija, i svih ostalih društvenih činilaca.

Siguran sam da u DPS-u preovladava mišljenje da je pitanje političkog dijaloga uz temeljite reforme, preduslov za sva otvorena pitanja koja danas stoje pred Crnom Gorom.

Zašto, kako ste nedavno kazali, mislite da u Crnoj Gori ne može biti stabilnosti i ozbiljne vlasti bez DPS-a? Zbog čega, konkretno, smatrate da DPS treba da bude dio vlasti?

Ne možemo doći do valjanog zaključka na ovu temu a da ne postavimo nekoliko pitanja.

Da li je logično da stranka koja na državnim izborima osvoji preko 35 odsto podrške građana, ni na jedan način ne participira u vlasti? A i nakon prelaska u opoziciju, imamo rezultate izbora u četiri grada koji pokazuju prosjek od oko 40 odsto podrške DPS-u.

Da li može biti stabilnosti kad se 35 ili 37 ili 39 odsto političkog korpusa, s još namjanje 10 procenata onih koji su tradicionalno koalirali s DPS-om, rezolutno odbaci na drugu stranu, i isključi iz svakog političkog procesa?

Kad se to dogodi, onda dobijate situaciju od 30. avgusta 2020. godine: 207.000 glasova tri ujedinjene koalicije vlasti, naspram 200.000 glasova opozicije. Gdje mi tu vidimo dominantnu većinu, kako to vole kazati lideri aktuelne vlasti, osim u jeziku udžbenika matematike ili statistike? I gdje su, prije svega, uslovi za stabilnost i demokratski napredak u takvom stanju stvari.

Dakle, ne samo DPS, već svi koji mogu doprinijeti evropskoj perspektivi, izgradnji demokratskih institucija, ekonomskom napretku, i naravno uvođenju istinskog dijaloga i dogovora oko najvažnijih pitanja – treba na neki način da participiraju u vršenju vlasti.

Da li kroz parlament i rješavanje nagomilanih problema unutar političkog sistema i problema funkcionalnosti drugih grana vlasti, ili i kroz same izvršne funkcije – to je već pitanje vremena i konkretnih političkih okolonosti i potreba.

U emisiji “Načisto” na TV Vijesti rekli ste da “Kongres (DPS-a) nije reforma partije, već početak reforme”. Da li su reforme uopšte otpočele, kad očekujete njihovo dovršavanje i čime bi tačno one trebalo da rezultiraju? Može li se DPS uopšte reformisati dok je g. Đukanović na njegovom čelu?

DPS je najavio i započeo partijsku reformu na kongresu prije skoro godinu dana. To nije proces koji u jednom trenutku počne, a u drugom se završi; on treba da traje u kontinuitetu. Posebno u kontekstu sadašnjih političkih prilika na nacionalnom, ali i globalnom nivou.

Promjene su uspješne ako su politike dobre i predstavljaju pravovremen odgovor društvenim i ekonomskim prilikama, ako ih građani razumiju i prihvataju. A koliko su uspješne, može se potvrditi samo na izborima… Dakle, reforme se ogledaju u kvalitetu politika i nivou podrške koju dobijaju od građana, a ne samo promjenom lica partije.

Đukanović akter procesa 30 godina

U javnosti se – a što je demantovao g. Đukanović – spekuliše da dio vlasti traži čvrste garancije međunarodnih partnera da će on povući sa čela DPS-a i da se neće kandidovati za novi predsjednički mandat, nakon što mu aktuelni istekne 2023. godine. Imate li saznanja o takvim zahtjevima? Mislite li da je vrijeme da g. Đukanović ode u političku penziju?

Pitanja oko današnje uloge predsjednika Đukanovića ne mogu se posmatrati bez dalekog pogleda u decenije iza nas. Đukanović je akter i nosilac procesa kroz koje je Crna Gora prolazila u periodu od 30 godina do današnjeg dana. Oko njegovog odnosa prema aktuelnim političkim procesima, i njega lično unutar tih procesa, pitanje je za Đukanovića a ne za mene…

Kazali ste da je na Vaš predlog u DPS-u ukinuta funkcija zamjenika predsjednika partije koju ste obavljali, i da niste željeli da se kandidujete za potpredsjednika. Planirate li povratak u organe partije? S druge strane, da li ste razmišljali da se politički penzionišete?

Tačno je da sam predlažući ukidanje mjesta zamjenika predsjednika stranke, predložio i to da partija treba da ima i više potpredsjednika. Želio sam da se teret odluka i odgovornost za njih proširi na više aktera u novim politički izazovnim vremenima. Cijenio sam da taj model vodi ka daljoj i brzoj demokratizaciji untar partije. Da li će se to potvrditi u praksi – ostaje da vidimo.

U odnosu na moj status u stranci, želim da ponovim da sam član Glavnog odbora, najvišeg organa stranke između dva kongresa, i poslanik u Skupštini.

O političkoj penziji, kako vi kažete, u ovom trenutku ne razmišljam.

Očekujete li da se na listi sankcija za Zapadni Balkan (ZB) zbog povezanosti s korupcijom – koje je najavio specijalni američki izaslanik za ZB Gabrijel Eskobar – nađe neko iz DPS-a?

Nemam saznanja o toj navodnoj listi sankcija za ZB. Mnogo se puta to pitanje pomenulo u javnosti, a nepoznanice se nijesu otklonile. Treba pitati one koji o tome govore i tu listu nagovještavaju.

Slabosti DPS-a nisu otklonjene

Brinu li Vas rezultati početkom mjeseca održanih lokalnih izbora u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, koji, sveukupno, pokazuju da se biračko tijelo DPS-a osipa?

Rezultati izbora nijesu u skladu s očekivanjima, i oni zavređuju sveobuhvatnu i ozbiljnu analizu, kao i reakciju partije. S druge strane, DPS jeste osvojio značajan broj glasova, i u tim gradovima to je uveliko iznad državnog prosjeka, ali ipak nedovoljno za preuzimanje odgovornosti za vođenje ovih lokalnih samouprava.

Zašto je to tako – dobićemo odgovor kroz detaljnije sagledavanje koalicionih slabosti. Jer da su one otklonjene, ne bi bilo problema da se nadogradi osvojenih 43 procenta iz Cetinja i Mojkovca, kao uostalom ni 40 odsto iz Nikšića. Ne postoji primjer u Evropi i šire da stranka s 25 odsto – a kamoli s 40 odsto podrške – ne može da participira u vlasti…

Kadrovska baza DPS-a je velika, s mnogim ljudima koji imaju institucionalni i stručni potencijal, ali ti kadrovi gubitkom vlasti i nemogućnošću koaliranja ostaju van institucija. Danas, godinu dana nakon promjene vlasti, a posebno kroz progon i revanšizam, veliki broj kompetentnih ljudi je bez posla, i njihove porodice su ugrožene.

Iz svega ovoga jasno je da u politici nije produktivno imati dobre rezultate, a ostati u donjem dijelu tabele!

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

POLITIKA

Đukanović: Nacionalistička rulja plasira izmišljotine da sam vinovnik genocida u Srebrenici

„Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli, oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je bivši predsjednik i premijer Crne Gore

19.10.2026. 09:48

Autor

Izvor: EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao je da su „bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori“ da je on ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici.
Đukanović je to rekao u intervjuu za „Pobjedu“, na podsjećanje da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na dan glasanja o njegovoj smjeni, optužio Demokratsku partiju socijalista i Đukanovića za direktnu političku i logističku ulogu u ratnim dešavanjima devedesetih godina. Mandić je tada rekao da bi se rat završio 1994. da nije bilo DPS-a i ponovio tvrdnju da je Đukanović slao gorivo u Republiku Srpsku kad je Milošević uveo sankcije na Drini.

„U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, rekao je Đukanović.

Očekivano, kako je rekao, najglasniji je pokajnik koji treba da se opravda što je „predugo morao da glumi evropejca, lojalnog Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić“.

„Tobože, u nastupu kajanja što je kao predsjednik Skupštine Crne Gore ‘u svoje i u ime NSD’ uputio saučešće sinu presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, optužio je mene i DPS da smo krivci i za produžetak rata u Bosni i Hercegovini 90-ih. Mandić, najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk. Uplašen da bi ga taj telegram mogao koštati fotelje u parlamentu, u nadi da mu i ta lažavina može biti korisna u susret predstojećim izborima“, rekao je Đukanović.

Na pitanje otkud optužbe na njegov račun za genocid u Srebrenici, Đukanović kaže da je sve mogao očekivati od „te vrste ljudi“, ali ne i da upiru prstom u njega zato što je Vlada na čijem je čelu bio „komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vrijeme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat.“

„Oni žele da zamagle činjenice, čak i ključnu da se genocid u Srebrenici desio sredinom jula 1995. godine. I da je Haški tribunal detaljno istražio sve u vezi sa tim. A da je Skupština Republike Srpske duže od dvije godine ranije, 6. maja 1993. godine odbila Vens-Ovenov plan“, dodao je.


Podsjeća i da je međunarodna zajednica i nakon toga ozbiljno radila na zaustavljanju rata.

„Kontakt grupa u kojoj su bili predstavnici Amerike, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske predložila je novi plan koji je Skupština RS takođe odbila 3. avgusta 1994. godine. Već sjutradan Vlada SRJ je naredila prekid političkih i ekonomskih odnosa sa RS i zabranila njenom rukovodstvu ulazak u SRJ i zatvorila granicu prema teritoriji koju kontrolišu bosanski Srbi. Tribunal se veoma pomno bavio i odnosom Beograda i bosanskih Srba nakon uvođenja sankcija. Samo u slučaj ‘Perišić’ imao je skoro 4.000 dokaznih predmeta, a saslušano je i više od 100 svjedoka na prvostepenom suđenju. Utvrđeno je da je Vojska SRJ pružala veliku logističku pomoć Vojsci Republike Srpske (municiju, gorivo, rezervne djelove, obuku i tehničku pomoć). Utvrđeno je da je 1993, kada je odbijen Vens-Ovenov plan, 99,6 odsto budžeta RS dolazilo iz Beograda. Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije.“

Nije im, kako je rekao, za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima „pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici“.

„Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je Đukanović.
Kaže da Mandić, u žaru borbe za funkciju u Skupštini, kao da nije svjestan „svih gluposti koje izgovara“.

„Njegova tvrdnja da se rat mogao završiti ’94, mogla bi da sugeriše da je RS bez pomoći Crne Gore bila pred porazom, pred kapitulacijom. On, koji nema ni toliko političke hrabrosti da stane iza svog telegrama saučešća. Sam tvrdi da nije poznavao Ratka Mladića, pravdajući se da je saučešće uputio vođen crnogorskom tradicijom. Nije naša tradicija slanje telegrama kad umre neko koga ne poznajete. Ipak će biti da je kod Mandića u pitanju četnička ideologija, a ne tradicija.“

„U njegovu odbranu velikosrpski hor u crnogorskom parlamentu navodi da sam ja uputio telegram kad je umro Slobodan Milošević. To jeste tačno, ali postoji suštinska razlika. Prvo, Slobodan Milošević je umro prije izricanja presude u Hagu. Sem toga dugo sam ga poznavao, i značajno duže politički ratovao sa njim nego sarađivao. U tom slučaju bi se zaista moglo govoriti o tradiciji. Drugo, meni nije padalo na pamet da se ikome pravdam zbog toga.“

„Želim još da podsjetim da je sve počelo mnogo ranije, od jednog drugog Mandića, Momčila, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske, a prihvaćeno od strane zlomislećih ljudi u Crnoj Gori, u Srbiji i u RS. Kao osveta zato što je svojevremeno uhapšen u Crnoj Gori po potjernici BiH i predat njihovim organima. Anticrnogorsko djelovanje familije Mandića ima i porodičnu genezu. Što potvrđuje iskustvo iz sudbonosne beogradske ‘bitke za Nikšić’. Da završim porukom: Ne mogu oni svoju istorijsku ni aktuelnu sramotu prikriti ni onda kad posegnu za Đukanovićevim imenom“, kazao je Đukanović.


„Euro model je obrazac neodgovorne populitičke politike“


Nekadašnji premijer smatra da je „Euro model“ koji je najavio predsjednik Vlade Milojko Spajić „obrazac neodgovorne populističke politike“ koja, „nažalost, danas dominira u zapadnoj hemisferi globalne političke scene“.

„Može se slobodno reći i da to nije politika, nego prizemno politikanstvo, koje se u suštini svodi na otvorenu izborno-političku korupciju. Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani trebaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda građana je najvažniji cilj svake, iole odgovorne ekonomske politike. Zapravo, to mora biti smisao bavljenja politikom“, ističe Đukanović.

Kaže da „iza ove tačke opšteg konsenzusa moramo uočiti demarkacionu liniju ozbiljne, kompetentne, nacionalno odgovorne politike i politikanstva, manipulacije i prevare.“

„Zastupnici i protagonosti ozbiljne politike će ljudima čijom budućnošću upravljaju u velikoj mjeri, objasniti da imaju plan sistematskog rasta ličnih primanja koji mora biti zasnovan na prethodno ostvarenom rastu produktivnosti i realno stvorenoj novoj vrijednosti. I ne zebem, građani će to lako razumjeti, jer ogromna većina njih baš tako živi. Veću potrošnju domaćinstva prethodno obezbijede većim prihodima.“

Drugi, kako je rekao, „avanturisti i prevaranti“ će ponuditi veća primanja, bez prethodnog stvaranja, sve dok ne ostvare svoj cilj, „a kad dođe račun za tu iluziju oni neće biti tu.“

„Takvom ponudom biračima pred izbore neodgovorna vlada se poigrava sa primarnim, egzistencijalnim porivom većine ljudi da nezavisno od rezultata rada ostvare bolje zarade i viši životni standard. Nema tu ništa novo i originalno u Euro modelu – to je dosljedni produžetak manipulacije lansirane programima Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Igra se, dakle, egzistencijom građana i u krajnjem ugrožava opstanak države na čijem je čelu.“

„Kako to izgleda? Administrativno propisane veće plate bez pokrića u produktivnosti i realno novom društvenom proizvodu služe za lakše dobijanje bankarskih kredita i sva ta novčana masa povećava tražnju za robama i uslugama, što neizbježno podiže cijene i zahuktava inflaciju“, rekao je on.

Kaže da Vlada koja „ne mari za posljedice“ po nacionalnu ekonomiju zadovoljno trlja ruke, jer će od veće potrošnje naplatiti više PDV-a i time, makar za nekoliko mjeseci, obezbijediti isplatu predizborno obećanih plata i penzija.

„Kad shvate da ni tako naplaćeni PDV neće biti dovoljan, povećaće njegovu stopu. Podrazumijeva se, zaustaviće investicije jer je jedino važno da budžet izvrši ulogu računovodstva i isplati lična primanja. Kad se, opet neizbježno, pokaže da ni ti prihodi sa uvećanim poreskim stopama, ni ušteda zbog izostanka investicija, ni dugovanja privredi po osnovu izvršenih ugovora sa Vladom, ni kašnjenja u vraćanju PDV-a preduzećima nijesu dovoljni za isplatu primanja – opet će se zadužiti u inostranstvu.

„Što su tako očigledne i potpuno dogledne posljedice ovakvog avanturizma? Zaposleni i penzioneri će nominalno dobiti veću platu i penziju za koju će, zahvaljujući inflaciji moći da kupe manje roba i usluga nego ranije kad su njihova primanja bila niža. Jednostavno, puni krug u prazno“, kazao je Đukanović.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

RSE: Hrvatska iznijela osam uslova Crnoj Gori prije članstva u EU

U dokumentu, u koji je Rradio Sloboda Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“

14.10.2026. 22:18

Autor

Hrvatska je državama članicama Evropske unije (EU) poslala dokument u kojem predstavlja svoju poziciju o otvorenim pitanjima sa Crnom Gorom, navodeći uslove koje Podgorica mora da ispuni prije nego što postane članica evropskog bloka, saznaje Radio Slobodna Evropa (RSE) iz diplomatskih izvora.

Kako navodi RSE, dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom ove sedmice, a dio hrvatskih zahtjeva direktno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, i 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.

U dokumentu, u koji je RSE imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“.

Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.

Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.

Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj,

očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu,

kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.

Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.

Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji,

kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.

Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora, prema navodima RSE, ne može da zatvori od 2024. godine zbog protivljenja Hrvatske, nakon što je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Jasenovcu.

Zagreb traži povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.

Drugi zahtjev odnosi se na granicu između dvije države. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje granice između republika, u skladu sa principom uti possidetis juris, kao i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.

Prema navodima iz dokumenta, Hrvatska bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez utvrđivanja rokova za taj proces.

Hrvatska je u dokumentu istakla da je dosljedno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vrijedan osam miliona eura.

Istovremeno, Zagreb tvrdi da su „neočekivani jednostrani potezi“ crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.

Prema dokumentu, Hrvatska je Crnoj Gori još u decembru 2023. predala neformalni dokument (non-paper) sa spiskom otvorenih pitanja, koji je podijelila i sa državama članicama i Evropskom komisijom.

Bilateralne konsultacije održane su u januaru i maju 2025, a ministri spoljnih poslova dvije zemlje sastali su se tokom ove godine desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba.

„Nijedno od otvorenih pitanja još nije riješeno“, navodi se u dokumentu.

Hrvatska je poručila da želi da olakša, a ne da opstruira crnogorski pristup, i da su njeni zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.

(MINA)

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Mandić ostaje predsjednik Skupštine: Nije bilo većine za njegovu smjenu

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik

13.10.2026. 18:19

Autor

Skupština Crne Gore tajnim glasanjem nije razriješila Andriju Mandića sa funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore.

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik.

Uručeno je i nađeno 80 glasačkih listića, od kojih važećih 78, a nevažećih dva.

Tokom glasanja Mandić je na mjestu na kojem sjedi zaokružio opciju na listiću, da bi kasnije kazao “Ja pogriješih, zaokružio sam ‘Za’”, a sekretar Skupštine Boban Stanišić mu je kazao: “Nijeste nego protiv. Protiv, vidio sam”.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije