Connect with us

DRUŠTVO

PREMIJER ZA NJEMAČKI LIST

Spajić: Volim Srbiju!

„Rusija zainteresovana da pravi haos na Balkanu“

Spajić, Foto: Pokret Evropa sad

Premijer Milojko Spajić u intervjuu za njemački list Berliner Morgenpost je kazao da Crna Gora voli Srbiju te da je jako bitno da održavamo dobre veze sa susjednom zemljom. Dodao je da ne odustaje od strateških ciljeva, našeg evropskog puta, članstva u NATO-u i priznanja Kosova. Istakao je da se Rusija često u prošlosti gurala i pokušavala da se umiješa u dešavanja u Crnoj Gori, te da je zainteresovana za stvaranje haosa.

Novi crnogorski premijer vodi kampanju u Njemačkoj za brzi ulazak svoje zemlje u EU – i ima jasne poruke o Balkanu, piše Morgenpost.

Milojko Spajić (36) predsjednik je Vlade Crne Gore od oktobra 2023. Mala država sa oko 600.000 stanovnika teži ulasku u Evropsku uniju. Nakon faze zastoja u kojem je i Brisel godinama dopuštao proklizavanja procesa pristupanja, dolazi do uspostavljanja novog tempa. U intervjuu Spajić objašnjava na koji način želi potisnuti uticaj Rusije i Kine na Balkanu.

Gospodine Premijeru, šta najčešće čujete kada u Crnoj Gori govorite o EU?

EU uživa jako dobar imidž u mojoj zemlji. Više od 80 posto ljudi je za ulazak u EU, to je gotovo konsenzus. Ljudi su spremni na teške reforme. Posljednjih šest mjeseci to dokazuje – napravili smo veliki korak naprijed. Čujemo iz EU: U ovo kratko vrijeme postigli ste više nego što su drugi postigli u šest godina. Samo zahvaljujući ogromnoj podršci Crnogoraca tako brzo napredujemo.

Trebalo je mnogo vremena da Crna Gora vidi da EU čini konkretne korake u procesu njenog pristupanja…

Da, svakako postoji lagani umor kada ljudi sagledavaju evropsku stvarnost. Zato se moja stranka zove „Evropa sad“. Sada želimo evropske standarde – ne samo u pogledu plata, već i u vladavini prava i načinu života. Ljudi su umorni od čekanja na to.

Kada će Crna Gora u EU?

Nadamo se da ćemo biti potpuno spremni 2026. Uz birokratske zahtjeve na nivou EU, držimo da je 2028. godina realna.

Koji izazovi predstoje Crnoj Gori?

Mi smo zapravo bili poznati po tome da imamo problema sa vladavinom prava. Kao što znate, cijeli Balkan je imao takav imidž. Ali nedavna poboljšanja pohvalio je čak i komesar EU za pravosuđe. Shodno tome on želi da podvrgne Crnu Goru kontroli vladavine prava koju redovno prolaze članice EU. To smo rado prihvatili, jer se ne bojimo transparentnosti. Druga tačka za nas je naravno brza integracija u EU – koja se opet temelji na vladavini prava. Treći izazov je ekonomski rast, koji takođe zavisi od funkcionisanja ustavne države. Nadamo se da će nam u junu , kada bude provjeravala jesmo li postigli privremene ciljeve koje smo postavili, EU dati pozitivnu povratnu informaciju. Naši građani moraju osjetiti da je država poštena prema njima, da država ima pošten odnos prema njihovim životima i da privreda cvjeta. Sa službenim priznanjem EU-a naših privremenih ciljeva, investitori bi takođe imali više hrabrosti ulagati velika sredstva u našu zemlju.

Da li Vam je potrebna dodatna pomoć, kako bi ove ciljeve ispunili?

Apsolutno. Njemačka nam tu može pomoći, da drugim državama članicama EU jasno da do znanja da je Crna Gora dobar kandidat za članstvo. Ali savezna Vlada nas takođe može podržati u tehničkim pitanjima: zatražili smo od savezne policije i saveznog ministarstva unutrašnjih poslova da nam pomognu u obuci policije. To je važno za nas, jer je to ono što nam je potrebno. Policijske strukture moraju da se pridržavaju zakona, nema mjesta korupciji.

Pristupni pregovori sa Crnom Gorom počeli su 2013. godine, i od tada je moglo da se postigne mnogo više. Da li ste razočarani što je Ukrajina na brzom putu ka ulasku u EU, dok je Crna Gora morala toliko dugo da čeka?

Često me to pitaju. Ukrajinu, Moldaviju i Gruziju vidimo kao naše najistočnije susjede na zapadnom Balkanu. Njihov uspeh je i uspjeh svih liberalnih društava u Evropi. Svaka zemlja koja uspješno sprovede neophodne reforme trebala bi pristupiti EU.

Te zemlje ne blokiraju Crnu Goru?

Ne, oni napreduju veoma brzo i postali su zemlje kandidati u kratkom vremenskom periodu. To je dobro! To daje potpuno novu energiju procesu proširenja EU – sjetite se samo svih skeptika koji su smatrali da EU ne bi trebalo dalje da se širi. Sada razmišljaju drugačije: da, pustite nove zemlje da postanu članice, ali pobrinite se da ispune uslove. Crna Gora čini to veoma rado – na kraju, naši građani su ti koji će najviše profitirati.

Šta znači to za EU?

Uniju posmatramo na jedan poseban način: prije svega, to su vrijednosti, kao što je spoljna politika. Već više od deset godina naša vanjska politika je u skladu sa vanjskom politikom EU. Niko u EU ne treba da se plaši veta od nas! Druga tačka je – još jednom – vladavina prava, što je veoma važna vrijednost. I na kraju, to je jedinstveno tržište EU: za Crnu Goru je od ključnog značaja da bude dio tog tržišta.

Kakve povoljnosti očekujete?

Mi smo mala zemlja od 600.000 ljudi – investitori nas ponekad pitaju: pola miliona ili pola milijarde? Za razliku od nekih drugih zemalja, mi ne smatramo da su finansiranje i investicije od strane EU najvažnija stvar. Do momenta pristupanja, mogli bi čak dostići evropski prosjek primanja. Mogli bismo čak i da postanemo neto saradnik EU pomoći umjesto neto primaoca!

Korupcija je dugo bila jedna od najvećih prepreka. Da li ste postigli neki značajan napredak u borbi protiv korupcije?

Da. Predložili smo Savjet sudija koji je bio upražnjen devet godina. Kao rezultat toga, skoro deceniju nije bilo nikoga da pogura pravosuđe u zemlji da radi svoj posao kako treba! Takođe smo imenovali državnog tužioca, kojeg je podržalo 75% Parlamenta. Uhapšeni su do sada dvojica bivših direktora policije, nekoliko zamjenika kao i bivši specijalni tužilac.

U decembru smo donijeli strogi Zakon o zaustavljanju pranja novca. Nije dopustivo da se u gotovini isplaćuju velike sume novca. Prije deset godina, šefovi crnogorske mafije prodavali su drogu u Njemačkoj, vraćali se kući sa novcem u gotovini i kupovali kuće i stanove. To se više ne dešava. Ako to nisu rezultati, ne znam šta jeste.

Međutim, duhovi prošlosti vas i dalje proganjaju, naročito kada pogledate vaš odnos sa Srbijom…

To je tačno – već 25 godina imamo dramatičnu polarizaciju društva. Molim vas sjetite se, u našoj zemlji ima Crnogoraca, Srba, Hrvata, Bošnjaka i Albanaca. Rusija se često gurala i pokušavala da se umiješa u naše etničke grupe. Potom govori o „ugroženim etničkim grupama“ – ko god one bile. Obrazac je kristalno jasan: Rusija je zainteresovana samo za stvaranje haosa.

Kako se nosite sa tim?

Kada je moja vlada preuzela dužnost u oktobru, okupili smo sve etničke i vjerske grupe za istim stolom. Oni su iznijeli svoje ideje o popisu i zaštiti njihovih prava – a mi smo sve to sproveli. Sada niko nema razloga da se žali na popis ili da tvrdi da je ugrožen. Sve etničke grupe zastupljene su u Parlamentu i Vladi.

Kada je poslednji popis završen u decembru, niko nije bio zainteresovan za etnička pitanja. To jedinstvo je osnova koja nam omogućava da sprovedemo ozbiljne reforme. Naša raznolikost je naš bonus, a ne kamen spoticanja – to je prilično rijetko na Balkanu.

Da li bi Srbija ipak mogla da oteža ulazak Crne Gore u EU?

Mi volimo Srbiju. To je naša susjedna zemlja i važan trgovinski partner. Oko 40 odsto turista su Srbi. Nama je jako bitno da održavamo dobre veze sa Srbijom. Međutim, nećemo odustati od naših strateških ciljeva, našeg evropskog puta, članstva u NATO-u i priznanja Kosova. Pomoći ćemo da se Srbija i druge zemlje Zapadnog Balkana približe Evropi.

Zvuči kao da je Crna Gora bila u dubokom dremežu dok vi niste došli na vlast?

Vidite, ja stvarno verujem u ovu zemlju. Zato sam dao otkaz u Singapuru, gdje sam gledao u luku svaki dan. Osjećam da ovdje zaista možemo da napravimo nešto i time ostvarimo uspjeh koji će osjetiti cio region. Sa etničkom raznolikošću koju imaju sve postjugoslovenske države, možemo da damo primjer ako uspijemo. Sve ovo je mnogo veće od naše male Crne Gore.

Kakve strahove imate kada razmišljate o narednih nekoliko godina sa Vladimirom Putinom?

Nisam siguran kakva je strategija Rusa i koje će sljedeće korake preduzeti. Ipak, mislim da je Evropa u boljoj poziciji nego ikada da se nosi sa tim. Iskreno, žao nam je naroda Rusije. Crna Gora nije neprijateljski raspoložena prema njima – oko 10.000 Rusa živi u našoj zemlji, od kojih je većina pobjegla od režima.

Kritičari kažu da je nedjelovanje EU poslednjih godina omogućilo da se uticaj Rusije i Kine na Balkanu brzo proširi. Da li se slažete?

Nažalost da. Naime se i u Briselu puno toga promijenilo. Evropska banka za obnovu i razvoj finansira djelimično drugi dio izgradnje autoputa, dok je prvi omogućila Kina prije deset godina. Plan rasta EU je odlična prilika, čak i ako neki misle da je premali, to jest da je prekasno u smislu poreskih implikacija.

Ali plan je više od toga. Ovdje se radi o reformama za koje se zalažemo kako bismo se pridružili jedinstvenom tržištu EU. Plan rasta nas upravo tamo može dovesti.

Pomenuli ste gradnju autoputa uz učešće Kine. Da li je to bila greška?

Ne bih pristao na ugovor. Međutim, vlada je tada tvrdila da moramo da proširimo infrastrukturu i pronađemo partnere za to. Ne radi se o tome kako su uzeli novac, već kako su pregovarali sa Kinezima. Velika greška naše vlade je bila da da našu obalu i neke od strateški važnih luka kao garanta za kinesku investiciju. Nismo trebali da prihvatimo ove uslove.

Crnogorsko primorje je takođe veoma popularno kod turista. 21 procenat bruto domaćeg proizvoda dolazi iz ovog sektora. Imate li neko lično omiljeno mesto?

Niko ko dolazi u Crnu Goru ne bi trebalo da preskoči Kotorski zaliv. To je kao norveški fjord, ali sa mediteranskim obrtom. Imamo i najdublju klisuru u Evropi i prašumu. Iskreno, stvarno imamo mnogo toga da ponudimo.

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Berane: Dojave o bombama u više osnovnih škola lažne

Isti prijeteći mejl stigao je i osnovnim školama u Podgorici, Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori

OŠ "Radomir Mitrović" u Beranama (arhiva)

Zbog dojave o bombi, jutros je evakuisan veliki broj osnovnih škola u Beranama i u Crnoj Gori, saopšteno je Portalu RTCG iz Operativno komunikacionog centra Uprave policije.

Zbog dojave o postavljenoj bombi evakuisana je Osnovna škola “Radomir Mitrović” u Beranama, potvrdio je dopisnici RTCG Mariji Barjaktarević, direktor Aleksandar Vujović. Dojavu su, kaže, dobili mejlom u 7 i 25, policijske ekipe provjeravaju objekat. Nastave danas neće biti.

Kako nam je saopštio mejl je poslat na adrese još sedam škola u Beranama: OŠ “Vuk Karadžić”, “Vukašin Radunović”, u Donjoj Ržanici, Lubnicama, na Polici, kao i osnovnim školama “ Vladislav Rajko Korać” u Štitarima i “Vukajlo Kukalj” u Šekularu.

Portal RTCG je najprije dobio informaciju o dojavi o bombi u OŠ „Pavle Rovinski“ u Podgorici. Nakon toga su iz policije saznali da je cirkularni mejl stigao osnovnim školama u Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori. Dojave o postavljenim bombama stigle su u cetinjske osnovne škole „Njegoš“ i „Lovćanski partizanski odred“, javlja reporterka RTCG Milena Stanojević. Đaci i nastavnici su evakuisani i u toku je pretraga objekata.

Policija je na terenu i provjerava navode.

Uviđaj u toku…

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Aco Đukanović: Tužim državu treći put, ovaj predmet će se pamtiti kao Limenka

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović

Foto: Boris Pejović

„Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svaki dan, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu tako mi Boga i Svetoga Vasilija Ostroškog“, kazao je okrivljeni Aco Đukanović na kontroli optužnice u Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje mu se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović.

U opširnom izlaganju posebno se zadržala na pitanju obezbjeđenja njenog brata, Milo Đukanović, osporavajući navode iz izvještaja državnih organa.

Kazala je da je Milo Đukanović od 1991. godine, kada je prvi put stupio na funkciju premijera, pa sve do 2023. godine, bez prekida bio štićena ličnost, uz obezbjeđenje koje je, kako je navela, bilo organizovano na više nivoa – vidljivo i prikriveno.

Prema njenim riječima, to obezbjeđenje uključivalo je kolone sa tri do četiri vozila, kao i pripadnike koji su djelovali diskretno, ali su bili stalno prisutni, naoružani dugim cijevima, uz pancire i kompletnu prateću opremu koja ide uz zaštitu najviših državnih funkcionera.

Navela je da su bezbjednosne procjene ukazivale na visok stepen ugroženosti, ističući da je njen brat imao čak sedam elemenata koji su ukazivali na potencijalnu prijetnju po njegov život, zbog čega je takav nivo obezbjeđenja bio kontinuiran i pojačan.

„U porodičnoj kući sam mnogo puta zaticala metke i kutije municije i sklanjala ih jer su djeca bila mala“, kazala je ona, dodajući da su pripadnici obezbjeđenja boravili ne samo u dvorištu, već i u samoj kući.Istakla je i da su se pripadnici obezbjeđenja nalazili u objektima u neposrednoj blizini kuće, uključujući i zgrade i prostor oko gimnazije koja se nalazi u blizini, gdje je, kako je navela, viđala naoružane ljude sa dugim cijevima.

„Koliko ih je bilo po dvorištu i po kući, o tome da i ne govorim“, rekla je.

Dodala je da su takve okolnosti bile svakodnevne i da je, kako tvrdi, svima bilo jasno da se radi o štićenoj ličnosti sa visokim nivoom bezbjednosnih mjera.

„Toliko o tome da Milo Đukanović nije imao zaštitu“, kazala je ona.Ona je na osnovu toga dovela u pitanje tačnost izvještaja Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i Agencija za nacionalnu bezbjednost, ocjenjujući ih „potpuno obezvrijeđenim“ i navodeći da sadrže „ortodoksne neistine“, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo oružja i municije u porodičnoj kući.

U nastavku izlaganja, Ana Đukanović je kazala da optužnica ne sadrži elemente propisane Zakonik o krivičnom postupku, navodeći da u njoj nema obrazloženja stanja stvari, dokaza kojima se činjenice utvrđuju, niti odnosa tužilaštva prema odbrani okrivljenog.

„Ništa od toga nema u optužnici“, rekla je ona, dodajući da tužiteljka kao strana u postupku mora poštovati ista pravila kao i odbrana i okrivljeni.

Posebno se osvrnula na pitanje umišljaja, ističući da je u optužnici, kako je kazala, samo prepisana zakonska formulacija bez konkretnog obrazloženja.

„Umišljaj je ključni element krivične odgovornosti, a tužiteljka se njime suštinski nije bavila“, navela je.

Ukazala je i na balistički nalaz, prema kojem municija potiče iz 1980-ih godina, iz vremena njihovog pokojnog oca, naglašavajući da tužilaštvo taj nalaz nije adekvatno analiziralo niti ga blagovremeno dostavilo odbrani.

Đukanović je u obraćanju sudu naveo da je službenik Centra bezbjednosti Nikšić Velibor Koprivica „17 godina držao predmet“ koji se odnosi na raniju prijavu krađe iz njegove kuće, te da je tek sada, kako tvrdi, taj predmet iskorišćen u ovom postupku.

Kazao je i da je druga provala u njegovu kuću bila prije šest i po godina, ali da ni tada, kako tvrdi, nije bilo konkretnih radnji.

„Tužilaštvo u Nikšiću za 28 dana podiže optužnicu, a za 17 godina ništa nije urađeno“, rekao je on.Istakao je da mu je zaprijećena kazna od šest godina zatvora, „da mu se djeca pate“, te da smatra nezakonitim korišćenje određenih informacija koje, kako tvrdi, nijesu dostavljene ni sudu ni odbrani, a korišćene su protiv njega.

Branilac okrivljenog Slobodan Stašević predložio je da se u spise predmeta uvrste zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje stana i pomoćnih objekata u Nikšiću, naredba za pretres stana u Podgorici, kao i krivična prijava predata Specijalnom državnom tužilaštvu.

Takođe je predložio da se izvrši uvid u dokaze koje tužilaštvo nije priložilo, a nalaze se u spisima, i to izvještaj o DNK vještačenju i izvještaj o daktiloskopskom vještačenju, kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti porijekla municije u kući: Zoran Radević, Radosav Lješković, Željko Vukčević, Veselin Pešić, Milan Kovačević i Mihajlo Vuksanović.

Predložio je i da se pribavi kompletna dokumentacija, te da se naloži policiji u Nikšiću da, u skladu sa aktom od 20. marta, dostavi sudu i tužilaštvu cjelokupan materijal kojim raspolaže u vezi sa predmetom iz 31. avgusta 2009. godine, kao i da se vlasniku vrate četiri ukradena pištolja, tri dozvole i jedna potvrda izdata od strane Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se potvrđuje da je dobio na poklon četvrti revolver.

Sud je potom donio rješenje kojim se odbija predlog odbrane da se optuženom ukine mjera zabrane napuštanja stana, cijeneći da i dalje postoje razlozi za njeno trajanje, uz napomenu da će se svaka dva mjeseca vršiti kontrola izrečenih mjera.

Postupajući sudija Mirko Kojović kazao je da će odluka o kontroli optužnice biti dostavljena u zakonskom roku.

Aco Đukanović je novinarima nakon suđenja na pitanje novinarke hoće li danas davati izjave medijima prvo pitao odakle je, a kad je ona odgovorila „Vijesti“ on kazao „40 godina me ništa niste pitali, nemate ni moralno pravo za to, a svaki dan ste pisali o meni“.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Đukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

Foto: Boris Pejović

„Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice, svi drugi dokazi su nezakoniti i netačni. Ovakva optužnica je nezakonita i očekujem da bude odbačena. Biran je dan kad ću biti uhapšen, praćen je i moj frizer“, kazao je biznismen Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Postupajuća tužiteljka Vanja Sinđić ocijenila je da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove.

Sinđić je, odgovarajući na navode odbrane, kazala da se može saglasiti da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine, ali je istakla da je Tužilaštvo pribavilo i uporedilo zvanične podatke. Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Advokatica Neda Ivović ukazala je na specifične i teške okolnosti u kojima se porodica Đukanović nalazi, ističući da je mjera kućnog zatvora dovela do teškog i nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na porodični život.

Foto: Boris Pejović

Kako je navela, Đukanovićeva maloljetna djeca, koja se nalaze u internatskom režimu školovanja, praktično su ostala bez neposredne roditeljske podrške, dok se njihova majka istovremeno nalazi na ozbiljnom medicinskom liječenju.

Prema riječima Ivović, Đukanović je u ovakvim okolnostima faktički jedini roditelj koji može obezbijediti stabilnost porodici, a lišenjem slobode mu je onemogućeno vršenje osnovnih roditeljskih funkcija.

Ivović je dodatno naglasila da se u ovom predmetu radi o kumulativnom djelovanju više nezakonitih radnji. Ona je otkrila da je policija, mimo svrhe samog postupka, putem međunarodne saradnje prikupljala podatke o Đukanovićevom boravištu, porodici i djeci, što je ocijenila kao nedopustivo i neosnovano miješanje u privatnost bez procesnog i materijalnog osnova.

Kritikujući rad istražnih organa, Ivović je navela da je pretres porodične kuće izvršen na osnovu „neprovjerenih operativnih saznanja“, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti, čime je direktno prekršeno pravo na dom.

Posebno zabrinjavajućim odbrana smatra narušavanje principa pravičnog suđenja i „jednakosti oružja“, jer se sudu, prema tvrdnjama Ivović, dostavljaju „obrađene“ verzije dokumenata umjesto izvornih, čime se odbrani uskraćuje pravo da ospori dokaz.

Odbrana Đukanovića

Đukanović je pred sudijom Mirkom Kojovićem kazao da je sve što je radio bilo zakonito i najavio krivične prijave protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. On je pojasnio da za jednu lovačku pušku posjeduje dozvolu, dok za preostale tri tvrdi da su pokloni njegovom bratu i ocu, te da ima dokaze o porijeklu.

Đukanović je, tokom iznošenja odbrane, detaljno govorio o svakom komadu oružja koji mu se stavlja na teret, navodeći njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su dospjeli u porodičnu kuću.

Za pušku koja je pronađena u kući kazao je da postoji dokumentacija i pločica sa posvetom iz koje se može utvrditi da je riječ o poklonu Ministarstva narodne odbrane njegovom bratu Milo Đukanović, koji ju je istog dana poklonio njihovom ocu, gdje je, prema njegovim riječima, stajala u sobi sve do njegove smrti. Naveo je da u tu sobu nije ulazio od 2010. godine, i da je u njoj boravio njegov sin, dodajući da ne bi ostavljao dijete da spava u prostoriji sa oružjem. Istakao je da su policijski službenici tokom pretresa otvorili ormar i popeli se na njegov vrh, gdje se puška nalazila, što, kako tvrdi, ukazuje da su imali prethodne informacije o njenoj lokaciji.

Za pušku „pumparicu“ naveo je da predstavlja porodično nasljeđe, poklon porodice rođaka koji je stradao, te da ju je registrovao, dodajući da je naknadno pronašao oružni list sa potpisom službenika CB Nikšić Bigovića, sa kojim je, kako je rekao, razgovarao tražeći informacije o dozvolama, jer se u spisima navodi da ih nema, dok on tvrdi da ih posjeduje.

Govoreći o lovačkom karabinu sa optičkim nišanom, ponovio je da je riječ o poklonu Ministarstva odbrane njegovom bratu, o čemu, kako je kazao, posjeduje rješenje koje će dostaviti sudu.

Za karabin M48 sa gravurom na kundaku, za koji je naveo da ga je izradio nikšićki majstor „Barac“, kazao je da je poklon njegovom ocu od Radeta Nikolića, u njegovom i prisustvu članova porodice, te da vjeruje da je za to oružje postojala dozvola.

Za četvrtu pušku naveo je da je 1993. godine poklonjena njegovom ocu od strane Službe državne bezbjednosti, ističući da o tome postoje svjedoci.

Đukanović je kazao da je 1974. godine prešao da živi u Podgoricu nakon što mu je otac izabran za sudiju Vrhovnog suda, te da je povremeno boravio u porodičnoj kući u Nikšiću, gdje je nakon 2000. godine, po rođenju djeteta, jedno vrijeme i živio.

Dodao je da je 2009. godine, tokom boravka u toj kući, primijetio da su mu otuđene lične stvari, uključujući četiri pištolja, navodeći da je za tri imao uredno izdate dozvole Centra bezbjednosti Nikšić, dok je za četvrti posjedovao potvrdu koja je služila kao zamjena za dozvolu.

Kazao je da je tim povodom podnio krivičnu prijavu i policiji dao podatke o licima na koja sumnja, kao i detaljan opis osoba koje su boravile u kući, uključujući kućnu pomoćnicu i baštovana. Naveo je da je nakon prijave u kuću dolazio službenik CB Nikšić Velibor Koprivica, kojem je, kako tvrdi, ukazao na sumnju prema baštovanu, dodajući da je Koprivica tada rekao da je riječ o njegovom bliskom prijatelju.

Đukanović je naveo da su nakon toga pojedini njegovi poznanici upućivani na poligrafsko ispitivanje, te da je policija izvršila uviđaj i pregled kuće, ali da, kako tvrdi, u tom predmetu 17 godina nije bilo epiloga, niti su preduzimane radnje koje bi dovele do rasvjetljavanja krađe.

Dodao je da smatra da je upravo ta prijava iz 2009. godine kasnije korišćena kao dio građe u ovom predmetu, tvrdeći da to objašnjava zbog čega su policijski službenici, prema njegovim riječima, tokom pretresa imali precizne informacije o mjestu gdje se oružje nalazi.

Govoreći o pretresima, naveo je da su u zahtjevima za pretres njegovog stana u Podgorici policijski službenici navodili niz stvari, uključujući pancire, kacige, SAJ opremu i uniforme, kao i predmete u „Louis Vuitton“ torbi, uz precizan opis njihove lokacije, što, kako tvrdi, ukazuje da su ti podaci bili unaprijed poznati.

Kazao je da tokom pretresa u Podgorici ništa nije pronađeno, nakon čega je, prema njegovim riječima, Koprivica koristeći iste podatke tražio nalog za pretres porodične kuće u Nikšiću, gdje se, kako je naveo, nalaze četiri kuće sa više tavana, ističući da su policijski službenici odmah usmjerili radnje ka konkretnom tavanu gdje je pronađen veći dio oružja i municije.

Dodao je da Koprivica, prema njegovim tvrdnjama, nije dostavio kompletnu dokumentaciju iz predmeta koji se odnosi na njegovu krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog čega smatra da se dio dokumentacije prikriva.“Ja mogu jedino da tužim državu, a ja to nerado radim… Tužio sam državu dva-tri puta i jednom nisam spavao sedam dana, jednom 45 dana. Neću da tužim državu ako ne moram, ali ne vidim kako da se borim protiv ovih stvari jer ja nisam lažov, a tužilaštvo mi stavlja da sam lažov“, kazao je Đukanović.

On je naveo da nije bio u kontaktu sa pronađenim oružjem, pozivajući se na rezultate DNK vještačenja, te ukazao na, kako tvrdi, nedostatke u spisima predmeta, navodeći da određena dokumentacija nije dostavljena tužilaštvu, kao i da su pojedine informacije pribavljene bez angažovanja sudskog tumača.

Govoreći o podacima granične policije, naveo je da oni pokazuju da je boravio u inostranstvu, uključujući Luksemburg početkom 2021. godine, zbog čega smatra kontradiktornim tvrdnje da je u isto vrijeme imao faktičku državinu kuće u kojoj je pronađeno oružje.

Osvrćući se na navode Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Đukanović je kazao da ih smatra netačnim i „smiješnim“, uz tvrdnju da dokument, prema njegovom mišljenju, ne govori istinu i da bi njegov autor, odnosno direktor Ivica Janović trebalo da bude saslušan u postupku.

ANB je ranije u saopštenju, kako su prenijeli mediji, navela da njihovi službenici nijesu ulazili u porodičnu kuću Đukanovića više od dvije decenije, te da nemaju bilo kakvu povezanost sa pronalaskom oružja u naselju Rastoci u Nikšiću, niti da oružje ili municija koja je pronađena potiče iz njihovih struktura.

Drugi branilac, advokat Slobodan Stašević, istakao je da nema dokaza da je oružje nezakonito, jer Tužilaštvo nije provjerilo ručno vođene evidencije do 2008. godine. On je ukazao da ne postoje DNK tragovi niti drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je Đukanović bio u kontaktu sa spornim oružjem, te zatražio ublažavanje mjera nadzora uz obrazloženje da je tokom postupka pokazao uredno ponašanje i ponudio jemstvo.

Nastavak ročišta zakazan je za sjutra u 10.15 časova.

Aco Đukanović, brat nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Milo Đukanović, uhapšen je 28. februara nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, kada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.

Sud je kasnije prihvatio jemstvo koje su ponudili njegovi branioci, u iznosu od milion eura u gotovini, uz upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije