Vlasnik Atlas grupe Duško Knežević rekao je u ekskluzivnom intervjuu za TVCG iz spuškog zatvora da su uslovi solidni, da svakodnevno vodi dnevnik kao i da sprema knjigu o sebi i svom životu.

Knežević je podsjetio da je Crnu Goru napustio u decembru 2018. i otišao u London, gdje je boravio sve do izručenja Crnoj Gori.

Podsjetio je i da posjeduje britansko državljanstvo, kao i da njegova porodica živi tamo.

„Sa Temze sam došao direktno u spuški zatvor i jednostavno imao sam jako dobre uslove… Pošto sam dosta bio prisutan u medijima i dosta sam video poziva koristio za moje poslovne aktivnosti u svemu tome to je izgledalo kao jedan svemirksi studio… Moj stan je bio namješten i čovjek čiji mozak funkcioniše na nekom digitalnom stvarnošću, odjednom dođe i vidi samo olovku i papir i zidove oko sebe. Donio sam dosta knjiga, počeo sam da pišem dnevnik, pošto spremam knjigu o sebi. Najvjerovatnije će jedan veliki izdavač engleski to uraditi kao scenario za film koji treba da se napravi o meni. Dosta detalja se prisjećam, ono što je bilo u prošlosti a nijesam uspio da zapišem, zbog nekih dešavanja koja su se brzo odvijala. Mada sam ja dosta te vodio bilješke, dosta arhive imam složeno tako da prvih nedjelju dana mi je bilo dosta teško onda su mi promijenili ćeliju, dali su mi bolje uslove, renovirali su mi tu ćeliju ali još uvijek nemam ugrađenu klimu što ste mogli da čujete od načelnika. Danas je recimo temperatura 40 u mojoj ćeliji, ali šta da se radi, izdržaću“, kazao je Knežević u intervjuu za TVCG iz spuškog zatvora, prenosi Portal RTCG.

U razgovoru za Javni servis, on objašnjava i kako provodi vrijeme u zatvoru.

„Rano se budim, oko 6, 7 sati… Uradim na krevetu trbušnjake onako da se malo zagrijem, umijem se i uzmem jedan mokar peškir, da se istuširam s tim mokrim peškirom. Uzmem neku pomorandžu, oljuštim, skuvam sebi kafu ne uzimam doručak i onda počnem da radim i pišem nešto. Što se tiče dnevnika, koji svaki dan pišem, i gledam i čitam materijale koji su stigli iz suda i spremam se za ročišta koja dolaze u budućnosti. Moram da priznam da me to dosta nervira. Ipak sam ja radio visoki biznis na nivou predsjednika, na nivou medijskih konferencija koje su bile prestižne. Ja sam predsjednik univerziteta koji nikad nije imao problem sa zakonom ni na Kipru gdje sam najvise vremena provodio, ni u Dubaiju ni u Beogradu ni u Londonu. Jedino očito da je problem ovdje u Crnoj Gori, ali uvijek.. izgleda da se istorija ponavlja, da vojvoda Lazar Sočica mora uvijek da postoji u Crnoj Gori“, naveo je Knežević.

Navodi da je očekivao da će da bude na slobodi, da će da mu se odrede mjere nadzora kao što su u Britaniji, jer, tvrdi, odbrana koja je zastupala Crnu Goru pred sudom je rekla eto da imamo isti tretman kao što imamo i u Londonu.

Soba u spuškom zatvoru (Foto: TVCG/Screenshot)

„To je bio dogovor sa našom a krajem agencijom i sa Skotland jardom jer kad smo dogovorali oko datuma izručenja držali smo to kao tajnu zbog bezbjednosti, da se nešto ne desi u tom periodu, da se zna da ću ja da se vraćam u Crnu Goru i faktički sam samo porodioci rekao veče prije ‘sjutra idem za Crnu Goru’ i onda je nastao haos, plač i ujutru sam obavijestio neke ljude i medije da slijećem na podgorički aerodorm oko 1 i 30. Eto, sve se to tako odvijalo.

Očekivao je, kaže, bolje uslove i naglašava da veće kad je doveden u zatvorsku sobu imao je samo krevet i dušeke, ništa više.

„Iz jedne velike rupe na plafonu miševi su jurili po vodovodnoj cijevi. To je bilo kao u filmu strave i još što je gore tu je bila velika kamera koja svo vrijeme vrsila monitoring onoga što radite, što je dodatno opterećivalo psihu. Meni je to bilo kad sam došao tu, kao neko snimanje filma jednostavno… Nisam mogao da vjerujem da ću iz jednog ambijenta, ipak britanskog civilizovanog, gdje sam isto bio pod mjerama kontrole ali je to sve bilo drugačije organizovano i napravljeno da dođem u jedan takav haos“, kaže Knežević.

Na pitanje da li je u zatvoru imao nekih neprijatnosti, Knežević odrično odgovara, navodeći da nema kontakt sa ostalim zatvorenicima.

„Jer ja kad prolazim onda imam poseban tretman i kretanja i na šetnje idem sad kada radim vježbe radim ih sam… Čovjek se navikne ali s obzirom da sam prošao 90te, tada je bilo i rata i sanckije i izbacivanje porodice vani i svega toga i strah od fizičke bezbjednosti bio je jako veliki. Posebno meni je porodica živjela na relaciji Kipar – Beograd, a u Beogradu su isto bile jake kriminalne grupe koje su vladale tada gradom“, navodi on.

Poručuje da je navikao na krizne stiuacije, kao i da mu je za utjehu što mu je porodica sada bezbjedna.

„Svi su završili studije i svi rade. Sve sam uspio da ih posložim i zato sam i čekamo jer ja sam ustvari trebao da se vratim kad mi je Dritan Abazović predlagao prošle godine u martu da dođem tu. Mislim da je bolje što nisam došao – prvo sin mi nije bio završio studije, drugo u bezbjednosnom sektoru stvari nijesu bile očićene kao što su sad, jer ti glavni ljudi koji su vodili kriminalne klanove u Crnoj Gori nijesu bili u zatvoru“, kazao je Knežević.

Na pitanje od koga mu je ugrožena bezbjednost, kao što tvrdi njegova odbrana, Knežević odgovara:

„Pa ni mi ne znamo. Mi tri godine tražimo procjenu bezbjednosti, i ja i niko neće da nam da procjenu bezbjednosti. Moj advokat iz Londona, on je dolazio tu nekoliko puta, insistirao je s tom procjenom bezbjednosti. Oni sve misle da ću to da iskoristim protiv Crne Gore, najviše za arbitražni postupak i da se dokaže kako sam ja ugrožen u Crnoj Gori, iako ja nisam imao nikada kriminalni rekord nigdje ni u jednoj državi na svijetu. Jedino poslije objavljivanja koverte i lažne optužbe da sam ja dio kriminalne grupe koja je organizivala državni udar“, istakao je on.

Od tog momenta, kako kaže, počinje i crvena Interpolova potjernica počinje progon.

„I počinje hapšenje ljdui iz Altas grupe, zatvaranje banaka svih onih i počinje jedno potpuno neshvaltjivo vrijeme koje, moram da priznam da se nijesam snašao, posebno što je hiljadu ljudi ostalo bez posla, što je bio najveći pritisak na mene. Čak i veći od onoga što je Milivoje Katnić sa svojom ekipom radio“, dodao je on.

U SDT-u su, kaže, pokušali da komentariše kao građanin slučaj „Ničija kuća“, „Prvi milion“ i Kastodi račun.

„Ja sam rekao da dok sam u spuškom pritvoru ne žalim da dajem nikakve izjave i ne želim da objašnjavam niti da dajem nikakve dokaze u drugim predmetima, jer smatram da sam prevaren na način na koji sam zatvoren u Crnoj Gori, i da se tužilaštvo i Viši sud nije korektno odnijelo prema meni jer ja tu s najgorim kriminalcima živim između dva najjača narko klana na svijetu. Možete misliti kako je kad se krećete hodnicima, ide uvijek policija s vama do posjete ili do dvorišta za šetnje 12.20 i stvarno izgleda malo onako kao u flmovima zastrašujuće, jer sam očekivao bolji tretman“, ističe, između ostalog, on.

Kaže i da čita Bibliju koju mu je prilikom posjete u zatvoru poklonio Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Čitam što bi rekao Mitropolit Sveto pismo. U zatvoru mi je poklonio dosta knjiga, nije samo Bibliju, na Bibliju mi je napisao samo posvetu a sve ostale molitvenike i istoriju Manastira Ostrog i dosta toga mi je donio i ovim putem mu se zahvaljujem. Mada sam ja dosta bio aktivan oko kad su bile litije, kad sam s pokojnim Mitrpolitom Amfilohijem imao jako dobre privatne odnose i stvarno mi mnogo znači što je crkva stala iza mene u ovako teškom trentuku za mene, familiju i za sve moje zaposlene u grupi“, poručio je Knežević.

Na pomen finansiranja nekada vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) i saradnje sa bivšim predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, okrivljeni biznismen kaže da je bio naivan jer nije ništa radio ni protiv DPS-a ni protiv Đukanovića.

„Ja sam se bavio jednostavno biznisom. Politika mi je trebala u onolikoj mjeri da ostvaruje svoje poslovne ciljeve, ne da se bavim politikom. Stalno su ga plašili s tim da ću jednog dana da uđem u politku i da ću da ga počistim. Mene to stvarno nije zanimalo, ja sam napustio Beograd gdje sam imao dvije banke, osiguravajuću kuću… Sve sam to prodao i došao u Crnu Goru da mu pomognem, da pravimo nezavisnu državu Crnu Goru i oko 200 miliona sam donio tu od prodaje akcija i plus 200, 300 miliona što sam + kreditnih linija doveo za Atlas kapital centar za poslove sa arapima…“, kazao je.

Za lokacije po crnogorskom primorju imao je, kaže, ideju i želju da Crna Gora bude evropska.

„Pogledajte Atlas centar. To je objekat koji sigurno za 10 godina neće niko prevazići u svemu tome. Imao sam jednu strašnu viziju i eto sve se nekako srušilo. Taj zavičajni romantizam se odjednom urušio i nisam mogao da vjerujem sebi da sam toliko naivan. Ustvari to jutro kad su me pozvali vozači, kad su rekli morate napustiti korporativnu vilu, sve je blokirano, auta su oduzeta ja sam mislio daje to kao neka skrivena kamera gdje se neko šali… Pokušao sam da uđem u banku, tamo stoji policija, sve one trake policijske razapete, sve mi je to ličilo kao na neki san. Nisam mogao da vjerujem da se to dešava u mojoj Crnoj Gori, gdje sam doveo toliko ljudi, toliko konferencija međunarodnih napravio i toliko sam promovisao Crnu Goru ali to je život, ispuštavah se ja na vaša uža“, zaključio je Knežević.