Odluka Kremlja da Crnu Goru svrsta među neprijatelje države Rusije je antiistorijska, ocijenio je crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

„Kao što je antiistorijski čin napad Rusije na Ukrajinu, tako je i antiistorijska odluka Kremlja da Crnu Goru svrsta u neprijatelje Rusije. Biti danas protiv rata koji Rusija vodi protiv nezavisne evropske države Ukrajine, protiv jednog od Rusima najbližih naroda, pitanje je ne samo časti i nacionalnog dostojanstva, nego i zdravog razuma“, rekao je Đukanović za grčki dnevni list „Kathimerini“.

On poručuje da nije Crna Gora nikad bila, niti je neprijatelj Rusije, „već je protiv takvog anticivilizacijskog bespravnog nasilničkog ponašanja“.

Na pitanje kako vidi završetak rata u Ukrajini, Đukanović odgovara: „Siguran sam da u ovom trenutku ni oni koji su ovaj rat otpočeli, kao ni oni koji su prinuđeni da se brane, nemaju odgovor na to pitanje“.

„U novijoj evropskoj istoriji nijesmo imali primjer sličan ukrajinskom ratu. Moskovski stratezi već zadovoljno poručuju ‘da se Ukrajina vratila Rusiji’, ‘da će biti preuređena i vraćena u svoje prirodno stanje dijela Ruskog svijeta'“, rekao je on, uz ocjenu da se danas „izvjesno može reći da će najveći gubitnik ovog rata istorijski gledano biti Rusija“.

Na pitanje da li je moguće prelivanje ukrajinske krize na Zapadni Balkan, Đukanović je rekao da „kroz svu istoriju Balkana nije nikada bio problem da se nađe povod za novi rat“.

„Pored neriješenih pitanja zaostalih još iz vremena raspada Jugoslavije, plodno tle za destrukciju je i zastoj u evropskoj integraciji cijelog regiona poslednjih godina. To hrabri i jača retrogradne snage koje ne vide budućnost naših zemalja u Evropskoj uniji. Bosna je i dalje nefunkcionalna, srpski entitet konstantno prijeti secesijom. Dijalog Beograda i Prištine vrti se u krug. Sjeverna Makedonija i Albanija još nijesu otvorile pregovore o pristupanju. U Crnoj Gori već 5-6 godina pritisnutoj velikosrpskom i ruskom destrukcijom imamo političku krizu kojoj se ne nazire kraj. Protivnici njenog evropskog i evroatlantskog puta u međuvremenu su od opozicije postali dio vlasti, i iznutra podrivaju institucije sistema. Da ironija bude veća, to je urađeno ne samo politikom, tj. nacionalističkim angažmanom Srpske pravoslavne crkve, koja je remetilački faktor i u Crnoj Gori i u regionu, nego i uz podršku pojedinih zapadnih partnera koji nijesu vidjeli i još uvijek dovoljno ne vide destrukciju trećih strana zaogrnutu floskulama o demokratskom napretku društva. Projekat ‘Ruskog sveta’ se na Balkanu zove ‘Srpski svet’, a Crna Gora smatra se njegovim prirodnim dijelom“, uvjeren je Đukanović.

Uzroka je, kako ocjenjuje, mnogo, „a povod za novi rat mogao bi se naći gotovo u svakoj od balkanskih zemalja“.

„Razloge za strah donekle racionalizuje pravovremena i odlučna reakcija Evropske unije i NATO, cijelog demokratskog svijeta i monolitnost u u osudi ruske agresije na Ukrajinu, i budi vjeru da do rata na Balkanu ipak neće doći“, navodi predsjednik Crne Gore.

Govoreći o tome jesu li pravovremeni potezi pojedinih zemalja, poput BiH, Moldavije, Gruzije i Ukrajine da podnesu zahtjeve za članstvo u EU i NATO, Đukanović navodi da je razumljivo da okolnosti uvijek diktiraju određene poteze i namjere, određene politike, posebno kad se zemlja nađe u sred rata, kao Ukrajina.

„Razumljiva je i bojazan zemalja koje ste naveli da se to i njima koliko je sjutra može desiti, pa pokušavaju da u ubrzanom putu do članstva u EU i NATO nađu spas. Međutim, neutemeljena očekivanja i nade nikad nijesu dobar saveznik u politici. Bojim se da je to nerealno u ovom trenutku. Kao što je realno da briselska administracija i zemlje članice odgovornije i ozbiljnije sagledaju značaj politike proširenja koja se do prije nekoliko godina pokazala kao jedna od najboljih politika EU. Ono za šta se mi do kraja zalažemo jeste da svaka zemlja ima pravo da bira svoj put u budućnost“, rekao je Đukanović.

Pokušaj državnog udara u Crnoj Gori 2016, kako je rekao, „bio je tek nagovještaj ukrajinskih strahota kojima svjedočimo“.

„Rusija obnavlja svoju istorijsku punoću, okuplja ruski svijet u njegovoj sveukupnosti rusa, belorusa i malorusa – kako ratni pohod Rusije na Ukrajinu ovih dana vidi jedan od promotera njenih imperijalnih ambicija. A mitropolit crkve Srbije u Crnoj Gori istovremeno izjavljuje da su ‘događaji u Ukrajini posljedice bezbožništva’ i da je ‘Crna Gora projektovana da bude mala Ukrajina’. Slijedi Rusku crkvu koja bezrezervno podržava invaziju na Ukrajinu“, rekao je Đukanović.

Navodi kako proruske snage u Srbiji, Crnoj Gori, u Republici Srpskoj organizuju skupove podrške Putinu „i slave ‘podvige’ ruske vojske“.

„Medijska infrastruktura, uz obilatu finansijsku podršku za takvo djelovanje, već odavno je postavljena u regionu. Centri su u Beogradu i Banjaluci, odakle aktivnost šire na Crnu Goru i cijeli region. Srbija je nažalost otvoreni proksi Kremlja na Zapadnom Balkanu. Beograd je jedna od rijetkih evropskih prijestonica, ako ne i jedina, koja nije osudila rusku agresiju, i koja se nije pridružila politici sankcija Evropske unije, iako je zemlja kandidat. Priča o neutralnosti je priča za malu djecu“, vjeruje Đukanović.

Na pitanje da li vidi sličnosti Miloševića i Putina u pogledu vršenja vlasti, Đukanović navodi: „Slični su istorijski ciljevi, motivisani rješenjem nacionalnog pitanja koje polazi od etničke i vjerske pripadnosti. Takođe i totalna kontrola medija, samo što je to danas na daleko većem nivou jer su tehnologije u međuvremenu značajno napredovale“.