Connect with us

LJUDI BERANA

SERIJAL "LJUDI BERANA"

Ćevapi kod Eska: Ukus koji opstaje skoro četiri decenije

U posljednje tri decenije malo ko je došao u Berane, a da nije probao i Eskove ćevape, ali i da, po novom dolasku u grad na Limu, nije ponovo svratio da ih pojede

Priča o Esku i njegovim ćevapima, nešto je što svakako može imati status brenda. A, priča počinje daleke 1982. godine kada je u samom centru grada, naš sugrađanin Esko Babaić otvorio ćevabdžinicu pod nazivom “Ekspres gril čips”.

Prateći miris ćevapa, obreli smo se u njegovoj radnji. Tu od čovjeka koji je za 37 godina napravio toliko ćevapa da bi mogao da nahrani čitavo Berane, pokušavamo da saznamo po čemu se to izdvajaju njegovi ćevapi.

„Važno je meso, važna je usluga, važan je ambijent. Eto, vi ste došli, smijete se sa nama, nismo namrgođeni, a to je broj jedan u ovom poslu, kao i kvalitet“, počinje svoju priču Esko za serijal Ljudi Berana.

U samom lokalu, jednostavni stolovi i prozor od roštilja u kuhinji, i naravno Beranci i nerijetko gosti sa strane koji sa nestrpljenjem čekaju na svoju porciju. Malu, veliku, “kombinaciju”…

Recept, koji njegove ćevape čini najukusnijim u gradu, ne otkriva ali zato kaže:

„Izbor mesa je važan podjednako koliko i samo pečenje, koje utiče na ukus. Bitno je i da je ono sveže, a ostalo su nijanse. Ćevape pravimo miješanjem telećeg i junećeg mesa”.

Popularna “kombinacija” jedan je od Eskovih izuma za mušterije.

“Uz ćevape stavimo pola porcije piletine, sudžuk, kobasice… Taj spoj je jako popularan među srednjoškolcima. I naravno uz to idu ostali dodaci poput kupus salate, majoneza…”, objašnjava on.

Esko je u posao sa roštiljem ušao sticajem okolnosti. Naime, studirao je novinarstvo u Skoplju ali je zbog smrti oca morao napustiti studije i vratiti se u Berane.

“Otvorio sam ćevabdžijsku radnju. Mislio sam da radim nešto savremeno u tom trenutku poput hamburgera ali to je ovdje bila zapravo pljeskavica. Vremenom je to prešlo u ćevape i ostalo je naš zaštitni znak do danas”, priča nam.

U posao su uključeni supruga Senada i sin Ermin, koji je inače diplomirani ekonomista. Za razliku od njih ćerka Esena se bavi nekim drugim poslom.

“Sin je završio fakultet, ali nekako sam znao da će me jednog dana zamijeniti u ovom poslu. A, posao je težak. Može ga raditi samo onaj ko ga istinski voli. Ljeti i zimi, satima stajati za roštiljem. Nadgledati pravljanje mesa. Jer, kvalitet se ne smije dovesti u pitanje i tradicija iznevjeriti”, kaže Esko i navodi da je i njegova majka u početku pomagala.

“Mi imamo radno vrijeme od osam do 13 časova, odnosno radimo samo za vrijeme doručka i opstajemo na taj način tolike godine”, ističe on.

Prisjeća se da je dobijao ponude da otvori radnju u većem objektu, da promijeni grad…

“Ne mogu da zamislim da živim i radim u nekom drugom gradu osim u Beranama. Volim ovaj grad i ove ljude”, sa ponosom govori.

U posljednje tri decenije malo ko je došao u Berane, a da nije probao i Eskove ćevape, ali i da, po novom dolasku u grad na Limu, nije ponovo svratio da ih pojede.

“Od bivših rukovodilaca, glumaca, režisera, muzičara…svi su dolazili kod nas. Njihov dolazak nikada nisam koristio da popularizujem lokal. Oduvijek su kvalitet i ponuda na prvom mjestu. Lijepa riječ mnogo znači našim mušterijama. Važno je reći “dobro jutro, izvolite” i “hvala, prijatno””, kaže Esko.

Utisci mušterija: Najbolja „klopa“ na svijetu

U subotnje jutro, dok smo pripremali ovu priču, ćevabdžinica je bila, kao i uvijek, dupke puna. Pažnju nam je privukla grupa tinejdžera iz Beograda. Njihovi domaćini su ih doveli na doručak na Eskove ćevape.

„Super su, a i tata mi je rekao da ih obavezno moram probati. I nije me prevario da su jedna od najboljih ‘klopa’ na svijetu“, kazao nam je jedan od njih.

„Živim u Njemačkoj preko dvadeset godina. I, naravno, nedostaje mi moj grad. Ali, iznad svega, kada me uhvati ona teška nostalgija, pomislim da mi je samo na tren vidjeti Berane i otići kod Eska na ćevape“, kaže izvjesna Jelena, koju smo takođe u društvu porodice zatekli u ćevabdžinici.

Autor: Nikola Urošević

Advertisement
2 Comments

2 Comments

  1. Rade

    17.02.2021. 10:59 at 10:59

    Bravo sa Eska i njegove cevape… Veliki pozdrav za sve Berance iz Rusije . Ko nije bio u Berane tesko ce razumjeti ,kako se tamo ljudi postuju.

  2. Irfan

    05.12.2021. 21:35 at 21:35

    Da li neko poznaje Zonjic Dejana? Bili smo zajedno u Sarajevu u studentskom domu na Vracama 1984/85. Mozete mi se javiti na facebook -Irfan Kifla Beckovic ili na e-mail kifla65@msn.com

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

LJUDI BERANA

LJUDI BERANA: Dr Radovan Asanović, jedan od najboljih stručnjaka u oblasti ginekologije u Crnoj Gori

U svojoj bogatoj biografiji dobitnik je i Nagrade 21. jul – najvećeg priznanja Opštine Berane

Foto: Privatna arhiva

Dr Radovan Asanović je poznati beranski ginekolog. Važi za jednog od najboljih stručnjaka u oblasti ginekologije u Crnoj Gori, a i šire.

Rođen je 16.03.1952. godine u Slatini, u Andrijevici. U ovoj opštini je pohađao osnovnu školu, dok je Gimnaziju „Panto Mališić“ završio u Beranama. Medicinski fakultet je završio u Prištini. Specijalizirao ginekologiju i akušerstvo u Beogradu. Postdiplomske studije, ispitivanje i liječenje bračne neplodnosti u Zagrebu. Radni vijek je proveo u Opštoj bolnici u Beranama kao ginekolog akušer i načelnik ginekološko akušerske službe.

Bio je odbornik u Skupštine opštine (SO) Berane u dva mandata. Poslanik u Skupštini Crne Gore od 1992. do 1996. godine. Savezni poslanik u Skupštini Srbije i Crne Gore u četiri mandata.

Doktor Asanović je bio predsjednik Udruženja ginekologa Crne Gore. Predsjednik SIZ-a za zdravstvo Crne Gore. Potpredsjednik sekcije za bračni sterilitet Savezne Republike Jugoslavije.

U svojoj bogatoj biografiji dobitnik je i Nagrade 21. jul – najvećeg priznanja Opštine Berane.

Piše: Berane online

Nastavite sa čitanjem

LJUDI BERANA

LJUDI BERANA: Dr Milorad Bakić, hirurg-čudotvorac zaslužio vječnost

Čuveni beranski hirurg iza sebe je ostavio oko 12 hiljada operacija, a preminuo je na isti dan, gotovo u sat, kada je godinu ranije od sigurne smrti otrgnuo mladića iz Berana, zašivši mu nožem ranjeno srce…

Nakon operacije srca: Bakić, Foto: M. Sekulović

Čuveni beranski hirurg, dr Milorad Bakić, koji je preminuo 4. novembara 2020. godine u 74. godini u Beranama, iza sebe je ostavio oko 12.000 operacija.

Preminuo je na isti dan, gotovo u sat, kada je godinu ranije od sigurne smrti spasio mladića iz Berana (25), zašivši mu nožem ranjeno srce.

„Doktor Bakić je uradio operaciju na otvorenom srcu, odnosno mladiću zašio nožem ranjeno srce i spasao mu život. Ta vijest je obišla Crnu Goru i region“, navodi se u tekstu sugrađanina Tufika Softića o pokojnom doktoru objavljenom kasnije u „Vijestima“.

Veliki humanista, dr Bakić je bio punih pet decenija u medicini i važio je za jednog od najboljih i najuglednijih hirurga u Crnoj Gori i šire. Skoro čitav svoj radni vijek proveo je radeći u beranskoj bolnici.

Spasio je veliki broj života kako građana Berana, tako i Crne Gore.

Nakon penzionisanja i dalje je ostao u beranskoj bolnici da od njega uče mladi hirurzi.

Bio je na čelu tima bolnice koji je bio poznat po tome da je sastavio pet srca, nakon teških povreda, i četiri života spasio.

Ugledni doktor bio je učenik nadaleko čuvenog dr Branka Zogovića.

U jednom od poslednjih intervjua, kazao je:

„Bolnica u Beranama je oduvijek bila rasadnik vrsnih hirurga. Mi smo učili od dr Branka Zogovića, čijih savjeta se i dalje sjećam. Oni mlađi su učili od nas i postali su vrhunski hirurzi i profesori univerziteta širom bivše SFRJ. Ovdje ne treba brinuti za kadar, samo ga treba čuvati i ulagati u zdravstvo“.

I baš tu, na hirurškom odjeljenju Opšte bonice u Beranama, zarazio se opasnim i pogubnim virusom Kovid-19. Na radnom mjestu. Njegova posljednja želja je bila da se tu liječi i da, “ako mora, tu umre.

„Tako je, igrom sudbine, preminuo “hirurg-čudotvorac”, koji je na Odjeljenju hirurgije u Beranama, gdje su čuveni beranski hirurzi mnoge ‘’otpisane’’, svojim znanjem i umijećem, vraćali u život.

U vječnost i legendu preselio se jedan od najuglednijih hirurga i ljudi svoga vremena, ostavljajući, prema sjećanjima njegovih kolega, nenadoknadivu prazninu i u Opštoj bolnici gdje je radio, i u sredini u kojoj je živio“, stoji u autorskom tekstu kolege Softića.

Berane je ostalo bez izuzetnog doktora i čovjeka.

p.s. U ovom tekstu o doktoru Miloradu Bakiću korišteni djelovi iz autorskog teksta novinara Tufika Softića: „Hirurg-čudotvorac zaslužio vječnost“, objavljenom u Vijestima 13. decembra 2020. godine.

Nastavite sa čitanjem

LJUDI BERANA

Dr Slavica Knežević, omiljeni doktor beranskih radnika

Liječila riječima i ljekovima. Bila je i ostala oličenje rado viđenog zdravstvenog radnika. Omiljeni je doktor radničke klase, kao i među kolegama

dr Knežević, Foto: Berane online

Doktorka i književnica Slavica Knežević dobitnica je ove godine najvišeg opštinskog priznanja, nagrade “21. jul” u Beranama.

Nagrada joj je uručena na svečanoj sjednici povodom Dana opštine Berane, 21. jula.

Kneževićeva je bila jedini dobitnik nagrade, među jedanaest kandidata.

Osim što je doktorka medicine rada pred penzijom, ona je i autorka desetak knjiga u oblasti književnosti. Objavila je nekoliko romana.

Slavica Knežević rođena je 3. novembra 1951. godine u Subotici. Medicinski fakultet završila u Beogradu 1976. godine. U glavnom gradu tadašnje SFRJ je 1982. specijalizirala medicinu rada. Nakom stažiranja, od 1. februara 1979. godine radi u beranskom Domu zdravlja kao šef Službe medicine rada.

Liječila riječima i ljekovima. Bila je i ostala oličenje rado viđenog zdravstvenog radnika. Omiljeni je doktor radničke klase, kao i među kolegama.

Piše: Berane online

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije