KOLUMNE
AUTOR TEKSTA JE PREDSTAVNIK KOALICIJE "ZDRAVO BERANE"
Reforme i promjene Crnoj Gori mogu da donesu samo ljudi sa opozicionim stavom
„Narod je glasao za pravdu, reforme i odgovornost za pljačku Crne Gore!“, stoji, između ostalog, u tekstu koji za Berane online piše Aleksandar Mijović, diplomirani pravnik

Crna Gora je na izborima glasala za promjene. Promjene mogu da donesu samo ljudi za koje je narod glasao. Berane i druge opozicione opštine u Crnoj Gori su načinom upravljanja i odnosom prema javnim resursima pokazale kako Crna Gora treba da izgleda u budućnosti. Pokazan je domaćinski odnos, korupcija je svedena na nulu, a povećana je odgovornost prema javnom interesu.
To pokazuje da u opozicionim političkim partijama postoje ljudi koji rade u interesu građana, i koji imaju stručnost i znanje da otklone loše posledice Dps vladavine.
Zahtjevi političkih partija da budu konstituenti nove vlasti su zasnovani na izbornoj volji i imaju najveći mogući legitimitet.
Zato je obaveza mandatara da vodi računa o glasu birača i da njihovu volju za promjenama pretoči kroz način formiranja nove vlasti, tako da pobjedničke koalicije moraju imati uticaj na kreiranje javnih politika. Bez njihovog učešća u vlasti, izborna volja bi bila izigrana.
Berane je od 2014. godine bilo vjesnik promjena u Crnoj Gori i istrajalo je na tom putu. U prethodnim godinama davalo je snažan impuls opoziciji u Crnoj Gori, doprinosilo osvješćivanju građanstva i birača, davalo zamajac legitimnim zahtjevima Srpske pravoslavne crkve u borbi protiv diskriminatorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i čuvalo luču slobode.
Buntovnička energija grada iskazana je u brojnim protestima protiv korumpiranog režima, blokadama i veličanstvenim litijama.
Berane je predstavljalo svjetlo u mraku Crne Gore, i zaslužuje da ima svoje predstavnike u novoj vlasti.
Kroz način upravljanja opštinom se jasno pokazalo da su ljudi iz koalicije „Zdravo Berane“ i građani Berana, zdravi i za Crnu Goru, jer su u borbi za promjenama izdržali brojne pritiske režima.
Uprkos određenim problemima u konstituisanju vlasti, svi politički subjekti moraju dati podršku Vladi i mandataru.
Nadamo se da će sprovesti promjene i reforme, jer niko nije glasao za zamjenu, već za promjenu sistema.
Narod je glasao za pravdu i jednakost pred zakonom. Za zemlju ravnopravnih, a ne diskriminisanih građana. Ako je mandatar kao svoj cilj naveo pomirenje u Crnoj Gori, valjda je jasno da pomirenje ne znači aboliranje od odgovornosti korumpiranih predstavnika odlazećeg režima, mafije i sa njima povezanih tajkuna.
Uvažiti opozicioni CV
Lista kompetencija i kriterijuma mandatara, pored stručnog, trebala bi da uvaži i opozicioni CV, koji je ispisivan u borbi protiv režima.
Opozicioni političari i glasači, decenijama su prolazili torturu režima, batinanja, suzavce, hapšenja, otkaze… Taj opozicioni CV pokazuje da li neko ima ili nema petlje da se obračuna sa režimom i mafijom koju je stvorio.
Svjedoci smo da su određeni eksperti ustuknuli u strahu od obračuna sa Dps sistemom. Tako da mandatar mora voditi računa da mu opozicioni CV bude jednako važan kriterijum za izbor nosioca vlasti.
Ako je jedini kriterijum stručnost i radno iskustvo sticano u odbrani režima i sprečavanju promjena u Crnoj Gori, onda od reformi neće biti ništa.
Kvalitet je upravo u opoziciji, jer se u opozicionim opštinama radilo stručno, odgovorno i pošteno, za razliku od „stručnjaka“ iz dosadašnjeg režima koji su uništili i opljačkali Crnu Goru.
Promjene ipak donose političari, bez obzira da li se nekome sviđa odredjena politička organizacija ili ne. Legitimitet za to su im dali gradjani na nedavno održanim izborima.
Narod je glasao za pravdu, reforme i odgovornost za pljačku Crne Gore!
Drugog decembra biće izabrana prva demokratska Vlada u parlamentarnoj istoriji Crne Gore. Sa njom počinje i nada u našu bolju budućnost. Zato i političari i eksperti moraju biti svjesni istorijskog trenutka i udruženim snagama donijeti reforme i promjene Crnoj Gori.
Autor: Aleksandar Mijović
diplomirani pravnik i predstavnik koalicije „Zdravo Berane“
KOLUMNE
Ovako je Đukanović govorio: „Neće me srušiti niko!“
Ukoliko se opet ne povuče, kakvu će političku sudbinu doživjeti aktuelni predsjednik Crne Gore i lider DPS-a na predstojećim predsjedničkim izborima zakazanim za 19. mart, ostaje da vidimo…

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović na pitanje novinara BBC-a u intervjuu iz 2019. godine ko će ga srušiti sa vlasti, nije ni čekao da mu se ponude „opcije“ – kao iz topa je tada odgovorio:
„Neće me srušiti niko!
Ja sam se triput povlačio, svojom voljom, nakon pobjeda i ne mislim da iko može da me sruši od političke konkurencije.“
Međutim, nije baš tako. Njegov DPS je pobijeđen nakon 30 godina vladanja na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine od snaga tadašnje opozicije, a čemu su u značajnoj mjeri doprinijele litije koje je predvodio blaženopočivši mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije, organizovane protiv diskriminatorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Zatim je na nedavno održanim lokalnim izborima, u oktobru prošle godine, ponovo njegov DPS doživio krah izgubivši vlast u 11 od 14 crnogorskih opština uključujući i glavni grad Podgoricu.
Predjsednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović raspisala je juče predsjedničke izbore za 19. mart.
„Postoje tri velike strasti – alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok… Svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće“, pisao je Meša Selimović o vlastoljublju.
Takav doživljaj vlasti je tipičan za društva kao što su balkanska, u kojima se politika ne tretira kao racionalna djelatnost u cilju ostvarivanje opšteg dobra, već mesijanski, kao sudbina, kao arena za bespoštednu borbu i ostvarivanje ličnih interesa.
Đukanović je prvi put na vlast došao prije 32 godine, a na poziciji predsjednika je od 2018. godine, a proveo je i mandat od 1998. do 2002. godine, kada je Crna Gora bila federalna jedinica u okviru SR Jugoslavije.
Đukanović je preko tri decenije vješto mijenjao saveznike – od građenja zajedničke države do oštrog suprotstavljanja Slobodanu Miloševiću, od ekonomskog otvaranja ka ruskom novcu do političkog zatvaranja prema Istoku, pa sve do otvaranja za kineske investicije ili turski kapital kad zemlja postaje članica NATO-a i kandidat za članstvu u EU.
Vidio je leđa mnogima koji su željeli da ga politički uklone, prije svega Slobodanu Miloševiću, zatim nekadašnjem saborcu Momiru Bulatoviću. Još jedan saveznik sa početka karijere Svetozar Marović, potražio je utočište u Beogradu nakon presude za finansijske malverzacije.
„Đukanović je bio vještiji i manje ideološki obojen od većine političara u regionu, što mu dozvoljava da preoblikuje svoju agendu i politiku u skladu sa preovladavajućim trendom“, kazao je svojevremeno za Radio Slobodna Evropa Florijan Biber (Florian Bieber), stručnjak za Balkan sa Univerziteta u Grazu.
Kritičari tvrde da je političar bez ideologije, odnosno da mu je jedina ideologija – vlast. Odnosno, da je moderni prototip Makijavelijevog „Vladaoca“.
„Crna Gora inače voli gospodare i takav nam je mentalitetski sklop“, kazao je jednom prilikom Blagota Mitrić, penzionisani profesor prava.
Đukanović se tri puta povlačio sa državnih funkcija, ali i vraćao. Prvi put je to učinio 2006, što je bio dobar tajming jer je Crna Gora obnovila svoju državnost i to mu je garantovalo trajno mjesto u nacionalnoj istoriji. Svoju odluku je obrazložio umorom od bavljenja visokom politikom.
Međutim, zadržao je lidersku poziciju u partiji, koja je, zapravo, ključna u državi, jer „gdje je Milo, tu je i moć“. U međuvremenu, posvetio se biznisu. Međutim, vraća se 2008. jer se njegov naslednik na premijerskoj funkciji Željko Šturanović razbolio i potom preminuo.
Drugi put je otišao 2010. Tajming je opet dobro odabran jer je Crna Gora dobila status kandidata za članstvo u EU. Nasleđuje ga mladi Igor Lukšić, ali se Đukanović opet vraća 2012. Po treći put se povlači 2016. nakon parlamentarnih izbora i slučaja „državni udar“, odnosno navodnog pokušaja Rusije da ga zbaci.
Međutim, ponovo se vraća 2018. na predsjedničku funkciju.
Nema sumnje da je na sva tri Đukanovićeva povlačenja uticao Zapad.
Međutim, Đukanović je upao u zamku sistema koji je stvorio. U tom sistemu je postao najmoćniji političar i stekao imetak, koji kritičari procjenjuju na stotine miliona eura.
Zapravo, on je zarobljenik sistema koji je sam stvorio. Nije mogao nikada u potpunosti da se povuče, jer bi time ugrozio poziciju svoje partije, čija snaga je do sada u velikoj mjeri zavisila od njega. Nije mogao ni da demontira taj sistem, jer bi to vodilo njegovom odlasku sa vlasti još puno ranije.
Naravno, u igri su i interesi njemu bliskih krugova koji su se obogatili u tranziciji, koja nigdje u postkomunističkom svijetu nije bila baš čista. Na kraju krajeva, ima u vidu i interese svoje porodice kao i sopstveni. Naime, u slučaju potpunog povlačenja, bio bi izložen napadima ne samo tadašnje opozicije već i moguće je pravosuđa.
Tako, paradoksalno, sistem koji je Đukanović stvarao, okrenuo se protiv njega, pa su se njegove političke pobjede pretvorile u poraze počev od 30. avgusta 2020. godine i parlamentarnih izbora, a nastavljajući sa lokalnim u oktobru prošle godine. Kakvu će političku sudbinu sada doživjeti, ukoliko se opet ne povuče i ipak odluči da bude kandidat DPS-a na predstojećim predsjedničkim izborima, ostaje da vidimo.
Piše: Berane online
(Izvori: RSE i BBC)
KOLUMNE
Licemjeri: Kada Kovač ide u Srebrenicu ćute, kada prisustvuje Danu Republike Srpske napadaju
Voljeli bi da se energija kritičara koncentriše na mir među narodima na ovim prostorima, među braćom, da se ne podgrijavaju tenzije…

U našoj Crnoj Gori i u regionu ovih dana na sceni je pravi festival licemjerja. Optužuju se na sve strane ministri Marko Kovač i Aleksandar Damjanović. Odmah su se za riječ javili ovi koje još „drži“ talas nesrećnih 90-tih. Optužuju ih za nacionalizam, gaženje građanske Crne Gore… Takve tvrdnje su u najmanju ruku zbunjujuće. A, evo i zbog čega!
Obuzeti našim ovakvim ili onakvim stavovima, ipak ne bismo smjeli zaboraviti jednu stvar: da je taj isti ministar pravde Marko Kovač, protiv koga je ovih dana pokrenuta kampanja zbog prisustvovanja svečanosti obilježavanja Dana Republike Srpske 8. januara u Banjaluci, bio i na obilježavanju genocida u Srebrenici. I tada nijesmo čuli salve aplauza na njegov račun od istih onih koji ga sada tako zdušno napadaju i osuđuju. Svaki pošten žitelj Crne Gore lako bi vam kazao, i mnogi su kazali, da se ne smije desiti, pa se desilo baš to.
Tako da nema prostora za debatu ili diskusiju: Uvažena su prava i jednih i drugih, zaustavite histeriju “pljuvačine”.
Voljeli bi da se energija kritičara koncentriše na mir među narodima na ovim prostorima, među braćom, da se ne podgrijavaju tenzije…
Interesantno je kome pada na pamet da postupke ministra Kovača na osnovu njegovih posjeta smatra da on današnju Crnu Goru „sramoti“. Da nismo čuli šta o tome kažu gospoda huškači, nama to sigurno ne bi palo na pamet.
Piše: Berane online
KOLUMNE
Ponosni smo što imamo vladiku Joanikija i što smo imali mitropolita Amfilohija
Borimo se za slobodu svake ličnosti, za slobodu izbora. Svi smo dužni da se za to borimo! Kada se borimo za slobodu, mi činimo najuzvišenije djelo, jer borba za slobodu osmišljava sve drugo, osmišljava i naš život. Neka padne strah…

Podrška episkopu Joanikiju je podrška Crkvi, to je podrška vjeri, svetinji… To je naša odanost.
Ovaj narod je sačuvao vjeru, svoj obraz i čast kroz najteža vremena i iskušenja.
Borimo se za slobodu svake ličnosti, za slobodu izbora. Svi smo dužni da se za to borimo! Kada se borimo za slobodu, mi činimo najuzvišenije djelo, jer borba za slobodu osmišljava sve drugo, osmišljava i naš život. Neka padne strah…
Dignimo svoj glas protiv pokušaja kreiranja atmosfere udara na vladiku Joanikija. Ti udari su odraz našeg društva u kome se njeguju mediokriteti a potiru ljudi od integriteta.
Uređene i srećne države čuvaju svoje vrijedne i izuzetne ljude, kao svojevrsni putokaz napretku svoje zajednice. Druge države, u koje nažalost spada i naša zbog višedecenijskog uništavanja, upravo uz pomoć mediokriteta, i moralnih i ljudskih ništavila pokušavaju da kreiraju društvo u kojem će poslušnici, kukavice i „nezainteresovani“ nadjačati ljude sa intergritetom. Tako se pravi idealan teren za dugogodišnje vladanje. Ništa novo. Oproban metod, toliko puta viđen u istoriji čovječanstva.
Velika, velika većina našeg naroda ponosna je što imamo vladiku Joanikija, što smo imali mitropolita Amfilohija, i da se stidi ljudi poput…
Zato budimo društvo koje visoko vrednuje solidarnost, poštenje, moral, slobodu i integritet. Podržimo svakoga ko je suočen sa nepravdom, bilo koje vrste. Od radnika do mitropolita.
Pokažimo to, usprotivimo se, nađimo rešenje, kako ne bi razni… kreirali vrijednosti društva u kome ćemo živjeti.
Piše: Berane online
- HRONIKA12 сати ranije
Uhapšeni Beranci u Beogradu: Zaplijenjeno tri kilograma heroina
- HRONIKA2 дана ranije
Uhapšen maloljetnik (16): Osumnjičen da je ubio babu
- HRONIKA2 дана ranije
Akcija policije: Pretresi u Beranama, Podgorici, Nikšiću, Baru…
- HRONIKA2 дана ranije
Bijelo Polje: Bačen eksploziv na auto policajca
- HRONIKA4 дана ranije
Slučaj ranjavanja tokom pucnjave na svadbi u Pljevljima: Uhapšene četiri osobe, oduzeti pištolji…
- DRUŠTVO19 сати ranije
Dojave o bombama u nekoliko škola, Skupština evakuisana