Nekadašnji ministar poljoprivrede u Vladi Crne Gore Petar Ivanović, koji je sa nekoliko bivših visokih funkcionera optužen za zloupotrebu službenog položaja u produženom trajanju prilikom nezakonite dodjele sredstava iz kredita Abu Dabi fonda od 2015. do 2017. godine, negirao je krivicu pred specijalnim tužiocem i tvrdi da je sve radio u skladu sa ugovorom kojije potpisao.

Ivanović je kazao da je u postupku realizacije kredita postojala Jedinica za implementaciju i da je nju činio Direktorat za IPARD plaćanje, koji je već postojao kao organizaciona jedinica Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem čelu je tada, kao generalni direktor, bio okrivljeni Blagota Radulović. Ivanović je objasnio da je prijem zahtjeva i drugih dokumenata i njihovo pregledanje išlo preko tog direktorata, koji je odboru projekta dostavljao predlog za odobravanje kredita, a uz predlog i prateću dokumentaciju. Kazao je da je lično donio odluku o formiranju odbora i da su ga činili okrivljeni Blagota Radulović i svjedoci Darko Konjević, generalni direktor u Direktoratu zadužen za ruralni razvoj, Milivoje Sajičić, pravnik u ministarstvu, ali i Anas Hamed i Al Derei, predstavnici ADFD, a da se odbor projekta sastao jednom, prilikom konsultativnog sastanka, o kojem ne postoji zapisnik, i da su nakon toga imali samo elektronske sjednice, a da je svaki ugovor o kreditu koji je zaključio prethodno formalno odobren od ADFD.

Suprotno navodima odbrane Petra Ivanovića, SDT osnovano sumnja da ne postoji nijedan valjan dokaz koji bi potkrijepio njegovu odbranu.

Osim Petra Ivanovića, optužnicom SDT-a, čija je kontrola zakazana za 26.februar u podgoričkom Višem sudu, obuhvaćeni su i Budimir Mugoša, bivši direktor Investiciono-razvojnog fonda (IRF) Zoran Vukčević, direktor Direktorata za plaćanje u Ministartsvu poljoprivrede Blagota Radulović i Milan Adžić.

Tužilaštvo je u ovom slučaju pokrenulo istragu kako bi utvrdilo da li je bilo nezakonitih radnji prilikom dodjele i realizacije 23 miliona američkih dolara (USD) kredita koje je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja dobilo iz Abu Dabi fonda za razvoj za podsticaj razvoja poljoprivrede na sjeveru Crne Gore.

Međutim, istraga je utvrdila da posao dodjele novca nije bio povjeren Investiciono-razvojnom fondu, već je novac dijelilo Ministarstvo poljoprivrede što je, kako piše u optužnici, nezabilježen slučaj da se jedno ministarstvo bavi bankarskim poslovima.

„Postoji osnovana sumnja ne samo da nijesu postojale informacije, predlozi i odluke odgovarajućih tijela o dodjeli kredita korisnicima i da ta tijela nijesu bila formirana, već i da korisnici koji su dobili kredite nijesu ispunjavali uslove za to, a sa njima su zaključeni ugovori od strane okrivljenih bivših ministara, a po osnovu kojih su im dalje isplaćivana kreditna sredstva, po nalogu okrivljenih Ivanovića i Radulovića“, tvrde iz SDT-a.

Specijalno tužilaštvo zaključuje da navodi odbrane Petra Ivanovića nijesu potvrđeni dokazima prikupljenim u izviđaju i istrazi i da kao takvi ne mogu biti prihvaćeni.

„Posebno pri činjenici da je okrivljeni naveo i da nije gledao odluke odbora projekta da je saglasan da se odobri kredit i potpiše ugovor, već da je o tome obavještavan od okrivljenog Radulovića u elektronskoj komunikaciji, mejlom, ili usmeno, i na osnovu toga je zaključivao ugovore, odnosno tek kada bi ga okrivljeni Radulović obavijestio da su saglasni da se odobri kredit. Ovo posebno kada se imaju u vidu iskazi svjedoka Saičića i Konjevića da nijesu znali da su bili članovi odbora projekta, da nijesu održavali sjednice i sastanke i odlučivali, pa ni u komunikaciji elektronskom poštom, a da odluke o formiranju odbora projekta i drugih pisanih dokaza o njegovom sastajanju i radu ne postoje ni u dokumentaciji projekta ADMAS, ni u elektronskoj evidenciji – bazi ministarstva, niti su navedene u ugovorima sa korisnicima kredita, odnosno da iz prikupljenih dokaza proizilazi da ne postoje jer nijesu ni donijete“, piše u obrazloženju tužilačkog akta.

Ivanović je nedostatak dokumentacije pred tužilaštvom pravdao time da je neko službeno lice iz ministarstva ili eventualno IRF-a dio dokumentacije namjerno uništilo ili izgubilo, zbog čega IRF-u prilikom primopredaje nije predata kompletna dokumentacija.

„Međutim, ovakvi navodi njegove odbrane se ne mogu prihvatiti jer nijesu potkrijepljeni nijednim dokazom prikupljenim u izviđaju i istrazi i suprotni su sadržini zapisnika o primopredaji dokumentacije“, piše u tužilačkom dokumentu.

Budimir Mugoša: Vjerovao sam svojim saradnicima

U odnosu na okrivljenog Budimira Mugošu, cijenjena je njegova odbrana da je potpisao ugovor o kreditu sa korisnicima „IMGradina“ d.o.o., F.M.L. d.o.o. i EKO-PER d.o.o. Šavnik, i to tako što je pred sobom imao samo ugovore i uvjeravanje od strane tadašnjeg sekretara ministarstva, svjedoka Nemanje Katnića da ih treba potpisati jer je sve u redu, kao i to što je naveo da je prethodno konsultovao određene pravnike i da je od njih dobio mišljenje da su sa pravne strane ugovori valjani, a državna imovina zaštićena. Međutim, upravo to što prije potpisivanja ugovora nije tražio odluke odbora projekta o odobravanju kredita, završne predloge Jedinice za implementaciju za dodjeljivanje kredita upućene odboru projekta, niti je tražio radi razmatranja i razmatrao zahtjeve korisnika kredita i prateću dokumentaciju koja je trebala da bude osnov za odlučivanje o potpisivanju ugovora, na nivou osnovane sumnje čini ga odgovornim za krivično djelo koje je predmet optužnice.

„Ovo posebno i zbog toga što je i sam okrivljeni naveo da je razlog zašto je potpisao ugovore taj što je vjerovao svojim saradnicima, iako je znao da potpisivanju ugovora prethode brojne radnje i da dokumentacija o tome treba da bude u prilogu ugovora“, piše u obrazloženju.

Firme zadovoljavale kriterijume, ali za eliminaciju

Specijalno tužilaštvo zaključilo je da je dokumentacija svih korisnika kredita bila nedovoljna i nepodobna, a utvrđeno je i da dio potrebne dokumentacije nije ni podnijet. Iz sadržaja podnijete dokumentacije takođe se vidi da korisnici nijesu ni ispunjavali uslove za dobijanje kredita predviđene Operativnim priručnikom, odnosno da su pojedini čak ispunjavali jedan ili više eliminacionih kriterijuma, čije postojanje se prvo razmatralo, a zbog kojih kredit nijesu mogli dobiti bez obzira na eventualnu kompletnost i podobnost preostale dokumentacije.

Izvor: Dan