Connect with us

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE

Specijalno tužilaštvo: Petar Ivanović se ponašao kao bankar, dijelio pare kome je htio

Postoji osnovana sumnja ne samo da nijesu postojale informacije, predlozi i odluke odgovarajućih tijela o dodjeli kredita korisnicima i da ta tijela nijesu bila formirana, već i da korisnici koji su dobili kredite nijesu ispunjavali uslove za to, piše u dokumentu tužilaštva

Petar Ivanović, Foto: Vlada Crne Gore

Nekadašnji ministar poljoprivrede u Vladi Crne Gore Petar Ivanović, koji je sa nekoliko bivših visokih funkcionera optužen za zloupotrebu službenog položaja u produženom trajanju prilikom nezakonite dodjele sredstava iz kredita Abu Dabi fonda od 2015. do 2017. godine, negirao je krivicu pred specijalnim tužiocem i tvrdi da je sve radio u skladu sa ugovorom kojije potpisao.

Ivanović je kazao da je u postupku realizacije kredita postojala Jedinica za implementaciju i da je nju činio Direktorat za IPARD plaćanje, koji je već postojao kao organizaciona jedinica Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem čelu je tada, kao generalni direktor, bio okrivljeni Blagota Radulović. Ivanović je objasnio da je prijem zahtjeva i drugih dokumenata i njihovo pregledanje išlo preko tog direktorata, koji je odboru projekta dostavljao predlog za odobravanje kredita, a uz predlog i prateću dokumentaciju. Kazao je da je lično donio odluku o formiranju odbora i da su ga činili okrivljeni Blagota Radulović i svjedoci Darko Konjević, generalni direktor u Direktoratu zadužen za ruralni razvoj, Milivoje Sajičić, pravnik u ministarstvu, ali i Anas Hamed i Al Derei, predstavnici ADFD, a da se odbor projekta sastao jednom, prilikom konsultativnog sastanka, o kojem ne postoji zapisnik, i da su nakon toga imali samo elektronske sjednice, a da je svaki ugovor o kreditu koji je zaključio prethodno formalno odobren od ADFD.

Suprotno navodima odbrane Petra Ivanovića, SDT osnovano sumnja da ne postoji nijedan valjan dokaz koji bi potkrijepio njegovu odbranu.

Osim Petra Ivanovića, optužnicom SDT-a, čija je kontrola zakazana za 26.februar u podgoričkom Višem sudu, obuhvaćeni su i Budimir Mugoša, bivši direktor Investiciono-razvojnog fonda (IRF) Zoran Vukčević, direktor Direktorata za plaćanje u Ministartsvu poljoprivrede Blagota Radulović i Milan Adžić.

Tužilaštvo je u ovom slučaju pokrenulo istragu kako bi utvrdilo da li je bilo nezakonitih radnji prilikom dodjele i realizacije 23 miliona američkih dolara (USD) kredita koje je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja dobilo iz Abu Dabi fonda za razvoj za podsticaj razvoja poljoprivrede na sjeveru Crne Gore.

Međutim, istraga je utvrdila da posao dodjele novca nije bio povjeren Investiciono-razvojnom fondu, već je novac dijelilo Ministarstvo poljoprivrede što je, kako piše u optužnici, nezabilježen slučaj da se jedno ministarstvo bavi bankarskim poslovima.

„Postoji osnovana sumnja ne samo da nijesu postojale informacije, predlozi i odluke odgovarajućih tijela o dodjeli kredita korisnicima i da ta tijela nijesu bila formirana, već i da korisnici koji su dobili kredite nijesu ispunjavali uslove za to, a sa njima su zaključeni ugovori od strane okrivljenih bivših ministara, a po osnovu kojih su im dalje isplaćivana kreditna sredstva, po nalogu okrivljenih Ivanovića i Radulovića“, tvrde iz SDT-a.

Specijalno tužilaštvo zaključuje da navodi odbrane Petra Ivanovića nijesu potvrđeni dokazima prikupljenim u izviđaju i istrazi i da kao takvi ne mogu biti prihvaćeni.

„Posebno pri činjenici da je okrivljeni naveo i da nije gledao odluke odbora projekta da je saglasan da se odobri kredit i potpiše ugovor, već da je o tome obavještavan od okrivljenog Radulovića u elektronskoj komunikaciji, mejlom, ili usmeno, i na osnovu toga je zaključivao ugovore, odnosno tek kada bi ga okrivljeni Radulović obavijestio da su saglasni da se odobri kredit. Ovo posebno kada se imaju u vidu iskazi svjedoka Saičića i Konjevića da nijesu znali da su bili članovi odbora projekta, da nijesu održavali sjednice i sastanke i odlučivali, pa ni u komunikaciji elektronskom poštom, a da odluke o formiranju odbora projekta i drugih pisanih dokaza o njegovom sastajanju i radu ne postoje ni u dokumentaciji projekta ADMAS, ni u elektronskoj evidenciji – bazi ministarstva, niti su navedene u ugovorima sa korisnicima kredita, odnosno da iz prikupljenih dokaza proizilazi da ne postoje jer nijesu ni donijete“, piše u obrazloženju tužilačkog akta.

Ivanović je nedostatak dokumentacije pred tužilaštvom pravdao time da je neko službeno lice iz ministarstva ili eventualno IRF-a dio dokumentacije namjerno uništilo ili izgubilo, zbog čega IRF-u prilikom primopredaje nije predata kompletna dokumentacija.

„Međutim, ovakvi navodi njegove odbrane se ne mogu prihvatiti jer nijesu potkrijepljeni nijednim dokazom prikupljenim u izviđaju i istrazi i suprotni su sadržini zapisnika o primopredaji dokumentacije“, piše u tužilačkom dokumentu.

Budimir Mugoša: Vjerovao sam svojim saradnicima

U odnosu na okrivljenog Budimira Mugošu, cijenjena je njegova odbrana da je potpisao ugovor o kreditu sa korisnicima „IMGradina“ d.o.o., F.M.L. d.o.o. i EKO-PER d.o.o. Šavnik, i to tako što je pred sobom imao samo ugovore i uvjeravanje od strane tadašnjeg sekretara ministarstva, svjedoka Nemanje Katnića da ih treba potpisati jer je sve u redu, kao i to što je naveo da je prethodno konsultovao određene pravnike i da je od njih dobio mišljenje da su sa pravne strane ugovori valjani, a državna imovina zaštićena. Međutim, upravo to što prije potpisivanja ugovora nije tražio odluke odbora projekta o odobravanju kredita, završne predloge Jedinice za implementaciju za dodjeljivanje kredita upućene odboru projekta, niti je tražio radi razmatranja i razmatrao zahtjeve korisnika kredita i prateću dokumentaciju koja je trebala da bude osnov za odlučivanje o potpisivanju ugovora, na nivou osnovane sumnje čini ga odgovornim za krivično djelo koje je predmet optužnice.

„Ovo posebno i zbog toga što je i sam okrivljeni naveo da je razlog zašto je potpisao ugovore taj što je vjerovao svojim saradnicima, iako je znao da potpisivanju ugovora prethode brojne radnje i da dokumentacija o tome treba da bude u prilogu ugovora“, piše u obrazloženju.

Firme zadovoljavale kriterijume, ali za eliminaciju

Specijalno tužilaštvo zaključilo je da je dokumentacija svih korisnika kredita bila nedovoljna i nepodobna, a utvrđeno je i da dio potrebne dokumentacije nije ni podnijet. Iz sadržaja podnijete dokumentacije takođe se vidi da korisnici nijesu ni ispunjavali uslove za dobijanje kredita predviđene Operativnim priručnikom, odnosno da su pojedini čak ispunjavali jedan ili više eliminacionih kriterijuma, čije postojanje se prvo razmatralo, a zbog kojih kredit nijesu mogli dobiti bez obzira na eventualnu kompletnost i podobnost preostale dokumentacije.

Izvor: Dan

Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Berane: Dojave o bombama u više osnovnih škola lažne

Isti prijeteći mejl stigao je i osnovnim školama u Podgorici, Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori

OŠ "Radomir Mitrović" u Beranama (arhiva)

Zbog dojave o bombi, jutros je evakuisan veliki broj osnovnih škola u Beranama i u Crnoj Gori, saopšteno je Portalu RTCG iz Operativno komunikacionog centra Uprave policije.

Zbog dojave o postavljenoj bombi evakuisana je Osnovna škola “Radomir Mitrović” u Beranama, potvrdio je dopisnici RTCG Mariji Barjaktarević, direktor Aleksandar Vujović. Dojavu su, kaže, dobili mejlom u 7 i 25, policijske ekipe provjeravaju objekat. Nastave danas neće biti.

Kako nam je saopštio mejl je poslat na adrese još sedam škola u Beranama: OŠ “Vuk Karadžić”, “Vukašin Radunović”, u Donjoj Ržanici, Lubnicama, na Polici, kao i osnovnim školama “ Vladislav Rajko Korać” u Štitarima i “Vukajlo Kukalj” u Šekularu.

Portal RTCG je najprije dobio informaciju o dojavi o bombi u OŠ „Pavle Rovinski“ u Podgorici. Nakon toga su iz policije saznali da je cirkularni mejl stigao osnovnim školama u Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori. Dojave o postavljenim bombama stigle su u cetinjske osnovne škole „Njegoš“ i „Lovćanski partizanski odred“, javlja reporterka RTCG Milena Stanojević. Đaci i nastavnici su evakuisani i u toku je pretraga objekata.

Policija je na terenu i provjerava navode.

Uviđaj u toku…

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Aco Đukanović: Tužim državu treći put, ovaj predmet će se pamtiti kao Limenka

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović

Foto: Boris Pejović

„Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svaki dan, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu tako mi Boga i Svetoga Vasilija Ostroškog“, kazao je okrivljeni Aco Đukanović na kontroli optužnice u Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje mu se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović.

U opširnom izlaganju posebno se zadržala na pitanju obezbjeđenja njenog brata, Milo Đukanović, osporavajući navode iz izvještaja državnih organa.

Kazala je da je Milo Đukanović od 1991. godine, kada je prvi put stupio na funkciju premijera, pa sve do 2023. godine, bez prekida bio štićena ličnost, uz obezbjeđenje koje je, kako je navela, bilo organizovano na više nivoa – vidljivo i prikriveno.

Prema njenim riječima, to obezbjeđenje uključivalo je kolone sa tri do četiri vozila, kao i pripadnike koji su djelovali diskretno, ali su bili stalno prisutni, naoružani dugim cijevima, uz pancire i kompletnu prateću opremu koja ide uz zaštitu najviših državnih funkcionera.

Navela je da su bezbjednosne procjene ukazivale na visok stepen ugroženosti, ističući da je njen brat imao čak sedam elemenata koji su ukazivali na potencijalnu prijetnju po njegov život, zbog čega je takav nivo obezbjeđenja bio kontinuiran i pojačan.

„U porodičnoj kući sam mnogo puta zaticala metke i kutije municije i sklanjala ih jer su djeca bila mala“, kazala je ona, dodajući da su pripadnici obezbjeđenja boravili ne samo u dvorištu, već i u samoj kući.Istakla je i da su se pripadnici obezbjeđenja nalazili u objektima u neposrednoj blizini kuće, uključujući i zgrade i prostor oko gimnazije koja se nalazi u blizini, gdje je, kako je navela, viđala naoružane ljude sa dugim cijevima.

„Koliko ih je bilo po dvorištu i po kući, o tome da i ne govorim“, rekla je.

Dodala je da su takve okolnosti bile svakodnevne i da je, kako tvrdi, svima bilo jasno da se radi o štićenoj ličnosti sa visokim nivoom bezbjednosnih mjera.

„Toliko o tome da Milo Đukanović nije imao zaštitu“, kazala je ona.Ona je na osnovu toga dovela u pitanje tačnost izvještaja Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i Agencija za nacionalnu bezbjednost, ocjenjujući ih „potpuno obezvrijeđenim“ i navodeći da sadrže „ortodoksne neistine“, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo oružja i municije u porodičnoj kući.

U nastavku izlaganja, Ana Đukanović je kazala da optužnica ne sadrži elemente propisane Zakonik o krivičnom postupku, navodeći da u njoj nema obrazloženja stanja stvari, dokaza kojima se činjenice utvrđuju, niti odnosa tužilaštva prema odbrani okrivljenog.

„Ništa od toga nema u optužnici“, rekla je ona, dodajući da tužiteljka kao strana u postupku mora poštovati ista pravila kao i odbrana i okrivljeni.

Posebno se osvrnula na pitanje umišljaja, ističući da je u optužnici, kako je kazala, samo prepisana zakonska formulacija bez konkretnog obrazloženja.

„Umišljaj je ključni element krivične odgovornosti, a tužiteljka se njime suštinski nije bavila“, navela je.

Ukazala je i na balistički nalaz, prema kojem municija potiče iz 1980-ih godina, iz vremena njihovog pokojnog oca, naglašavajući da tužilaštvo taj nalaz nije adekvatno analiziralo niti ga blagovremeno dostavilo odbrani.

Đukanović je u obraćanju sudu naveo da je službenik Centra bezbjednosti Nikšić Velibor Koprivica „17 godina držao predmet“ koji se odnosi na raniju prijavu krađe iz njegove kuće, te da je tek sada, kako tvrdi, taj predmet iskorišćen u ovom postupku.

Kazao je i da je druga provala u njegovu kuću bila prije šest i po godina, ali da ni tada, kako tvrdi, nije bilo konkretnih radnji.

„Tužilaštvo u Nikšiću za 28 dana podiže optužnicu, a za 17 godina ništa nije urađeno“, rekao je on.Istakao je da mu je zaprijećena kazna od šest godina zatvora, „da mu se djeca pate“, te da smatra nezakonitim korišćenje određenih informacija koje, kako tvrdi, nijesu dostavljene ni sudu ni odbrani, a korišćene su protiv njega.

Branilac okrivljenog Slobodan Stašević predložio je da se u spise predmeta uvrste zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje stana i pomoćnih objekata u Nikšiću, naredba za pretres stana u Podgorici, kao i krivična prijava predata Specijalnom državnom tužilaštvu.

Takođe je predložio da se izvrši uvid u dokaze koje tužilaštvo nije priložilo, a nalaze se u spisima, i to izvještaj o DNK vještačenju i izvještaj o daktiloskopskom vještačenju, kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti porijekla municije u kući: Zoran Radević, Radosav Lješković, Željko Vukčević, Veselin Pešić, Milan Kovačević i Mihajlo Vuksanović.

Predložio je i da se pribavi kompletna dokumentacija, te da se naloži policiji u Nikšiću da, u skladu sa aktom od 20. marta, dostavi sudu i tužilaštvu cjelokupan materijal kojim raspolaže u vezi sa predmetom iz 31. avgusta 2009. godine, kao i da se vlasniku vrate četiri ukradena pištolja, tri dozvole i jedna potvrda izdata od strane Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se potvrđuje da je dobio na poklon četvrti revolver.

Sud je potom donio rješenje kojim se odbija predlog odbrane da se optuženom ukine mjera zabrane napuštanja stana, cijeneći da i dalje postoje razlozi za njeno trajanje, uz napomenu da će se svaka dva mjeseca vršiti kontrola izrečenih mjera.

Postupajući sudija Mirko Kojović kazao je da će odluka o kontroli optužnice biti dostavljena u zakonskom roku.

Aco Đukanović je novinarima nakon suđenja na pitanje novinarke hoće li danas davati izjave medijima prvo pitao odakle je, a kad je ona odgovorila „Vijesti“ on kazao „40 godina me ništa niste pitali, nemate ni moralno pravo za to, a svaki dan ste pisali o meni“.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Đukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

Foto: Boris Pejović

„Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice, svi drugi dokazi su nezakoniti i netačni. Ovakva optužnica je nezakonita i očekujem da bude odbačena. Biran je dan kad ću biti uhapšen, praćen je i moj frizer“, kazao je biznismen Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.

U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

Postupajuća tužiteljka Vanja Sinđić ocijenila je da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove.

Sinđić je, odgovarajući na navode odbrane, kazala da se može saglasiti da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine, ali je istakla da je Tužilaštvo pribavilo i uporedilo zvanične podatke. Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.

Advokatica Neda Ivović ukazala je na specifične i teške okolnosti u kojima se porodica Đukanović nalazi, ističući da je mjera kućnog zatvora dovela do teškog i nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na porodični život.

Foto: Boris Pejović

Kako je navela, Đukanovićeva maloljetna djeca, koja se nalaze u internatskom režimu školovanja, praktično su ostala bez neposredne roditeljske podrške, dok se njihova majka istovremeno nalazi na ozbiljnom medicinskom liječenju.

Prema riječima Ivović, Đukanović je u ovakvim okolnostima faktički jedini roditelj koji može obezbijediti stabilnost porodici, a lišenjem slobode mu je onemogućeno vršenje osnovnih roditeljskih funkcija.

Ivović je dodatno naglasila da se u ovom predmetu radi o kumulativnom djelovanju više nezakonitih radnji. Ona je otkrila da je policija, mimo svrhe samog postupka, putem međunarodne saradnje prikupljala podatke o Đukanovićevom boravištu, porodici i djeci, što je ocijenila kao nedopustivo i neosnovano miješanje u privatnost bez procesnog i materijalnog osnova.

Kritikujući rad istražnih organa, Ivović je navela da je pretres porodične kuće izvršen na osnovu „neprovjerenih operativnih saznanja“, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti, čime je direktno prekršeno pravo na dom.

Posebno zabrinjavajućim odbrana smatra narušavanje principa pravičnog suđenja i „jednakosti oružja“, jer se sudu, prema tvrdnjama Ivović, dostavljaju „obrađene“ verzije dokumenata umjesto izvornih, čime se odbrani uskraćuje pravo da ospori dokaz.

Odbrana Đukanovića

Đukanović je pred sudijom Mirkom Kojovićem kazao da je sve što je radio bilo zakonito i najavio krivične prijave protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. On je pojasnio da za jednu lovačku pušku posjeduje dozvolu, dok za preostale tri tvrdi da su pokloni njegovom bratu i ocu, te da ima dokaze o porijeklu.

Đukanović je, tokom iznošenja odbrane, detaljno govorio o svakom komadu oružja koji mu se stavlja na teret, navodeći njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su dospjeli u porodičnu kuću.

Za pušku koja je pronađena u kući kazao je da postoji dokumentacija i pločica sa posvetom iz koje se može utvrditi da je riječ o poklonu Ministarstva narodne odbrane njegovom bratu Milo Đukanović, koji ju je istog dana poklonio njihovom ocu, gdje je, prema njegovim riječima, stajala u sobi sve do njegove smrti. Naveo je da u tu sobu nije ulazio od 2010. godine, i da je u njoj boravio njegov sin, dodajući da ne bi ostavljao dijete da spava u prostoriji sa oružjem. Istakao je da su policijski službenici tokom pretresa otvorili ormar i popeli se na njegov vrh, gdje se puška nalazila, što, kako tvrdi, ukazuje da su imali prethodne informacije o njenoj lokaciji.

Za pušku „pumparicu“ naveo je da predstavlja porodično nasljeđe, poklon porodice rođaka koji je stradao, te da ju je registrovao, dodajući da je naknadno pronašao oružni list sa potpisom službenika CB Nikšić Bigovića, sa kojim je, kako je rekao, razgovarao tražeći informacije o dozvolama, jer se u spisima navodi da ih nema, dok on tvrdi da ih posjeduje.

Govoreći o lovačkom karabinu sa optičkim nišanom, ponovio je da je riječ o poklonu Ministarstva odbrane njegovom bratu, o čemu, kako je kazao, posjeduje rješenje koje će dostaviti sudu.

Za karabin M48 sa gravurom na kundaku, za koji je naveo da ga je izradio nikšićki majstor „Barac“, kazao je da je poklon njegovom ocu od Radeta Nikolića, u njegovom i prisustvu članova porodice, te da vjeruje da je za to oružje postojala dozvola.

Za četvrtu pušku naveo je da je 1993. godine poklonjena njegovom ocu od strane Službe državne bezbjednosti, ističući da o tome postoje svjedoci.

Đukanović je kazao da je 1974. godine prešao da živi u Podgoricu nakon što mu je otac izabran za sudiju Vrhovnog suda, te da je povremeno boravio u porodičnoj kući u Nikšiću, gdje je nakon 2000. godine, po rođenju djeteta, jedno vrijeme i živio.

Dodao je da je 2009. godine, tokom boravka u toj kući, primijetio da su mu otuđene lične stvari, uključujući četiri pištolja, navodeći da je za tri imao uredno izdate dozvole Centra bezbjednosti Nikšić, dok je za četvrti posjedovao potvrdu koja je služila kao zamjena za dozvolu.

Kazao je da je tim povodom podnio krivičnu prijavu i policiji dao podatke o licima na koja sumnja, kao i detaljan opis osoba koje su boravile u kući, uključujući kućnu pomoćnicu i baštovana. Naveo je da je nakon prijave u kuću dolazio službenik CB Nikšić Velibor Koprivica, kojem je, kako tvrdi, ukazao na sumnju prema baštovanu, dodajući da je Koprivica tada rekao da je riječ o njegovom bliskom prijatelju.

Đukanović je naveo da su nakon toga pojedini njegovi poznanici upućivani na poligrafsko ispitivanje, te da je policija izvršila uviđaj i pregled kuće, ali da, kako tvrdi, u tom predmetu 17 godina nije bilo epiloga, niti su preduzimane radnje koje bi dovele do rasvjetljavanja krađe.

Dodao je da smatra da je upravo ta prijava iz 2009. godine kasnije korišćena kao dio građe u ovom predmetu, tvrdeći da to objašnjava zbog čega su policijski službenici, prema njegovim riječima, tokom pretresa imali precizne informacije o mjestu gdje se oružje nalazi.

Govoreći o pretresima, naveo je da su u zahtjevima za pretres njegovog stana u Podgorici policijski službenici navodili niz stvari, uključujući pancire, kacige, SAJ opremu i uniforme, kao i predmete u „Louis Vuitton“ torbi, uz precizan opis njihove lokacije, što, kako tvrdi, ukazuje da su ti podaci bili unaprijed poznati.

Kazao je da tokom pretresa u Podgorici ništa nije pronađeno, nakon čega je, prema njegovim riječima, Koprivica koristeći iste podatke tražio nalog za pretres porodične kuće u Nikšiću, gdje se, kako je naveo, nalaze četiri kuće sa više tavana, ističući da su policijski službenici odmah usmjerili radnje ka konkretnom tavanu gdje je pronađen veći dio oružja i municije.

Dodao je da Koprivica, prema njegovim tvrdnjama, nije dostavio kompletnu dokumentaciju iz predmeta koji se odnosi na njegovu krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog čega smatra da se dio dokumentacije prikriva.“Ja mogu jedino da tužim državu, a ja to nerado radim… Tužio sam državu dva-tri puta i jednom nisam spavao sedam dana, jednom 45 dana. Neću da tužim državu ako ne moram, ali ne vidim kako da se borim protiv ovih stvari jer ja nisam lažov, a tužilaštvo mi stavlja da sam lažov“, kazao je Đukanović.

On je naveo da nije bio u kontaktu sa pronađenim oružjem, pozivajući se na rezultate DNK vještačenja, te ukazao na, kako tvrdi, nedostatke u spisima predmeta, navodeći da određena dokumentacija nije dostavljena tužilaštvu, kao i da su pojedine informacije pribavljene bez angažovanja sudskog tumača.

Govoreći o podacima granične policije, naveo je da oni pokazuju da je boravio u inostranstvu, uključujući Luksemburg početkom 2021. godine, zbog čega smatra kontradiktornim tvrdnje da je u isto vrijeme imao faktičku državinu kuće u kojoj je pronađeno oružje.

Osvrćući se na navode Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Đukanović je kazao da ih smatra netačnim i „smiješnim“, uz tvrdnju da dokument, prema njegovom mišljenju, ne govori istinu i da bi njegov autor, odnosno direktor Ivica Janović trebalo da bude saslušan u postupku.

ANB je ranije u saopštenju, kako su prenijeli mediji, navela da njihovi službenici nijesu ulazili u porodičnu kuću Đukanovića više od dvije decenije, te da nemaju bilo kakvu povezanost sa pronalaskom oružja u naselju Rastoci u Nikšiću, niti da oružje ili municija koja je pronađena potiče iz njihovih struktura.

Drugi branilac, advokat Slobodan Stašević, istakao je da nema dokaza da je oružje nezakonito, jer Tužilaštvo nije provjerilo ručno vođene evidencije do 2008. godine. On je ukazao da ne postoje DNK tragovi niti drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je Đukanović bio u kontaktu sa spornim oružjem, te zatražio ublažavanje mjera nadzora uz obrazloženje da je tokom postupka pokazao uredno ponašanje i ponudio jemstvo.

Nastavak ročišta zakazan je za sjutra u 10.15 časova.

Aco Đukanović, brat nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Milo Đukanović, uhapšen je 28. februara nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, kada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.

Sud je kasnije prihvatio jemstvo koje su ponudili njegovi branioci, u iznosu od milion eura u gotovini, uz upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije