Connect with us

POLITIKA

INTERVJU PETKOM

Đukanović: „Crna Gora je u institucionalnoj truleži! Neophodni hitni izbori“

„Dramatično se pogoršava finansijska slika i mislim da izbore treba raspisati za prvi dan kada je to moguće, da ne dozvolimo da se dalje množe teške posledice sa kojima će morati da se bavi jako kompetentna vlada“

Vlada u tehničkom mandatu bez pojverenja većine poslanika, parlament sa promjenljivom većinom, predsjednik u poslednjim mkesecima mandata, pravosuđe mahom u stanju vršilaca dužnosti.

„Ovo je jedna institucionalna trulež: vlada je izgubila legitimitet, parlament na jednoj temi revanšizma prema ranijoj vlasti održava homogenost 41 poslanika.

Takva zemlja nije u stanju da se ozbiljno organizuje u reformama izbornog zakonodavstva, evropskih integracija, povjerenja investitora“, kaže predsjednik Crne Gore Milo Đukanović u razgovoru za BBC na srpskom.

Iako Crnu Goru na proljeće 2023. čekaju redovni predsjednički izbori, Đukanović smatra da bi vanredni parlamentarni trebalo da se održe još ranije.

„Moje uvjerenje je da ne treba oklijevati, da smo izgubili mnogo vremena.

Dramatično se pogoršava finansijska slika i mislim da izbore treba raspisati za prvi dan kada je to moguće, da ne dozvolimo da se dalje množe teške posljedice sa kojima će morati da se bavi jako kompetentna vlada.“

Milo Đukanović izabran je na pet godina za predsjednika Crne Gore 2018, a na vlasti se on ili njegova Demokratska partija socijalista (DPS) nalaze neprekidno već tri decenije.

Stranka je vodeću ulogu u vladi izgubila 2020. kada su tri opozicione liste uspjele da formiraju kabinet koji je trajao nešto više od godinu dana.

DPS se u proljeće 2022. približio vlasti kroz manjinsku podršku kabinetu premijera Dritana Abazovića.

Ipak, posle pet mjeseci je DPS podršku uskratio, pa je vlada od tada u tehničkom mandatu, a stranka predsjednika Đukanovića ne podržava njene odluke.

Poziv na novo glasanje uprkos neuspehu na lokalnim izborima

Iako se zalaže za što hitniji ulazak u sljedeći izborni ciklus, jedan nedavno završeni za Đukanovićevu stranku nije bio uspješan.

Na lokalnim izborima održanim u 13 opština i Podgorici, DPS je izgubio kontrolu nad glavnim gradom, a blizu je učešća u vlasti u tri opštine.

„Rezultat nije niži zbog kvaliteta kampanje već je, prije svega, iznenađenje – zbog kvaliteta vršenja vlasti u Podgorici.

Taj kvalitet nije bio dovoljan u sudaru sa tendencijama inercije preslikavanja promijenjenog odnosa snaga sa državnog nivoa, ali i talasom populizma koji zapljuskuje ne samo Zapadni Balkan, nego i Evropu i prekookeanske zemlje.“

Naizgled mirno, Đukanović konstatuje da je do promjene vlasti u Crnoj Gori posle tri decenije jednom moralo da dođe.

„Postoji jedan deo biračke javnosti koji prati klatno koje se pomjera i to su bile pogodnosti našeg dugog trajanja na vlasti, a sada te pogodnosti imaju i drugi – tu se ne treba ni ljutiti, niti to smije iznenađivati.

„Potrebno je duže vremena za procese izgradnje političkog integriteta građana da bi mogli da slijede vrijednosti koje ih inspirišu, a ne da se po automatizmu priklanjaju onome ko je na vlasti – i tako je, nažalost, na cijelom Balkanu.“

Biračima u Podgorici sam Đukanović nije mnogo pomogao u odlučivanju.

Iako je obišao 12 od 14 opština i gradova gdje su održani lokalni izbori, Podgorica nije bila jedna od njih.

Upadljivo je sa plakata kandidata za gradonačelnika Ivana Vukovića izostalo Đukanovićevo ime, ali i bilo kakvo pominjanje DPS-a.

Na pitanje da li se Đukanović udaljio od stranke ili, pak, stranka od njega, spremno će odgovoriti:

„Hoću da vam odagnam svaku sumnju da ima nečeg spontanog, nepredviđenog, nekog sukoba – nema ničeg“, kaže on i pojašnjava da je strategija bila prethodno osmišljena.

‘Dvije izgubljene godine’

Od 2020. godine, Milo Đukanović živi novu etapu političkog života.

Kohabitacija sa vladajućom većinom u kojoj nema njegovog DPS-a za predsjednika Crne Gore nije donela rezultate.

„Promjenu vlasti doživio sam kao šansu – neko je 30 godina čekao priliku i podrazumijevam njegovu želju da pokaže da je bolji od prethodnika.

„Na našu žalost, to se nije desilo: mi imamo dve izgubljene godine, dvije vlade koje su kratko trajale i, bez ikakvih vaninstitucionalnih pritisaka, izgubile legitimitet.“

Dostignuća sopstvene tri decenije na vlasti Đukanović spremno nabraja – od mirno stečene nezavisnosti, preko ekonomske stabilizacije i približavanja Evropskoj uniji, do članstva zemlje u NATO-u.

„Kontinuitet vladanja je Crnoj Gori donio mnogo toga dobrog, do mnogih ostvarenja ne bismo došli da su se promjene vlasti događale svake četiri godine.

„S druge strane, dugo trajanje vlasti porađalo je zavist koja se posle određenog vremena transformiše u komplekse, pa je i očekivano da je posle dvije godine jedina politika nove vlasti revanšizam, dok ozbiljnih prigovora na suštinu prethodne nema.“

Đukanović time objašnjava i pitanje zašto je i nedavna kampanja za lokalne izbore bila nešto manje obojena pitanjima nacionalnog identiteta, ali se u centar pažnje vratilo pitanje kriminala i korupcije, klanova i šverca, hapšenja i tajnih službi.

„Shvatio sam da je to faktor homogenizacije opozicije u dugom periodu čekanja na dolazak na vlast, ali ne bih očekivao da to i nakon dvibe godine vršenja vlasti i dalje bude jedini faktor njihovog jedinstva.

„Oni se ni oko čega nisu složili u ove dvije godine, a postojale su mnoge odluke koje su mogle da se donesu prostom većinom, i onda se, kad dođu do konačnog razlaza, ujedine u mržnji prema DPS-u i Milu Đukanoviću.“

Premijer Abazović tako je deset dana pre izbora na jednoj od sednica Vlade pokazao fotografiju na kojoj se, kako tvrdi, vidi predsjednik Milo Đukanović sa pripadnicima škaljarskog kriminalnog klana.

Dok ovakve priče odbacuje rečima da su „bijedne, smiješne“, Đukanović kaže da su dvije godine protekle bez odgovora pravosuđa na ovakva pitanja.

„Proteklo je dovoljno vremena da počne neka istraga i da se formuliše optužnica protiv nekoga ko je navodno nezakonito postupao.“

BBC: „Može li to u zemlji u kojoj je većina institucija u v.d. stanju?“

Đukanović: „A opet zašto su u v.d. stanju? Pa zato što vladajuća većina ne može da se složi ni oko čega, oni su kao rogovi u vreći. Oni nemaju zajednički politički imenitelj, nisu ni pokušavali da definišu novu viziju – pozdravili smo njihovo saopštenje da se strateški kurs razvoja zemlje ne mijenja jer je to potvrda da smo napravili dobar izbor.“

BBC: „Da li je i vama zapravo odgovaralo to v.d. stanje?“

Đukanović: „Ne, nikako. Ja upravo to neprestano javno kritikujem.“

BBC: „A zašto vaši poslanici onda izađu iz skupštinske sale kada se biraju sudije Ustavnog suda?“

Đukanović: „Zato što je bilo jasno da je cio proces počeo sa namjerom da ne dođe do izbora sudija. Ako želite da dođete do dvotrećinske većine, a imate samo jednog poslanika više, onda se morate dogovoriti sa nekim u opoziciji.“

Nekoliko sati pred početak predizborne tišine uoči lokalnih izbora u oktobru 2022. Skupština Crne Gore nije uspjela da izabere sudije Ustavnog suda koji više od godinu dana nema dovoljno članova da bi mogao da donosi odluke.

Za izbor sudija neophodno je da glasa dvotrećinska većina poslanika, ali su sva četiri predložena kandidata dobila nedovoljnu podršku.

Osim Ustavnog suda, institucije u Crnoj Gori koje čekaju na trajna imenovanja su i vrhovni državni tužilac, kao i članovi Sudskog saveta.

‘Ruska agresija na Ukrajinu imala je predigru u Crnoj Gori’

Kada govori o promjeni vlasti 2020, crnogorski predsednik događaje čita i kao vreme kada su „geopolitičke promene probudile privremeno usnuli balkanski nacionalizam“.

„Kada Rusija želi da ostvari sopstvene antievropske interese, kao što to radi na Balkanu i u Evropi, ona animira njene političke partnere – partije koje su obavezno na antievropskoj platformi.

„Na Balkanu, ako želite da pokrenete antievropsku destrukciju, vaš uvek spremni partner su nacionalisti.“

Vratiće se Đukanović u 2019. i početke protesta protiv Zakona o slobodi veroispovesti kojim je poslednja vlada pod vođstvom njegove stranke želela da uredi odnose države i verskih zajednica, a što su pristalice Srpske pravoslavne crkve protumačile kao zakon uperen protiv SPC.

„Sećamo se tobože verskim razlozima inspirisanih litija, podrške zvanične Moskve i zvaničnog Beograda, ali i ocena partnera sa Zapada da treba biti pažljiv, da su u pitanju verska prava i slobode.

„Posle godinu i po dana, sa tih zapadnih adresa crkvu Srbije kvalifikuju kao instrument ruskih imperijalnih interesa na Balkanu – i sad su u pravu, to je tačna dijagnoza, ali šta ćemo sa posledicama koje su nastale i kojima su oni kumovali?“

Đukanović pojašnjava da je na brojnim adresama na Zapadu, kako kaže, „ne srednjem sloju administracije, nego na najvišem nivou“, govorio da je sve to deo „ruskog hibridnog rata da bi se Balkan iskoristio kao platforma za antievropsku i anti-NATO politiku Rusije“.

„Učinilo mi se da sam im tada više izgledao kao glas sa Balkana koji se pridružuje tobožnjim rusofobima na Baltiku i u Poljskoj, nego kao neko ko im daje realno upozorenje o problemima u tom evropskom regionu.

„Trebalo je da se dogodi agresija na Ukrajinu da bi sad sve shvatili, posebno da je agresija na Ukrajinu imala predigru 2016. u Crnoj Gori u formi državnog udara, ali sa istim motivom – zaustavljanjem Crne Gore na putu ka NATO-u“, ironično Đukanović govori o onome što smatra da je naknadna pamet Zapada.

O suđenju za državni udar u Crnoj Gori 2016. godine opširnije pročitajte u ovom tekstu.

Iako je izbor vlasti u Crnoj Gori u kojoj nije bilo DPS-a pozdravljeno sa Zapada, a predstavnici nove vlasti imaju česte diplomatske kontakte sa Briselom i Vašingtonom, crnogorski predsednik tvrdi da su se stvari promenile posle dve godine.

„Danas nema više poverenja na Zapadu prema personifikacijama tih promena. Da nije nekulturno, pričali bismo o sadržaju razgovora sa zapadnim partnerima o dometu promene vlasti u Crnoj Gori tokom ove dve godine.“

BBC: „Ali vi nemate monopol komunikacije sa Zapadom, na primer, premijer Abazović je veoma često u Americi?

Đukanović: „Niko nema monopol i ja ga i ne priželjkujem. Na taj deficit uglavnom se žale politički konkurenti nezadovoljni pažnjom koju dobijaju od međunarodne zajednice, a istovremeno oni precenjuju značaj toga.

„Oni misle da je dovoljno biti dobar sa predstavnicima međunarodne zajednice, počev od ambasada, a to nije formula za dolazak i opstanak na vlasti – a ključ je u poverenju građana.“

Đukanović tvrdi da je promenom vlasti slika Crne Gore ipak promenjena.

„Bili smo percipirani kao funkcionalna država, a danas više nismo.

„Plašim se da oni koji ne mogu da se pomire sa crnogorskom nezavisnošću i crnogorskim evropskim putem žele da kroz prikazivanje Crne Gore kao ekonomski neodržive i nefunkcionalne ukažu na bespredmetnost njenog postojanja.“

Predsednik, premijer ili penzioner
Gotovo odmah po arhiviranju glasačkih listića na lokalnim izborima, u Crnoj Gori se spremaju oni za redovan izbor predsednika već na proleće 2023. i, po svemu sudeći, vanredni parlamentarni.

Kada govori o strategiji DPS-a na nedavno završenim lokalnim izborima i činjenicu da ga nije bilo u podgoričkoj kampanji, Đukanović sam otvara pitanje sopstvene budućnosti.

„Ja sam imao nekoliko pokušaja distanciranja od politike kao delatnosti, a unutar toga sam počinjao proces prethodnog napuštanja kormila stranke.

„Međutim, neki važniji interesi su odlagali takav epilog pa smo u partiji ušli u planiranje procesa koji je u toku. Nisam žurio da bilo koga o tome obaveštavam, ali je jasno u vrhu stranke osmišljen proces koji ima svoj tok.“

BBC: „A šta mu je konačni ishod?“

Đukanović: „Kako o tome do sada nisam obaveštavao, neću ni sada – obavestiću kada dođe vreme. Mi se, kao ozbiljna ekipa koja vodi tu stranku, o svemu veoma detaljno i, za ovdašnje uslove, dugoročno dogovaramo – na period od dve, tri godine.“

Ipak, neće jasno odgovoriti na pitanje da li se u tom planiranom periodu kandiduje za novi petogodišnji predsednički mandat, što mu izborna pravila dozvoljavaju.

„To je još daleko. Potpuno sam fokusiran da nakon parlamentarnih izbora dobijemo odgovornu vladu i, ako u tome uspemo, mislim da smo u značajnoj meri relativizirali presudni značaj predsedničkih izbora.

„Ne potcenjujem tu funkciju, ali mislim da u Crnoj Gori postoji mnogo ljudi u političkim vodama, ali i van njih, koji mogu uspešno predstavljati Crnu Goru u svetu.“

BBC: „To znači da sebe radije vidite na mestu premijera nego predsednika?“

Đukanović: „A, o tome ne bih u ovom trenutku.“

Na pomen odlaska u političku penziju, Đukanović reaguje uz osmeh, ne odbacujući ni takvu mogućnost.

„Ništa nije isključeno, sve je u igri – razgovarate sa čovekom koji je 30 godina u tom poslu, koji misli da je taj posao radio vredno, ne štedeći se.

„Ako se nisam štedeo – biće da sam se umorio, a uz to se osećam veoma ostvarenim i ne znam šta bi još trebalo da uradim da bih se osećao ostvarenijim.“

Đukanović je državničke funkcije napuštao već tri puta, mada je ostajao na čelu stranke, a ubrzo se i vraćao na mesto predsednika ili premijera.

U vremenima kada nije vodio državne poslove, govorio je o sopstvenoj želji da se oproba i u biznisu, ali sa navršenih 60 godina, smatra da su se stvari promenile.

„Nije mi moglo biti i sad već nisam u dobi da na drugom profesionalnom koloseku započinjem novu karijeru, a ne može mi svakako ni biti dosadno jer imam mnogo drugih afiniteta.

„Moji planovi i interesi nisu prioritet, prioritet mi je da stabilizujemo zemlju, da je vratimo na pravi kolosek i za to nam treba vlada, parlamentarni izbori – kada to obavimo, onda će slika budućnosti biti jasnija.“

Slične teme:
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

POLITIKA

Đukanović: Nacionalistička rulja plasira izmišljotine da sam vinovnik genocida u Srebrenici

„Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli, oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je bivši predsjednik i premijer Crne Gore

19.10.2026. 09:48

Autor

Izvor: EPA-EFE/BORIS PEJOVIC

Bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao je da su „bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori“ da je on ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici.
Đukanović je to rekao u intervjuu za „Pobjedu“, na podsjećanje da je predsjednik Skupštine Andrija Mandić, na dan glasanja o njegovoj smjeni, optužio Demokratsku partiju socijalista i Đukanovića za direktnu političku i logističku ulogu u ratnim dešavanjima devedesetih godina. Mandić je tada rekao da bi se rat završio 1994. da nije bilo DPS-a i ponovio tvrdnju da je Đukanović slao gorivo u Republiku Srpsku kad je Milošević uveo sankcije na Drini.

„U posljednje vrijeme učestale su bezočne izmišljotine velikosrpskih nacionalista i njihove posluge u Crnoj Gori da sam ništa manje nego vinovnik genocida u Srebrenici. To sam dugo ignorisao, jer je s onu stranu pameti. Istovremeno, vodio sam se maksimom da je važnije od toga što vam neko kaže ko vam to govori. Tu laž plasira nacionalistička rulja koja se nepogrešivo aktivira kada treba da sakrije svoje prljave tragove, služeći se oprobanim ujediniteljskim receptom – mržnjom prema drugima. Evo neko vrijeme, ponovo, prema Crnoj Gori, Crnogorcima i prema meni“, rekao je Đukanović.

Očekivano, kako je rekao, najglasniji je pokajnik koji treba da se opravda što je „predugo morao da glumi evropejca, lojalnog Crnoj Gori, četnički vojvoda Andrija Mandić“.

„Tobože, u nastupu kajanja što je kao predsjednik Skupštine Crne Gore ‘u svoje i u ime NSD’ uputio saučešće sinu presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, optužio je mene i DPS da smo krivci i za produžetak rata u Bosni i Hercegovini 90-ih. Mandić, najokoreliji izdanak zločinačke ratnohuškačke politike Beograda iz tog i kasnijeg vremena, sve do glumačkog ulaska u ulogu predsjednika parlamenta, dobitnik Vulinove sablje za zasluge u borbi protiv NATO ’99, ljuti neprijatelj crnogorske države i svega crnogorskog, lažni štrajkač glađu zbog crnogorskog priznanja Kosova, četnički ustanik koji je pozivao ratne drugove da otkopaju oružje i spreme se za novi pokolj, skorojević u proevropskoj državnoj politici Crne Gore i šerpas Marte Kos u pohodu na Bobotov kuk. Uplašen da bi ga taj telegram mogao koštati fotelje u parlamentu, u nadi da mu i ta lažavina može biti korisna u susret predstojećim izborima“, rekao je Đukanović.

Na pitanje otkud optužbe na njegov račun za genocid u Srebrenici, Đukanović kaže da je sve mogao očekivati od „te vrste ljudi“, ali ne i da upiru prstom u njega zato što je Vlada na čijem je čelu bio „komšijama iz Hercegovine dostavljala humanitarnu pomoć u vrijeme kad im je leđa okrenuo i onaj što ih je gurnuo u taj bezumni rat.“

„Oni žele da zamagle činjenice, čak i ključnu da se genocid u Srebrenici desio sredinom jula 1995. godine. I da je Haški tribunal detaljno istražio sve u vezi sa tim. A da je Skupština Republike Srpske duže od dvije godine ranije, 6. maja 1993. godine odbila Vens-Ovenov plan“, dodao je.


Podsjeća i da je međunarodna zajednica i nakon toga ozbiljno radila na zaustavljanju rata.

„Kontakt grupa u kojoj su bili predstavnici Amerike, Rusije, Njemačke, Velike Britanije i Francuske predložila je novi plan koji je Skupština RS takođe odbila 3. avgusta 1994. godine. Već sjutradan Vlada SRJ je naredila prekid političkih i ekonomskih odnosa sa RS i zabranila njenom rukovodstvu ulazak u SRJ i zatvorila granicu prema teritoriji koju kontrolišu bosanski Srbi. Tribunal se veoma pomno bavio i odnosom Beograda i bosanskih Srba nakon uvođenja sankcija. Samo u slučaj ‘Perišić’ imao je skoro 4.000 dokaznih predmeta, a saslušano je i više od 100 svjedoka na prvostepenom suđenju. Utvrđeno je da je Vojska SRJ pružala veliku logističku pomoć Vojsci Republike Srpske (municiju, gorivo, rezervne djelove, obuku i tehničku pomoć). Utvrđeno je da je 1993, kada je odbijen Vens-Ovenov plan, 99,6 odsto budžeta RS dolazilo iz Beograda. Postojao je sistem koji je preko Vojske Jugoslavije obezbjeđivao pomoć Vojsci RS sve vrijeme. Tribunal je utvrdio da je Mladić bio dio tog sistema i da je kao oficir VRS zadržao status i primanja kroz strukture Vojske Jugoslavije.“

Nije im, kako je rekao, za tenkove trebala „Đukanovićeva nafta“, niti su tenkovima „pobili više od 8.000 bosanskih Muslimana u Srebrenici“.

„Bijednici zaslijepljeni mržnjom hoće tu istorijsku sramotu da pripišu meni. Oni koji mi decenijama pripisuju antisrpstvo htjeli bi da mi natovare i zločine njihovih ‘heroja’. Da ima i trunke istine u toj njihovoj zlomisli oni bi bili prvi koji bi me uzdizali“, rekao je Đukanović.
Kaže da Mandić, u žaru borbe za funkciju u Skupštini, kao da nije svjestan „svih gluposti koje izgovara“.

„Njegova tvrdnja da se rat mogao završiti ’94, mogla bi da sugeriše da je RS bez pomoći Crne Gore bila pred porazom, pred kapitulacijom. On, koji nema ni toliko političke hrabrosti da stane iza svog telegrama saučešća. Sam tvrdi da nije poznavao Ratka Mladića, pravdajući se da je saučešće uputio vođen crnogorskom tradicijom. Nije naša tradicija slanje telegrama kad umre neko koga ne poznajete. Ipak će biti da je kod Mandića u pitanju četnička ideologija, a ne tradicija.“

„U njegovu odbranu velikosrpski hor u crnogorskom parlamentu navodi da sam ja uputio telegram kad je umro Slobodan Milošević. To jeste tačno, ali postoji suštinska razlika. Prvo, Slobodan Milošević je umro prije izricanja presude u Hagu. Sem toga dugo sam ga poznavao, i značajno duže politički ratovao sa njim nego sarađivao. U tom slučaju bi se zaista moglo govoriti o tradiciji. Drugo, meni nije padalo na pamet da se ikome pravdam zbog toga.“

„Želim još da podsjetim da je sve počelo mnogo ranije, od jednog drugog Mandića, Momčila, bivšeg ministra u Vladi Republike Srpske, a prihvaćeno od strane zlomislećih ljudi u Crnoj Gori, u Srbiji i u RS. Kao osveta zato što je svojevremeno uhapšen u Crnoj Gori po potjernici BiH i predat njihovim organima. Anticrnogorsko djelovanje familije Mandića ima i porodičnu genezu. Što potvrđuje iskustvo iz sudbonosne beogradske ‘bitke za Nikšić’. Da završim porukom: Ne mogu oni svoju istorijsku ni aktuelnu sramotu prikriti ni onda kad posegnu za Đukanovićevim imenom“, kazao je Đukanović.


„Euro model je obrazac neodgovorne populitičke politike“


Nekadašnji premijer smatra da je „Euro model“ koji je najavio predsjednik Vlade Milojko Spajić „obrazac neodgovorne populističke politike“ koja, „nažalost, danas dominira u zapadnoj hemisferi globalne političke scene“.

„Može se slobodno reći i da to nije politika, nego prizemno politikanstvo, koje se u suštini svodi na otvorenu izborno-političku korupciju. Niko ozbiljan ne postavlja pitanje da li građani trebaju veće plate, penzije i socijalna davanja. Naravno da trebaju. Povećanje životnog standarda građana je najvažniji cilj svake, iole odgovorne ekonomske politike. Zapravo, to mora biti smisao bavljenja politikom“, ističe Đukanović.

Kaže da „iza ove tačke opšteg konsenzusa moramo uočiti demarkacionu liniju ozbiljne, kompetentne, nacionalno odgovorne politike i politikanstva, manipulacije i prevare.“

„Zastupnici i protagonosti ozbiljne politike će ljudima čijom budućnošću upravljaju u velikoj mjeri, objasniti da imaju plan sistematskog rasta ličnih primanja koji mora biti zasnovan na prethodno ostvarenom rastu produktivnosti i realno stvorenoj novoj vrijednosti. I ne zebem, građani će to lako razumjeti, jer ogromna većina njih baš tako živi. Veću potrošnju domaćinstva prethodno obezbijede većim prihodima.“

Drugi, kako je rekao, „avanturisti i prevaranti“ će ponuditi veća primanja, bez prethodnog stvaranja, sve dok ne ostvare svoj cilj, „a kad dođe račun za tu iluziju oni neće biti tu.“

„Takvom ponudom biračima pred izbore neodgovorna vlada se poigrava sa primarnim, egzistencijalnim porivom većine ljudi da nezavisno od rezultata rada ostvare bolje zarade i viši životni standard. Nema tu ništa novo i originalno u Euro modelu – to je dosljedni produžetak manipulacije lansirane programima Evropa sad 1 i Evropa sad 2. Igra se, dakle, egzistencijom građana i u krajnjem ugrožava opstanak države na čijem je čelu.“

„Kako to izgleda? Administrativno propisane veće plate bez pokrića u produktivnosti i realno novom društvenom proizvodu služe za lakše dobijanje bankarskih kredita i sva ta novčana masa povećava tražnju za robama i uslugama, što neizbježno podiže cijene i zahuktava inflaciju“, rekao je on.

Kaže da Vlada koja „ne mari za posljedice“ po nacionalnu ekonomiju zadovoljno trlja ruke, jer će od veće potrošnje naplatiti više PDV-a i time, makar za nekoliko mjeseci, obezbijediti isplatu predizborno obećanih plata i penzija.

„Kad shvate da ni tako naplaćeni PDV neće biti dovoljan, povećaće njegovu stopu. Podrazumijeva se, zaustaviće investicije jer je jedino važno da budžet izvrši ulogu računovodstva i isplati lična primanja. Kad se, opet neizbježno, pokaže da ni ti prihodi sa uvećanim poreskim stopama, ni ušteda zbog izostanka investicija, ni dugovanja privredi po osnovu izvršenih ugovora sa Vladom, ni kašnjenja u vraćanju PDV-a preduzećima nijesu dovoljni za isplatu primanja – opet će se zadužiti u inostranstvu.

„Što su tako očigledne i potpuno dogledne posljedice ovakvog avanturizma? Zaposleni i penzioneri će nominalno dobiti veću platu i penziju za koju će, zahvaljujući inflaciji moći da kupe manje roba i usluga nego ranije kad su njihova primanja bila niža. Jednostavno, puni krug u prazno“, kazao je Đukanović.

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

RSE: Hrvatska iznijela osam uslova Crnoj Gori prije članstva u EU

U dokumentu, u koji je Rradio Sloboda Evropa imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“

14.10.2026. 22:18

Autor

Hrvatska je državama članicama Evropske unije (EU) poslala dokument u kojem predstavlja svoju poziciju o otvorenim pitanjima sa Crnom Gorom, navodeći uslove koje Podgorica mora da ispuni prije nego što postane članica evropskog bloka, saznaje Radio Slobodna Evropa (RSE) iz diplomatskih izvora.

Kako navodi RSE, dokument je ostalim članicama proslijeđen početkom ove sedmice, a dio hrvatskih zahtjeva direktno je povezan sa zatvaranjem pregovaračkih poglavlja 23, koje se odnosi na pravosuđe i osnovna prava, i 31, koje obuhvata spoljnu, bezbjednosnu i odbrambenu politiku.

U dokumentu, u koji je RSE imao uvid, navodi se da ključna otvorena pitanja „moraju biti riješena prije nego što Crna Gora pristupi EU“.

Zagreb poručuje da je opipljiv napredak presudan za široku javnu, političku i parlamentarnu podršku u Hrvatskoj, uključujući ratifikaciju pristupnog ugovora sa Crnom Gorom.

Većina hrvatskih zahtjeva odnosi se na posljedice ratnih devedesetih godina i svrstana je u okvir Poglavlja 23, koje se, zajedno sa Poglavljem 24, smatra ključnim za oblast vladavine prava.

Među zahtjevima su obeštećenje hrvatskih državljana zatočenih u logoru Morinj,

očuvanje spomen-ploče postavljene na tom mjestu,

kao i promjena imena gradskog bazena u Kotoru, nazvanog po vaterpolisti Zoranu Gopčeviću koji je, prema hrvatskoj strani, bio stražar u Morinju 1991–1992. godine.

Hrvatska traži i rasvjetljavanje sudbine 14 nestalih hrvatskih državljana, uz punu saradnju crnogorskih vlasti, razmjenu informacija i pristup arhivima.

Među zahtjevima su i procesuiranje ratnih zločina, uključujući odgovornost po komandnoj liniji,

kao i rješavanje imovinskih prava hrvatskih porodica u Crnoj Gori.

Preostala dva zahtjeva odnose se na Poglavlje 31, koje Crna Gora, prema navodima RSE, ne može da zatvori od 2024. godine zbog protivljenja Hrvatske, nakon što je crnogorski parlament usvojio rezoluciju o Jasenovcu.

Zagreb traži povratak školskog broda Jadran. Prema navodima Hrvatske, brod je bio u Crnoj Gori na remontu kada je 1991. izbio rat, a pripada Hrvatskoj na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije iz 2001.

Drugi zahtjev odnosi se na granicu između dvije države. Hrvatska traži da Crna Gora potvrdi poštovanje nekadašnje granice između republika, u skladu sa principom uti possidetis juris, kao i da se potpiše ugovor o kopnenoj granici na osnovu tri postojeće karte.

Prema navodima iz dokumenta, Hrvatska bi nakon rješavanja pitanja kopnene granice bila spremna da redovno saziva komisije za razgraničenje na moru, bez utvrđivanja rokova za taj proces.

Hrvatska je u dokumentu istakla da je dosljedno podržavala evroatlantske integracije Crne Gore, uključujući ulazak u NATO, i da joj je ustupila hrvatski prevod pravnih tekovina EU vrijedan osam miliona eura.

Istovremeno, Zagreb tvrdi da su „neočekivani jednostrani potezi“ crnogorskih vlasti ponovo rasplamsali istorijske tenzije i doveli u pitanje široku podršku crnogorskom članstvu u Hrvatskoj.

Prema dokumentu, Hrvatska je Crnoj Gori još u decembru 2023. predala neformalni dokument (non-paper) sa spiskom otvorenih pitanja, koji je podijelila i sa državama članicama i Evropskom komisijom.

Bilateralne konsultacije održane su u januaru i maju 2025, a ministri spoljnih poslova dvije zemlje sastali su se tokom ove godine desetak puta, svaki put na inicijativu Zagreba.

„Nijedno od otvorenih pitanja još nije riješeno“, navodi se u dokumentu.

Hrvatska je poručila da želi da olakša, a ne da opstruira crnogorski pristup, i da su njeni zahtevi ograničeni, jasno definisani i ostvarivi.

(MINA)

Nastavite sa čitanjem

POLITIKA

Mandić ostaje predsjednik Skupštine: Nije bilo većine za njegovu smjenu

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik

13.10.2026. 18:19

Autor

Skupština Crne Gore tajnim glasanjem nije razriješila Andriju Mandića sa funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore.

Za razrešenje glasalo je 37 poslanika, a protiv 41 poslanik.

Uručeno je i nađeno 80 glasačkih listića, od kojih važećih 78, a nevažećih dva.

Tokom glasanja Mandić je na mjestu na kojem sjedi zaokružio opciju na listiću, da bi kasnije kazao “Ja pogriješih, zaokružio sam ‘Za’”, a sekretar Skupštine Boban Stanišić mu je kazao: “Nijeste nego protiv. Protiv, vidio sam”.

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije