Svečanim podizanjem bošnjačke zastave na jarbol obilježen je Dan bošnjačke zastave u Rožajama.

Mirsad Rastoder, predsjednik IO Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori poručio je da je bošnjačka zastava simbol naroda koji je vjekovima osporavan, negiran, prisvajan i satiran.

„Ova zastava je i orijentir naroda koji je uprkos svemu opstao, urezao neizbrisive tragove kroz vrijeme i stvorio veličanstvenu kulturnu baštinu“, naglasio je Rastoder.

Prema njegovim riječima, nema evropskog naroda koji se sa takvom duhovnom tradicijom, kakvu imaju Bošnjaci ne bi ponosio.

„Naša je zastava simbol našeg stvaralaštva, raskošnog jezika, ljubavi i čistote – našeg bića. Sve to što smo naslijedili i stvorili obavezuje nas da budemo mudri i jedinstveni, da odlučno težimo izuzetnosti na svakom polju, kako se ne bi dešavalo da nam, opet, pojedince kupuju nagradama za neznanje, površnost i zaborav“, dodao je on.

Istakao je da je bošnjački bajrak, sa svojim obilježjima, simbol nacionalnog utemeljenja, historijskog trajanja, ali i biser u mozaiku crnogorske raznolikosti.

„Zelenom i plavom bojom na bjelini univerzalne slobode, mi prizivamo mir i harmoniju, antifašizam kao stalni otpor mračnim idejama i svemu što unižava ljudska, manjinska i individualna prava. Poučeni iskustvom, Bošnjaci i ovom prilikom upozoravaju da revanšističke „ćeranja“ po Crnoj Gori nikada nijesu proizvele ništa dobro. Samo država koja se zasniva na vladavini prava, može biti garancija opstanka i prosperiteta svih građana i društva u cjelini“, zaključio je Rastoder.

Predsjednik SO Rožaje Almir Avdić poručio je da bošnjački narod u Crnoj Gori sa ponosom i dostojanstvom ističe zastavu kao što to čine svi naši sunarodnici u svim državama regiona i šire.
.

„Svaki novi 11. maj za nas Bošnjake, predstavlja novu pobjedu i uspjeh jedinstva, zrelosti i sloge“, kazao je Avdić.

Prema njegovim riječima, Bošnjaci su autohton, evropski narod, koji vjekovima živi na ovim prostorima i dijeli ga sa svim ostalim narodima.

„Bošnjački bajrak oslikava ono što su Bošnjaci – samo još jedna kockica u mozaiku evropskih naroda. Njegova bjelina je satkana od čistoće našeg naroda, od svih historijskih izazova, gdje smo uvijek ponosno njegovali čistoću duše i prije svega jedan ljudski i moralni karakter našeg naroda. Ona nikad nije isprljana od nečasti i zla, iako smo kroz istoriju mnogo puta bili na meti zuluma i nepravde. Naša zastava upravo oslikava bit našeg naroda, kako kroz prošlost, sadašnjost, a vjerujem da će tako biti sve dok nas ima“, zaključio je Avdić.

Šefket Džek Sinanaj, jedan od trojice braće vlasnika lanca restorana u Njujorku, u Ameriku je došao kao dvadesetogodišnjak, 1991. godine iz Plava – u potrazi sa boljim životom, kao i mnogi prije i posle njega. U Americi je već bio njegov stariji brat Rustem Ras, a krajem 90-tih im se pridružio i najmlađi Džafer Džef Sinanaj.

„Došao sam ilegalno, i trebalo je da platim 9.000 dolara…Teško je bilo da se nađe posao bez znanja jezika. U današnje vrijeme djeca više znaju engleski, a mi ga nismo znali. Kad sam našao posao, radio sam za 15, 20 dolara na dan. I to je bilo zaista teško. Ti zamišljaš Ameriku drugačije, da će biti više para, da pošalješ familiji, pomogneš porodici u Crnoj Gori“, priča Džek Sinanaj za Glas Amerike.

Po dolasku u Ameriku, Sinanaj je kratko radio kao građevinski radnik u Konektikatu, a zatim je obavljao različite poslove u restoranima u Njujorku. 2005. je sa braćom uspio da sakupi dovoljno novca, zahvaljujući i ulaganjima u nekretnine, i otvori svoj prvi restoran na Menhetnu, a godinu kasnije je dobio američko državljanstvo.

„Prve dvije tri nedelje je bilo teško, imali smo po 20, 30 ljudi, a veliki restoran sa puno radnika koje treba isplatiti. Međutim, dobili smo dobre kritike u Tajmautu, zatim posle 8 nedelja i u Njujork tajmsu, a onda je počelo da dolazi po 300 ljudi naveče…Najteža stvar je da opstaneš i zadržiš mušterije, da dovedeš nove“.

U Njujorku, braća Sinanaj nisu se zaustavila samo na jednom restoranu. Tokom narednih godina otvorili su 15, među kojima je i italijanski u partnerstvu sa poznatim glumcem Čazom Palminterijem.

Braća Sinanaj i poznati italo-američki glumac Čaz Palmintijerifoto: Printscreen/YouTube/Glas Amerike

Neke su morali da zatvore zbog, kako kaže Džek, povećanja kirije na Menhetnu sa najmanje 200.000 dolara na milion 700 hiljada godišnje. Sada radi 8, među kojima je i popularni lanac restorana – Empire Steak House – sa ogrankom i u Tokiju.

Restorane, kako kaže Džek, posjećuju glumci, muzičari, političari – među kojima su nedavno reper 50 Cents, zatim predsjedavajući Predstavničkog doma Majk Džonson, njegova prethodnica Nensi Pelosi, bivša državna sekretarka Hilari Klinton…

Braća Sinanaj dio su velike crnogorske dijaspore u Njujorku i okolini, te širom Amerike koja, kako za Glas Amerike kaže vršilac dužnosti generalnog konzula Crne Gore Amer Cikotić, sigurno broji više desetina hiljada.

„Radi se o ljudima koji su došli najviše 60, 70-tih i kasnije 90-tih, koji su u početku – citiraću jednog prijatelja, privrednika iz Njujorka koji je kazao: Kad smo došli, radili smo najteže poslove u zgradama i restoranima, a nakon 20 godina smo postali vlasnici tih zgrada i restorana…Na Menhetnu su među četiri najbolja steakhousa, dva u vlasništvu ljudi porijeklom iz Crne Gore. Druga generacija su i advokati, privrednici, ljekari“, kaže Cikotić za Glas Amerike.

Mnoge imigrante, ne samo iz Crne Gore već i iz drugih zemalja sa prostora bivše Jugoslavije, Sinanaji zapošljavaju u svojim restoranima u kojima radi više od 230 ljudi.

„Milo ti je da pomogneš našem narodu, a i dobri su radnici“, kaže Džek Sinanaj koji nerijetko svojim radnicima pomaže u kuhinji, gde sprema specijalitet restorana – biftek.

Dok planira otvaranje novih restorana, Sinanaj uživa u životu u Njujorku, ali ne zaboravlja ni odakle je došao.

„Svako ljeto idem sa djecom u Crnu Goru skoro dva mjeseca, da upoznaju našu kulturu naš narod…Nema ljepšeg mjesta, samo fale poslovi i pare“.

Sinanaj bi volio da posluje u Crnoj Gori, ali smatra da bi trebalo da bude mnogo manje birokratskih prepreka za investitore. U Americi, svoj uspjeh pripisuje upornosti i radu.

„Moramo više da guraš, da ti nije mučno da se digneš, radiš…Ja kada sam radio za drugog, i kad su me pitali oćeš li da radiš sjutra, ja sam rekao da. Uvijek ćeš te pare za nešto da iskoristiš“, kaže on.

Poslije tri dana pohođenja staza Svetog Vasilija Ostroškog i 150 prepješačenih kilometara Beranci Marko Dašić i Zoran Babović stigli su sinoć kasno u manastir Ostrog gdje su se jutros rano poklonili moštima čudotvorca.

„Osjećaj poslije ispunjene misije i dugogodišnje želje je neopisiv“, kazali su ovi odvažni mladići za Portal Berane online po povratku u Berane.

Srpska pravoslavna crkva i vjernici obilježavaju sjutra Svetog Vasilija Ostroškog, čije se mošti kao velika svetinja čuvaju u manastiru Ostrog, u Crnoj Gori, i mjesto su hodočašća za vjernike svih religija.

Sveti Vasilije Ostroški, svjetovno Jovanović rođen je u selu Mrkonjići u Popovom Polju u Hercegovini, u Republici Srpskoj. Rodio se 28. decembra 1610. godine, od pobožnih i blagočestivih pravoslavnih roditelja Petra i Anastasije Jovanović. Na krštenju su mu roditelji dali ime Stojan. Zamonašio se u trebinjskom manastiru Uspenija Presvete Bogorodice i kao monah ubrzo se pročuo zbog svog podvižničkog života, a kasnije je izabran i posvećen za episkopa zahumskog i skenderijskog.