DRUŠTVO
VLADA OBJAVILA
Pročitajte radnu verziju Temeljnog ugovora sa SPC
Portal Berane online objavljuje u cjelosti radnu verziju Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve (SPC).

TEMELJNI UGOVOR
IZMEĐU CRNE GORE I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
Crna Gora koju zastupa Vlada Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva, koju zastupa Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve (u daljem tekstu: strane ugovornice).
U namjeri da urede pravni okvir međusobnih odnosa,
Pozivajući se na međunarodno pravo i Ustavom Crne Gore, zajemčenu slobodu vjeroispovijesti i načelo odvojenosti države i Crkve, na pravoslavno kanonsko pravo, Ustav Srpske Pravoslavne Crkve (u daljem tekstu: Ustav SPC) i crkveno ustrojstvo od osnivanja Žičke Arhiepiskopije, Pećke Patrijaršije, odnosno Srpske Pravoslavne Crkve,
Polazeći od činjenice da je Hrišćanska Crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta-misije kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije Žičke Arhiepiskopije (1219-1220g.),
Uvažavajući doprinos Srpske Pravoslavne Crkve u društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju Crne Gore i istorijsku ulogu Mitropolije Crnogorsko-Primorske za vrijeme crnogorskih mitropolita/gospodara,
Konstatujući da Srpsku Pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori čine, kao njen organski dio, Mitropolija Crnogorsko-Primorska i Eparhija Budimljansko-Nikšićka, Mileševska i Zahumsko-Hercegovačka i Primorska (ili: Zahumsko-Hercegovačka)
Sporazumjele su se o sljedećem:
Član 1
Strane ugovornice potvrđuju da su Srpska Pravoslavna Crkva (u daljem tekstu: Crkva) i Crna Gora (u daljem tekstu: Država), svaka u svom polju djelovanja, nezavisne i samostalne i obavezuju se da će u međusobnim odnosima u potpunosti poštovati to načelo.
Strane ugovornice se obavezuju da će međusobno sarađivati u cilju cjelovitog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i društva i unapređivanja opšteg dobra.
Član 2
Država priznaje kontinuitet pravnog subjektiviteta i u skladu sa svojim Ustavom jemči Crkvi i njenim crkveno-pravnim licima (eparhijama, crkvenim opštinama, manastirima, zadužbinama, samostalnim ustanovama i fondovima i, prema crkvenoj namjeni, pojedinim hramovima) vršenje javnopravnih ovlašćenja u Crnoj Gori u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.
Nadležna crkvena vlast ima pravo da samostalno uređuje njezinu unutrašnju organizaciju i da osniva, mijenja, ukida ili priznaje crkveno-pravna lica prema odredbama pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC.
Nadležna crkvena vlast o tim odlukama obavještava organ državne uprave radi evidentiranja crkveno-pravnih lica u skladu sa državnim propisima.
Nadležni državni organ je dužan da postupi po prijavi nadležnih crkvenih vlasti.
Član 3
Država jemči Crkvi, crkveno-pravnim licima, sveštenstvu, monaštvu i vjernicima slobodu održavanja duhovnih i administrativnih veza, saglasno pravoslavnom kanonskom pravu i Ustavu SPC, sa svojim najvišim crkvenim tijelima, sa drugim pomjesnim pravoslavnim crkvama, kao i sa i vjerskim zajednicama.
Član 4
Poštujući slobodu vjeroispovijesti, Država priznaje Crkvi slobodu vršenja njene apostolske jevanđelske misije, posebno u pogledu bogosluženja, ustrojstva, crkvene uprave, prosvjete i vjerske propovijedi.
Član 5
Crkva ima isključivo i neotuđivo pravo da slobodno, u skladu sa potrebama i na osnovu pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC, u Crnoj Gori uređuje sopstveno crkveno ustrojstvo, kao i da osniva, mijenja i ukida arhijerejska namjesništva, crkvene opštine, parohije, manastire i druge organizacione jedinice.
Član 6
Crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja, premještaje, smjene, dodjelu i oduzimanje crkvenih službi, u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.
Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve je kao najviša crkvena vlast isključivo nadležan za izbor, hirotoniju i postavljenje arhijereja u eparhijama u Crnoj Gori, kao i za osnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.
Nadležne crkvene vlasti imaju pravo da u skladu sa pravoslavnim kanonskim poretkom i odgovarajućim crkvenim propisima donose odluke duhovne i disciplinske prirode bez ikakvog uplitanja državne vlasti.
Član 7
Država jemči Crkvi slobodu bogosluženja, vjerskih obreda i ostalih vjerskih i humanitarnih djelatnosti.
Bogosluženje, vjerski obredi i ostale vjerske djelatnosti se obavljaju u hramovima, drugim zgradama, na grobljima i prostorima u crkvenoj svojini, kao i na javnim mjestima, otvorenim prostorima i mjestima vezanim za značajne istorijske događaje ili ličnosti.
Država jemči Crkvi nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u skladu sa pravnim poretkom Države.
Država se obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju.
Samo zbog izuzetnih razloga i sa izričitim pristankom crkvenih vlasti objekti i prostori iz stava 3 ovog člana mogu biti korišćeni u druge svrhe.
U objektima i prostorima iz stava 3 ovog člana državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi.
Prilikom održavanja bogosluženja ili vjerskih obreda na javnim mjestima i otvorenim prostorima (litije, hodočašća i slični crkveni obredi), nadležne crkvene vlasti će blagovremeno obavijestiti državne organe koji će osigurati javni red i bezbjednost ljudi i imovine.
Član 8
U slučaju pokretanja krivičnog ili prekršajnog postupka protiv klirika ili vjerskih službenika Crkve, državni organ koji vodi postupak će o tome obavijestiti nadležnog arhijereja.
Član 9
Tajna ispovijesti je u potpunosti i uvijek nepovrediva.
Član 10
Kao neradni dani za pravoslavne hrišćane u Crnoj Gori su predviđene nedjelje i sljedeći vjerski praznici:
– Badnji dan (24. decembar po julijanskom/ 6. januar po gregorijanskom kalendaru),
– Božić i Sabor Presvete Bogorodice (25. i 26. decembar po julijanskom/ 7. i 8. januar po gregorijanskom kalendaru),
– Veliki Petak,
– Vaskrsni Ponedjeljak,
– Prvi dan Krsne slave.
Strane ugovornice su saglasne da će zaposlenima kod poslodavca omogućiti u skladu sa aktima poslodavca korišćenje odmora u toku radnog vremena na vjerske praznike: Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski (14. januar po julijanskom/ 27. januar po gregorijanskom kalendaru), Sveti Vasilije Ostroški (29. april po julijanskom/ 12. maj po gregorijanskom kalendaru) i Sveti Petar Cetinjski (18. oktobar po julijanskom/ 31. oktobar po gregorijanskom kalendaru), radi učestvovanja u vjerskom obredu.
Strane ugovornice se mogu dogovoriti o eventualnim promjenama neradnih dana ukoliko se za to ukaže obostrana potreba.
Član 11
Crkva i crkveno-pravna lica imaju pravo da nasljeđuju, kupuju, posjeduju, koriste i otuđuju pokretna i nepokretna dobra, kao i da stiču i otuđuju imovinu, obavljaju privredne i druge djelatnosti prema odredbama pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC, a u skladu sa pravnim poretkom Države.
U slučajevima premještanja, iznošenja iz države ili otuđenja dobara koji predstavljaju kulturnu baštinu Države, a na kojima pravo svojine ima Crkva, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita kulturnih dobara.
Crkva može osnivati zadužbine i fondacije prema odredbama pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC, a u skladu sa pravnim poretkom Države.
Član 12
Restitucija pokretnih i nepokretnih crkvenih dobara, oduzetih ili nacionalizovanih bez pravične naknade, biće izvršena u skladu sa zakonom koji će uređivati materiju restitucije u Crnoj Gori uz prethodni dogovor sa nadležnim crkvenim vlastima.
Strane ugovornice su saglasne da je pitanje iz stava 1 ovog člana potrebno regulisati u razumnom roku.
Nepokretnu i pokretnu imovinu koja treba da bude vraćena Crkvi u vlasništvo ili za koju će država obezbijediti pravičnu naknadu utvrdiće Mješovita komisija sastavljena od predstavnika strana ugovornica.
Član 13
Crkva ima pravo da gradi hramove i crkvene objekte, kao i da proširuje i preuređuje postojeće, a u skladu sa pravnim poretkom Države.
Država se obavezuje da omogući Crkvi saradnju sa nadležnim državnim organima prilikom izrade prostorno-planskih dokumenata u cilju stvaranja uslova za izgradnju vjerskih objekata.
Nadležni arhijerej donosi odluku o izgradnji crkvenog objekta u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC i predlaže lokaciju za izgradnju objekata, a nadležne vlasti Crne Gore će prihvatiti predlog ukoliko ne postoje protivni objektivni razlozi javnog interesa.
Nadležne vlasti u Crnoj Gori neće razmatrati zahtjeve za izgradnju vjerskih objekata Crkve koji nemaju pismeno odobrenje nadležnog eparhijskog Arhijereja.
Država finansijski pomaže Crkvu, naročito obnovu i očuvanje pravoslavnih vjerskih objekata koji imaju kulturno-istorijsku vrijednost.
Član 14
Država jemči Crkvi slobodu vršenja prosvjetne, kulturne, naučne, informativne, izdavačke i drugih djelatnosti koje su povezane sa njezinom duhovnom misijom, a u skladu sa pravnim poretkom Države.
Država jemči Crkvi pravo da posjeduje, štampa i izdaje knjige, novine, časopise i audio-vizuelne materijale vjerskog, prosvjetnog, kulturnog i naučnog sadržaja.
Crkva ima takođe pristup i sredstvima javnog informisanja (novine, radio, televizija, internet).
Crkva ima pravo da osniva i uređuje radio i televizijske stanice, a u skladu sa važećim zakonodavstvom Crne Gore.
Član 15
Crkva ima pravo da u skladu sa Ustavom SPC osniva vjerske obrazovne ustanove za srednje i visoko obrazovanje sveštenika i vjerskih službenika.
Osnivanje drugih obrazovnih institucija od strane Crkve reguliše se zakonom.
Crkva ima pravo da osniva i uređuje ustanove kulture u skladu sa Ustavom SPC i pravnim poretkom Države.
Finansiranje prosvjetnih i kulturnih ustanova u Crnoj Gori, čiji je osnivač Crkva, kao i status njihovog osoblja i korisnika (lica koja ih pohađaju), bliže će se urediti posebnim sporazumom u skladu sa pravnim poretkom Države.
Član 16
Država jemči pravo roditeljima i staraocima da svojoj djeci obezbijede vjersko obrazovanje u skladu sa sopstvenim uvjerenjima.
Pravoslavna vjerska nastava u javnim školama može se regulisati, u skladu sa pravnim poretkom Države.
Član 17
Crna Gora jemči Crkvi pravo na pastirsku brigu o pravoslavnim vjernicima u oružanim snagama i policijskim službama, kao i onima koji se nalaze u zatvorima, javnim zdravstvenim ustanovama, sirotištima i svim ustanovama za zdravstvenu i socijalnu zaštitu javnog i privatnog tipa.
Nadležni državni organi obezbjeđuju, u dogovoru sa nadležnim crkvenim vlastima, uslove da se pravoslavnim vjernicima omogući ostvarivanje slobode vjeroispovijesti, kao i bogoslužbeni prostor i posnu hranu za pravoslavne vjernike u bolnicama, zatvorima, vojsci, policiji, đačkim, studentskim i staračkim domovima.
Član 18
Crkva ima pravo da osniva dobrotvorne i socijalne ustanove i organizacije u skladu sa pravnim poretkom Države.
Ustanove iz stava 1 ovog svoju unutrašnju organizaciju i način rada regulišu statutima odobrenim od strane nadležne crkvene vlasti, i imaju isti pravni položaj kao i državne ustanove iste namjene.
Strane ugovornice mogu zaključiti posebne ugovore o međusobnoj saradnji državnih i crkvenih dobrotvornih, socijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i sličnih ustanova.
Član 19
U cilju praćenja primjene Ugovora i unapređenja saradnje između strana ugovornica obrazovaće se Mješovita komisija sa jednakim brojem predstavnika.
Mješovita komisija se sastaje po potrebi, a najmanje jednom u šest mjeseci.
Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme, a može se mijenjati saglasnošću strana ugovornica.
Član 20
Ugovor je sačinjen u četiri istovjetna primjerka od kojih se po dva nalaze kod svake strane ugovornice.
Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja.
Ugovor će se objaviti u ”Službenom listu Crne Gore” i „Glasniku“ – Službenom listu Srpske Pravoslavne Crkve.
DRUŠTVO
Berane: Dojave o bombama u više osnovnih škola lažne
Isti prijeteći mejl stigao je i osnovnim školama u Podgorici, Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori

Zbog dojave o bombi, jutros je evakuisan veliki broj osnovnih škola u Beranama i u Crnoj Gori, saopšteno je Portalu RTCG iz Operativno komunikacionog centra Uprave policije.
Zbog dojave o postavljenoj bombi evakuisana je Osnovna škola “Radomir Mitrović” u Beranama, potvrdio je dopisnici RTCG Mariji Barjaktarević, direktor Aleksandar Vujović. Dojavu su, kaže, dobili mejlom u 7 i 25, policijske ekipe provjeravaju objekat. Nastave danas neće biti.
Kako nam je saopštio mejl je poslat na adrese još sedam škola u Beranama: OŠ “Vuk Karadžić”, “Vukašin Radunović”, u Donjoj Ržanici, Lubnicama, na Polici, kao i osnovnim školama “ Vladislav Rajko Korać” u Štitarima i “Vukajlo Kukalj” u Šekularu.
Portal RTCG je najprije dobio informaciju o dojavi o bombi u OŠ „Pavle Rovinski“ u Podgorici. Nakon toga su iz policije saznali da je cirkularni mejl stigao osnovnim školama u Baru, Tuzima i ostalim gradovima u Crnoj Gori. Dojave o postavljenim bombama stigle su u cetinjske osnovne škole „Njegoš“ i „Lovćanski partizanski odred“, javlja reporterka RTCG Milena Stanojević. Đaci i nastavnici su evakuisani i u toku je pretraga objekata.
Policija je na terenu i provjerava navode.
Uviđaj u toku…
DRUŠTVO
Aco Đukanović: Tužim državu treći put, ovaj predmet će se pamtiti kao Limenka
Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović

„Ovo će biti treći put da tužim državu. Ne znam ko je sudio predmet Limenka, ali kao što se on danas pominje svaki dan, tako će se za nekoliko godina pominjati i ovaj predmet kada budem tužio državu tako mi Boga i Svetoga Vasilija Ostroškog“, kazao je okrivljeni Aco Đukanović na kontroli optužnice u Osnovnom sudu u Nikšiću, gdje mu se na teret stavlja krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Sestra i branilac okrivljenog, Ana Đukanović, ocijenila je da je postupak protiv njenog brata rezultat, kako je navela, „udruživanja tužilaštva i policije da od neprava naprave pravo“, te da se cijeli slučaj ne bi ni dogodio da se, kako tvrdi, ne preziva Đukanović.
U opširnom izlaganju posebno se zadržala na pitanju obezbjeđenja njenog brata, Milo Đukanović, osporavajući navode iz izvještaja državnih organa.
Kazala je da je Milo Đukanović od 1991. godine, kada je prvi put stupio na funkciju premijera, pa sve do 2023. godine, bez prekida bio štićena ličnost, uz obezbjeđenje koje je, kako je navela, bilo organizovano na više nivoa – vidljivo i prikriveno.
Prema njenim riječima, to obezbjeđenje uključivalo je kolone sa tri do četiri vozila, kao i pripadnike koji su djelovali diskretno, ali su bili stalno prisutni, naoružani dugim cijevima, uz pancire i kompletnu prateću opremu koja ide uz zaštitu najviših državnih funkcionera.
Navela je da su bezbjednosne procjene ukazivale na visok stepen ugroženosti, ističući da je njen brat imao čak sedam elemenata koji su ukazivali na potencijalnu prijetnju po njegov život, zbog čega je takav nivo obezbjeđenja bio kontinuiran i pojačan.
„U porodičnoj kući sam mnogo puta zaticala metke i kutije municije i sklanjala ih jer su djeca bila mala“, kazala je ona, dodajući da su pripadnici obezbjeđenja boravili ne samo u dvorištu, već i u samoj kući.Istakla je i da su se pripadnici obezbjeđenja nalazili u objektima u neposrednoj blizini kuće, uključujući i zgrade i prostor oko gimnazije koja se nalazi u blizini, gdje je, kako je navela, viđala naoružane ljude sa dugim cijevima.
„Koliko ih je bilo po dvorištu i po kući, o tome da i ne govorim“, rekla je.
Dodala je da su takve okolnosti bile svakodnevne i da je, kako tvrdi, svima bilo jasno da se radi o štićenoj ličnosti sa visokim nivoom bezbjednosnih mjera.
„Toliko o tome da Milo Đukanović nije imao zaštitu“, kazala je ona.Ona je na osnovu toga dovela u pitanje tačnost izvještaja Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i Agencija za nacionalnu bezbjednost, ocjenjujući ih „potpuno obezvrijeđenim“ i navodeći da sadrže „ortodoksne neistine“, posebno u dijelu koji se odnosi na prisustvo oružja i municije u porodičnoj kući.
U nastavku izlaganja, Ana Đukanović je kazala da optužnica ne sadrži elemente propisane Zakonik o krivičnom postupku, navodeći da u njoj nema obrazloženja stanja stvari, dokaza kojima se činjenice utvrđuju, niti odnosa tužilaštva prema odbrani okrivljenog.
„Ništa od toga nema u optužnici“, rekla je ona, dodajući da tužiteljka kao strana u postupku mora poštovati ista pravila kao i odbrana i okrivljeni.
Posebno se osvrnula na pitanje umišljaja, ističući da je u optužnici, kako je kazala, samo prepisana zakonska formulacija bez konkretnog obrazloženja.
„Umišljaj je ključni element krivične odgovornosti, a tužiteljka se njime suštinski nije bavila“, navela je.
Ukazala je i na balistički nalaz, prema kojem municija potiče iz 1980-ih godina, iz vremena njihovog pokojnog oca, naglašavajući da tužilaštvo taj nalaz nije adekvatno analiziralo niti ga blagovremeno dostavilo odbrani.
Đukanović je u obraćanju sudu naveo da je službenik Centra bezbjednosti Nikšić Velibor Koprivica „17 godina držao predmet“ koji se odnosi na raniju prijavu krađe iz njegove kuće, te da je tek sada, kako tvrdi, taj predmet iskorišćen u ovom postupku.
Kazao je i da je druga provala u njegovu kuću bila prije šest i po godina, ali da ni tada, kako tvrdi, nije bilo konkretnih radnji.
„Tužilaštvo u Nikšiću za 28 dana podiže optužnicu, a za 17 godina ništa nije urađeno“, rekao je on.Istakao je da mu je zaprijećena kazna od šest godina zatvora, „da mu se djeca pate“, te da smatra nezakonitim korišćenje određenih informacija koje, kako tvrdi, nijesu dostavljene ni sudu ni odbrani, a korišćene su protiv njega.
Branilac okrivljenog Slobodan Stašević predložio je da se u spise predmeta uvrste zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje stana i pomoćnih objekata u Nikšiću, naredba za pretres stana u Podgorici, kao i krivična prijava predata Specijalnom državnom tužilaštvu.
Takođe je predložio da se izvrši uvid u dokaze koje tužilaštvo nije priložilo, a nalaze se u spisima, i to izvještaj o DNK vještačenju i izvještaj o daktiloskopskom vještačenju, kao i da se saslušaju svjedoci na okolnosti porijekla municije u kući: Zoran Radević, Radosav Lješković, Željko Vukčević, Veselin Pešić, Milan Kovačević i Mihajlo Vuksanović.
Predložio je i da se pribavi kompletna dokumentacija, te da se naloži policiji u Nikšiću da, u skladu sa aktom od 20. marta, dostavi sudu i tužilaštvu cjelokupan materijal kojim raspolaže u vezi sa predmetom iz 31. avgusta 2009. godine, kao i da se vlasniku vrate četiri ukradena pištolja, tri dozvole i jedna potvrda izdata od strane Ministarstva unutrašnjih poslova kojom se potvrđuje da je dobio na poklon četvrti revolver.
Sud je potom donio rješenje kojim se odbija predlog odbrane da se optuženom ukine mjera zabrane napuštanja stana, cijeneći da i dalje postoje razlozi za njeno trajanje, uz napomenu da će se svaka dva mjeseca vršiti kontrola izrečenih mjera.
Postupajući sudija Mirko Kojović kazao je da će odluka o kontroli optužnice biti dostavljena u zakonskom roku.
Aco Đukanović je novinarima nakon suđenja na pitanje novinarke hoće li danas davati izjave medijima prvo pitao odakle je, a kad je ona odgovorila „Vijesti“ on kazao „40 godina me ništa niste pitali, nemate ni moralno pravo za to, a svaki dan ste pisali o meni“.
DRUŠTVO
Đukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“
U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija

„Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice, svi drugi dokazi su nezakoniti i netačni. Ovakva optužnica je nezakonita i očekujem da bude odbačena. Biran je dan kad ću biti uhapšen, praćen je i moj frizer“, kazao je biznismen Aco Đukanović, brat bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića.
U Osnovnom sudu u Nikšiću danas je održana kontrola optužnice koju je Osnovno državno tužilaštvo u tom gradu podnijelo protiv Đukanovića, zbog sumnje da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Postupajuća tužiteljka Vanja Sinđić ocijenila je da je optužnica utemeljena, navodeći da je vještačenjem u Forenzičkom centru u Danilovgradu utvrđeno da su pronađeno oružje i municija funkcionalni, kao i da okrivljeni nema odgovarajuće oružne listove.
Sinđić je, odgovarajući na navode odbrane, kazala da se može saglasiti da elektronska evidencija Direktorata za građanska stanja i lične podatke ne sadrži podatke vođene ručno do 2008. godine, ali je istakla da je Tužilaštvo pribavilo i uporedilo zvanične podatke. Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.
Dodala je i da oružje iz ovog predmeta nema veze sa oružjem koje je, prema prijavi Đukanovića, otuđeno iz njegove porodične kuće 2009. godine.
Advokatica Neda Ivović ukazala je na specifične i teške okolnosti u kojima se porodica Đukanović nalazi, ističući da je mjera kućnog zatvora dovela do teškog i nesrazmjernog zadiranja u njegovo pravo na porodični život.

Kako je navela, Đukanovićeva maloljetna djeca, koja se nalaze u internatskom režimu školovanja, praktično su ostala bez neposredne roditeljske podrške, dok se njihova majka istovremeno nalazi na ozbiljnom medicinskom liječenju.
Prema riječima Ivović, Đukanović je u ovakvim okolnostima faktički jedini roditelj koji može obezbijediti stabilnost porodici, a lišenjem slobode mu je onemogućeno vršenje osnovnih roditeljskih funkcija.
Ivović je dodatno naglasila da se u ovom predmetu radi o kumulativnom djelovanju više nezakonitih radnji. Ona je otkrila da je policija, mimo svrhe samog postupka, putem međunarodne saradnje prikupljala podatke o Đukanovićevom boravištu, porodici i djeci, što je ocijenila kao nedopustivo i neosnovano miješanje u privatnost bez procesnog i materijalnog osnova.
Kritikujući rad istražnih organa, Ivović je navela da je pretres porodične kuće izvršen na osnovu „neprovjerenih operativnih saznanja“, bez obrazloženja njihovog izvora i bez testa proporcionalnosti, čime je direktno prekršeno pravo na dom.
Posebno zabrinjavajućim odbrana smatra narušavanje principa pravičnog suđenja i „jednakosti oružja“, jer se sudu, prema tvrdnjama Ivović, dostavljaju „obrađene“ verzije dokumenata umjesto izvornih, čime se odbrani uskraćuje pravo da ospori dokaz.
Odbrana Đukanovića
Đukanović je pred sudijom Mirkom Kojovićem kazao da je sve što je radio bilo zakonito i najavio krivične prijave protiv v.d. pomoćnika direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića i pojedinih poslanika, tvrdeći da su postupak protiv njega najavljivali u parlamentu. On je pojasnio da za jednu lovačku pušku posjeduje dozvolu, dok za preostale tri tvrdi da su pokloni njegovom bratu i ocu, te da ima dokaze o porijeklu.
Đukanović je, tokom iznošenja odbrane, detaljno govorio o svakom komadu oružja koji mu se stavlja na teret, navodeći njihovo porijeklo i okolnosti pod kojima su dospjeli u porodičnu kuću.
Za pušku koja je pronađena u kući kazao je da postoji dokumentacija i pločica sa posvetom iz koje se može utvrditi da je riječ o poklonu Ministarstva narodne odbrane njegovom bratu Milo Đukanović, koji ju je istog dana poklonio njihovom ocu, gdje je, prema njegovim riječima, stajala u sobi sve do njegove smrti. Naveo je da u tu sobu nije ulazio od 2010. godine, i da je u njoj boravio njegov sin, dodajući da ne bi ostavljao dijete da spava u prostoriji sa oružjem. Istakao je da su policijski službenici tokom pretresa otvorili ormar i popeli se na njegov vrh, gdje se puška nalazila, što, kako tvrdi, ukazuje da su imali prethodne informacije o njenoj lokaciji.
Za pušku „pumparicu“ naveo je da predstavlja porodično nasljeđe, poklon porodice rođaka koji je stradao, te da ju je registrovao, dodajući da je naknadno pronašao oružni list sa potpisom službenika CB Nikšić Bigovića, sa kojim je, kako je rekao, razgovarao tražeći informacije o dozvolama, jer se u spisima navodi da ih nema, dok on tvrdi da ih posjeduje.
Govoreći o lovačkom karabinu sa optičkim nišanom, ponovio je da je riječ o poklonu Ministarstva odbrane njegovom bratu, o čemu, kako je kazao, posjeduje rješenje koje će dostaviti sudu.
Za karabin M48 sa gravurom na kundaku, za koji je naveo da ga je izradio nikšićki majstor „Barac“, kazao je da je poklon njegovom ocu od Radeta Nikolića, u njegovom i prisustvu članova porodice, te da vjeruje da je za to oružje postojala dozvola.
Za četvrtu pušku naveo je da je 1993. godine poklonjena njegovom ocu od strane Službe državne bezbjednosti, ističući da o tome postoje svjedoci.
Đukanović je kazao da je 1974. godine prešao da živi u Podgoricu nakon što mu je otac izabran za sudiju Vrhovnog suda, te da je povremeno boravio u porodičnoj kući u Nikšiću, gdje je nakon 2000. godine, po rođenju djeteta, jedno vrijeme i živio.
Dodao je da je 2009. godine, tokom boravka u toj kući, primijetio da su mu otuđene lične stvari, uključujući četiri pištolja, navodeći da je za tri imao uredno izdate dozvole Centra bezbjednosti Nikšić, dok je za četvrti posjedovao potvrdu koja je služila kao zamjena za dozvolu.
Kazao je da je tim povodom podnio krivičnu prijavu i policiji dao podatke o licima na koja sumnja, kao i detaljan opis osoba koje su boravile u kući, uključujući kućnu pomoćnicu i baštovana. Naveo je da je nakon prijave u kuću dolazio službenik CB Nikšić Velibor Koprivica, kojem je, kako tvrdi, ukazao na sumnju prema baštovanu, dodajući da je Koprivica tada rekao da je riječ o njegovom bliskom prijatelju.
Đukanović je naveo da su nakon toga pojedini njegovi poznanici upućivani na poligrafsko ispitivanje, te da je policija izvršila uviđaj i pregled kuće, ali da, kako tvrdi, u tom predmetu 17 godina nije bilo epiloga, niti su preduzimane radnje koje bi dovele do rasvjetljavanja krađe.
Dodao je da smatra da je upravo ta prijava iz 2009. godine kasnije korišćena kao dio građe u ovom predmetu, tvrdeći da to objašnjava zbog čega su policijski službenici, prema njegovim riječima, tokom pretresa imali precizne informacije o mjestu gdje se oružje nalazi.
Govoreći o pretresima, naveo je da su u zahtjevima za pretres njegovog stana u Podgorici policijski službenici navodili niz stvari, uključujući pancire, kacige, SAJ opremu i uniforme, kao i predmete u „Louis Vuitton“ torbi, uz precizan opis njihove lokacije, što, kako tvrdi, ukazuje da su ti podaci bili unaprijed poznati.
Kazao je da tokom pretresa u Podgorici ništa nije pronađeno, nakon čega je, prema njegovim riječima, Koprivica koristeći iste podatke tražio nalog za pretres porodične kuće u Nikšiću, gdje se, kako je naveo, nalaze četiri kuće sa više tavana, ističući da su policijski službenici odmah usmjerili radnje ka konkretnom tavanu gdje je pronađen veći dio oružja i municije.
Dodao je da Koprivica, prema njegovim tvrdnjama, nije dostavio kompletnu dokumentaciju iz predmeta koji se odnosi na njegovu krivičnu prijavu tužilaštvu, zbog čega smatra da se dio dokumentacije prikriva.“Ja mogu jedino da tužim državu, a ja to nerado radim… Tužio sam državu dva-tri puta i jednom nisam spavao sedam dana, jednom 45 dana. Neću da tužim državu ako ne moram, ali ne vidim kako da se borim protiv ovih stvari jer ja nisam lažov, a tužilaštvo mi stavlja da sam lažov“, kazao je Đukanović.
On je naveo da nije bio u kontaktu sa pronađenim oružjem, pozivajući se na rezultate DNK vještačenja, te ukazao na, kako tvrdi, nedostatke u spisima predmeta, navodeći da određena dokumentacija nije dostavljena tužilaštvu, kao i da su pojedine informacije pribavljene bez angažovanja sudskog tumača.
Govoreći o podacima granične policije, naveo je da oni pokazuju da je boravio u inostranstvu, uključujući Luksemburg početkom 2021. godine, zbog čega smatra kontradiktornim tvrdnje da je u isto vrijeme imao faktičku državinu kuće u kojoj je pronađeno oružje.
Osvrćući se na navode Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Đukanović je kazao da ih smatra netačnim i „smiješnim“, uz tvrdnju da dokument, prema njegovom mišljenju, ne govori istinu i da bi njegov autor, odnosno direktor Ivica Janović trebalo da bude saslušan u postupku.
ANB je ranije u saopštenju, kako su prenijeli mediji, navela da njihovi službenici nijesu ulazili u porodičnu kuću Đukanovića više od dvije decenije, te da nemaju bilo kakvu povezanost sa pronalaskom oružja u naselju Rastoci u Nikšiću, niti da oružje ili municija koja je pronađena potiče iz njihovih struktura.
Drugi branilac, advokat Slobodan Stašević, istakao je da nema dokaza da je oružje nezakonito, jer Tužilaštvo nije provjerilo ručno vođene evidencije do 2008. godine. On je ukazao da ne postoje DNK tragovi niti drugi materijalni dokazi koji bi potvrdili da je Đukanović bio u kontaktu sa spornim oružjem, te zatražio ublažavanje mjera nadzora uz obrazloženje da je tokom postupka pokazao uredno ponašanje i ponudio jemstvo.
Nastavak ročišta zakazan je za sjutra u 10.15 časova.
Aco Đukanović, brat nekadašnjeg predsjednika i premijera Crne Gore Milo Đukanović, uhapšen je 28. februara nakon pretresa porodične kuće u nikšićkom naselju Rastoci, kada mu je određen pritvor zbog opasnosti od bjekstva.
Sud je kasnije prihvatio jemstvo koje su ponudili njegovi branioci, u iznosu od milion eura u gotovini, uz upis hipoteke na nepokretnostima vrijednim više od četiri miliona eura, kao i mjere nadzora – zabranu napuštanja stana uz elektronski nadzor i privremeno oduzimanje putne isprave.
HRONIKA2 дана ranijeTrostruko ubistvo na Starom aerodromu: Policija traga za osumnjičenim Rožajcem
HRONIKA1 дан ranijeUhapšen Rožajac osumnjičen za trostruko ubistvo na Starom aerodromu
HRONIKA2 дана ranijePolicija objavila slike osumnjičenog Vehida Murića iz Rožaja: Građani da prijave ako imaju neka saznanja
DRUŠTVO2 дана ranijeĐukanović: „Jedina istina u optužnici je da sam neosuđivano lice. Nerado tužim državu, jednom zbog toga nisam spavao 45 dana“
HRONIKA4 дана ranijeBerane: Policija rasvijetlila ubistvo u Šekularu, Dagestanca ubio sunarodnik
HRONIKA16 сати ranijeRožajac osumnjičen za trostruko ubistvo doveden na saslušanje

















