Connect with us

DRUŠTVO

VLADA OBJAVILA

Pročitajte radnu verziju Temeljnog ugovora sa SPC

Portal Berane online objavljuje u cjelosti radnu verziju Temeljnog ugovora između Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve (SPC).

TEMELJNI UGOVOR

IZMEĐU CRNE GORE I SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Crna Gora koju zastupa Vlada Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva, koju zastupa Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslavne Crkve (u daljem tekstu: strane ugovornice).

U namjeri da urede pravni okvir međusobnih odnosa,

Pozivajući se na međunarodno pravo i Ustavom Crne Gore, zajemčenu slobodu vjeroispovijesti i načelo odvojenosti države i Crkve, na pravoslavno kanonsko pravo, Ustav Srpske Pravoslavne Crkve (u daljem tekstu: Ustav SPC) i crkveno ustrojstvo od osnivanja Žičke Arhiepiskopije, Pećke Patrijaršije, odnosno Srpske Pravoslavne Crkve,

Polazeći od činjenice da je Hrišćanska Crkva na prostoru Crne Gore prisutna od apostolskih vremena i njenog kontinuiteta-misije kroz istorijsko pravoslavno i crkveno ustrojstvo od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije Žičke Arhiepiskopije (1219-1220g.),

Uvažavajući doprinos Srpske Pravoslavne Crkve u društvenom, kulturnom i obrazovnom razvoju Crne Gore i istorijsku ulogu Mitropolije Crnogorsko-Primorske za vrijeme crnogorskih mitropolita/gospodara,

Konstatujući da Srpsku Pravoslavnu Crkvu u Crnoj Gori čine, kao njen organski dio, Mitropolija Crnogorsko-Primorska i Eparhija Budimljansko-Nikšićka, Mileševska i Zahumsko-Hercegovačka i Primorska (ili: Zahumsko-Hercegovačka)

Sporazumjele su se o sljedećem:

Član 1

Strane ugovornice potvrđuju da su Srpska Pravoslavna Crkva (u daljem tekstu: Crkva) i Crna Gora (u daljem tekstu: Država), svaka u svom polju djelovanja, nezavisne i samostalne i obavezuju se da će u međusobnim odnosima u potpunosti poštovati to načelo.

Strane ugovornice se obavezuju da će međusobno sarađivati u cilju cjelovitog duhovnog i materijalnog razvoja čovjeka i društva i unapređivanja opšteg dobra.

Član 2

Država priznaje kontinuitet pravnog subjektiviteta i u skladu sa svojim Ustavom jemči Crkvi i njenim crkveno-pravnim licima (eparhijama, crkvenim opštinama, manastirima, zadužbinama, samostalnim ustanovama i fondovima i, prema crkvenoj namjeni, pojedinim hramovima) vršenje javnopravnih ovlašćenja u Crnoj Gori u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.

Nadležna crkvena vlast ima pravo da samostalno uređuje njezinu unutrašnju organizaciju i da osniva, mijenja, ukida ili priznaje crkveno-pravna lica prema odredbama pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC.

Nadležna crkvena vlast o tim odlukama obavještava organ državne uprave radi evidentiranja crkveno-pravnih lica u skladu sa državnim propisima.

Nadležni državni organ je dužan da postupi po prijavi nadležnih crkvenih vlasti.

Član 3

Država jemči Crkvi, crkveno-pravnim licima, sveštenstvu, monaštvu i vjernicima slobodu održavanja duhovnih i administrativnih veza, saglasno pravoslavnom kanonskom pravu i Ustavu SPC, sa svojim najvišim crkvenim tijelima, sa drugim pomjesnim pravoslavnim crkvama, kao i sa i vjerskim zajednicama.

Član 4

Poštujući slobodu vjeroispovijesti, Država priznaje Crkvi slobodu vršenja njene apostolske jevanđelske misije, posebno u pogledu bogosluženja, ustrojstva, crkvene uprave, prosvjete i vjerske propovijedi.

Član 5

Crkva ima isključivo i neotuđivo pravo da slobodno, u skladu sa potrebama i na osnovu pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC, u Crnoj Gori uređuje sopstveno crkveno ustrojstvo, kao i da osniva, mijenja i ukida arhijerejska namjesništva, crkvene opštine, parohije, manastire i druge organizacione jedinice.

Član 6

Crkva je nadležna za sva crkvena imenovanja, premještaje, smjene, dodjelu i oduzimanje crkvenih službi, u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.

Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve je kao najviša crkvena vlast isključivo nadležan za izbor, hirotoniju i postavljenje arhijereja u eparhijama u Crnoj Gori, kao i za osnivanje, mijenjanje i ukidanje eparhija u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC.

Nadležne crkvene vlasti imaju pravo da u skladu sa pravoslavnim kanonskim poretkom i odgovarajućim crkvenim propisima donose odluke duhovne i disciplinske prirode bez ikakvog uplitanja državne vlasti.

Član 7

Država jemči Crkvi slobodu bogosluženja, vjerskih obreda i ostalih vjerskih i humanitarnih djelatnosti.

Bogosluženje, vjerski obredi i ostale vjerske djelatnosti se obavljaju u hramovima, drugim zgradama, na grobljima i prostorima u crkvenoj svojini, kao i na javnim mjestima, otvorenim prostorima i mjestima vezanim za značajne istorijske događaje ili ličnosti.

Država jemči Crkvi nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu, u skladu sa pravnim poretkom Države.

Država se obavezuje da, u skladu sa sopstvenim pravnim poretkom, izvrši uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti u vlasništvo Mitropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke, Eparhije mileševske, Eparhije zahumsko-hercegovačke i njihovih crkveno-pravnih lica kojima pripadaju.

Samo zbog izuzetnih razloga i sa izričitim pristankom crkvenih vlasti objekti i prostori iz stava 3 ovog člana mogu biti korišćeni u druge svrhe.

U objektima i prostorima iz stava 3 ovog člana državni organi ne mogu preduzimati bezbjednosne mjere bez prethodnog odobrenja nadležnih crkvenih organa, osim u slučajevima kada to nalažu razlozi hitnosti zaštite života i zdravlja ljudi.

Prilikom održavanja bogosluženja ili vjerskih obreda na javnim mjestima i otvorenim prostorima (litije, hodočašća i slični crkveni obredi), nadležne crkvene vlasti će blagovremeno obavijestiti državne organe koji će osigurati javni red i bezbjednost ljudi i imovine.

Član 8

U slučaju pokretanja krivičnog ili prekršajnog postupka protiv klirika ili vjerskih službenika Crkve, državni organ koji vodi postupak će o tome obavijestiti nadležnog arhijereja.

Član 9

Tajna ispovijesti je u potpunosti i uvijek nepovrediva.

Član 10

Kao neradni dani za pravoslavne hrišćane u Crnoj Gori su predviđene nedjelje i sljedeći vjerski praznici:

Badnji dan (24. decembar po julijanskom/ 6. januar po gregorijanskom kalendaru),

– Božić i Sabor Presvete Bogorodice (25. i 26. decembar po julijanskom/ 7. i 8. januar po gregorijanskom kalendaru),

– Veliki Petak,

– Vaskrsni Ponedjeljak,

– Prvi dan Krsne slave.

Strane ugovornice su saglasne da će zaposlenima kod poslodavca omogućiti u skladu sa aktima poslodavca korišćenje odmora u toku radnog vremena na vjerske praznike: Sveti Sava, prvi arhiepiskop srpski (14. januar po julijanskom/ 27. januar po gregorijanskom kalendaru), Sveti Vasilije Ostroški (29. april po julijanskom/ 12. maj po gregorijanskom kalendaru) i Sveti Petar Cetinjski (18. oktobar po julijanskom/ 31. oktobar po gregorijanskom kalendaru), radi učestvovanja u vjerskom obredu.

Strane ugovornice se mogu dogovoriti o eventualnim promjenama neradnih dana ukoliko se za to ukaže obostrana potreba.

Član 11

Crkva i crkveno-pravna lica imaju pravo da nasljeđuju, kupuju, posjeduju, koriste i otuđuju pokretna i nepokretna dobra, kao i da stiču i otuđuju imovinu, obavljaju privredne i druge djelatnosti prema odredbama pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC, a u skladu sa pravnim poretkom Države.

U slučajevima premještanja, iznošenja iz države ili otuđenja dobara koji predstavljaju kulturnu baštinu Države, a na kojima pravo svojine ima Crkva, primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje zaštita kulturnih dobara.

Crkva može osnivati zadužbine i fondacije prema odredbama pravoslavnog kanonskog prava i Ustava SPC, a u skladu sa pravnim poretkom Države.

Član 12

Restitucija pokretnih i nepokretnih crkvenih dobara, oduzetih ili nacionalizovanih bez pravične naknade, biće izvršena u skladu sa zakonom koji će uređivati materiju restitucije u Crnoj Gori uz prethodni dogovor sa nadležnim crkvenim vlastima.

Strane ugovornice su saglasne da je pitanje iz stava 1 ovog člana potrebno regulisati u razumnom roku.

Nepokretnu i pokretnu imovinu koja treba da bude vraćena Crkvi u vlasništvo ili za koju će država obezbijediti pravičnu naknadu utvrdiće Mješovita komisija sastavljena od predstavnika strana ugovornica.

Član 13

Crkva ima pravo da gradi hramove i crkvene objekte, kao i da proširuje i preuređuje postojeće, a u skladu sa pravnim poretkom Države.

Država se obavezuje da omogući Crkvi saradnju sa nadležnim državnim organima prilikom izrade prostorno-planskih dokumenata u cilju stvaranja uslova za izgradnju vjerskih objekata.

Nadležni arhijerej donosi odluku o izgradnji crkvenog objekta u skladu sa pravoslavnim kanonskim pravom i Ustavom SPC i predlaže lokaciju za izgradnju objekata, a nadležne vlasti Crne Gore će prihvatiti predlog ukoliko ne postoje protivni objektivni razlozi javnog interesa.

Nadležne vlasti u Crnoj Gori neće razmatrati zahtjeve za izgradnju vjerskih objekata Crkve koji nemaju pismeno odobrenje nadležnog eparhijskog Arhijereja.

Država finansijski pomaže Crkvu, naročito obnovu i očuvanje pravoslavnih vjerskih objekata koji imaju kulturno-istorijsku vrijednost.

Član 14

Država jemči Crkvi slobodu vršenja prosvjetne, kulturne, naučne, informativne, izdavačke i drugih djelatnosti koje su povezane sa njezinom duhovnom misijom, a u skladu sa pravnim poretkom Države.

Država jemči Crkvi pravo da posjeduje, štampa i izdaje knjige, novine, časopise i audio-vizuelne materijale vjerskog, prosvjetnog, kulturnog i naučnog sadržaja.

Crkva ima takođe pristup i sredstvima javnog informisanja (novine, radio, televizija, internet).

Crkva ima pravo da osniva i uređuje radio i televizijske stanice, a u skladu sa važećim zakonodavstvom Crne Gore.

Član 15

Crkva ima pravo da u skladu sa Ustavom SPC osniva vjerske obrazovne ustanove za srednje i visoko obrazovanje sveštenika i vjerskih službenika.

Osnivanje drugih obrazovnih institucija od strane Crkve reguliše se zakonom.

Crkva ima pravo da osniva i uređuje ustanove kulture u skladu sa Ustavom SPC i pravnim poretkom Države.

Finansiranje prosvjetnih i kulturnih ustanova u Crnoj Gori, čiji je osnivač Crkva, kao i status njihovog osoblja i korisnika (lica koja ih pohađaju), bliže će se urediti posebnim sporazumom u skladu sa pravnim poretkom Države.

Član 16

Država jemči pravo roditeljima i staraocima da svojoj djeci obezbijede vjersko obrazovanje u skladu sa sopstvenim uvjerenjima.

Pravoslavna vjerska nastava u javnim školama može se regulisati, u skladu sa pravnim poretkom Države.

Član 17

Crna Gora jemči Crkvi pravo na pastirsku brigu o pravoslavnim vjernicima u oružanim snagama i policijskim službama, kao i onima koji se nalaze u zatvorima, javnim zdravstvenim ustanovama, sirotištima i svim ustanovama za zdravstvenu i socijalnu zaštitu javnog i privatnog tipa.

Nadležni državni organi obezbjeđuju, u dogovoru sa nadležnim crkvenim vlastima, uslove da se pravoslavnim vjernicima omogući ostvarivanje slobode vjeroispovijesti, kao i bogoslužbeni prostor i posnu hranu za pravoslavne vjernike u bolnicama, zatvorima, vojsci, policiji, đačkim, studentskim i staračkim domovima.

Član 18

Crkva ima pravo da osniva dobrotvorne i socijalne ustanove i organizacije u skladu sa pravnim poretkom Države.

Ustanove iz stava 1 ovog svoju unutrašnju organizaciju i način rada regulišu statutima odobrenim od strane nadležne crkvene vlasti, i imaju isti pravni položaj kao i državne ustanove iste namjene.

Strane ugovornice mogu zaključiti posebne ugovore o međusobnoj saradnji državnih i crkvenih dobrotvornih, socijalnih, zdravstvenih, obrazovnih i sličnih ustanova.

Član 19

U cilju praćenja primjene Ugovora i unapređenja saradnje između strana ugovornica obrazovaće se Mješovita komisija sa jednakim brojem predstavnika.

Mješovita komisija se sastaje po potrebi, a najmanje jednom u šest mjeseci.

Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme, a može se mijenjati saglasnošću strana ugovornica.

Član 20

Ugovor je sačinjen u četiri istovjetna primjerka od kojih se po dva nalaze kod svake strane ugovornice.

Ugovor stupa na snagu danom potpisivanja.

Ugovor će se objaviti u ”Službenom listu Crne Gore” i „Glasniku“ – Službenom listu Srpske Pravoslavne Crkve.

Advertisement
Ostavite komentar

Postavite komentar

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

DRUŠTVO

Beranac Nikola Labović izabran za člana Savjeta Agencije za elektronske komunikacije

Za njegov izbor je glasalo 45 poslanika, bez glasova protiv i uzdržanih

Foto: Privatna arhiva

Magistar elektrotehničkih nauka, Beranac Nikola Labović, jednoglasnom odlukom poslanika Skupštine Crne Gore, imenovan je za novog člana Savjeta Agencije za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost. Za njegov izbor je glasalo 45 poslanika, bez glasova protiv i uzdržanih.

Za predsjednika tog tijela izabran je Milan Radulović, a za ostale članove Jelena Savić, Dejan Jovanović i Amer Nokić.

Labović je rođen 22. septembra 1983. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu je kao lučonoša završio u Beranama.

Diplomirao je 2007. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, kao student sa najvećom prosječnom ocjenom. Magistrirao  je 2010. godine na ovoj visokoškolskoj ustanovi.

Labović ima preko 17 godina iskustva u telekomunikacijama i ICT-u , u oblasti razvoja softvera i servisa, mobilne, kablovske mreže i OTT servisa. Učesnik je u velikom broju razvoja i implementacije softverskih rešenja – platformi u telekomunikacionim mrežama, u državi i okruženju. Dobitnik više svjetskih nagrada na polju razvoja softvera.

Član je Odbora direktora Radio difuznog centra.

Oženjen je i otac troje djece.

Piše: Berane online 

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Monteput donirao policiji presretač: Vozilo vrijedno skoro 50.000 eura

„U pitanju je vozilo visokih bezbjedonosnih, tehničkih i voznih karakteristika vrijedan 49,400 eura. Vozilo – tzv. presretač, je opremljeno potrebnom svjetlosnom i zvučnom signalizacijom kao i radarskim uređajima za evidentiranje saobraćajnih prekršaja“, piše u saopštenju MUP-a

Foto: MUP Crne Gore

Kompanija Monteput donirala je automobil- presretač Audi A4 Quattro Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) i Upravi policije (UP).

To se između ostalog navodi u saopštenju MUP-a, u kojem su kazali da je na platou ispred Komandnog centra na Pelevom Brijegu izvršni direktor Monteputa Milan Ljiljanić predao ključeve vozila v. d. pomoćnika direktora Uprave policije Draganu Goroviću.

„U pitanju je vozilo visokih bezbjedonosnih, tehničkih i voznih karakteristika vrijedan 49,400 eura. Vozilo – tzv. presretač, je opremljeno potrebnom svjetlosnom i zvučnom signalizacijom kao i radarskim uređajima za evidentiranje saobraćajnih prekršaja. Propisane tehničke karakteristike vozila se odnose na postizanje ubrzanja od nula do 100 km/h za maksimum osam sekundi, te maksimalne brzine od 240 km/h, što je od suštinskog značaja za brz i efikasan odgovor u hitnim situacijama. Automobil će koristiti policijski službenici Mobilne jedinice saobraćajne policije, koji su 24 h smješteni u Komandnom centru auto – puta. Cilj je bolja kontrola i nadzor drumskog saobraćaja, sa posebnim akcentom na kontrolu brzine kretanja vozila na auto – putu“, piše u saopštenju.

Foto: MUP Crne Gore

Ljiljanić je kazao da je bezbjednost na auto – putu i podizanje svijesti o poštovanju saobraćajnih pravila njihov prioritet.

„Nabavkom ovog vozila Monteput, u saradnji sa MUP–om i Upravom policije, unapređuje operativne kapacitete za brzo i efikasno reagovanje u situacijama koje zahtijevaju hitne intervencije. Specifikacije vozila su odabrane u saradnji sa kolegama iz policije kako bi se osigurali najbolji uslovi za obavljanje policijskih zadataka,“ rekao je Ljiljanić.

Vozilo će koristiti Uprava policije, dok će troškove održavanja i goriva snositi Monteput.

Gorović se zahvalio na donaciji Ljiljaniću i Monteputu

„Ova vrijedna donacija će značajno doprinijeti poboljšanju i unapređenju bezbjednosti saobraćaja na auto-putu i u velikoj mjeri olakšati rad i doprinijeti postizanju boljih rezultata rada saobraćajne policije prilikom kontrole vozača i vozila na auto- putu, a sve u cilju bezbjednosti saobraćaja i zaštite života, zdravlja i imovine svih korisnika autoputa. Svakako da nam je želja da policijski službenici dobijeno vozilo što manje koriste prilikom evidentiranja i sankcionisanja počinilaca saobraćajnih prekršaja na auto-putu, ali ukoliko za tim bude potrebe donirano vozilo će policijskim službenicima omogućiti da to čine na zakonit i efikasan način. Monteput se sa ovom donacijom, kao i više puta do sada, pokazao i dokazao kao društveno odgovorna kompanija koja doprinosi opštem boljitku i prosperitetu svih građana Crne Gore“, rekao je Gorović.

Iz MUP-a su naveli da je najčešći prekršaj na auto-putu prekoračenje brzine

„Čime nesavjesni vozači dovode u opasnost sebe, ali i ostale učesnike u saobraćaju, a nerijetko i uništavaju državnu imovinu. Od otvaranja auto – puta trasom je prošlo 4.012.377 vozila, dok se dogodilo 77 saobraćajnih nezgoda, odnosno manje od 1 saobraćajne nezgode nedjeljno. U tim saobraćajnim nezgodama nije bilo poginulih lica, teže je povrijeđeno sedam lica dok je lakše povrede zadobila 21 osoba“, zaključili su.

Nastavite sa čitanjem

DRUŠTVO

Medenica: „Nisam kriva, ovo je politički proces protiv mene! Ponosna sam na svoj rad i karijeru dugu 40 godina“

„Dok sam ja bila na čelu Vrhovnog suda, to je bio hram znanja i kičma pravnog sistema“, kaže Medenica

Foto: Luka Zeković

Sutkinja Milica Vlahović Milosavljević negirala je da je u sudskom postupku nezakonito pomogla Radu Arsiću, kumu bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice.

To je istakla na suđenju u podgoričkom Višem sudu gdje se tereti da je mimo propisa donijela rješenje kojim je usvojen predlog za određivanje privremene mjere radi obezbjeđenja novčanog potraživanja predlagača Arsića.

I Medenica je na glavnom pretresu saopštila da je riječ o političkom procesu protiv nje. Ona je negirala da je pritiskala sutkinju Vlahović Milosavljević prilikom odlučivanja u tom predmetu.

Odgovarajući na pitanje sudije Nade Rabrenović, rekla je da je informacije dobila o ovom predmetu od advokata Željka Aprcovića.

„Ovo je antievropska Crna Gora. Mi nismo na terenu prava, već politike. Izabrana sam, možda ne slučajno – prva, koju je trebalo medijski diskreditovati, a onda i krivično goniti. Medijska diskreditacija je uporna i surova. I dalje traje. Nisam kriva, nijednu radnju nisam preduzela kojom bih Vlahović Milosavljević navela na protivzakonito postupanje, prijetila joj ili nudila dobit. Neka se javi neko ako sam vršila represiju. Dok sam ja bila na čelu Vrhovnog suda, to je bio hram znanja i kičma pravnog sistema. Ovo je čisti revanšizam i mržnja koja tinja prema meni“, kazala je Medenica.

Pomenula je da je specijalni tužilac Jovan Vukotić na jednom od prethodnih ročišta rekao da su sa njenog telefona brisane dvije aplikacije – Signal i Telegram, dok je bila u policiji, i to u pet sati ujutro, dodajući da je šifre je dala tek u tužilaštvu.

„Taj dokaz je oko mojih poruka je kontaminiran. Neko je hakovao moj telefon. Ako je brisao poruke u moju korist mogao je i dopisivati i na moju štetu“, naglasila je ona.

Kako je dodala, za tu radnju nema naredbe, već rješenje direktora ANB-a, što u njenoj praksi nije moglo biti dokaz.

Medenica je kazala da je ponosna na svoj rad, na karijeru dugu 40 godina.

„Bavila sam se rezultatima, da odluke budu zakonite – to sam zahtijevala, da građanin dođe po pravdu i da može da očekuje pravdu“, istakla je optužena Medenica. Smatra da do optužnice ne bi došlo da je istraga bila objektivna.

„Nisam nikada nije vršila uticaj na bilo kog sudiju. Tako i u ovom slučaju. Ako sam razgovarala sa Vlahović Milosavljević, razgovara sam na osnovu činjenica. Ne možete podstrekavati nekoga da donese zakonitu odluku. Gdje je ovdje šteta“, kazala je Medenica.

Dodala je da protagonisti nove vlasti očekuju od sudija da budu administrativni organi koji će sprovoditi njihove odluke i želje.

„Kada politika uđe u sudnicu biraju se ljudi određenih kvalifikacija. Ovoga puta izabran je tužilac početnik. Optužnica je prije svega, po meni, podsmijavanje i zakonu i logici. Mjera istine u ovoj sudnici mora biti dokaz, ne njihova želja“, istakla je Medenica.

Vlahović Milosavljević: Rješenje koje sam donijela zakonito, potvrđeno od drugostepenog vijeća

Vlahović Milosavljević je u dvočasovnom iznošenju odbrane izjavila da je rješenje koje je kao sudija donijela potvrđeno od drugostepenog vijeća Privrednog suda.

Optužnicom je predstavljeno da je Medenica, kao predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, zloupotrebom službenog položaja putem podstrekavanja, navodno uticala i na sutkinju Vlahović Milosavljević da donese odluku u predmetu u korist njenog kuma Rada Arsića, na štetu korporacije “Ten” sa sjedištem u Moskvi.

Vlahović Milosavljević je kategorično je odbacila navode optužnice.

“Negiram izvršenje krivičnog djela koje mi se optužnicom stavlja na teret. Nevjerovatno je i paradoksalno da sam optužena zbog donošenja navodno nezakonitog rješenja o određivanju privremene mjere, uprkos činjenici što je to rješenje zakonito i kao takvo je potvrđeno od strane više nadležne instance – drugostepenog Vijeća od troje sudija. Podizanjem ove optužnice zakonita i pravosnažna sudska odluka proglašava se nezakonitom, iako odluka donijeta u prvom stepenu može biti predmet preispitivanja isključivo od strane više instance, koja po izjavljenom pravnom lijeku ispituje zakonitost postupanja sudije prilikom odlučivanja“, rekla je Vlahović Milosavljević.

Ona tvrdi da joj se optužnicom neosnovano stavlja na teret da je kao postupajući sudija u prvom stepenu, u predmetu Privrednog suda donijela navodno nezakonito rješenje o određivanju privremene mjere, kao i da je donošenjem tog navodno nezakonitog rješenja korporaciji Ten teže povrijeđeno pravo i pričinjena šteta.

„Osim što djelo koje je predmet optužbe po zakonu nije krivično djelo, ukazujem da u spisima ne postoji nijedan dokaz za ovakvu tezu optužbe, pa nije jasno na osnovu čega sam uopšte optužena, a još manje po kom osnovu je optužnica u odnosu na mene potvrđena. Ova optužba je predstavljena na način koji ne odgovara pravu, zakonu i činjeničnom stanju i dokazima u spisima predmeta P.br.564/16 i kao takva je pravno neodrživa. Takođe, optužnica je zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, odnosno na pogrešnom pravnom tumačenju odredaba člana 287 i člana 288 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, a uz to u optužnici se ne pravi razlika između osnovnih pravnih pojmova, a to je pravo svojine i imovine“, istakla je Vlahović Milosavljević.

Tvrdi da je rješenje o određivanju privremene mjere donijeto je u potpunosti u skladu sa zakonom, što znači da je odluka zakonita, „a zakonitom sudskom odlukom nije moguće izvršiti nijedno krivično djelo, a samim tim ni krivično djelo zloupotreba službenog položaja koje mi se optužnicom stavlja na teret“.

Ona ponavlja da je privremena mjera određena ne suprotno, kako je to pogrešno predstavljeno u optužnici, nego upravo u skladu sa članom 287 i članom 288 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju i da tužilac u optužnici prenebregava činjenicu da je rješenje o određivanju privremene mjere koje je donijeto u prvom stepenu, nakon 33 dana od njegovog donošenja postalo pravosnažno.

„To rješenje je dalje na snazi, i biće na snazi sve do pravosnažnogje končanja pamičnog postupka koji je i dalje u toku. U konkretnom slučaju, po osnovu Ugovora o hipoteci od 27.11.2013.godine konstituisana je hipoteka na nepokretnosti u svojini Arsića, a koja hipoteka je upisana u katastar nepokretnosti u korist protivnika obezbjeđenja AD Korporacija Ten kao obezbjeđenje potraživanja u iznosu od 400.000 eura….Činjenca da su u izreci rješenja o određivanju privremene mjere naznačene, odnosno taksativno nabrojane nepokretnosti koje su u svojini predlagača obezbjeđenja Arsić Rada, ne znači da je privremena mjera određena na njegovoj imovini, budući da su iste nabrojane isključivo iz razloga jer je na njima konstituisana hipoteka koja je upisana u katastar nepokretnosti u korist protivnika obezbjeđenja AD Korporacija Ten, a kojom hipotekom je tom pravnom licu zabranjeno da raspolaže određivanjem privremene mjere. Prema tome, potraživanje predlagača obezbjeđenja obezbijeđeno imovinom protivnika obezbjeđenja, tj dospjelim potraživanjem u iznosu od 400.000,00 eura koje je obezbijeđeno hipotekom koja je u katastar nepokretnosti upisana u korist pravnog lica AD Korporacija Ten, a što je u skladu sa članom 287 stav 1 Zakona o izvršenju obezbjeđenju“

Sutkinja ističe da privremenom mjerom nije zabranjeno Arsiću da raspolaže nepokretnostima koje su upisane kao njegova svojina, kako je to pogrešno predstavljeno u optužnici, već je u skladu sa zakonom zabranjeno protivniku obezbjeđenja AD Korporacija Ten da raspolaže svojom imovinom, i to hipotekom i potraživanjem u iznosu od 400.000 eura

„… koje je obezbijeđeno tom hipotekom. To znači da je privremenom mjerom protivniku obezbjeđenja pravnom licu AD Korporacija Ten zabranjeno u skladu sa zakonom da realizuje hipoteku kao stvarno pravo i da naplati potraživanje obezbijeđeno hipotekom, i to je jedina pravna posljedica koja je nastupila i koja je uopšte mogla nastupiti donošenjem predmetnog rješenja, budući da na predmetnim nepokretnostima hipoteka i dalje egzistira, a da je parnični postupak u predmetu u kom je određena privremena mjera i dalje u toku. Zabranom otuđenja i opterećenja nepokretnosti opterećene hipotekom koje su u svojini predlagača obezbjeđenja Arsić Rada, protivniku obezbjeđenja AD Korporacija Ten u skladu sa zakonom zabranjeno da raspolaže svojom imovinom, i to kao prvo obligacionim pravom, tj.dospjelim potraživanjem u iznosu od 400.000,00 eura i kao drugo stvarnim pravom, tj. hipotekom kojom je obezbijeđeno navedeno dospjelo potraživanje u iznosu od 400.000,00 eura”, kazala je okrivljena sudija Vlahović Milosavljević.

Posebno je istakla:

“Rješenje o određivanju privremene mjere u potpunosti je zakonito, obzirom da je donijeto u skladu sa članom 288 stav 1 tačka 3 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, kojim je kao jedna od vrsta privremenih mjera koje se naročito mogu odrediti eksplicitno propisana zabrana protivniku obezbjeđenja da otuđi ili optereti stvarna prava koja su na nepokretnosti upisana u katastar nepokretnosti u njegovu korist. U konkretnom slučaju, rješenjem o određivanju privremene mjere protivniku obezbjeđenja AD Korporacija Ten u skladu sa članom 288 stav 1 tačka 3 Zakona o izvršenju i obezbjeđenju zabranjeno je da otuđi ili optereti svoju imovinu, i to stvarno pravo, tj. hipoteku, a što podrazumijeva da je u skladu sa zakonom onemogućen da kao hipotekarni povjerilac realizuje hipoteku kao stvarno pravo i naplati svoje potraživanje obezbijeđeno hipotekom prodajom hipotekovanih nepokretnosti u postupku sudske ili vansudske prodaje.

Prodajom nepokretnosti koje su upisane u svojini predlagača obezbjeđenja Arsić Rada, a koje su opterećene hipotekom upisanom u katastar nepokretnosti u korist protivnika obezbjeđenja AD Korporacija Ten, protivnik obezbjeđenja AD Korporacija Ten otuđio bi svoju imovinu, i to stvarno pravo tj. hipoteku koja je upisana u katastar nepokretnosti u njegovu korist. Zbog toga je u privremenoj mjeri kojom je protivniku obezbjeđenja AD Korporacija Ten zabranjeno otuđenje i opterećenje nepokretnosti opterećene hipotekom upisanom u katastar nepokretnosti u njegovu korist, inkorporirana zabrana protivniku obezbjeđenja AD Korporacija Ten da otuđi ili optereti svoje stvarno pravo tj. Hipoteku”, zaključila je ona.

„Bila sam pod stresom od porođaja”

Vlahović Milosavljević se izjasnila i na odbranu koju je dala u fazi istrage kada je između ostalog rekla da je Vesna Medenica vršila pritisak na nju i da je nezgodna kada joj se neko zamjeri.

Ona je rekla da je ta izjava nepotpuna, jer se izjašnjavala isključivo na okolnosti komunikacije sa medenicom.

„Zbog toga se u javnosti paušalno izvještavalo da sam navodno priznala izvršenje krivičnog djela. Pojašnjavam da se zbog proteka vremena od tri i po godine, počev od donošenja rješenja o određivanju privremene mjere do odbrane koju sam pred tužilaštvom iznijela 12.07.2022. godine, objektivno nisam mogla sjetiti svih činjenica. Ovo posebno jer sam u tom periodu od tri i po godine postupala i riješila gotovo hiljadu predmeta. Prilikom saslušanja u fazi istrage nisam imala dovoljno vremena i mogućnosti za pripremanje odbrane, jer sam poziv za saslušanje koje je zakazano za 12. jul 2022 godine u 11.30 časova, telefonskim putem dobila od strane postupajućeg tužioca prethodne večeri“, rekla je sutkinja.

Tvrdi da nije pročitala zapisnik prije potpisivanja, da iskaz nije diktirala, već da ga je formulisao i unosio u zapisnik postupajući tužilac.

„Iskaz sam dala kao dojilja, dva mjeseca nakon porodadja, u stanju jakog stresa i posebne psiho-fizičke iscrpljenosti. Tokom saslušanja razmišljala sam i strahovala da mogu biti zadržana, odnosno pritvorena, a samim tim i odvojena od tek rođenog djeteta koje dojim, obzirom da su u tom trenutku sva lica u predmetu bila u pritvoru. Zbog svega navedenog nisam bila u stanju da sa pažnjom pratim radnju sačinjavanja zapisnika, niti da shvatim značaj rečenica koje je tužilac u moje ime unio u zapisnik“.

Ona je ponovila da ni u kom slučaju nije mislila na to da je Medenica na bilo koji način uticala na donošenje odluke, jer je odluka donijeta u skladu sa zakonom, činjeničnim stanjem i dokazima u spisima predmeta.

„To je jedina istina. Kvalifikativi da je bivša predsjednica Vrhovnog suda, autoritativna i jako nezgodna kad joj se neko zamjeri, podrazumijeva da ista nema toleranciju za neažurnost u radu sudija, zbog čega sam, kao i zbog činjenice da je privremena mjera po svojoj prirodi i po zakonu hitna, o predlogu za određivanje predmetne privremene mjere odlučila u najkraćem mogućem roku, tačnije istog dana kada je taj predlog predat sudu (27.12.2018.godine)“.

(Izvor: Vijesti)

Nastavite sa čitanjem

Najčitanije